GLESINGER, Lavoslav, neuropsihijatar i povjesničar medicine (Zagreb, 6. II. 1901 – Zagreb, 29. III. 1986). Sin Vilimov. Klasičnu gimnaziju završio je 1919. u Zagrebu, a studij medicine započeo je u Zagrebu (1919–23), a završio 1925. u Beču. Doktorat znanosti postigao je 1960. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu tezom Povijest psihijatrije u Hrvatskoj. Nakon završetka specijalizacije iz neuropsihijatrije 1928. u zagrebačkoj Zakladnoj bolnici (danas KB »Sveti Duh«), imao je do 1941. privatnu ordinaciju u Zagrebu. II. svj. rat proveo je u njem. zarobljeništvu kao liječnik u zarobljeničkim bolnicama i logorima, a 1945–48. bio je voj. liječnik u neuropsihijatrijskom odjelu Armijske bolnice u Zagrebu. Kad je 1948. na zagrebačkom Medicinskom fakultetu uvedena obvezatna nastava iz povijesti medicine, predavao je taj kolegij, a 1956. habilitirao je za privatnoga docenta radom o hrv. humanistu Andriji Dudiću. God. 1958. imenovan je za stručnoga suradnika i voditelja Zavoda za povijest medicine na Medicinskom fakultetu, a kad se 1960. Zavod uklopio u novoosnovani Institut za povijest prirodnih, matematičkih i medicinskih znanosti JAZU, nastavio je svoje djelovanje u Institutu kao pročelnik Odsjeka za povijest medicine, viši znanstveni suradnik i naslovni izvanredni profesor Medicinskog fakulteta. God. 1964. izabran je za znanstvenoga savjetnika te za honorarnoga izvanrednog profesora, a 1970. za redovitoga profesora u dopunskom radu. Umirovljen je 1975, a do 1981. djeluje kao vanjski suradnik Instituta. Predavao je povijest medicine i na Stomatološkom fakultetu. – Objasnio je ulogu Židova u našoj kulturi (Ilirski pokret i Jevreji. Zagreb s. l.), napose u povijesti zdravstva, istraživao je veze Hrvata s eur. medicinom, posebice boravak inozemnih liječnika i prirodoslovaca u Hrvatskoj (Paracelsus, Amatus Lusitanus, Hacquet, Varignana, Mattioli, Mariano Santo i dr.) te utjecaj eur. medicinskih središta, poglavito Beča i Padove, na razvoj medicine u nas. Osvijetlio je likove manje poznatih hrv. liječnika, prikazao je patografije istaknutih osoba iz naše prošlosti. Pisao je o povijesti zagrebačkoga Medicinskog fakulteta, razvoju zdravstvenih ustanova u Hrvatskoj te o starijoj medicinskoj književnosti, proučavao je povijest zdravstva u Istri, Dubrovniku, Stonu, Trogiru i Senju te istaknuo ulogu naše zemlje kao posrednika između medicine Istoka i Zapada. Dao je velik prinos povijesti psihijatrije. Radove je objavljivao u časopisima i zbornicima Ars therapeutica (1931–33), Liječnički vjesnik (1933–34, 1936, 1938–41, 1947–50, 1954, 1956–57, 1961–63, 1965, 1968, 1976–77), Wiener medizinische Wochenschrift (1933), Ciba Zeitschrift (1934), Jevrejski narodni kalendar (1936–37, 1940–41), Omanut (1936–37), Folia medici (1937–38), Monatsschrift für Geschichte und Wissenschaft des Judentums (1938), Alma mater Croatica (1940), Narodno zdravlje (1948, 1950–51), Folia stomatologica (1950), Gesnerus (1950), Le Scalpel (1951–53, 1955, 1957), Revue d’histoire de la médicine hébraique (1953, 1955–56, 1963), Farmaceutski glasnik (1955, 1960–61, 1963), Deutsche medizinische Wochenschrift (1956), Medicinski glasnik (1957, 1959), Radovi Medicinskog fakulteta u Zagrebu (1957), Jevrejski almanah (1959–60, 1965–70), Minerva medica (1959), Anali Historijskog instituta u Dubrovniku (1960–61), Die Waage (1961–64), Hebrew Medical Journal (1963), Rasprave i građa za povijest nauka (1963–89), Saopćenja »Pliva« (1963, 1965–68, 1970–71, 1973–74, 1978–79, 1981), Sudhoffs Archiv für Geschichte der Medizin (1965), Acta chirurgica Iugoslavica (1967), Pro medico (1967, 1969, 1972), Salzburger Beiträge zur Paracelsusforschung (1967, 1969), Senjski zbornik (1969), Veteris Ragusae medicina et pharmacia (1969), Diabetologia Croatica (1972), Rad JAZU (1980). Objavio je skripta iz povijesti medicine (1952, 1958², 1970³), priredio knjigu William Harvey i otkriće krvnog optoka (Zagreb–Beograd, 1949), uredio zbornik Rasprave i građa za povijest nauka te bio stručni tajnik i suradnik Medicinske enciklopedije Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža. Bio je predsj. Sekcije za povijest medicine Zbora liječnika Hrvatske i počasni član Zbora. God. 1981. nagrađen je Republičkom nagradom za životno djelo. – Supruga Ivka rođ. Gross i sin Fedor stradali su u Holokaustu.
DJELA: Amatus Lusitanus i njegov liječnički rad u Dubrovniku. Zagreb–Beograd 1940. – Medicina kroz vjekove. Zagreb 1954. – Liječnici i čudotvorci. Zagreb 1955. – Češkoslovačko-južnoslavenske medicinske veze u prošlosti. Beograd 1965, Bratislava 1969. – Povijest medicine. Zagreb 1978. – Medicinski kurioziteti. Beograd–Zagreb 1980.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 672. – Podaci o ulazniku V. Glesinger.
LIT.: Saopćenja »Pliva«, 13(1970) 1. – Zbornik liječnika Hrvatske 1874–1974. Zagreb 1974. – V. Sitar: (Razgovor s prof. dr. L. Glesingerom). Medicinar, 26(1975) 3/4. – M. D. Grmek: Naši povjesničari o svojoj povijesti. Liječnički vjesnik, 101(1979) 9. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – B. Belicza: Povijesnomedicinski rad prof. dr. sc. Lavoslava Glesingera (1901–1986). Liječnički vjesnik, 112(1990) 5/6. – Glesinger, Lavoslav. Hrvatski leksikon, 1. Zagreb 1996. – V. Dugački: Glesinger, Lavoslav. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – Glesinger, Lavoslav. Hrvatska enciklopedija, 4. Zagreb 2002.