GROSS, Izidor, kantor i šahovski problemist (Kislőd, Mađarska, 25. VII. 1866 – logor Jasenovac, 1942). Sa suprugom Reginom otac je Hermana i → Mavra. U Trnavi je završio ješivu te je od 1884. službovao u više mjesta Austro-Ugarske Monarhije kao kantor u sinagogama i vjeroučitelj. Od 1891. bio je drugi kantor u Karlovcu uz Julija Jozefovića, koji ga je poučavao šahu. Od 1892. samostalno je sastavljao šahovske probleme, 1893. sudjelovao na šahovskom turniru u Beču, a 1898. dobio prvo priznanje u Linzu. Bio je osnivač i prvi predsj. Karlovačkoga šahovskoga saveza 1908. U Karlovcu je organizirao prvi hrv. problemski turnir i potom još šest njih (1924–36). Bio je sudac na međunarodnim turnirima problemista u Karlovcu (1912, 1925, 1928, 1933) i u prijateljskom susretu Slovenije i Hrvatske u Rogaškoj Slatini (1926). Klub mu je 1926. priredio svečanost u povodu 30-obljetnice njegova djelovanja. Bio je izabran za počasnoga predsjednika Jugoslavenskoga šahovskog saveza (1928) i za prvoga predsjednika Sveslavenskoga korespondentskog šahovskoga saveza (1930). Posljednji je šahovski problem sastavio 1940. i poslao ga u Tel Aviv; objavljen je 1950. u časopisu Al Hamišmar. Sastavio je više od 350 šahovskih problema, dobio počasno priznanje međunarodnoga šahovskoga problemskog natjecanja u Budimpešti (1926) te sudjelovao na mnogim međunarodnim šahovskim problemskim turnirima; na svjetskom turniru u Amsterdamu 1925. dobio drugu nagradu, a 1929. u Londonu prvu nagradu. Njegove su šahovske kompozicije izašle u mnogim novinama i časopisima. Surađivao je u karlovačkim tjednicima Narodni glas, Karlovac, u kojima je i uređivao šahovsku rubriku, i Karlovački glasnik, u listovima i časopisima Šah u kojemu je također bio urednik problemske rubrike,Dom i svijet, Zagreber Tagblatt, Morgenblatt i dr. Objavljivao je i priče iz žid. života (Jevrejski glas, 1939). Bio je jedan prvih propagatora šaha na slavenskom jugu. Napisao je Šahovsku abecedu, prvu šahovsku ediciju na hrv. jeziku i uveo hrv. nazive za sve šahovske figure koji se i danas upotrebljavaju. – Sin Herman, liječnik (Karlovac, 30. VI. 1895 – logor Jasenovac, 1943). Nakon završetka studija medicine najvjerojatnije u Beču, 1923. dobio je dozvolu za obavljanje liječničkoga zvanja od Liječničke komore u Zagrebu, gdje je radio kao liječnik 1930-ih te 1941. imao privatnu ordinaciju u Ogrizovićevoj ul. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak, bio deložiran, uhićen i deportiran u jasenovački logor Bročice, gdje je stradao. Njegova supruga Julija (Julka), liječnica (Stanislavov, Ukrajina, 17. VI. 1904 – logor Jasenovac, 1943). Kći Abrahama Davida Sperbera. U Zagreb se doselila 1923. iz Beča, nakon udaje. Po uspostavi NDH ostala je bez namještenja. Deportirana je i ubijena u logoru Jasenovac s kćeri Editom (Zagreb, 1926).
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 672. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29096. – KŽZ. – Popis žrtava.
LIT.: Židov, 10(1926) 11. – J. Fröhlich: Život i rad Izidora Grossa. U: I. Gross. 150 izabranih problema – 100 dvopoteznih i 50 tropoteznih. Karlovac 1936. – Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 1. – Z. Švegar: »Šahovska abeceda« i Izidor Gross. Povijest sporta, 20(1989) 81. – S. Peleh: Kronologija hrvatskog šaha (21). Vjesnik, 55(1994), 17. VII. – F. Frntić: Gross, Izidor. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.