Kategorija: F

FRANKFURTER, Mavro, nadrabin (Holešov, Češka, 15. V. 1875 – logor Jasenovac, ?1942). Sin Davida i Katerine, otac → Davidov. Imao je doktorsku titulu. Između 1906. i 1908, doselio se iz Poljske u Daruvar, gdje je obnašao dužnost kotarskoga rabina. Preselio se 1914. u Vinkovce, gdje je bio rabin, a potom nadrabin do 1941. Bio je povjerenik Židovskoga narodnog fonda, član Središnjega odbora rabina Države SHS te zamjenik rabina u SJVOJ u Beogradu. Bio je pristaša cionizma i jedan od gl. promotora cionističke ideologije u vinkovačkoj sredini. Na njegov poticaj u Vinkovcima je održana konferencija rabina Jugoslavije (1923) na kojoj je sudjelovao prigodnim govorom. Tom je prilikom obilježena i 19. godišnjica smrti legende cionizma Theodora Herzla. Zaslužan je za izgradnju žid. hrama u Vinkovcima, dovršenoga 1923. Za cijelo vrijeme rabinata predavao je gimnazijalcima žid. vjeronauk u okviru vjerske škole Talmud–Tore. Uz vjerske poslove djelovao je i u društvenom i kulturnom životu Vinkovaca. Među ostalim bio je 1927–35. potpredsjednik Hrvatske čitaonice. Zbog konformizma i straha osudio je čin svoga sina Davida, koji je izvršio atentat na Wilhelma Gustloffa. U travnju 1941. njem. vojnici uhitili su ga u Vinkovcima te ga potjerali zajedno s kantorom na javne radove u blizini sinagoge. Ponovno je uhićen u svibnju 1942, kad mu je oduzeta imovina. Odveden je u logor Jasenovac, gdje je s drugom suprugom Marijom stradao.

LIT.: Židovska smotra, 3(1909) 20. – T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002.

FRANKL, Emanuel, veterinar (Bartolovec kraj Varaždina, 20. IX. 1877 – logor Jasenovac, 1941). Sin Vilimov. Zavičajnu pripadnost imao je u Ludbregu. Djelovao je kao veterinarski savjetnik, umirovljen prije II. svj. rata i nastanjen u Zagrebu. Po uspostavi NDH sa suprugom Idom rođ. Kohn bio je upisan Kartoteku židovskoga znaka, ali čini se da znak nije preuzeo. Bio je izbačen iz stana u Nodilovoj ul. te se preselio u Mihovljansku ul. Stradao je u logoru Jasenovac.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 669. – JUSP Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FRANKL, Emil, carinik (Zemun, Srbija, 1. III. 1882 – logor Jasenovac, 1941). Sin Dragutinov. Preci su mu bili upisani u popisne listine u Zemunu još 1794. U Zagreb se doselio 1922, a obrtnicu za vođenje carinskoga posredništva dobio je od zagrebačkoga Gradskog poglavarstva 1923. Po uspostavi NDH već mu je 17. IV. 1941. bio zabranjen rad. Predao je molbu za priznanje arijskih prava, a iako je 17. VI. 1941. dobio dozvolu za prijelaz na katoličanstvo, sa suprugom Milkom rođ. Leitner (Ozalj, 1892 – Auschwitz, VIII. 1942) preuzeo je žid. znak. Ubrzo je bio uhićen i deportiran u jasenovački logor Krapje, gdje je stradao, dok je supruga u kolovozu 1942. deportirana u Auschwitz.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 669. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FRANKL, Ivan (Johann), gospodarstvenik i trgovac (?, Mađarska, 1824 – ?). Doselio se u Zagreb 1842, a 1855. oženio se Nanetom, kćeri trgovca → G. Hirschlera, čime je ušao u utjecajan krug zagrebačkih žid. trgovaca, koji su osim poslovnim interesima bili povezani i međusobnim rodbinskim vezama. Bio je ravnatelj zagrebačkog Paromlina 1860-ih, uz to angažiran i u ostalim većim zagrebačkim tvornicama. God. 1871. spominje se kao ravnatelj Zagrebačke tvornice kože i tvornice cipela. Kandidirao se na izborima za članove Zagrebačke trgovinske komore 1866. te bio član Izložbenoga odbora za nastup hrv. gospodarstvenika na Međunarodnoj izložbi u Beču 1873.

LIT.: G. Schwarz: Povijest zagrebačke židovske općine od osnutka do 50-tih godina 19. vijeka. Zagreb 1939. – M. Despot: Industrija građanske Hrvatske 1860–1873. Zagreb 1970. – Ista: Industrija i trgovina građanske Hrvatske 1873–1880. Prilog gospodarskoj povijesti u doba banovanja Ivana Mažuranića. Zagreb 1979.

