Kategorija: F

FREUND, Hinko (Heinrich), neuropsihijatar i logoped (Vukovar, 23. XI. 1896. ili 1898 – Milwaukee, SAD, 19. VI. 1982). Sin → Leopoldov. Kako je odmalena mucao, posjećivao je najpoznatije eur. logopede u nastojanju da nadvlada tu smetnju, što mu je i odredilo životnu profesiju. Upisao je medicinu na Medicinskom fakultetu u Zagrebu šk. god. 1919/20, diplomirao 1924. na Medicinskom fakultetu u Beču, a 1931–32. bio na poslijediplomskom studiju u Berlinu. Djelovao je kao fonijatar, logoped i neuropsihijatar. Bio je voditelj ambulatorija za mane govora Otorinolaringološke klinike u Zagrebu (1933–35), logoped školske poliklinike u Zagrebu (Gradskoga školskog ambulatorija, 1935), specijalist za mane govora i glasa u privatnoj liječničkoj ordinaciji u Boškovićevoj ul. u Zagrebu (1936–40). Bio je inicijator osnivanja logopedskoga pokreta za suzbijanje mana govora kod školske mladeži, držao predavanja i zauzimao se za zdravstveno prosvjećivanje javnosti o mucavosti. Još 1930-ih postavio je znanstvene temelje hrv. logopedije i dao smjernice za organizaciju logopedskoga rada u nas te se smatra osnivačem hrv. logopedije. Njegove težnje ostvarile su se tek 1962, kad je osnovana Visoka defektološka škola u Zagrebu, čemu je prethodilo 14 godina rada odsjeka za stjecanje zvanja nastavnik-defektolog pri Višoj pedagoškoj školi. Objavljivao je i stručne i znanstvene članke u hrv. medicinskim glasilima o smetnjama govora i glasa, posebice u Glasu nedužnih i Logopediji. Uoči II. svj. rata, sa suprugom se iselio u SAD, gdje je isprva radio kao neuropsihijatar u Rochester State Hospital u New Yorku, a od 1952. kao gl. psihijatar na Mental Hygiene Clinic u Milwaukeeju. Od 1952. bio je član American Speech and Hearing Association. Držao je predavanja o mucavosti i o njoj pisao, posebno se bavio psihopatološkim aspektima mucanja, o čemu se ističu radovi Psychosis and Stuttering (1955),Psychopathology and the Problems of Stuttering (1961), Self-improvement after Unsuccessful Treatment (1972). Po njemu se danas naziva Hrvatska udruga za pomoć osobama koje mucaju, osn. 18. V. 2000. sa sjedištem u Klinici za dječje bolesti u Zagrebu. Njegova biografija autorice Irene Vincent objavljena je u SAD na hrv. jeziku, a u pripremi je i engl. prijevod.

DJELA: O važnosti logopedije u okviru zdravstvene pedagogije. Beograd 1933. – Über inneres Sttotern. Berlin 1934. – Predavanja iz logopedije (s. l., s. a).

LIT.: M. D. Grmek i V. Dugački: Hrvatska medicinska bibliografija. Opis tiskanih knjiga i članaka s područja humane i veterinarske medicine i farmacije, koji se odnose na Hrvatsku, sv. 3, 1918–1940. Zagreb 1984. – V. Kovač: Židovi Vukovara. Bilten ŽOZ, 1996, 46/47. – I. Vincent: Hinko Freund, utemeljitelj hrvatske logopedije. Barnstaple 2005. – B. Blau: Studenti Židovi Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Zagreb 2006. – http://www.udruga-hinkofreund.hr/index.php? option=com_content&view=article&id=1&Itemid=2, pristupljeno 24. I. 2011.

