Kategorija: F

FLESCH, Josip, urolog (Sarajevo, 10. VII. 1912 – Zagreb, 12. XI. 1997). Sin Morica (Marka) i Roze (Ruže) rođ. Ziegler. Zavičajnost je stekao u Đakovu. Kao student bio je 1935. uhićen zbog ilegalnoga političkog rada. Medicinski fakultet završio je 1936. u Zagrebu, specijalistički ispit položio 1940. Uoči II. svj. rata u Preradovićevoj ul. u Zagrebu otvorio je privatnu urološku ordinaciju. Za Travanjskoga rata 1941. mobiliziran je u jugoslav. vojsku, a po uspostavi NDH zatražio je priznavanje arijskih prava. U rujnu 1941. u ekipi žid. liječnika poslan je u Šebešić i Vitez djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. Prebjegao je 1943. u Dalmaciju odakle je u kolovozu 1944. pristupio partizanima djelujući kao referent saniteta Dubrovačkoga partizanskog odreda, liječnik u bolnici 8. korpusa na Visu, gl. kirurg Komande srednjodalmatinskoga vojnog područja te urolog bolnice 8. korpusa u Splitu. – Otac Marko (Moric), ugostitelj (Dragotin, 25. XI. 1883 – logor Jasenovac, 1941). Sin Adolfov. U međuratnom razdoblju bio je zaposlen u kavani »London« u Zagrebu. Posao je napustio vjerojatno prije 1941. Po uspostavi NDH zajedno sa suprugom Rozom preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Uhićen je i deportiran u jasenovački logor Bročice, gdje je ubrzo stradao. Iz ŽOZ mu je bio poslan samo jedan paket 7. XI. 1941. Prema nekim izvorima supruga je stradala na nepoznatom mjestu, a prema drugima također u Jasenovcu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 669. – HDA, RUR, Židovski odsjek. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FLESCH, William, vojnik (Sisak, 1925 – Tihi ocean, 1942–1945). Sin Emilov. Kao pilot SAD stradao je u borbama na Pacifiku za II. svj. rata.

IZV.: Spomen-ploča na grobu obitelji Flesch na zagrebačkom Mirogoju.

LIT.: Jevrejski pregled, 40(1989) 1/4.

FODOR-FREUND, Ljudevit, stomatolog (Beč, 24. III. 1870 – Zagreb ili logor Jasenovac, 1942). Bio je u braku s Jelenom rođ. Lazar (Fulek, Mađarska, 1873 – ?), koja se u Hrvatsku doselila iz Bačke. U međuratnom razdoblju u Zagrebu je imao stomatološku ordinaciju te bio vlasnik trokatnice u Ilici. U prijavi imovine vlastima NDH 30. VI. 1941. tvrdio je da se odrekao stomatološke prakse. Kao teški bolesnik, prema nekim izvorima iznesen je iz stana i otpremljen u logor Jasenovac, a prema drugima iz Jasenovca je vraćen u sabiralište u Zagreb, gdje je umro. – Sin Mirko, stomatolog (Subotica, Srbija, 3. I. 1902 – logor Jasenovac, 1942). S roditeljima se doselio 1913. iz Bačke u Zagreb, gdje je 1920. stekao zavičajnost. Ovlaštenje za obavljanje zvanja dobio je 1929. od zagrebačke Liječničke komore te je u Ilici imao privatnu stomatološku ordinaciju. Po uspostavi NDH sa suprugom Ellom rođ. Goldstein preuzeo je žid. znak. Ubrzo je uhićen i deportiran u jasenovački logor Bročice, a potom u središnji logor Ciglana. Novac za slanje paketa dostavljali su u ŽOZ njegovi roditelji, posljednji paket stigao mu je u Jasenovac 5. I. 1942.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 669. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 1. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FODOR, Geza, liječnik (Budimpešta, 1867 – Zagreb, 11. V. 1927). Sin Josipa, higijeničara čiji se spomenik nalazio pred Guttenbergovom palačom u Budimpešti. Studij medicine završio je u Budimpešti, gdje je stekao doktorat, a 1893. postao je prvi asistent Korányeve Interne klinike. Potom je radio u klinikama Curschmann, Leyden, Ziemsen i Jakch. Habilitirao se 1897. iz patologije i terapije bolesti krvi i konstitucije na budimpeštanskoj klinici. Napisao je više radova objavljenih u mađarskim i njemačkim medicinskim časopisima. Obolio je od teškog pleuritisa te se zbog narušena zdravlja 1898. preselio u Opatiju. Ondje je kao kupališni liječnik i stalni član lječilišnoga konzilija te više drugih zdravstvenih i gospodarskih povjerenstava (npr. za opskrbu vodom) znatno pridonio razvoju lječilišta. Pokrenuo je 1910. u Opatiji međunarodni časopis Zentralblatt für Thalassotherapie, Klimatologie, Balneologie und verwandte Wissenszweige. Bio je to prvi strukovni list te vrste kod nas, a onda je jedno vrijeme i uređivao. God. 1907. postao je kraljevski savjetnik. Za I. svj. rata mobiliziran je u vojno-posadnoj bolnici u Zagrebu. Po svršetku rata ostao je u Zagrebu, gdje je radio kao liječnik u Direkciji državnih željeznica. Bavio se problemom dijabetesa i mijene tvari pišući o ulozi mokraćne kiseline u patogenezi nefritisa. Surađivao je u pisanju zbornika Abbazia als Kurort za koji je napisao poglavlje o terapiji morskom vodom. S opatijskim liječnikom Juliusom Glaxom sastavio je vodič kroz Opatiju i druga klimatska naselja na sjev. obali Jadrana (objavljeno na mađarskom 1913).

