Kategorija: H

HEINRICH, Makso, trgovac (Szolnok, Mađarska, 1857 – Zagreb, 22. II. 1934). Bio je vlasnik veletrgovine mješovitom i kolonijalnom robom, osn. 1881. Također je bio zastupnik »Oil comp. Jugoslavija« u Čakovcu. God. 1905. izabran je kao virilist za člana čakovečkoga Gradskog vijeća. Bio je vlasnik Čakovečkoga kina u kojem je organizirao stalne filmske predstave. Preminuo u bolnici u Zagrebu i sahranjen na žid. groblju u Čakovcu.

LIT.: V. Kalšan: Građansko društvo u Međimurju. Šenkovec 2000. – J. i V. Kalšan: Heinrich, Makso. Međimurski biografski leksikon. Čakovec 2012.

HEINRICH, Oto (Oton), gospodarstvenik i žid. aktivist (Koprivnica, 1889 – ?, SAD, ?). Supruga mu je Eliza rođ. Pauncz. Nakon školovanja na Trgovačkoj akademiji u Rijeci i Budimpešti, zaposlio se u »Holzhandels-A.G.« u Beču, jednom od najvećih poduzeća za trgovinu drvom u Austro-Ugarskoj Monarhiji, gdje je radio do 1916. kao upravitelj pilana. Po povratku u Hrvatsku, kao istaknuti stručnjak na području drvne industrije, bio je gl. ravnatelj industrije željezničkih pragova »Travers«. S Arturom Heinrichom bio je vlasnik tvrtke Domovinska šumska industrija »O. Heinrich«, sa sjedištem u Draškovićevoj ul. u Zagrebu. Također je bio predstavnik Prve jugoslavenske tvornice šperploča na Sušaku, devet godina gl. ravnatelj drvne industrije »Drach« u Zagrebu, član uprave mnogih industrijskih poduzeća i Saveza industrijalaca i trgovaca šumskih proizvoda u Zagrebu. Bio je suradnik mnogobrojnih stručnih časopisa za drvnu industriju u kojima je 1930-ih predlagao mjere monetarne i ekonomske politike za izlazak iz gospodarske krize. Dobitnik je mnogobrojnih odlikovanja, među ostalim nizozemskog ordena Oranje-Nassau i španj. ordena Merito Civil. – Bio je asimilant 1920-ih, a od 1930. aktivniji je u ŽOZ te je iste godine bio nositelj asimilantske liste na izborima u ŽOZ koja je dobila 37% glasova (cionisti i necionisti dobili su ostale glasove). Od 1931. bio je pročelnik Socijalnoga odbora općine, potom i predsj. kuratorija Doma zaklade »Lavoslav Schwarz«, a 1933. bio je izabran za potpredsjednika »Društva prijatelja Schwarzova doma«, a od iduće god. i za potpredsjednika ŽOZ. God. 1935, nakon visokoga mjesta na zajedničkoj cionističko-necionističkoj listi, ponovno je bio izabran za (drugoga) potpredsjednika općine. Time se distancirao od grupe asimilanata i javno podupro cionističku listu i u općinskom vodstvu bio svojevrsna protuteža cionističkom skretanju ulijevo. Bio je član Glavnoga odbora SJOJ od travnja 1936. do svibnja 1939. i istaknuti član Lože »Zagreb 1090«, nezavisnoga židovskog reda Bnei Brit (jedan od 25 izaslanika zagrebačke lože nazočan na inauguraciji jugoslav. Velike lože Bnei Brita 1935. sa sjedištem u Beogradu). Angažirao se u investicijskim projektima u općini, oko smještaja izbjeglica iz Trećeg Reicha i njihova upućivanja u Palestinu, u kontaktima s međunarodnim žid. organizacijama i dr. God. 1936–37. u Zamenhofovoj ul. u Zagrebu sagradio je luksuznu vilu (projektanti → S. Gomboš i Mladen Kauzlarić, izvođač → E. Hönigsfeld). Prije uspostave NDH uspio je likvidirati tvrtku (14. III. 1941. brisana je iz registra) i iselio se u SAD, gdje je 1941. postao prvi predsj. Udruženja jugoslavenskih Židova.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 675. – J. Lador: Jevreji u Hrvatskoj (rukopis).

