GROSS, Bernard (Pero)

GROSS, Bernard (Pero), trgovac (Kukujevci, Srbija, 1912 – Beograd, 1942). Sin Jakovljev. Bio je trg. pomoćnik i član KPJ te su prije II. svj. rata u njegovom zagrebačkom stanu bili održavani ilegalni partijski sastanci. Po uspostavi NDH priključio se partizanima na Kordunu. Po zadatku je upućen u Beograd, gdje ga je u svibnju 1942. uhitio Gestapo i zatvorio u beogradski zatvor Glavnjaču, u kojem je stradao.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

GROSS, David

GROSS, David, rabin (? – ?). Od 1894. djelovao je kao rabin u Kutini.

LIT.: Lj. Dobrovšak: Židovska zajednica u Moslavini i Kutini. Moslavački zbornik, 7/8(2004–2005).

GROSS, Friedrich

GROSS, Friedrich, elektrotehnički inženjer (? – ?). U međuratnom razdoblju djelovao je kao elektrotehnički inženjer u Zagrebu te bio član Zagrebačke inženjerske komore. Po uspostavi NDH, u srpnju 1941, zaveden je u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941, 41, 57.

GROSS, Gustav

GROSS, Gustav, inženjer (Daruvar, 1893 – ?Auschwitz, 1941–1943). Sin Salamona i Roze rođ. Schreiber. U međuratnom razdoblju bio je ravnatelj gradske štedionice »Daruvar«, a potom djelatnik Građanske dioničke štedionice u Zagrebu i član Zagrebačke inženjerske komore. Po uspostavi NDH sa suprugom Hedvigom rođ. Oppenheimer i djecom Erikom i Borisom preuzeo je žid. znak te su bili izbačeni iz stana u Gundulićevoj ul. i preseljeni u Vrandučku ul. na Trešnjevci. Iako je u srpnju 1941. bio zaveden u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka, već u rujnu 1941. deportiran je u logor. Ostali članovi obitelji stradali su u nepoznatim logorima, moguće također u Auschwitzu za velikih deportacija u kolovozu 1942. ili svibnju 1943. – Brat Leon, poduzetnik (Daruvar, 1896 – logor Jasenovac ili Auschwitz, 1942–1943). U međuratnom razdoblju bio je ravnatelj »Industrije« d. d. u Daruvaru i suvlasnik ljevaonice željeza. Po uspostavi NDH sa suprugom Šarikom, kćeri Mirjam (Daruvar, 1923 – Banija, 1944) i sinom Vlatkom (? – ?, Izrael, o. 2000) preuzeo je žid. znak te bio deportiran u nepoznati logor, čini se Jasenovac ili Auschwitz. Supruga je također iz Loborgrada bila deportirana u nepoznati logor, gdje je stradala. Kći je isto bila deportirana u Loborgrad, odakle je prebjegla na Hrvatsko primorje te bila internirana u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključila se partizanima te djelovala kao bolničarka u jedinicama 7. banijske divizije. God. 1944. nakon teškog ranjavanja u borbi, izvršila je samoubojstvo. Sin je jedini preživio II. svj. rat i poslije se iselio u Izrael. – Brat Oto (Teodor), farmaceut (Daruvar, 1908 – logor Jasenovac, IV. 1945). U međuratnom razdoblju radio je kao farmaceut u Daruvaru i surađivao u žid. tisku. Po uspostavi NDH, 11. VI. 1941, iz Daruvara je sa suprugom Brankom rođ. Lipšić i sinom Mihajlom (Tomom) došao k ocu i braći u Zagreb. Bio je uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je radio u logorskoj ljekarni. Stradao je netom prije proboja zatočenika. Stradao je i sin, dok je supruga preživjela II. svj. rat i iselila u Izrael, gdje se udala za Alda Penera. – Otac Salamon, gospodarstvenik (Daruvar, 1872 – logor Stara Gradiška, 1942). Sin Izaka, daruvarskoga rabina i tamošnjega povjerenika Židovskoga narodnog fonda (? – Daruvar, 1910). U međuratnom razdoblju bio je direktor Ljevaonice željeza i tvornice strojeva u Daruvaru. Po uspostavi NDH sa suprugom Rozom rođ. Schreiber preuzeo je žid. znak te su oboje stradali u logoru Stara Gradiška.

IZV.: HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27250, 27259, 28155. – KŽZ. – Podaci o ulazniku D. Baram. – Popis žrtava.

LIT.: Židovska smotra, 6(1911) 1. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

GROSS, Hugo

GROSS, Hugo, gospodarstvenik (Daruvar, o. 1905 – Živinice, BiH, 1941). Sin Josefa i Rize. Bio je ravnatelj pilane »Croatia« d. d. u Živinicama kraj Tuzle. Po uspostavi NDH njegovi bivši radnici, koji su se pridružili ustašama, ubili su ga na radnom mjestu. Supruga Irma (katolkinja) i sin Zdenko preživjeli su II. svj. rat. God. 1949. iselili su se u Izrael, a 1951. uz pomoć Katoličke crkve u Brazil.

IZV.: Podaci o ulazniku D. Baram.