DJELA: Die interne Anwendung des Meerwassers. Abbazia als Kurort. Opatija 1906. – Téli klimatikus gýogyhely és tenger i fürdö Abbazia (suautor J. Glax). Abbazia 1913,

LIT.: K. Fried: (Nekrolog). Liječnički vjesnik, 49(1927) 6. – M. D. Grmek: Hrvatska medicinska bibliografija. Opis tiskanih knjiga i članaka s područja humane i veterinarske medicine i farmacije, koji se odnose na Hrvatsku, sv. 2, 1876–1918. Zagreb 1970. – V. Dugački: Fodor, Geza. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998.

FODOR, Julio, službenik (Sarajevo, 17. IV. 1890 – ?). Sin Sigmundov. Sudjelujući u I. svj. ratu kao austroug. vojnik bio je teško ranjen. U međuratnom razdoblju u Zagrebu je djelovao kao stručnjak za osiguranje. Po uspostavi NDH sa suprugom Ružom rođ. Kongut i sinovima Ivom, studentom tehnike (Zagreb, 1921 – Jadovno, 1941) i Antom, maturantom (Zagreb, 1923 – Jadovno, 1941) upisan je u Kartoteku židovskoga znaka, no zbog ratnih zasluga zagrebačko Ravnateljstvo ustaškog redarstva dozvolilo im je nenošenje znaka. Sa suprugom je zatražio i arijska prava. Sinovi su 30. V. 1941. odvedeni u logor u Koprivnicu, odande u Gospić te su u ljeto ubijeni u Jadovnu, dok je Julijeva molba da ih se oslobodi bila odbijena. Daljnja je sudbina supružnika nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 669. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27968. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FODOR, Karlo, liječnik, publicist i komunistički aktivist (Zemun, Srbija, 22. IX. 1900 – Prag, 1974). Sin Jakobov. God 1918–26. studirao je medicinu u Innsbrucku, Zagrebu, Pragu i Beču. U Beču je bio član kluba studenata socijalista, gdje je upoznao → Gretu Diamant, kćer vukovarskog rabina → Juliusa kojom se poslije oženio. Od 1925. bio je član KP Njemačke, od 1929. do 1933. član Saveza njemačkih pisaca u Berlinu, zatim član iste organizacije u Parizu 1933–35, a 1936. u Pragu. Nakon 1933. i dolaska nacista na vlast u Njemačkoj bio je član KP Njemačke u emigraciji. Sudjelovao je u Berlinu 1930. u štrajku metalaca; uhićivan i u Berlinu i u Čehoslovačkoj. Bio je suradnik ljevičarskih novina i časopisa na njem. jeziku. Od siječnja 1937. sudjelovao je u Španjolskom građanskom ratu kao antifašistički borac. Djelovao je u sanitetskoj službi Internacionalnih brigada u Madridu, zatim kao liječnik u brigadama na bojišnici. Iz Španjolske je otišao u Meksiko, gdje je ostao do kraja II. svj. rata baveći se publicistikom. Potom je radio u beogradskoj Politici kao novinar-reporter. Nakon rezolucije Informbiroa 1948. iselio se u Čehoslovačku, gdje je i umro. Služio se pseudonimom Teodor Balk.

IZV.: Podaci o ulazniku A. Vermeulen i Đ. Obersohn.

LIT.: M. Perić: Jevreji iz Jugoslavije – španski borci. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1975, 3. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – B. Blau: Studenti Židovi Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb 2006.