LIT.: Židov, 15(1931); 17(1933) 13; 19(1935) 50. – Loža »Zagreb«. Jevrejski glas, 5(1932) 48; 6(1933) 26; 7(1934) 8. – P. Neuberger: Jugoslovenski Jevreji u SAD. Jevrejski almanah, 1955–1956. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – D. Kahle: Stambene kuće novog građenja u sjevernim dijelovima Zagreba u razdoblju od 1928. do 1945. godine (doktorska disertacija). Zagreb 2007.

HEINRICH, Silva, koreografkinja (Koprivnica, 10. II. 1915 – Koprivnica, 3. V. 1995). Kći Leona Wolfensohna i Sofije rođ. Rosenkrantz. Nakon školovanja u Koprivnici, 1937. diplomirala je u Stockholmu na Kraljevskom gimnastičkom centralnom institutu. Po povratku u Koprivnicu, istaknula se koreografijama za vrlo popularne i poznate purimske zabave. Za Travanjskoga rata 1941. zatekla se u Beogradu, gdje je uz pomoć prijatelja uspjela ostati skrivena cijeli II. svj. rat. Nakon rata vratila se u Koprivnicu, gdje je radila kao nastavnica tjelesnoga odgoja.

HEINRICH, Žiga, poduzetnik (?, 1869 – logor Jasenovac ili Auschwitz, 1942). U međuratnom razdoblju bio je vlasnik mlina u Slatini. God. 1942. ustaške vlasti uhitile su ga te sa suprugom Ilonkom deportirale u logor Jasenovac ili Auschwitz, gdje je stradao.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

HEINZEL, Berta (rođ. Pick), dobrotvorka (Prag, 1881 – Zagreb, 12. V. 1969). Supruga zagrebačkoga gradonačelnika i arhitekta Vjekoslava Heinzela. Završila je višu djevojačku školu i dvije godine pansionata (Weltrus). Djelovala je u mnogim dobrotvornim i humanitarnim društvima te potaknula izgradnju sirotišta u Hrvatskom Leskovcu. Surađivala je u listu Der Morgen (1925). God. 1924. bila je odlikovana papinskim redom »Pro ecclesia et pontifice«. Njezina i suprugova ostavština čuva se u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu.

LIT.: T. Premerl i F. Hameršak: Heinzel, Vjekoslav. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002.

HEISLER, Alexander, žid. aktivist (? – ?). U osječkoj ŽO pripadao je manjinskoj anticionističkoj struji koju je predvodio → V. Winter, a koja se u veljači 1909. sukobila s cionistima na čelu s → H. Spitzerom. Bio je na kandidacijskoj listi anticionista za izbor novog rukovodstva osječke ŽO.

LIT.: Židovska smotra, 4(1909) 3/4.

HEISZ, Abraham (Beno), rabin (Dorog, Mađarska, 15. III. 1872 – logor Jasenovac, 1942–1945). Bio je rabin u ŽO u Sisku, najkasnije od 1906. Od 1938. bio je zaposlen kao vjerski službenik u sisačkoj ŽO. Prvi je put spomenut u Matici rođenih ŽO u Sisku 8. XII. 1906, a posljednji put 1941. God. 1922. tražio je od Gradskoga poglavarstva povišenje nagrade za katehizaciju, kad su povećane nagrade i katoličkomu i pravoslavnomu svećeniku. Žid. zajednica dobila je 1400 kruna 1922/23, što je bilo povećanje od 1200 kruna u odnosu na prošlu godinu, na temelju toga može se pretpostaviti da je u gradu bio organiziran žid. vjeronauk. Po nalogu UNS od 15. VI. 1942, u lipnju 1942. deportiran je u logor Jasenovac sa suprugom Bertom rođ. Naistatt (?, 1879 – logor Jasenovac, 1942–1945).

