DESPOT, Miroslava (Blühweiss, Blis, Bliss; Fricika), gospodarska i kulturna povjesničarka i sportašica (Varaždin, 25. IX. 1912 – Zagreb, 13. VIII. 1995). Kći → R. Blisa i Flore rođ. Hofmann, supruga Dejana Despota te majka → Brankova. Obitelj je 1921. promijenila prezime Blühweiss u Blis (Bliss). Osnovno školovanje stekla je 1919–22. u obiteljskom domu. Odatle sežu i počeci izvrsna poznavanja njemačkoga, francuskoga, talijanskoga i engl. jezika. God. 1923. preselila se u Zagreb, gdje je polazila licej (gimnaziju) 1923–31. Za gimnazijskih dana počela se aktivno baviti tenisom. Na prvoj službenoj ljestvici Kraljevine Jugoslavije 1929. bila je rangirana kao četvrta tenisačica u državi. Bila je pobjednica Kraljevine Jugoslavije u tenisu u ženskim parovima te drž. reprezentativka. Uz to je bila članica Zagrebačkoga klizačkog društva (ZKD). Po uspostavi NDH preuzela je žid. znak te se cijeli II. svj. rat skrivala s roditeljima po zagrebačkim tavanima i u sanatoriju na Srebrnjaku; od deportacije spasila se zahvaljujući jakim vezama. Nakon završetka II. svj. rata studirala je povijest na zagrebačkom Filozofskom fakultetu (1945–49), gdje je 1957. doktorirala tezom Osredek, njegov postanak i razvoj u sklopu općeg ekonomskog i političkog razvoja Hrvatske u XIX. st. Prilog ekonomskoj historiji Hrvatske u XIX. stoljeću. God. 1949. završila je tečaj paleografije u Historijskom institutu JAZU (danas HAZU), a 1958. i arhivski tečaj na Stage international des archives u Parizu. Radila je kao kustosica u Muzeju narodnog oslobođenja u Zagrebu (1950–53) i u Muzeju za umjetnost i obrt (1953–63) te od 1963. do mirovine u Institutu za historiju radničkoga pokreta Hrvatske (danas Hrvatski institut za povijest), gdje je od 1965. bila voditeljica Centra za naučnu dokumentaciju. Od 1957. do 1967. predavala je ekonomsku i kulturnu povijest novog vijeka u sklopu studija geografije na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. God. 1957. izabrana je za znanstvenu suradnicu, a umirovljena je 1973. u zvanju znanstvene savjetnice. – Istraživala je manufakture u građanskoj Hrvatskoj i Zagrebu, napose nastanak i razvoj staklana. Nekoliko radova o Maksimilijanu Vrhovcu i njegovu dnevniku polazište su njezina proučavanja gospodarskih i trg. prilika u sjev. Hrvatskoj za Hrvatskoga narodnog preporoda te djelovanja istaknutih preporoditelja (Đuro Matija Šporer, Ljudevit Vukotinović, Janko Drašković). Istraživala je društva kao što su varaždinsko Društvo čovječnosti, Društvo za povjesnicu jugoslavensku, Trgovačku komoru i Gospodarsko društvo u Zagrebu te Trgovačku komoru u Senju. Skupila je i kritički obradila opsežnu tiskanu građu te časopise i novine o gospodarskoj povijesti Hrvatske od 1850. do 1918, a napose je pisala o časopisu Sidro. U sklopu istraživanja gospodarske povijesti i kulturnog života hrv. zemalja u XVIII. i XIX. st. bavila se i ulogom Židova, a pisala je i o radničkom pokretu od 1871. do 1914. Sastavila je bibliografije o minijaturi u Jugoslaviji, o Pavlu Ritteru Vitezoviću te bibliografiju djela Josipa Matasovića i primorskih novina i časopisa 1843–1945. U sintetskom obliku obradila je industriju i trgovinu građanske Hrvatske za Mažuranićeva banovanja 1873–80. Također se bavila ulogom Židova u gospodarsko-kulturnom životu druge pol. XIX. st. u Hrvatskoj. Rezultate istraživanja publicirala je u zemlji i inozemstvu. Surađivala je u izradi više enciklopedijskih edicija Jugoslavenskoga leksikografskog zavoda (danas Leksikografski zavod Miroslav Krleža) te bila suradnica emisije »TV kalendar« na RTV Zagreb (danas HRT). Kao izvrsna poznavateljica hrv. periodike za Arhiv iz Jeruzalema ekscerptirala je novine NDH o zločinima počinjenima nad Židovima za II. svj. rata.