FREUND, Josip, inženjer (Olešno, Češka, 1. X. 1882 – ?). U Hrvatsku se doselio 1921. iz Praga. U Zagrebu je 1930-ih imao trg. agenciju te zastupao strojarska poduzeća iz Njemačke i Češke (Fr. Wiesner »Chrudim«, A. G. Brünn »Gefia«), bio je dobavljač industrijskih i tehničkih strojeva i dijelova za toplinsku ekonomizaciju, omekšavanje vode, ovlaživanje zraka i razmagljivanje u radionicama. Po osnutku NDH ostao je bez namještenja. Vjerojatno je izbjegao iz Zagreba, u koji se vratio nakon II. svj. rata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 669.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FREUND, Ladislav (Laci), inženjer strojarstva, kipar i slikar (Budimpešta, 12. III. 1902 – Tel Aviv, 6. IX. 1986). Sin → Matije i Malvine. U Zagreb se doselio s roditeljima 1903. iz Budimpešte. Maturirao je u Zagrebu, a diplomirao na Strojarskom fakultetu u Pragu. Do 1939. bio je tehnički ravnatelj Zagrebačke dioničke tvornice papira te je, uz brata → Pavla kao gl. ravnatelja, znatno modernizirao i proširio tvornička postrojenja. Također je bio član ravnateljstva poduzeća »Bates«, »Lipa« i »Golub«. God. 1933. bio je član Lože »Zagreb 1090« nezavisnog žid. reda Bnei Brit. Sa suprugom Hertom rođ. Siegman i tek rođenom kćeri Dinom otišao je uoči II. svj. rata u Palestinu, potom u Brazil, gdje je boravio 1950-ih. Po uspostavi NDH vlasti su nastojale preuzeti vlasništvo nad njegovom vilom u Crikvenici. Neko se vrijeme bavio poljoprivredom u jednom mošavu blizu Tel Aviva, a od 1950. posvetio se kiparstvu i slikarstvu. Radio je spomenike u bronci, bakru, željezu, mramoru i cementu, a slike u različitim tehnikama i živim bojama. Skulpture su mu izložene u muzejima, na sveučilištima i javnim mjestima u Izraelu, Švicarskoj, Italiji, Kanadi, Brazilu i dr.

IZV.: HDA, MUP NDH, br. 223, kut. 25, Predsjednički ured, br. 22689, 1941. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 669.

LIT.: Loža »Zagreb«. Jevrejski glas, 6(1932) 48; 7(1933) 26; 8(1934) 8. – A. Lj. Lisac: Razvoj industrije papira u Zagrebu. Zagreb 1961. – Laci Frojnd. Slikar i vajar. Jevrejski pregled, 30(1979) 1/2; 37(1986) 9/10. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3.

FREUND, Leopold (Lavoslav H.), tiskar i knjižar (Vukovar, ? – ?logor Jasenovac, ?1941). God. 1892. otvorio je jednu od većih tiskara u Vukovaru i okolici, koju je u međuratnom razdoblju znatno proširio i modernizirao. Bavio se uglavnom merkantilnim tiskom. Posjedovao je i knjižaru. Po uspostavi NDH tiskara mu je oduzeta te je u rujnu 1941. iseljen iz svoga stana u Vukovaru, s obrazloženjem kako se stan nalazi točno nasuprot pošte te se iz njega može izvršiti prepad na poštu i poštansko osoblje. Stan je pak trebalo staviti na raspolaganje Taboru ustaške mladeži. Poslije je deportiran najvjerojatnije u logor Jasenovac, odakle se nije vratio. Iz prvoga braka imao je tri sina: → Bertholda koji je napustio Vukovar u međuratnom razdoblju, Hinka koji je sa suprugom u međuratnom razdoblju emigrirao u SAD, dok su u logore odvedeni njegov najmlađi sin Fritz (Miroslav) (Vukovar 1896. ili 1897 – logor Jasenovac 1941. ili Auschwitz, VIII. 1942), snaha Mira rođ. Hirschel (Glina, 1907 – logor Jasenovac ili Auschwitz, 1942), njihova djeca Verica (Vukovar 1934 – logor Jasenovac, 1941 ili Auschwitz, 1942) i Ivo (Vukovar, 1931 – logor Jasenovac, 1941). Druga supruga živjela je u Vukovaru te je najvjerojatnije 1942. bila deportirana s vukovarskim ženama u neki od logora.

IZV.: HDA, MUP NDH, br. 223, kut. 28, Predsjednički ured, br. 29479, god. 1941.

