Kategorija: F

FREIBERGER, Miroslav Šalom, nadrabin (Zagreb, 9. I. 1903 – Auschwitz, V. 1943). Sin Antuna i Anke rođ. Kaufmann (Karlovac, 1878 – Auschwitz, 1943). Zavičajnu pripadnost imao je u Samoboru, a pradjed mu je u Hrvatsku došao 1858. Nakon osnovne žid. škole i gimnazije u Zagrebu, za rabina se školovao u Berlinu na Visokoj školi za židovske nauke. Po povratku u Zagreb, isticao se člancima, ponajviše u Židovu, o ustrojstvu i djelovanju žid. općine u eur. dijaspori. Svoje je ideje o tom kako valja ustrojiti žid. život izvodio iz temeljita razumijevanja žid. teologije i povijesti. Njegovi tekstovi, objavljivani u različitim časopisima, antologijske su vrijednosti u žid. publicistici. Zagovarao je »judaizaciju« te nudio spoj borbenog cionizma i renesanse vjerskih i tradicionalnih običaja kao mogućnost oporavka žid. zajednica. Bio je predsj. Židovskoga narodnog akademskog društva »Judeja« od 1923, kad ono doživljava procvat, a broj mu članova raste do oko stotinu. Za rabina je bio imenovan 1929. Iste je godine prihvatio službu u Osijeku kao zamjenik nadrabina. Pošto je 1936. postao zagrebački rabin, a 1942. nadrabin, žid. zajednica ponovno je doživjela zlatne trenutke – bio je prvi zagrebački rabin ili nadrabin koji je rođen u Zagrebu, odnosno uopće u Hrvatskoj. U kratkoj karijeri obogatio je i hrvatsku i žid. kulturu. U najboljoj tradiciji rabinske mnogostranosti, bio je vjeroučitelj, hebreist, prevoditelj, diplomirani pravnik, doktor teoloških znanosti, plodan pisac i duhovni vođa zajednice. Bio je cionističke orijentacije, vrlo smjelih, čak radikalnih stavova, ali je istodobno nastojao očuvati žid. vrijednosti i običaje. Njegovo najvažnije djelo Molitvenik standardan je i praktičan izbor molitava za cijelu godinu kojima je pridodano veliko poglavlje odlomaka iz Mišne i Talmuda, što je bilo vrlo značajno predstavljanje žid. misaone i moralističke tradicije u hrv. kulturi. Njegovo potpisivanje je bilo karakteristično: na Molitveniku istaknutije je ime Šalom, na tekstovima širega svjetovnoga karaktera na prvom je mjestu Miroslav, ali uvijek su oba imena naznačena, jer kao što je poštovao obje svoje pripadnosti, tako je njegovao i obje kulture. Nadahnjivao je mlađe naraštaje u općini judaističkim vrijednostima, a posljednjih godina pred rat sve je više izražavao cionističke ideje. Nakon razlaza u cionističkom pokretu sredinom 1930-ih priklonio se općim cionistima. Bio je jedan od istaknutih članova Udruženja općih cionista u Jugoslaviji, osnovanog 1935. (zajedno s → A. Lichtom). Više se nije javljao u Židovu (koji je naginjao lijevim opcijama), nego je pisao o problemima cionizma i kulturnim tradicijama Židova te drugim žid. temama u periodicima Gideon (1922–26), Haaviv–Proljeće (1924), Narodna židovska svijest (1924–26), Omanut (1936, 1939) i Jevrejski narodni kalendar (1939–40). Pisao je također o žid. riječima u hrvatskom jeziku (Gideon 1926, 1) te se bavio prevođenjem molitava i obrednika s hebrejskoga na hrv. jezik. Iako je zagovarao odlazak u tadašnju Palestinu, sam nije otišao, jer je smatrao da kao nadrabin mora ostati sa svojom kehilom (pastvom). U ratnim naporima da se spasi žid. zajednica u Zagrebu i NDH bio je, zajedno s predsjednikom ŽO → Hugom Konom, ključna osoba. Isticao se praktičnom dosjetljivošću, često i diplomatskom vještinom. Posjećivao je zatočenike u sabiralištima, brinuo se za one u logorima, intervenirao kod nadležnih, korespondirao s mnogim pojedincima i ustanovama u državi i u inozemstvu (osobito s nadbiskupom Alojzijem Stepincem), organizirao je žid. školu i staračke domove (dok su još postojali), vodio matične knjige, prikupljao novac, organizirao nabavu macesa, sudjelovao u odašiljanju djece u Palestinu itd. Njegove aktivnosti bile su još intenzivnije od kolovoza 1942, kad su obavljene pretposljednje deportacije, a u Zagrebu preostali, po njegovim riječima, samo ostaci ostataka zagrebačkih Židova. Unatoč tomu što je tjednima unaprijed znao da se spremaju uhićenja i deportacije, baš kao i predsj. Kon, do posljednjeg je trenutka radio u općini te je, čini se u noći 2/3. V. 1943, »ponosno kod kuće dočekao zlikovce, koji su ih došli hapsiti«. Nadbiskup Stepinac mu je nudio spas, ali se on nije želio spašavati, a da članovi njegove općine budu deportirani. Supruga Irena rođ. Steiner (iz obitelji vukovarskih Steinera) također je bila deportirana. Prema izjavama nekih svjedoka, na ulazu u logor Auschwitz protestirao je protiv neljudskog postupka prema pripadnicima njegove zajednice i odmah je, pred svima, ubijen. – Otac Antun (Ante, Toni), službenik (Pinkafeld, Austrija, 5. VI. 1868 – Auschwitz, 1943). Sin Hinkov. Imao je zavičajnost u Samoboru. Po uspostavi NDH, bio je umirovljeni namještenik ŽOZ sa stanom u Amruševoj ul. Uz mirovinu od 1000 din. primao je i mjesečnu potporu od 2000 din. od Hevre Kadiše. Sa suprugom je bio vlasnik jednokatnice na Zavrtnici u Zagrebu. Odboru za podavanja Židova predao je zlatnine vrijedne 4800 din. Odveden je iz Zagreba sa suprugom, sinom i snahom u posljednjim masovnim deportacijama iz Zagreba i Hrvatske u svibnju 1943.

