Kategorija: H

HERZL, Josip (Hercl), liječnik, publicist i žid. aktivist (Osijek, 1891 ili 1902 – ?logor Jasenovac, 1941). Gimnaziju je završio u Osijeku, a studij medicine u Pragu. Bio je liječnik u Vukovaru. Popularne stručne članke i pripovijesti objavljivao je u listovima Sriemske novine (1928, 1932, 1934–35, 1938), Socijalni službenik, 1938), Malhut Jisrael (1936), Pravda (1938–39). Napisao je knjigu o Tomašu Garriqueu Masaryku. Objavio je i pripovijesti, odn. doživljaje i sjećanja iz života u Vukovaru. Bio potpredsjednik vukovarske ŽO. Oženjen katolkinjom, liječnicom Libušom, Čehinjom, koju je upoznao na studiju u Pragu, i s kojom je imao dvije kćeri. Iako je bio u mješovitom braku, zbog protunacističkih predavanja u vukovarskoj ŽO uoči II. svj. rata u travnju 1941. bio je uhićen i odveden u nepoznati logor. Prema nekim podacima stradao je u logoru Jasenovac.

DJELA: T. G. Masaryk. Jedan život za pravdu i istinu. Vukovar–Borovo 1937. – Goli život. Vukovar 1940.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 29448.

LIT.: Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 1. – V. Kovač: Židovi Vukovara. Bilten ŽOZ, 1996, 46/47. – V. Humski: Herzl, Josip (Hercl). Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

HERZL, Robert Tibor, pijanist, skladatelj i dirigent (Zagreb, 4. V. 1913 – Jadovno, 1941). Sin Artura i Nore. U Zagrebu je maturirao 1931, a studirao je 1931–35. na Muzičkoj akademiji dirigiranje, diplomirao kompoziciju u Krste Odaka 1938. i glasovir u Svetislava Stančića 1940. Nastupao je kao dirigent i pijanist, koncertirao solistički i kao pratilac solo-pjevača. Bio je i zborovođa hrv. pjevačkih društava »Jablan«, »Sloga«, »Trešnjevka« te židovskoga »Ahdut«. Za potrebe zbora efektno je preradio parodiju Talijanska šalata Richarda Genéea. U cijelosti je u podrumu ŽOZ sačuvan njegov rukopis Sonate za klavir u d-molu, gusta i zahtjevna pijanističkoga sloga. Rukopis je u podrumu našao → B. Polić i odnio → B. Bjelinskomu u čijoj ga je redakciji 1995. objavilo kult. društvo »Miroslav Šalom Freiberger«. Po uspostavi NDH s majkom i sestrom Tessom preuzeo je žid. znak. Potkraj lipnja 1941. bio je uhićen i deportiran u Gospić, potom u Jadovno, gdje je stradao. U prijavi imovine vlastima NDH, podnesenoj 30. VI. 1941, njegova je majka navela da joj se sin nalazi »na radnoj službi nepoznatog boravišta«.

DJELA: Poeme za klavir. Zagreb 1940. – Sonata za klavir u d-molu (2. stavak). Zagreb 1986. Tiskano Zagreb 1995.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 676. – KŽZ. – Podaci o ulazniku B. Polić.

LIT.: 200 godina Židova u Zagrebu. Referati i govori sa proslave 180-godišnjice Jevrejske općine Zagreb (6–9. XI. 1987). Zagreb 1988. – Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1998. – S. Majer-Bobetko: Herzl, Robert. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

HERZMANSKY, Lila, posebnica (Vinkovci, 19. VI. 1889 – ?). Kći Josipa Fuchsa. Udala se za Edu Herzmanskoga, nežidova, ovlaštenoga građevinskoga inženjera u Ul. Mošinskoga (danas Nazorova ul.) u Zagrebu. Po uspostavi NDH na suprugov zahtjev izdana joj je dozvola za višekratno putovanje u Podsused radi obrađivanja oranica. Zahvaljujući mješovitomu braku preživjela je II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 676. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27355.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

HERZOG, Branko (?, o. 1922 – Jadovno, VII–VIII. 1941). Sin Roberta i Klementine. Pohađao je IV. gimnaziju u Zagrebu. Po uspostavi NDH bio je uhićen 22. V. 1941. s još 165 židovskih omladinaca, deportiran u logor Danica kraj Koprivnice te u Jadovno, gdje je stradao. Iako je majka u prijavi imovine 23. VI. navela da je »odveden u Ustaški dom u Koprivnicu na radnu službu«, upravo je tih dana bio prebačen u gospićki sustav logora, potom u Jadovno, gdje je ubijen.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 676. – Spomen-ploča u IV. gimnaziji u Zagrebu.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

HERZOG, David, posebnik (Stari Jankovci, 1827 – ?). Suprug Ruže (Rahela) rođ. Wolf (Stari Jankovci, 1842 – ?), čija se obitelj doselila iz Njemačke.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28101.