LIT.: M. Malbaša: Povijest tiskarstva u Slavoniji. Zagreb 1978. – V. Kovač: Židovi Vukovara. Bilten ŽOZ, 1996, 46/47. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FREUND, Matija, gospodarstvenik i žid. aktivist (Budimpešta, o. 1869 – Zagreb, 26. XII. 1935). U Hrvatsku se doselio 1903. sa suprugom Malvinom i sinovima → Pavlom i → Ladislavom. Počeo je kao skroman trg. putnik te postao jedan od najuvaženijih stručnjaka u industriji papira i papirnih prerađevina. God. 1907. od Mavra i → Žige Grafa preuzeo je tek osnovanu tvornicu cigaretnoga papira i tuljaka »Golub«. Bio je to i temelj njegova koncerna pa je nakon I. svj. rata preuzeo Zagrebačku dioničku tvornicu papira, a 1920. osnovao poduzeće za izradu listovnoga papira »Lipa Mill«. U razdoblju 1919–40. u njegovu vlasništvu i vlasništvu njegovih nasljednika (supruga i sinovi) bila je glavnina dionica zagrebačke industrije papira (uz dionice Kromolitografske tvornice »Rožankovski i drug«, industrije papira »Jela«, te Hrvatske industrije papira d. d.). Bio je jedan od najuglednijih gospodarstvenika u Zagrebu i Hrvatskoj 1930-ih te se isticao dobrotvornim radom. Bio je član Lože »Zagreb 1090« nezavisnoga žid. reda Bnei Brit te prvi predsj. »Društva prijatelja Schwarzova doma«, osnovanog 24. III. 1933. Osobito se zauzeo, a i vlastitim doprinosom pomogao 1932. u prikupljanju sredstava za proširenje i izgradnju desnoga krila doma. Zbog dobrotvornoga rada u Crikvenici, vlasti toga grada proglasile su ga počasnim građaninom. God. 1931. kupio je trokatnicu na Jelačićevu trgu u Zagrebu, a 1934. sagradio vilu na Gajevu šetalištu u Crikvenici. Po uspostavi NDH njegovoj udovici Malvini zapečaćene su po povjereniku sve stvari kućanstva, uključivo sva srebrnina u stanu u Zagrebu i u vili u Crikvenici, dok je Odboru za žid. podavanja državi morala dopustiti uknjižbu na kuću na Jelačićevu trgu umjesto gotovine koju nije imala. – Sin Milan, gospodarstvenik (Zagreb, 24. VII. 1910 – ?). U međuratnom je razdoblju bio dioničar »Lipa Milla« d. d. i »Mape« d. d. Po osnutku NDH sa suprugom Trudom rođ. Schlesinger i sinom Mišom (Zagreb, 1938) iselio se u New York, dok je sav namještaj ostavio punici Margiti Schlesinger. Prijavu imovine 20. VI. 1941. u njegovo je ime podnio brat Pavao. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 669.

LIT.: Židov, 1(1917) 3; 11(1927) 15/16; 20(1936) 1. – Zagrebačka smotra, 2(1934) 10. – Spomenica povodom 50-godišnjice Doma staraca Saveza Jevrejskih opština Jugoslavije (Zaklade Lavoslava Švarca) u Zagrebu, 1910–1960. Beograd–Zagreb 1960. – Loža »Zagreb«. Jevrejski glas, 6(1932) 48; 7(1933) 36; 8(1934) 8. – A. Lj. Lisac: Razvoj industrije papira u Zagrebu. Zagreb 1961. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3.