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27809, 29563. – Matični ured u Sisku, Matica rođenih i umrlih Židovske općine u Sisku.

LIT.: Sisački glas, 7(1022) 44. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

HEITZMANN, Carl, liječnik i ilustrator (Vinkovci, 2. X. 1836 – Rim, 6. XII. 1896). Gimnaziju završio 1854. u Pešti, gdje je započeo studij medicine. Dobivši stipendiju Marije Terezije, prešao na Medicinski fakultet u Beču, na kojem diplomirao 1859, a 1861. postignuo je i naslov doktora kirurgije. Za poslijediplomskoga studija asistent je Karla Rokitanskoga, u kojega je, na temelju teorije o protoplazmi, habilitirao iz patološke anatomije. Potom je dobio mjesto prosektora u bečkoj bolnici Wiedener Krankenhaus. God. 1874. napustio je Austriju te u New Yorku osnovao patološki laboratorij i bavio se liječenjem kožnih bolesti. Posebice se zanimao za mikroskopiranje te je, istražujući građu crijevnih resica i funkciju protoplazme, postavio novu teoriju o protoplazmi (Sitzungsbericht der k.k. Akademie der Wissenschaften. Beč 1867, 18732), kojom je nastojao oboriti celularnu patologiju Rudolfa Virchowa. Osobito je vrijedan njegov rad o kostima i hrskavicama, u kojem je prvi, prije franc. liječnika Georgesa Hayema kojemu se pripisuje prvenstvo, opisao hematoblaste (Medizinisches Jahrbuch, Beč 1872). Bavio se i ilustriranjem medicinskih djela. Uz Antona Elfingera i brata Juliusa ilustrirao je Hebrin dermatološki atlas, s Elfingerom Tuerckov laringološki i Heider-Wedlov odontološki atlas. Braća su ilustrirala 1. i 2. sv. svojega kirurškoga kompendija te Beckerov oftalmološki atlas (1874–78). God 1861. tiskan je Wedlov atlas patološke histologije oka s Heitzmannovim ilustracijama, a 1865. Adam Politzer izdaje otoskopski atlas s 24 Heitzmannove kromolitografirane slike bubnjića. Za Kaposijevo djelo o sifilisu kože i sluznica H. je izradio 76 kromolitografiranih tabli. Glavna su mu djela mikroskopska morfologija životinjskoga tijela s 380 slika i anatomski atlas s više od 600 slika, a priređen je i na engleskom i tal. jeziku. Bio je član nekoliko njemačkih i amer. medicinskih društava i član utemeljitelj American Dermatological Association 1876.

DJELA: Compendium der Chirurgie (suautor J. Heitzmann), 1–2. Wien 1864–1868. – Die descriptive und topographische Anatomie des Menschen in 600 Abbildungen, 1–2. Wien 1870–1875. – Untersuchungen über das Protoplasma, 1–5. Wien 1873. – Microscopical Morphology of the Animal Body in Health and Disease. New York 1883.