HERZOG, David (Hercog), poduzetnik i žid. aktivist (Virovitica, 1. XI. 1889 – Beč, 27. XI. 1936). Sin Josipa i Katarine rođ. Farkaš. Doselio se 1903. u Zagreb, gdje je, potpomažući se davanjem instrukcija, završio Trgovačku akademiju. Bio je vlasnik trgovine kolonijalnom robom »David Hercog«, osnivač i vlasnik pržionice kave, direktor »Konzuma« d. d., odbornik Trgovačko-industrijske komore i Trgovačkoga doma. Bio je jedan od utemeljitelja lože »Zagreb 1090« nezavisnog žid. reda Bnei Brit 1927. u Zagrebu te jedan od 25 izaslanika zagrebačke lože nazočan na inauguraciji jugoslav. Velike lože Bnei Brita 1935. u Beogradu. Potkraj 1920-ih i poč. 1930-ih zauzimao se za izgradnju Židovske bolnice u Zagrebu. Bio je član kuratorija Doma zaklade »Lavoslav Schwarz« i član Hevre Kadiše u Zagrebu. Oženio se Olgom rođ. Zierer, s kojom je imao troje djece. Nakon njegove smrti posao je (do 1941) preuzeo sin Ervin, trgovac (Zagreb, 2. XI. 1911 – ?). U međuratnom razdoblju bio je u Zagrebu trgovac živežnim namirnicama i ravnatelj, te dioničar poduzeća »Konzum«, član ravnateljstva i vlasnik poduzeća »David Hercog«. Po uspostavi NDH kao neophodan stručnjak na poslu je zadržan do rujna 1941, kad je uhićen, no već 20. IX. pušten iz zatvora. Preživio je II. svj. rat. – Kći Branka, supruga je → R. Akermana. – Supruga Olga, žid. aktivistica (Zagreb, 15. XII. 1889 – Haifa, Izrael, 1953). Kći Ludovika (Ljudevita) Zierera i Amalie rođ. Büchler. Kao članica WIZO, krajem 1930-ih u Zagrebu je osnovala i vodila Društvo židovskih naučnica za žid. djevojčice iz Bitole. U godinama uoči II. svj. rata skrbila se za žid. djecu izbjeglu iz Njemačke. Po uspostavi NDH prebjegla je u Split te bila internirana u logore u Kuparima i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. bila je prebačena u Bari, a 1949. iselila se u Izrael.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 676. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28153. – KŽZ. – Podaci o ulazniku B. Akerman i D. Breyer.

LIT.: Loža »Zagreb«. Jevrejski glas, 48(1932); 26(1933); 8(1934). – Jevrejski glas, 49(1936). – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

HERZOG, Friedrich (Miroslav), poduzetnik (Beč, 1. VI. 1891 – logor Jasenovac, 1941). Sin Sigmundov. Doselio se 1921. iz Beča u Zagreb, gdje je bio vlasnik trgovine i radionice kovčega i torbica »Planinar« u Ilici. Na katoličanstvo je prešao 1938. Po uspostavi NDH sa suprugom Verom rođ. Altschul preuzeo je žid. znak i predao ŽO u ime kontribucije dragocjenosti vrijedne 37 300 din. Sa suprugom je bio uhićen 9. VII. 1941. i »otpremljen u nepoznato«, iako je, prema iskazima namještenika, bio pristaša hrvatskog pokreta. Čini se da je deportiran u Gospić, prebačen preko Karlobaga u paški logor Slana, potom u logor Jasenovac, gdje je stradao. Supruga je odvedena u prostorije Zagrebačkoga zbora, potom u logore Metajna i Slana, Kruščica i Loborgrad, odakle je deportirana u Auschwitz. Sinovi Bruno (Zagreb, 1922 – logor Stara Gradiška, 1941) i Ivo (Zagreb, 1923 – Jadovno, 1941) također su stradali.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 676. – HDA, MUP NDH, br. 223, kut. 24, Predsjednički ured, br. 18619, god. 1941. – HDA, ZKRZ GUZ, kut. 122, br. 5281/46. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