DJELA: Privreda Hrvatske XVII.–XIX. stoljeća. Izbor građe. Zagreb 1957. – Pokušaji manufakture u građanskoj Hrvatskoj u 18. stoljeću. Zagreb 1962. – U putničkoj kočiji od Karlovca do Varaždina godine 1846. Zagreb 1962. – Privredni razvoj Hrvatske u XVIII i XIX stoljeću s osvrtom na istovremeni privredni razvoj Evrope (skripta). Zagreb 1965. – Ivan Kukuljević Sakcinski i njegov rad u okviru »Društva za pověstnicu jugoslavensku«. Zagreb 1967. – Staklana Osredek. Njen postanak, razvoj i prestanak. Zagreb 1968. – Privreda Hrvatske na domaćim i međunarodnim izložbama do osnivanja Zagrebačkog zbora 1910. god. O nekim političkim pojavama na prvim industrijskim izložbama na Rijeci 1899. i u Kopru 1910. Zagreb 1969. – Vodič po izložbi. Počeci industrije i radničkog pokreta u Hrvatskoj 1848–1919 (suautor N. Stančić). Zagreb 1969. – Doprinos Josipa Matasovića ekonomskoj historiji. Zagreb 1970. – Gospodarske i trgovačke prilike u Hrvatskoj u vrijeme Ilirizma. U povodu 200-godišnjice rođenja Janka Draškovića (1770–1856). Zagreb 1970. – Industrija građanske Hrvatske 1860–1873. Zagreb 1970. – Industrija i trgovina građanske Hrvatske 1873–1880. Prilog gospodarskoj povijesti u doba banovanja Ivana Mažuranića. Zagreb 1979.

IZV.: KŽZ.

LIT.: I. Karaman: M. Despot, Pokušaji manufakture u Građanskoj Hrvatskoj u 18. stoljeću. Historijski zbornik, 15(1962). – M. Mirković: (Predgovor u: M. Despot, Pokušaji manufakture u Građanskoj Hrvatskoj u 18. stoljeću. Zagreb 1962, str. I–XV). – V. Oštrić: Radnički pokret u Hrvatskoj od početaka do god. 1914. u našoj povijesnoj književnosti, 1. Časopis za suvremenu povijest, 5(1973) 1; 2. Ibid., 2. – Bibliographia historico-oeconomica Iugoslaviae. Zagreb 1978. – Deset godina »Časopisa za suvremenu povijest«. Sadržaj 1969–1978. Časopis za suvremenu povijest, 10(1978) 3. – Historiografija od 1965–1975. za hrvatsku povijest do g. 1918: J. Šidak, IV. Razdoblje od 1790–1883. Historijski zbornik, 31/32(1978–79); P. Strčić, VII. Istra i Kvarnerski otoci u XIX i na početku XX stoljeća. Ibid. – M. Kolar-Dimitrijević: Miroslava Despot, Industrija i trgovina građanske Hrvatske 1873–1880. Časopis za suvremenu povijest, 12(1980) 3. – D. Pavličević: Miroslava Despot, Industrija i trgovina građanske Hrvatske 1873–1880. Historijski zbornik, 33/34(1980–1981) 1. – J. Horvat: Preživjeti u Zagrebu. Dnevnik 1943–1945. Zagreb 1989. – D. Pavličević: Uz osamdesetu obljetnicu života dr. Miroslave Despot. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 1992, 25. – M. Švab: Uz 80. obljetnicu života dr. Miroslave Despot i gotovo pet desetljeća objelodanjivanja radova. Časopis za suvremenu povijest, 24(1992) 2. – D. Pavličević: Uz osamdesetu obljetnicu dr. Miroslave Despot. Bilten ŽOZ, 1993, 28/29. – M. Kolar-Dimitrijević i M. Švab: Despot, Miroslava. Hrvatski biografski leksikon, 3. Zagreb 1993. – (Nekrolozi): Bilten ŽOZ, 1995, 41/42; Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 28(1995) – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