FRANKL, Miroslav, službenik (Osijek, 16. VII. 1891 – ?logor, 1941–1945). Sin Marka i Šarlote (Osijek, 1854 – ?), čiji su roditelji imali zavičajnu pripadnost u Osijeku. U međuratnom razdoblju bio je službenik Tvornice žeste i pjenice u Savskom Marofu. Sa suprugom Klarom rođ. Gosztonyi živio je u Zagrebu, gdje je posjedovao kuću u Zvonimirovoj ul. koju je 1937. naslijedio od sestre Ruže Prister. U Osijeku je naslijedio očevu kuću u Desatičinoj ul. i kuće strica Ljudevita u Županijskoj i Ružinoj ul. Po osnutku NDH redarstveno ravnateljstvo zaplijenilo mu je 182 000 din., sve dragocjenosti i bankovne knjižice, a pod ovrhu stavilo tekući račun u Prvoj hrvatskoj štedionici u Osijeku. Ostao je dužan ŽOZ vjerski doprinos od 6000 din. Stradao je u nepoznatom logoru, vjerojatno u deportacijama 1942. ili 1943.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 669.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, Zagreb 2004.

FRANKL, Sigismund (Žiga), poduzetnik (Bečko Novo Mjesto, Austrija, 1865 – Sutinske Toplice, 1911). Sa suprugom Marijom rođ. Mandelbaum (Keszthely, Mađarska, 1863 – Sutinske Toplice, 1926) doselio se oko 1890. u Hrvatsko zagorje, gdje su zakupili i vodili Sutinske toplice, imali koncesiju za distribuciju pošte u kotaru Zlatar, gdje su vodili ugostiteljski obrt »K lipi« i trgovali na veliko pivom i peradarskim proizvodima. Otac je Josipa (? – Zagreb, 1924), Otta (Sutinske Toplice, 1896 – Colloredo di Monte Albano, Italija, 1919), Olge (Sutinske Toplice, 1895 – Zagreb, 1954), Alexandera (Sutinske Toplice, 1900 – logor Danica, 1944), Ide (Sutinske Toplice, 1901 – ?logor, 1944) i Viktora (Sutinske Toplice, 1903 – Zlatar, 1969). Ida i Viktor se oko 1928–29. sele u Zlatar, gdje preuzimaju vođenje »K lipi«. Također su imali koncesiju za autobusnu liniju Stubičke Toplice–Marija Bistrica–Zagreb. Ida 1937. odlazi u Zagreb, gdje se po uspostavi NDH skrivala kod opatica na Šalati, no ubrzo je bila otkrivena, uhićena te deportirana u logor; prema nekim (nepouzdanim) izvorima stradala je u Dachauu. U braku s Barbarom rođ. Lazzarini Viktor prelazi na katoličku vjeru. Nastavio je voditi obiteljski obrt do II. svj. rata kad se skrivao kod rodbine u zagrebačkoj Kustošiji. Nakon rata vodio je mehaničarsku radionicu u Zlataru.

IZV.: Podaci o ulazniku A. Frankl.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FRANOVIĆ, Antun (Toni), slikar (Zagreb, 15. IV. 1964). Sin Antona i Elizabete rođ. Kreutzer. Crta i slika od ranoga djetinjstva, a izlaže od 1989. Nakon tri godine studija medicine u Zagrebu, upisao se na ALU, gdje je diplomirao 1990. God. 1993. zapošljava se na Arad Arts’ Project u Aradu, gdje predaje slikanje u prirodi, a 1994–95. boravi na American University, Wesley Theological Seminary u Washingtonu, gdje predaje duhovnost umjetnosti. Krajem 1995. zapošljava se na mjestu mlađega asistenta na Katedri slikanja i crtanja ALU u Zagrebu, gdje predaje crtanje akta i slikanje u prirodi do 2004. Gostuje kao predavač na Kresge Academic Center u Washingtonu, School of Visual Arts u New Yorku, Boston University i dr. Njegovi značajniji umjetnički zahvati na javnim objektima uključuju zgradu Name u Zagrebu (1998), interijer zgrade ŽO u Zagrebu (1992) i sinagoge u Osijeku (1999), Or Kodeš židovski centar u Chevy Chase u Marylandu (2001–02), Oxnam crkvu u Washingtonu (1995), WUJS Institute u Aradu (1993), eksterijer prodajnoga centra »Podravke« u Koprivnici (1999) te interijer Židovske vjerske zajednice Bet Israel u Zagrebu (2008). Njegove slike i djela primijenjene umjetnosti nalaze se u mnogim privatnim i javnim zbirkama te u fundusima nekoliko muzeja u Europi, Americi i Izraelu. – Majka Elizabeta (Elza), pedagoginja i žid. aktivistica (Kunovec, 15. XI. 1940). Kći Ernesta Kreutzera i Elizabete rođ. Borbelj (Borbely). Diplomirala je anglistiku i talijanistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te radila kao tajnica generalnoga direktora Jadranskoga naftovoda. Bila je predsjednica Školskoga odbora žid. škole »Lauder – Lea Deutsch« u Zagrebu te predsjednica Izvršnoga odbora Židovske vjerske zajednice Bet Israel.