HERZOG, Ivan (Hercog), neuropsihijatar (Đakovo, 30. I. 1883 – Zagreb, 31. VIII. 1954). Sin → Leopolda i Nanette rođ. Mautner, brat → Mavrov. S Marijom rođ. Granec otac je → Mire Vlatković. Klasičnu gimnaziju završio 1901. u Zagrebu, medicinu studirao u Beču i Pragu, gdje je i promoviran 1907. Potom je specijalizirao neuropsihijatriju 1908–09. u duševnoj bolnici u Hildburghausenu te u internoj i psihijatrijskoj klinici u Pragu. Potkraj 1909. postao je sekundarni liječnik Internoga odjela zagrebačke Bolnice milosrdne braće (poslije Zakladna bolnica, danas KB »Sveti Duh«), u kojem su se liječili i neuropsihijatrijski bolesnici. U toj bolnici od 1912. vodi i rendgenski laboratorij (od 1918. Rendgenski odjel). Za I. balkanskoga rata, kao dragovoljac u kragujevačkoj voj. bolnici, zapaža pojavu psihičkoga šoka u ranjenih vojnika. Nastavlja se usavršavati u neuropsihijatriji 1918–19. u Pragu, 1924. u Münchenu te 1928. u Parizu. Po povratku iz Praga 1919. osniva u Zakladnoj bolnici Odjel za živčane i duševne bolesti, prvi takve vrste u Hrvatskoj. God. 1935. pri tom je odjelu osnovao našu prvu mentalnohigijensku ustanovu – Stanicu za psihohigijenu. Po uspostavi NDH upisan je u Kartoteku židovskoga znaka, ali iako je znak preuzeo, čini se da ga nije nosio jer mu je supruga bila »arijevka«. Ipak je otpušten i u tri navrata interniran te je morao u lipnju 1941. Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede NDH podnijeti prijavu o imovini, u kojoj je naveo da radi bez plaće. Rat je preživio u Zagrebu. God. 1945. opet je preuzeo vodstvo svojeg odjela sve do 1949, kad je taj odjel ukinut. Tada je premješten u Opću bolnicu »Dr. Mladen Stojanović« (danas KBC »Sestre milosrdnice«) te 1950. obnovio rad Stanice za psihohigijenu, no iste je godine umirovljen. Još je neko vrijeme radio honorarno u toj stanici, kao konzilijarni neurolog u Općoj bolnici »Dr. Josip Kajfeš« (danas KB »Sv. Duh«) te kao sudski vještak. – Prihvativši moderne tečevine tadašnje psihijatrije, uveo je humani pristup duševnim bolesnicima i medicinske metode u liječenju psihoza. Proučavao je progresivnu paralizu i shizofreniju, halucinacije i prisilne predodžbe, bolesti ekstrapiramidnoga motornoga sustava. Dao je nova i originalna zapažanja kod tzv. reumatske kljenuti ličnog živca. U Stanici za psihohigijenu provodio je liječenje alkoholizma, bavio se terapeutskom primjenom hipnoze, a napose forenzičnom psihijatrijom. Pisao je o prilikama u našim duševnim bolnicama, podvrgnuo je kritici projekte zakona o umobolnicama i kaznenoga zakona. Radove je objavljivao u časopisima Liječnički vjesnik (1912, 1916–17, 1919–22, 1924–25, 1927–30, 1932–33, 1935–36), Revue v neurologii a psychiatrii (1920), Mjesečnik pravničkog društva (1924), Medizinische Klinik (1926), Deutsche Zeitschrift für Nervenheilkunde (1927), Praktični liječnik (1927), Zeitschrift für die gesammte Neurologie und Psychiatrie (1928), Kriminal (1934), Neuropsihijatrija (1953). Bio je predsjednik Neuropsihijatrijske sekcije Zbora liječnika Hrvatske. – Također je bio školovani violinist; u njegovu se zagrebačkom domu njegovala komorna glazba. U triju su s njim svirali njegova sestra Tereza, glazb. pedagoginja i pijanistica, i Rudolf Matz, violončelist, a u gudačkom kvartetu izmjenjivali su se uglavnom liječnici glazbenici izvodeći klasični koncertni repertoar. God. 1927–34. bio je član ravnateljstva HGZ. Dobitnik je više odlikovanja.