GROSS, Ignatz (Ignaz)

GROSS, Ignatz (Ignaz), žid. aktivist (? – ?). Bio je predsjednik ŽO u Ludbregu 1929.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

GROSS, Izidor

GROSS, Izidor, kantor i šahovski problemist (Kislőd, Mađarska, 25. VII. 1866 – logor Jasenovac, 1942). Sa suprugom Reginom otac je Hermana i → Mavra. U Trnavi je završio ješivu te je od 1884. službovao u više mjesta Austro-Ugarske Monarhije kao kantor u sinagogama i vjeroučitelj. Od 1891. bio je drugi kantor u Karlovcu uz Julija Jozefovića, koji ga je poučavao šahu. Od 1892. samostalno je sastavljao šahovske probleme, 1893. sudjelovao na šahovskom turniru u Beču, a 1898. dobio prvo priznanje u Linzu. Bio je osnivač i prvi predsj. Karlovačkoga šahovskoga saveza 1908. U Karlovcu je organizirao prvi hrv. problemski turnir i potom još šest njih (1924–36). Bio je sudac na međunarodnim turnirima problemista u Karlovcu (1912, 1925, 1928, 1933) i u prijateljskom susretu Slovenije i Hrvatske u Rogaškoj Slatini (1926). Klub mu je 1926. priredio svečanost u povodu 30-obljetnice njegova djelovanja. Bio je izabran za počasnoga predsjednika Jugoslavenskoga šahovskog saveza (1928) i za prvoga predsjednika Sveslavenskoga korespondentskog šahovskoga saveza (1930). Posljednji je šahovski problem sastavio 1940. i poslao ga u Tel Aviv; objavljen je 1950. u časopisu Al Hamišmar. Sastavio je više od 350 šahovskih problema, dobio počasno priznanje međunarodnoga šahovskoga problemskog natjecanja u Budimpešti (1926) te sudjelovao na mnogim međunarodnim šahovskim problemskim turnirima; na svjetskom turniru u Amsterdamu 1925. dobio drugu nagradu, a 1929. u Londonu prvu nagradu. Njegove su šahovske kompozicije izašle u mnogim novinama i časopisima. Surađivao je u karlovačkim tjednicima Narodni glas, Karlovac, u kojima je i uređivao šahovsku rubriku, i Karlovački glasnik, u listovima i časopisima Šah u kojemu je također bio urednik problemske rubrike,Dom i svijet, Zagreber Tagblatt, Morgenblatt i dr. Objavljivao je i priče iz žid. života (Jevrejski glas, 1939). Bio je jedan prvih propagatora šaha na slavenskom jugu. Napisao je Šahovsku abecedu, prvu šahovsku ediciju na hrv. jeziku i uveo hrv. nazive za sve šahovske figure koji se i danas upotrebljavaju. – Sin Herman, liječnik (Karlovac, 30. VI. 1895 – logor Jasenovac, 1943). Nakon završetka studija medicine najvjerojatnije u Beču, 1923. dobio je dozvolu za obavljanje liječničkoga zvanja od Liječničke komore u Zagrebu, gdje je radio kao liječnik 1930-ih te 1941. imao privatnu ordinaciju u Ogrizovićevoj ul. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak, bio deložiran, uhićen i deportiran u jasenovački logor Bročice, gdje je stradao. Njegova supruga Julija (Julka), liječnica (Stanislavov, Ukrajina, 17. VI. 1904 – logor Jasenovac, 1943). Kći Abrahama Davida Sperbera. U Zagreb se doselila 1923. iz Beča, nakon udaje. Po uspostavi NDH ostala je bez namještenja. Deportirana je i ubijena u logoru Jasenovac s kćeri Editom (Zagreb, 1926).

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 672. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29096. – KŽZ. – Popis žrtava.

LIT.: Židov, 10(1926) 11. – J. Fröhlich: Život i rad Izidora Grossa. U: I. Gross. 150 izabranih problema – 100 dvopoteznih i 50 tropoteznih. Karlovac 1936. – Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 1. – Z. Švegar: »Šahovska abeceda« i Izidor Gross. Povijest sporta, 20(1989) 81. – S. Peleh: Kronologija hrvatskog šaha (21). Vjesnik, 55(1994), 17. VII. – F. Frntić: Gross, Izidor. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

GROSS, Liana (Holender, Olga)

GROSS, Liana (Holender, Olga), slikarica (Dubrovnik, 1947). Iselila se u Izrael 1966. Studirala je na Bezalel Art College u Jeruzalemu i na Art Haifa University, a diplomirala je unutarnji dizajn i arhitekturu na Haifa Institute of Technology. Suvlasnica je umjetničke galerije »Studio 6« u Netanyi. Suosnivačica je i predsjedateljica Umjetničkoga društva Netanya. Osmislila je i održala mnogobrojne izložbe na nacionalnoj i internacionalnoj razini. Svoj rad je prikazala i u Dubrovniku predstavljajući Izrael 1991. na »Mediterranean Challenge 1995«. Radi s djecom kao likovna pedagoginja u Netanyi.

LIT.: http://www.wwar.com/categories/Artists/Countries/Israel/index2.html, pristupljeno 10. VI. 2012.

GROSS, Marie

GROSS, Marie, zdravstvena djelatnica i žid. aktivistica (Popovača, 6. VI. 1845 – Sisak, 5. II. 1933). Supruga Michaela Grossa iz Győra. Radila je kao primalja u sisačkoj bolnici, a potom i privatno. Porodila je gotovo sve Židove, koji su rođeni u Sisku potkraj XIX. i poč. XX. st. Suosnivačica je Družtva sisačkih izraelitičkih gospojah 1876. kad je 1918. od Gradskoga poglavarstva zatražila da joj se pruži stalna mjesečna pomoć, molba je bila odobrena uz obrazloženje da je »uviek revno vršila svoju dužnost«.

IZV.: Matični ured Sisak, Matica umrlih Židovske općine Sisak.

LIT.: Sisački glas, 5(1919) 4. – Zbornik građe. Politički i društveni pokreti u Sisku 1869.–1918. Sisak 1992.