DESZÖ, Juraj, neuropsihijatar (Vršac, Srbija, 26. X. 1908 – ?). Sin Julijev. Diplomirao je na zagrebačkom Medicinskom fakultetu, potom specijalizirao neuropsihijatriju, a ovlaštenje za obavljanje zvanja dobio je 1936. od Liječničke komore u Zagrebu. Uoči II. svj. rata radio je u Bolnici za živčane i duševne bolesti (danas Klinika za psihijatriju) u Vrapču. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak, dok supruga Marija rođ. Borštner, Slovenka iz St. Vida kraj Ljubljane te djelatnica Medicinskoga fakulteta u Zagrebu, znak nije preuzela. Po nalogu ministra zdravstva Ivana Petrića sa skupinom žid. liječnika bio je poslan u BiH djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. Priključivši se u listopadu 1943. partizanima, radio je kao upravitelj bolnice Vojne oblasti 10. korpusa, a zatim kao šef odjeljenja za tuberkulozu i venerične bolesti 2. operativne zone. God. 1945. odlikovan je Ordenom zasluga za narod III. reda.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 666. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28017. – KŽZ.

LIT.: Borba, 10(1945), 21. XII. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

DEUCHT, Mirko (Ben Yaacov), revolucionar (Zagreb, 1906 – Haifa, Izrael, nakon 1975). Sin Jakoba i Hermine rođ. Fuchs. Kao zagrebački srednjoškolac bio je član nogometne sekcije Makabija. Neko vrijeme radio je u Francuskoj, gdje je djelovao kao sindikalni aktivist. God. 1936. priključio se španj. republikanskoj vojsci. U Francusku se vratio 1937, a 1940. dragovoljno se javio u franc. vojsku i poslan u Legiju stranaca. Po kapitulaciji Francuske prebjegao u Palestinu te se javio kao dragovoljac u brit. armiju, gdje je postao oficir u diverzantskim jedinicama i bio lakše ranjen. Nakon II. svj. rata priključio se borcima Hagane, ilegalnog naoružanog pokreta za stvaranje države Izrael, a nakon osnutka Izraela pa sve do odlaska u mirovinu 1970-ih radio je u skladištu luke u Haifi, gdje se oženio i zasnovao obitelj.

LIT.: M. Perić i V. Drechsler: Jugoslovenski Jevreji – španski borci. Jevrejski almanah, 1963–1964.

DEUTSCH COSTABEL, Eva, slikarica (Zagreb, 1923. ili 1924). Podrijetlom je iz Beča. Gimnaziju je pohađala u Zagrebu. Nakon uspostave NDH obitelji je zaplijenjena imovina, otac Arnold deportiran je i ubijen, a ona je s majkom Anom rođ. Weinberger i sestrom Erikom u ljeto 1941. prebjegla u Dalmaciju, gdje je 18 mjeseci provela u tal. logorima u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključila se partizanima te radila kao medicinska sestra, a potom je dizajnirala publikacije NOP na području Banije. Nakon 1945. otišla u Bari, potom u Rim, gdje je studirala slikarstvo na Likovnoj akademiji (Accademia di Belle Arti). God. 1949. iselila se u SAD, gdje je u New Yorku studirala na »Pratt Institute« Brooklyn kod Franza Klinea, slikara apstraktnoga ekspresionizma, koji je snažno utjecao na njezino umjetničko oblikovanje i razvoj. Istodobno je radila kao dekoraterka izloga za trg. lanac »Bartons Candy« te kao grafička dizajnerica za kompanije »Clairol Inc.«, »Colgate Palmolive«, »J. C. Penney Co.« i dr. Od 1980-ih piše i ilustrira knjige za djecu.