DJELA: Die Fasten im alten Israel. Eine bedeutungsgeschichtliche Studie. Zagreb 1927. – Teodor Herzel. Zagreb 1928. – Molitvenik. Zagreb 1938 (pretisak Zagreb 1994).

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 669. – KŽZ.

LIT.: Židov, 8(1924) 45; 9(1925) 26; 11(1927) 38/39; 13(1929) 10; 14(1930) 13; 21(1937) 6; 23(1939) 16. – H. Urbach: Molitvenik u srpsko-hrvatskom prevodu od dr Šaloma Frajbergera. Jevrejski glas, 11(1938) 37(543). – Omanut, 4(1939) 1. – Bilten ŽOZ, 1988, 9/10; 1989, 12. – Predgovor S. Goldsteina u Molitveniku. U: 200 godina Židova u Zagrebu. Referati i govori sa proslave 180-godišnjice Jevrejske općine Zagreb (6–9. XI. 1987.). Zagreb 1988. – V. Kovač: Intervju s Amielom Shomronijem, Freibergerovim tajnikom 1942/43. Bilten ŽOZ, 1992. – S. Goldstein: Uz reprint Freibergerova molitvenika iz 1938. godine. U: M. S. Freiberger, Molitvenik. Zagreb 1994. – M. Švab: Freiberger, Miroslav Schalom (Šalom). Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – S. Goldstein: Šalom (Miroslav Fritz) Freiberger. Novi Omanut, 7(1999). – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – S. Goldstein: 1903–1943. Dvije obljetnice Šaloma (Miroslava) Freiberga. Novi Omanut, 11(2003). – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.

FREIBERGER, Nikola, liječnik (Zagreb, 1899 – logor Jasenovac, 1942). Sin Ladislava (Zagreb, 25. III. 1865 – Auschwitz, 1943), sina trgovca Heinricha, i Amalije rođ. Fischer. U međuratnom razdoblju djelovao je kao liječnik u Kutini. Po uspostavi NDH, u lipnju 1941, bio je u službi Hrvatskoga domobranstva te ishodio zaštitu za oca, sestru, suprugu Helenu i kćer Franciku. Uz to je molio da im se dopusti preseljenje iz Zagreba u Kutinu. Ubrzo je bio uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je 1942. stradao. – Sestra Ljubica, službenica (Zagreb, 5. VII. 1907 – Auschwitz, 1943). Zavičajnost je stekla u Samoboru. Po osnutku NDH prijavila je imovinu vlastima te ostala bez namještenja. Deportirana je zajedno s roditeljima i šurjakinjom u posljednjoj masovnoj deportaciji zagrebačkih i hrv. Židova u svibnju 1943.

IZV.: DAZ, Matične knjige Židova, Matična knjiga rođenih 1858–1878, 218. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 669. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27712, 29531. – KŽZ.

LIT.: Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 1. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FREIBERGER, Ruben → JARON, Reuven

FREIBERGER, Ruža, poduzetnica (Zagreb, 15. IX. 1881 – Auschwitz, 1942–1943). Zavičajnost je imala u Samoboru. U međuratnom razdoblju bila je vlasnica električarske radionice. Ovlaštenje za otvaranje radionice u podrumu u Radišinoj ul. u Zagrebu dobila je 1934, a 1940. imala je 40 000 din. prometa. Deportirana je u Auschwitz u kolovozu 1942. ili svibnju 1943.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 669.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FREIDES, Isak (Freudes, Frajdes), kantor (Pakrac, 1878 ili 1891 – logor Jasenovac, 1941). U međuratnom razdoblju djelovao je kao kantor u Pakracu. Po osnutku NDH uhićen je i deportiran u logor Jasenovac, gde je stradao.

