LEGENSTEIN, Elizabeta, stolnotenisačica (Murska Sobota, Slovenija, 3. I. 1899 – Zagreb, 26. V. 1958). Kći Moritza Kemenya. Obitelj njezina oca promijenila je prezime iz Kohn u Kemeny. U braku s Gezom Legensteinom iz Murske Sobote imala je djecu → Lili i Ladislava. Završila je građansku školu u Murskoj Soboti. Od 1925. živjela je s obitelji u Čakovcu, gdje je njezin suprug vodio kavanu »Royal« u kojoj je bila zaposlena kao blagajnica. Te je godine sa suprugom osnovala prvu stolnotenisku sekciju u Hrvatskoj pri Čakovečkom sportskom klubu. U kavani »Royal« postavili su stolnoteniske stolove ručne izrade na kojima su igrali gosti i članovi kluba, a 1926. pri Čakovečkom sportskom klubu osnivaju tenisku sekciju. Nastupila je uz supruga na Svjetskom prvenstvu 1929. u Budimpešti kao članica prve jugoslav. stolnoteniske reprezentacije. Na prvom ženskom prvenstvu Kraljevine Jugoslavije u stolnom tenisu 1930. u Murskoj Soboti osvojila je naslov državne prvakinje u pojedinačnoj konkurenciji. Za II. svj. rata preživjela je savezničko bombardiranje Čakovca 1944, kad je kavana »Royal« bila pogođena. Krajem te godine deportirana je u logor Sárvár u Mađarskoj, gdje je ostala do oslobođenja logora 1945. Nakon rata s obitelji je živjela u Opatiji (1948–51), gdje joj je suprug dobio posao u hotelijerstvu, a potom su se doselili u Zagreb. Povodom 70. godišnjice stolnoga tenisa u Hrvatskoj u Čakovcu je postavljena spomen-ploča u kojoj se njoj i suprugu odaje priznanje kao osnivačima i prvim reprezentativcima u stolnom tenisu. – Suprug Geza, sportaš (Murska Sobota, Slovenija, 7. XI. 1898 – Zagreb, 8. XII. 1982). Sin Franca i Ane rođ. Pintarić. Iz Murske Sobote doselio se 1925. u Čakovec, gdje je vodio kavanu »Royal«. Bio je istaknuti sportski, javni i kulturni djelatnik, državni reprezentativac u stolnom tenisu, motorist, skijaš i zrakoplovac. U Čakovec je donio tenis te otkrio tenisača Franju Punčeca. Bio je uhićen u njilaškoj raciji u Čakovcu u studenom 1944. Uhitio ga je njilaš (mađ. fašist) Tomo Cimerman, rođen u Murskom Središću. Prema jednim izvorima bio je deportiran u logor Dachau, a prema drugima u logor Hersbruck kraj Nürnberga. Nakon II. svj. rata radio je u hotelijerstvu u Opatiji (1948–51), a potom u Zagrebu. – Sin Ladislav, tenisač (Čakovec, 19. XI. 1926). Završio je gimnaziju u Osijeku. U mladosti je bio svestrani sportaš; bavio se nogometom, odbojkom, stolnim tenisom i tenisom. Tenis je počeo igrati u Čakovečkom sportskom klubu, čiju je sekciju osnovao njegov otac 1926. Nakon II. svj. rata bio je član teniskoga kluba »Montažno« iz Zagreba do 1955. Na prvenstvu Jugoslavije 1953. u Mariboru osvojio je 1. mjesto u muškim parovima (s V. Petrovićem) i 2. mjesto u mješovitim parovima (s L. Zamagnom), a 1954. u Beogradu je osvojio 2. mjesto u muškim parovima (s L. Jagecom). Na jugoslav. teniskoj rang-listi 1954. zauzeo je 4. mjesto. God. 1955. iselio se u Njemačku u Freiburg, a 1966. u Heidelberg. Zbog nemogućnosti stjecanja njem. državljanstva, 1960–62. nastupao je za Davis cup reprezentaciju Austrije te u 15 mečeva ostvario 9 pobjeda. Najveći je uspjeh postigao na Međunarodnom prvenstvu Francuske u Roland Garrosu 1959, kad se plasirao u osminu finala. Bio je višestruki sudionik Međunarodnoga prvenstva u Wimbledonu. Također je bio aktivan tenisač u veteranskoj konkurenciji, osvojivši mnoge značajne turnire.
IZV.: Podaci o ulaznici L. Legenstein.
LIT.: F. Kramer: Desetljeće našeg tenisa. Zagreb 1973. – Legenstein, Ladislav. Enciklopedija fizičke kulture, 2. Zagreb 1977. – M. Leich: Povijest sporta Međimurja 1886–1936. Čakovec 1979. – Međimurje, 2(1982), 17. II. – Z. Uzorinac: 60. godina stolnog tenisa u Jugoslaviji. Ljubljana 1988. – V. Kalšan: Židovi u Međimurju. Čakovec 2006. – J. i V. Kalšan: Legenstein, Geza. Međimurski biografski leksikon. Čakovec 2012. – E. Hemar: Legenstein, Geza. Hrvatski biografski leksikon, 8. Zagreb 2013. – http://www.daviscup.com/en/players/player/profile.aspx?playerid=10003880, pristupljeno 26. XI. 2012.