FREUND, Milan, fotograf i prokurist (Đulovac, 24. X. 1904 – logor Stara Gradiška ili Jasenovac, 1944). Sin Mukija i Katice rođ. Heinrich. Nakon I. svj. rata bježeći od zelenoga kadra otac se s obitelji iz Đulovca doselio u Zagreb. U Fotoklubu Zagreb bio je član odbora i referent za podružnice, a od 1934. izlaže. Po uspostavi NDH ostao je bez namještenja te sa suprugom Josipom (Finom) rođ. Stern i majkom preuzeo žid. znak. Krajem 1941. ili poč. 1942. bio je uhićen i deportiran prema nekim izvorima u logor Ciglana u Jasenovcu, a prema drugima u Staru Gradišku, gdje je radio u krojačnici, a tamo su mu bili slani paketi. Posljednji se put javio dopisnicom u prosincu 1943.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 669. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27366. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: M. Grčević: Umjetnička fotografija u Hrvatskoj 1981.–1940. i fenomen Zagrebačke škole. Zagreb 1965 (magistarski rad). – V. Lozić: Fotoamaterski pokret u Hrvatskoj. Zagreb 2003. – M. Tonković: Židovi fotografi (katalog izložbe). Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FREUND, Pavao (Pavle), gospodarstvenik (Budimpešta, 13. VII. 1899 – logor Jasenovac, ?1941). Sin → Matije i Malvine → brat Ladislava. Gimnaziju i Trgovačku akademiju završio je u Zagrebu, zatim Visoku školu za vanjsku trgovinu u Beču i École Libre des Sciences Politiques i École des Hautes Etudes Commerciales u Parizu. Započeo je kao prokurist poduzeća »Smith&Meynier«, a 1923–41. bio je ravnatelj i suvlasnik Zagrebačke dioničke tvornice papira. Bio je i član Upravnog odbora poduzeća »Lipa Mill« d. d., »Golub« d. d. i »Mapa« d. d. Od 1929. do početka II. svj. rata u nekoliko je faza znatno modernizirao i proširio tvornička postrojenja. Bio je vijećnik Industrijske komore u Zagrebu i Udruženja industrijalaca, član uprave Zagrebačke burze te član mnogih industrijskih, kulturnih i dobrotvornih udruga. Objavljivao je u stručnim novinama. Po uspostavi NDH dobio je otkaz, automobil »Buick« oduzet mu je i dan u posjed njem. potpukovniku Reicheru, a oduzete su mu i sve dionice. Sa suprugom Marijanom (?, 1906 – Auschwitz, 1944), kćeri veleindustrijalca i bankara Žige Sterna, te malodobnim sinovima Brankom (Zagreb, 1930 – Auschwitz, 1945) i Sašom (Zagreb, 1932 – Auschwitz, 1945) preuzeo je žid. znak te su vlasti nastojale preuzeti vlasništvo nad njegovom vilom u Crikvenici. Ubrzo je deportiran u jasenovački logor Bročice, gdje po nekim vijestima nije doživio kraj godine, a prema drugima, manje vjerojatnima, ubijen je tek 1944. Supruga i sinovi prebjegli su u tal. zonu te su bili su internirani u logor u Kamporu na Rabu, a nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. ostali su na otoku. U veljači 1944. uhvatili su ih nacisti i deportirali, najvjerojatnije u Auschwitz, gdje je po nekim vijestima supruga stradala 1944, a sinovi 1945.

IZV.: HDA, MUP NDH, br. 223, kut. 25, Predsjednički ured, br. 22689, god. 1941. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 669. – KŽZ. – Popis žrtava.

LIT.: A. Lj. Lisac: Razvoj industrije papira u Zagrebu. Zagreb 1961. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FREUNDLICH, Emil, pedijatar (Đakovo, 6. V. 1921). Sin → Gustava i Jelke rođ. Spitzer, praunuk osječkog rabina Samuela Spitzera. Uoči II. svj. rata upisao je medicinu u Zagrebu, no već 14. V. 1941. bio je uhićen i odveden u zatvor te nakon 10 dana interniran u logor Kerestinec. Nakon neuspjela bijega skupine komunista uhvaćen je i odveden u logor u Gospiću. Prilikom transporta u logor Jasenovac 20. VIII. 1941. bio je ranjen te otpremljen u bolnicu u Gospiću, odakle je pobjegao na Sušak. Potkraj 1941. prebjegao je u Trst pa je jedno vrijeme bio konfiniran u Italiji. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima, radeći u bolnici u Grumu u Italiji, gdje su se liječili partizanski ranjenici. Završio je Medicinski fakultet u Zagrebu 1948/49, a 1949. sa suprugom Felicijom iselio se u Izrael. Radio je kao pedijatar u bolnici Hadasa u Jeruzalemu, a od 1957. u bolnici Rambam u Haifi. Boravio je u New Yorku (1959–60) na specijalizaciji iz pedijatrijske kardiologije. Potom je bio zamjenik pročelnika dječjega odjela bolnice Rambam, a od 1962. do umirovljenja 1988. pročelnik dječjega odjela Okružne bolnice u Nahariji. Bio je profesor Medicinskoga fakulteta u Haifi te predsj. izraelskoga Liječničkog udruženja za zapadnu Galileju (1963–84). Za sjećanje na 163 zagrebačka žid. mladića, njegova vršnjaka i prijatelja, koji su 1941. ubijeni u Jadovnu, poveo je akciju za obilježavanje njihova stradanja te je u Izraelu postavljena spomen-ploča u Muzeju Holokausta u Kući boraca u getu, a također i spomen-ploča s imenima u ŽOZ. – Supruga Felicija (Sretna, Licika), slikarica (Maribor, 23. V. 1925). Kći Sigismunda Klugmana (?Weldritz, Rusija, 1887 – logor Jasenovac, 1942) i Rozalije (Borislav, Ukrajina – Auschwitz, 1943). S obitelji se 1933. doselila u Zagreb, gdje je studirala slikarstvo na ALU. U Holokaustu je izgubila roditelje i brata. Otac je stradao u logoru Jasenovac, brat Salamon u Jadovnu, dok je ona s majkom u svibnju 1943. stavljena u transport za Auschwitz, no, za razliku od majke, uspjela je pobjeći iz transporta te se nekoliko mjeseci skrivala u podrumima ŽOZ, a potom se priključila partizanima. God. 1949. iselila se u Izrael sa suprugom Emilom. Nastavila je studij slikarstva na Art Student League u New Yorku. Osim skupnih izložbi u Jeruzalemu, Haifi i Nahariji imala je samostalne izložbe u Tel Avivu (1968) i u Nahariji (1971, 1984, 1999). Živi u Nahariji.