LIT.: Obituary. Dental Cosmos, 39(1897). – Biographisches Lexikon der herrvorragenden Ärzte aller Zeiten und Völker. Berlin–Wien 1931. – E. Lesky: Die Wiener medizinische Schule im 19. Jahrhundert. Graz–Köln 1965. – L. Glesinger: Vinkovčanin Karlo Heitzmann – zaboravljeni liječnik i umjetnik. Saopćenja »Pliva«, 17(1974) 3. – M. Rašić i Ž. Babić: Prilog osvjetljavanju znanstvenog rada Vinkovčana Karla Heitzmanna. U: Zbornik iz istorije i zdravstvene kulture vojvođansko-slavonskog Podunavlja. Bačka Palanka–Bač–Ilok 1977. – K. Holubar i K. Wolff: The Genesis of American Investigative Dermatology from Its Roots in Europe. Journal of Investigative Dermatology, 92(1989). – K. Holubar, C. Schmidt i K. Wolff: Challenge Dermatology. Vienna 1993. – K. Holubar i C. Schmidt: Art in Dermatology versus Dermatology in Art. Anton Elfinger (1821–1864) and Carl Heitzmann (1836–1896) Hebra’s Forgotten Painter-Physicians. International Journal of Dermatology, 33(1994). – I. Hackstock: Carl Heitzmann (1836–1896), Physician and Illustrator. Ibid., 37(1998). – B. Belicza i S. Jevtović: Udio Židova u medicini u Hrvatskoj i Zagrebu. U: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1998. – K. Holubar: Carl Heitzmann (1836–1896) and the American Dermatological Association (ADA). Journal of Investigative Dermatology, 113(1999). – S. Fatović-Ferenčić: The Description of the Hematoblast by the Dermatopathologist Carl Heitzmann in 1872. Ibid. – Ista: The Discovery of the Hematoblast by Carl Heitzmann in 1872. International Journal of Dermatology, 39(2000). – I. Hackstock: The Heitzmann Family – Pioneers in the Medical Community. Acta dermatovenerologica Alpina, Pannonica et Adriatica, 9(2000). – S. Fatović-Ferenčić: Heitzmann, Carl. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002.

HEKŠ, Filip (Heksch, Hecksch), građevinski inženjer (?Vukovar, o. 1881 – logor Jasenovac, 1941). U međuratnom razdoblju bio je građevinski poduzetnik u Karlovcu i član Zagrebačke inženjerske komore te predstojnik Inženjerskoga odsjeka Kraljevskih ugarskih željeznica. Od 1925. djelovao je kao samostalni poduzetnik s partnerom Dragutinom Dvornikom. U razdoblju 1930−40. sagradio je brojne moderne zgrade u Karlovcu (Ul. Đure Bencetića i Ivana Gorana Kovačića). God. 1935. u starom Štefanovom kazalištu uredio je karlovačko kino »Luxor«. Bio je predsjednik karlovačke cionističke organizacije. Po osnutku NDH, u srpnju 1941, zaveden je u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka. Ubrzo je uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. – Sa suprugom Olgom (Karlovac, 1887 − logor Jasenovac, 1941), otac je Tibora, sportaša (Karlovac, 1916 – Jadovno, 31. VII. 1941). Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Karlovcu, a medicinu je studirao u Zagrebu. Bio je aktivan veslač, prvak Jugoslavije u samcu te jedan od osnivača i dugogodišnji tajnik karlovačkoga veslačkog kluba »Korana«. Sa skupinom karlovačkih Židova bio je uhićen 4. VII. 1941. i deportiran u Jadovno, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27517. – Podaci o ulazniku S. Goldstein.

LIT.: R. Radovinović: Židovi u Karlovcu. Od osnutka zajednice do njezina uništenja. Svjetlo, 2001, 3/4. − M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Heksch, Filip. Karlovački leksikon. Karlovac–Zagreb 2008. – Heksch, Tibor. Ibid.

HEN, Doron (Hlavaček, Božidar), arhitekt (Zagreb, 7. XI. 1939). Arhitekturu je diplomirao 1966. u Beogradu, a u Izrael se iselio u lipnju 1969. God. 1970–75. bio je asistent i instruktor klasičnih znanosti na Sveučilištu u Tel Avivu, gdje je doktorirao 1978. Predavao je klasiku i umjetnost na sveučilištima u Haifi, Beer Ševi i Tel Avivu i na akademiji »Becalel« u Jeruzalemu te bio sudionik mnogih arheoloških istraživanja. Od 1996. predaje na Koledžu Judeje i Samarije u Arielu. Član je Udruženja inženjera i arhitekata, Udruženja arheologa, Izraelskoga istraživačkog društva, Bibliološkoga arheološkog društva i Svjetske unije za judaistiku. Autor je više od 30 stručnih i znanstvenih radova.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 47/48.