DJELA: Liječenje alkoholizma. Zagreb 1952.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 676. – KŽZ. – Podaci o ulazniku M. Vlatković.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – L. Glesinger: (Nekrolog). Liječnički vjesnik, 76(1954) 11/12. – S. Župić: Dr. Ivan Herzog. Neuropsihijatrija, 3(1955) 1. – V. Boić: Zagrebački liječnici i glazba. Saopćenja »Pliva«, 6(1963) 1. – L. Glesinger: Češkoslovačko-južnoslavenske medicinske veze u prošlosti. Beograd 1965. – A. Nick: Liječnici iz Hrvatske u balkanskim ratovima 1912–1913. U: Zbornik radova četrnaestog naučnog sastanka Naučnog društva za istoriju zdravstvene kulture Jugoslavije. Beograd 1965. – V. Boić: Prilog komornoj glazbi u zagrebačkim domovima. Sv. Cecilija, 47(1977) 2. – V. Hudolin: Klinika za neurologiju, psihijatriju, alkoholizam i druge ovisnosti. U: Klinička bolnica »Dr. Mladen Stojanović« Zagreb 1845–1985. Zagreb 1985. – N. Hamel-Puškarić: Prim. dr. Ivan Herzog. U: Neurološka klinika i Zavod za neuropatologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1921–1986. Zagreb 1986. – V. Dugački i I. Ajanović-Malinar: Herzog, Ivan. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

HERZOG, Jakob, posebnik (?, ? 1840 – Vukovar, 7. XI. 1914). Spominje se kao istaknuti građanin Vukovara.

HERZOG, Leopold (Lavoslav), gospodarstvenik (?, o. 1835 – ?). Bio je suvlasnik staklane u Osijeku uz → J. Weichingera i → Jeremiju Schwarza, osn. 1862. Uz staklanu je bio podignut i oveći paromlin, a tvornica je proizvodila sve vrste šupljega i brušenoga stakla, uz staklene ploče, koje su se izrađivale u specijalno konstruiranim pećima. Uz imena vlasnika veže se prvi javni spor između radništva i poslodavaca u Hrvatskoj. kad je krajem 1864. posao loše krenuo, bio je otpušten dio radnika, koji su na poziv vlasnika došli iz Češke. Radnici su u veljači 1965. uputili apel osječkomu građanstvu tražeći zaštitu svojih radničkih prava, dok su se vlasnici u osječkom listu Esseker Lokalblat pokušavali obraniti pred javnošću. S J. Schwarzom također je bio osnivač i suvlasnik osječkoga paromlina od 1862. do 1879, kad je paromlin pao pod stečaj te su ga prekupili Kraus i sin. U braku s Nanette rođ. Mautner imao je dvanaestoro djece, među njima → Ivana, Aleksandra, Izidora, → Mavra, Terezu i Klaru. – Sin Aleksandar, pravnik i pravni pisac (Đakovo ili Osijek, o. 1863 – Beč, 1925 ili 1935). Doktorirao je na zagrebačkom Pravnom fakultetu 1891, a prije 1914. odselio se u Beč, gdje je nakon nostrifikacije doktorata bio dvorski i sudbeni odvjetnik. Njegovo predavanje održano u Društvu odvjetnika Kraljevine Hrvatske i Slavonije 23. I. 1914. Reforma hrvatskog građanskog parničnog postupka. Budućnost odvjetništva u Hrvatskoj obzirom na novi građanski postupnik bilo je objavljeno u Mjesečniku Pravničkog društva (1914) i Odvjetniku (1933). Također je surađivao u periodici Pokret (1906) i Pravnik (1913). – Sin Izidor (Iso), inženjer (?Osijek, 1859 – Zagreb, 6. III. 1933). Za Austro-Ugarske Monarhije sudjelovao je u gradnji željeznice na Ivan-planini kraj Sarajeva. – Kći Klara, pedagoginja (Osijek, 12. VII. 1879 – Auschwitz, VIII. 1942). U međuratnom razdoblju bila je vlasnica trgovačke škole u Zagrebu. U kolovozu 1942. bila je uhićena i s ostalim Židovima privremeno smještena u sabirni logor u gimnazijskom kompleksu u Križanićevoj ul. u Zagrebu, a potom deportirana u Auschwitz, gdje je stradala. – Kći Tereza, glazb. pedagoginja (Osijek, 10. X. 1874 – Auschwitz, V. 1943). U međuratnom razdoblju poučavala je glasovir u školi HGZ u Zagrebu. God. 1943. s bratom Mavrom odvedena je iz Zagreba u posljednjoj većoj deportaciji zagrebačkih Židova.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 675. – Podaci o ulazniku M. Vlatković.

LIT.: Advokatura, 40(1914) 4. – Odvjetnik, 7(1933) 4. – M. Despot: Industrija građanske Hrvatske 1860–1873. Zagreb 1970. – Ista: Industrija i trgovina građanske Hrvatske 1873–1880. Prilog gospodarskoj povijesti u doba banovanja Ivana Mažuranića. Zagreb 1979. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.