DJELA: Full-color floral needlepoint designs. Charted for easy use. New York 1976. – Design your own floral appliqué. New York 1976. – A New England Village. New York 1981. – The Pennsylvania Dutch Farmers And Craftsman. New York 1983. – The Jews Of New Amsterdam. New York 1986. – The Early People Of Florida. New York–Toronto 1993.

IZV.: KŽZ.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – R. Holt: Keefauver student meets author. Eva Deutsch Costabel gives positive message. The Gettysburg Times, 84(1986) 251. – I. Rochlitz: Accident of Fate. A Personal Account 1938–1945. Waterloo 2011. – http://www.evadeutschdesign.com/ pristupljeno 22. VII. 2011.

DEUTSCH MACELJSKI, Gustav (Maceljski), veletrgovac i industrijalac (Zagreb, 29. I. 1882 – Zagreb, 16. IX. 1965). Unuk → Filipa, sin → Vilima i Šarlote, brat → Vlatka i → Roberta. Vrlo rano zauzeo je jedno od ključnih mjesta u obiteljskom poduzeću »Filipa Deutscha sinovi«, trgovina drvima i šumska industrija, koju je vodio s ocem i stricem → Albertom, koji sred. 1930-ih zbog lošijega zdravlja smanjuje aktivnosti, a G. je preuzeo vodstvo obiteljskoga poduzeća. Bio je vijećnik zagrebačke Trgovačke i obrtničke komore i član Obrtničkoga suda (od 1924), član Pomorskoga saobraćajnoga odsjeka (1937) i član Odbora za uređenje zaklada bivše Komore za trgovinu, obrt i industriju (1937). Objavio je članak Put sanacije svjetske krize u časopisu Narodna šuma (1932). Neko vrijeme bio je i predsj. nogometnoga kluba »Građanski« u Zagrebu te ujedno pokrovitelj, koji je odigrao ključnu ulogu u stvaranju najvećeg i najuspješnijeg naraštaja zagrebačkoga »Građanskog«. Poč. 1930-ih bio je član Predstojništva ŽO u Zagrebu. Njemu i obitelji Banska uprava Savske banovine odobrila je 1932. promjenu prezimena u Maceljski, ali su ga vlasti NDH vratile te obitelj 1941–45. nosi prezime Deutsch Maceljski. Po uspostavi NDH Gestapo ga je uhitio s braćom i odveo na ispitivanje u Graz, nakon čega je pušten. Iako je bio upisan u Kartoteku židovskoga znaka, znak nije preuzeo. Naime, bio je oženjen »arijevkom« Marijom rođ. Guger te je 1938. prešao na katoličanstvo. Djeca Nada, Dragan i agronom → Milan Maceljski krštena su odmah nakon rođenja te je i na taj način bio zaštićen. Po sačuvanoj dokumentaciji, jedini je, uz brata Vlatka iz velike porodice Deutsch Maceljskih dobio, zajedno s obitelji arijska prava. Unatoč tomu već je tijekom 1942. cijela obitelj bila temeljito opljačkana, a 1945. osuđen je na šest godina zatvora i konfiskaciju cjelokupne imovine uključivši tvrtku »Filipa Deutscha sinovi«. Status polit. zatvorenika priznat mu je posmrtno 1997.

IZV.: HDA, Banska uprava Savske banovine, Uvjerenje br. 27928 od 16. IV. 1932. – Rješenje administrativne Komisije Vlade RH br. 503044-97-01 od 16. XII. 1997.

LIT.: M. Kolar-Dimitrijević: Deutsch Maceljski. Hrvatski biografski leksikon, 3. Zagreb 1993. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.