IZV.: Yad Vashem Jerusalem Archive. – Osobni podaci ulaznika. – Podaci o ulazniku R. Eldar.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – Z. Komarica: Kerestinečka kronika. Zagreb 1989. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 47/48. – N. Lengel-Krizman: Židovski zatočenici logora Kerestinec. Ibid. – Ha-kol, 2001, 69/70. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FREUNDLICH, Gustav, trgovac (Bobota kraj Vukovara, 22. VIII. 1888 – ?). U braku s Jelkom rođ. Spitzer otac je pedijatra → Emila. U međuratnom razdoblju bio je s Milanom Lichtenbergom suvlasnik poduzeća »Drvo« d. d. u Zagrebu za trgovinu šumskim proizvodima. Daljnja sudbina nepoznata. – Brat Oskar, trgovac (Bobota kraj Vukovara, 1. XII. 1893 – ?). Živio je u Vinkovcima do doseljenja u Zagreb 1929. S → H. Nadašijem suvlasnik je poduzeća »Oskar Freundlich«, trgovina građevnim materijalom, šumskim proizvodima te gorivim drvom na veliko s poslovnicom na Jelačićevu trgu u Zagrebu. S Arturom Goldmannom bio je suvlasnik pilane u Kostajničkom Majuru. God. 1939–40. ostvario je promet veći od 10 milijuna din. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 669.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931.

FREUNDLICH, Ljudevit (Adiv Jehuda), građevinski poduzetnik i žid. aktivist (Donji Miholjac, 14. IV. 1893 – Ra’anana kraj Tel Aviva, 14. II. 1957). Sin Marka i Sofije rođ. Fischer, otac → Arja Adiva. Gimnaziju je završio 1911. u Osijeku, a studij građevine u Budimpešti. Nakon 1918. u Osijeku je osnovao i vodio tvrtku za povijanje građevinskoga željeza »Sigma«. Bio je gradski zastupnik te predsj. tamošnje ŽO 1933–35, kad se s obitelji iselio u Palestinu. Ondje je promijenio ime te neko vrijeme bio trg. predstavnik Kraljevine Jugoslavije pri mandatnoj vladi (među ostalim, zadužen za jugoslav. paviljon na gospodarskom sajmu u Tel Avivu). Bio je suosnivač i 1938–42. prvi predsj. HOJ. Okupivši krug cionističkih aktivista istaknuo se u prihvatu useljenika, napose nakon osnutka države Izrael 1948.

IZV.: HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941.

LIT.: Jevrejski glas, 8(1934). – M. Pelesić: Palestina tridesetih godina u dokumentima Generalnog konzulata Kraljevine Jugoslavije u Jerusalimu. Prilozi, 23(1988) 24. – Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 44/45. – Z. Živaković-Kerže: Židovi u Osijeku (1918.–1941.). Osijek 2005.