IZV.: Kartoteka Jasenovac. – Popis bogoštovnog osoblja ubijenog za vrijeme NDH.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FREILICH, Paul Jakob, kantor (? – ?). Bio je kantor ŽO u Varaždinu 1935–37, naslijedivši → S. Vilkovića. Bio je bariton velikoga raspona, radi kojega su u sinagogu dolazili i ljubitelji pjevanja drugih vjeroispovijesti. Nastupao je i na koncertima u Varaždinu pjevajući operne arije. God. 1937. postao je natkantor u Osijeku. Daljnja mu je sudbina nepoznata, jer ga nema ni na popisima stradalih ni na popisima preživjelih.

LIT.: Varaždinske novosti, 7(1935) 301, br. 311; 8(1936) 362, br. 365; 9(1937) 385. – Židov, 21(1937) 19.

FREIWALD, Hinko, žid. aktivist (Bočac, BiH, 22. XII. 1877 – ?). U braku s Hani rođ. Gisinger otac je Magde (?, 1920 – ?). U nepoznato doba doselio se u Zagreb iz Bosanskog Novog. Prije II. svj. rata zaposlen je u ŽOZ kao čuvar mrtvih. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 669.

FRELIĆ, Aleksander (Fröhlich), bankar i dobrotvor (Karlovac, 1. IV. 1860 – Zagreb, 4. III. 1943). Sin Josipa i Katarine rođ. Steiner, otac Miroslava i Danice. Podrijetlom iz skromne obitelji. S vremenom je postao uspješan bankarski stručnjak, ravnatelj Hrvatske banke d. d. i predsj. Diskontne banke d. d. Velik dio prihoda davao je u karitativne svrhe te je bio poznat po nadimcima »kralj siromaha« i »najveći siromah Zagreba«. God. 1917–41. bio je predsj. Uboškoga doma, koji krajem 1929, nakon proširenja zgrade u Klaićevoj ul. u Zagrebu, mijenja naziv u »Dom milosrđa«. Također je 1935. stekao kuću na Medveščaku, koja je dobila ime Zaklada A. Frelića, zatim kuću u Vinogradskoj ul., a na Tuškancu je osnovao Dom »Kraljice Marije« (pokroviteljice Doma milosrđa) za smještaj umirovljenih intelektualaca. Bio je član uprave Društva čovječnosti 1924–38. Odlikovan je Ordenom Sv. Save III. i IV. reda. Po uspostavi NDH sa suprugom Ernestinom rođ. Fuchs (? – Auschwitz, 1943) preuzeo je žid. znak, oduzeti su mu imovina i mirovina te je odlukom Upravnoga odbora smijenjen s mjesta predsjednika Doma milosrđa. Unatoč tomu i dalje je uspijevao uzdržavati više članova uže obitelji. Molba za priznavanjem arijskih prava odbijena mu je 1942. Umro je 1943. u Zagrebu prirodnom smrću, dok je supruga deportirana u Auschwitz dva mjeseca poslije.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27467. – KŽZ. – Podaci o ulazniku B. Polić i S. Goldstein.

LIT.: Bilten ŽOZ, 1990, 14. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

FRENKEL, Maja Ruth, ekonomistica i poduzetnica (Zagreb, 14. IV. 1971). Kći Petera Brinara i Vesne, sestra Markova. Supruga Aarona Frenkela, majka Nathanela, Raphaela, Daniele i Gabriela. Pohađala je srednju matematičku i informatičku školu te srednju jezičnu školu u Zagrebu, potom Ekonomski fakultet u Beču (1991–92) i Ekonomski fakultet u Zagrebu, na kojem je 1994. diplomirala. God. 1994. bila je pripravnica u Specijalnom odjelu za obrazovanje Hrvatske gospodarske komore, a od 1995. radila u »Plivi« d. d. kao osobna asistentica generalnoga direktora. Bila je izvršna potpredsjednica za financije »Agrokora« d. d. (1996–2000), državna tajnica Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske (2000–01) te zamjenica ministra (2001–02). Članica uprave INA d. d. bila je 2002–03. God. 2003–07. radila na projektima vezanima za nekretnine, a od 2007. na projektu »Golf park Dubrovnik«.

IZV.: Osobni podaci ulaznice.

FRENKL, Josip, internist (Čantavir, Srbija, 1913 – ?). Sin Adolfov. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu i specijalizirao internu medicinu. U ožujku 1945. priključio se partizanima djelujući kao liječnik u bolnici u Grumu i potom u 4. brigadi srpske divizije KNOJ. Daljnja sudbina nepoznata.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.