DEUTSCH MACELJSKI, Matilda (Tilda), dobrotvorka (Osijek, 30. IV. 1874 – Zagreb, 14. IX. 1946). Kći trgovca kožom Rudolfa Ungara i Fanny rođ. Kaufmann-Beil. Supruga industrijalca → Alberta, koji je 1914. osnovao »Zakladu Tilde pl. Deutsch Maceljski« za osnutak ferijalnih domova, kojoj je 1918. darovao 50 000 kruna te i poslije podupirao različite akcije društva. Za I. svj. rata bila članica Odbora za potpomaganje nezaposlenih i invalidnih namještenika trgovačkoindustrijalnih struka i novčanih zavoda (poslije »Prehrana«). Od 1914. do 1940. bila je predsjednica društva Izraelska ferijalna kolonija u Zagrebu (osn. 1913) i njegova gl. dobrotvorka. Osim dobrovoljnim prilozima, novac se prikupljao i na zabavama i priredbama, na kojima su sudjelovali istaknuti žid. umjetnici. God. 1922. kolonija je za 2 000 000 kruna, koje je darovao Albert, kupila u Crikvenici vilu »Antonija« sa 14 soba. Vila je bila preuređena i pretvorena u Ferijalni dom s bolesničkim stacionarom i igralištima. Do 1921. osnovane su podružnice društva u Koprivnici, Bjelovaru i Karlovcu, a njezinom i suprugovom donacijom 1938. kupljeno je odmaralište na Ravnoj Gori u Gorskom kotaru te darovano Izraelskoj ferijalnoj koloniji. Tako je do 1939. društvo financiralo odlazak na more ili u planine ukupno 2304, većinom zagrebačke, djece te povremeno organiziralo i opskrbljivanje žid. djece s osnovnim potrepštinama. Po uspostavi NDH sa suprugom preuzela je žid. znak, a obiteljska imovina bila je opljačkana. Rat je sa suprugom preživjela u sanatoriju Đure Vranešića na Zelengaju u Zagrebu.

IZV.: KŽZ. – Podaci o ulaznici V. Urbić.

LIT.: Spomenica »Izraelske ferijalne kolonije« prigodom dvadesetgodišnjice. Zagreb 1934. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – I. Goldstein: Dobrotvorno i socijalno djelovanje židovske zajednice u Zagrebu u 19. i 20. stoljeću. Revija za socijalnu politiku, 12(2005) 3/4. – Iz povijesti ženskih židovskih organizacija u Hrvatskoj. Ha-kol, 2008, 105. – S. Knežević i A. Laslo: Židovski Zagreb. Kulturno-povijesni vodič. Zagreb 2011.

DEUTSCH MACELJSKI, Robert (Maceljski), veletrgovac i industrijalac (Zagreb, 12. X. 1884 – Auschwitz, ?V. 1943). Unuk → Filipa, sin → Vilima i Šarlote, brat → Gustava i → Vlatka. Prije I. svj. rata ušao u vodstvo obiteljskoga poduzeća »Filipa Deutscha sinovi«, trgovina drvima i šumska industrija. Krajem 1920-ih ispustio je prezime Deutsch i nazivao se samo Maceljski, ali su mu ga ustaške vlasti vratile pa obitelj 1941–45. nosi prezime Deutsch Maceljski. Po uspostavi NDH Gestapo ga je uhitio s braćom i odveo na ispitivanje u Graz, nakon čega je pušten. Sa suprugom Hildom rođ. Stern i kćeri Vanjom preuzeo je žid. znak. Potkraj svibnja 1941. bili su na popisu za dobivanje arijskih prava te nije »bio dužan ni podići ni nositi židovski znak«, no nema potvrde da je arijska prava i dobio, a u lipnju 1941. sa suprugom je prešao na katoličanstvo. Prethodno je sve umjetničke predmete, slike, sagove i antikno pokućstvo stavio pod zaštitu Hrvatskoga muzeja, no Hrvatski konzervatorski zavod već je krajem lipnja, pod izlikom boljeg očuvanja, preuzeo nadzor nad njima čime je tijekom 1942. cijela obitelj bila temeljito opljačkana, a u njihov stan na tadašnjem Trgu N (danas Trg žrtava fašizma), uselio se član vlade Milovan Žanić. Sa suprugom je bio uhićen u svibnju 1943. te deportiran u Auschwitz, odakle se nisu vratili.