IZV.: Osobni podaci ulaznika.

LIT.: M. Pelikan: Slikar međunarodnog iskustva. Vjesnik, 56(1995) 17205. – Isti: Osjećaji se ne ponavljaju. Hrvatski obzor, 4(1998) 190. – S. Košpić: Umjetnik koji se ne prepušta trendovskoj dekadenciji. Vjesnik, 61(2000) 18903. – M. Kružić: Njezino veličanstvo boja. Vijenac, 9(2001) 203. – M. Crnčević: Hvarski pejsaži. Slobodna Dalmacija, 62(2005) 19555. – V. B. S.: Izložba Tonija Franovića u splitskoj galeriji »Kula«. Novi list, 49(2006) 18814. – D. Jendrić: Franovićeva »Soba s pogledom«. Večernji list, 46(2006) 15178. – Ista: Hvarski ciklus u kamenoj crkvici. Ibid., 46(2006) 15341. – J. Bulić: Izložba Tonija Franovića. Dubrovački vjesnik, 55(2006) 2908. – D. Jendrić: Kao u filmskoj priči niz soba i krajolika. Večernji list, 48(2007) 15494. – Ista: Unikatan autorski rad slikara i dizajnera. Ibid., br. 15629. – I. Luetić: Slike postaju znak. Glas koncila, 46(2007) 35. – V. Tolić: Slikar od djetinjstva. Hrvatsko slovo, 13(2007) 647. – D. Jendrić: Lijep susret na Gornjem gradu. Večernji list, 48(2007) 15808. – A. Franović: Toni Franović (monografija). Zagreb 2007. – A. Lendvaj: Tonijev meksički dar. Ibid., 48(2008) 15888. – http://www.franovic.net/main.html, pristupljeno 6. IV. 2012. – http://www.franovic.net/FRANOVIC.monografija.pdf, pristupljeno 6. IV. 2012.

FRANJKOVIĆ, Krunoslav, inženjer (Niš, Srbija, 15. IV. 1933 – Zagreb, 3. III. 2006). Sin Vladimira i Ilone rođ. Mathe. Djelovao je kao stručnjak i sudski vještak za cestovni promet, ujedno bio i prvi predsj. Udruženja sudskih vještaka Zagreba (od 1990. Hrvatsko društvo sudskih vještaka), a 2003. predsj. Auto-moto kluba »Maksimir«.

LIT.: Večernji list, 46(2006) 15121. – http://www.sudski-vjestaci.hr/clanci/o-nama/osnivanje-i-razvoj-hdsv-a/osnivanje-i-razvoj-hdsv-a-42.html, pristupljeno 6. IV. 2012.

FREIBERGER, Hinko, elektrotehnički inženjer (Šamarica, 15. VI. 1913 – logor Jasenovac, 1941). Sin Josipa i Eleonore rođ. Šajmović. Zavičajnu pripadnost imao je u Samoboru. U međuratnom razdoblju bio je nastanjen u Zagrebu. Po uspostavi NDH ostao je bez namještenja te je s roditeljima preuzeo žid. znak. Ubrzo je bio uhićen i deportiran u jasenovački logor Bročice, gdje je stradao vjerojatno prije kraja godine.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 669. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FREIBERGER, Milan, posebnik (Apatovec, 1905 – logor Jasenovac, 1941). Po osnutku NDH u lipnju ili srpnju 1941. bio je uhićen i deportiran u Gospić te navodno na »javni rad u Karlobag«. Supruga Perla rođ. Eskenazy molbi za njegovo puštanje priložila je liječničku svjedodžbu Antuna Nemanića kao dokaz da zbog zdravstvenoga stanja nije sposoban za fizički rad. Rješenje molbe odgođeno je po nalogu UNS. Preživio je gospićki sustav logora, no prebačen je u logor Jasenovac, gdje je ubrzo stradao.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27700.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.