IZV.: KŽZ.

LIT.: M. Kolar-Dimitrijević: Deutsch Maceljski. Hrvatski biografski leksikon, 3. Zagreb 1993. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.

DEUTSCH MACELJSKI, Velimir → MACELJSKI, Velimir

DEUTSCH MACELJSKI, Vlatko (Maceljski), veletrgovac i industrijalac (Zagreb, 1. VIII. 1883 – logor Jasenovac, nakon VIII. 1942). Unuk → Filipa, sin → Vilima i Šarlote, brat → Gustava i → Roberta. Prije I. svj. rata ušao je u vodstvo obiteljskoga poduzeća »Filipa Deutscha sinovi«, trgovina drvima i šumska industrija. Krajem 1920-ih ispustio je prezime Deutsch i nazivao se samo Maceljski, ali su mu ga ustaške vlasti vratile pa obitelj 1941–45. nosi prezime Deutsch Maceljski. Po uspostavi NDH Gestapo ga je uhitio s braćom i odveo na ispitivanje u Graz, nakon čega je pušten. Sa suprugom Margom rođ. Rosenbaum, sinom → Velimirom Maceljskim i kćeri Vlastom bio je upisan u Kartoteku židovskoga znaka, ali nema potvrde da su znak preuzeli. Prema sačuvanoj dokumentaciji, jedini je, uz brata Gustava, iz obitelji Deutsch Maceljskih dobio s obitelji arijska prava. Imao je 24 sata da isprazni svoj stan na tadašnjem Trgu N (danas Trg žrtava fašizma) jer se u njega useljavao državni tajnik u Ministarstvu seljačkoga gospodarstva Pavao Canki, a tijekom 1942. imovina mu je opljačkana. Zajedno sa suprugom uhićen je u kolovozu 1942. i odveden u gimnaziju u Križanićevoj ulici, gdje je bilo sabiralište, a na intervenciju nepoznate osobe prebačeni su u zatvor u Savskoj cesti. Iako su trebali biti pušteni nakon što je stigla prijava kako netko od obitelji Deutsch Maceljski skriva imovinu, vraćeni su u ćeliju i deportirani u logor Jasenovac i Staru Gradišku, gdje su stradali.

IZV.: KŽZ.

LIT.: M. Kolar-Dimitrijević: Deutsch Maceljski. Hrvatski biografski leksikon, 3. Zagreb 1993. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.

DEUTSCH-DOLINAR, Judita (Duić, Medika), farmaceutkinja i stolnotenisačica (Zagreb, 1925). Kći → Pavla i Klare rođ. Smutny, supruga stolnotenisača Žarka Dolinara (proglašen Pravednikom među narodima) s kojim ima kćer Dinu. II. svj. rat je preživjela u Zagrebu zahvaljujući mješovitomu braku. U gimnazijskim danima bila je juniorska prvakinja Zagreba u tenisu. Kao stolnotenisačica nastupala za Zagrebačko klizačko društvo, »Akademičar« i »Mladost«. Bila je prvakinja Hrvatske 1950. i 1951, druga na saveznim turnirima u Skoplju i Nišu te treća na Međunarodnom prvenstvu Austrije u Beču 1952. Nastupila je za reprezentaciju Jugoslavije na SP u Beču 1951, a iste god. bila je peta stolnotenisačica na državnoj rang-listi. Nastupala je i pobjeđivala na turnirima sa suprugom u konkurenciji mješovitih parova, a 1951. bila je u toj disciplini i prvakinja Jugoslavije. Od 1962. sa suprugom živi u Švicarskoj. Radila je u poduzeću »Hoffmann La Roche« u Baselu, a nekoliko je godina s uspjehom nastupala u sastavu CIB.

IZV.: Podaci o ulaznici F. Kramer.