FODOR, Marta, kemičarka (Beč, 21. VI. 1893 – Auschwitz, ?1942). Kći Jakova Corneliusa (Zagreb, 1860 – ?) i Izabele (Tekle) rođ. Kohn. Obitelj je bila u bliskom srodstvu s liječnikom → I. Steinhardtom kao i odvjetnicima → K. i → Š. Steinhardtom. Doktorirala je kemiju. God. 1921. stekla je zavičajnost u Petrovgradu (danas Zrenjanin u Srbiji), gdje se udala za kemičara Ota Fodora. Nakon rastave vratila se 1934. s kćerima Anamarijom i Elizabetom majci u Zagreb. Prije II. svj. rata bila je zaposlena u poduzeću »Optolux«. Iako je u prijavi imovine vlastima NDH navela da su joj svi preci živjeli u Zagrebu, odvedena je u srpnju 1941. s kćerima u ženski logor u Metajni na Pagu, a njezinoj je majci bilo dozvoljeno da iz njezina zapečaćenoga stana izvadi najpotrebnije odjevne predmete. Majka, inače njem. državljanka, molila je RUR da ih se pusti iz logora, no već su bile prebačene u logor Loborgrad, a potom 1942. u Auschwitz. Preživjela je mlađa kći Elizabeta, koja se u kolovozu 1945. u Zagrebu vratila na žid. vjeru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 669. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27709, 27968, 29609, 28534. – HDA, RUR, Židovski odsjek, Kazalo, 1784, 2302. – JIM, ŽOZ, reg. br. 4860, sign. K-60-5-1/1-163. – KŽZ. – Popis žrtava. – SJVO, Spiskovi preživelih Jevreja u Jugoslaviji.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FORENBACHER, Ivanka, filmska djelatnica (Zagreb, 8. XI. 1921). Kći → R. Rosskampa i Zlate (Zagreb, 26. VIII. 1897 – Zagreb, 20. I. 1985), sa suprugom Sergejem Forenbacherom (Karlovac, 24. IV. 1921 – Zagreb, 25. V. 2010) majka Staše (Zagreb, 1957). Završila je Klasičnu gimnaziju 1940. u Zagrebu gdje je studirala ekonomiju (1940–42) te povijest umjetnosti (1943–47) na Filozofskom fakultetu. Po uspostavi NDH živjela je u Zagrebu te je kao dijete iz mješovita braka bila u opasnosti od progona i deportacija. Filmom se bavila od 1948. kad se zaposlila u »Jadran filmu« kao redateljica i urednica priloga za mjesečni Pregled. God. 1951. prešla je u samostalnu profesiju te radila kao tajnica režije (skript) ili pomoćnica redatelja u brojnim igranim filmovima (domaće produkcije, koprodukcijama njemačkog i engl. govornoga područja), televizijskim filmovima te muzičkim i zabavnim emisijama). Na poziv filmskog odsjeka Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu pokrenula je na Odsjeku za filmsku i TV montažu predmet filmski i TV kontinuiteti te ga predavala od školske godine 1979/80, a 1989/90. kao vanjska suradnica u zvanju profesora.

DJELA: Sekretar režije i film (udžbenik). Zagreb 1987.

IZV.: Osobni podaci ulaznice.

LIT.: Filmografija jugoslovenskog filma. Beograd 1970. – I. Škrabalo: Između publike i države. Povijest hrvatske kinematografije 1896–1980. Zagreb 1984. – D. Radić: Forenbacher, Ivanka. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

FRANCETIĆ, Igor, internist i žid. aktivist (Zagreb, 3. IV. 1947). Sin Nikole i Ruže rođ. Blau. Diplomirao je 1971. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, gdje je specijalizirao kliničku farmakologiju 1979, a internu medicinu 1981. Zaposlen je na Medicinskom fakultetu i na Klinici za unutrašnje bolesti KBC Zagreb (Rebro). Izabran je za docenta 1989, 1990. za izvanrednoga profesora, a od 2003. redoviti je profesor interne medicine te kliničke farmakologije na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. God. 1987. jedan je od predsjednika Savezne komisije za lijekove. Također je bio predsj. potkomisije za dopinšku kontrolu Hrvatskog olimpijskog odbora, a od 2000. predsj. Komisije za lijekove Ministarstva zdravstva RH i voditelj Nacionalnoga centra za praćenje nuspojava lijekova u Programu Svjetske zdravstvene organizacije. God. 1997–2011. predsjednik je Društva za kliničku farmakologiju i terapiju Hrvatskoga liječničkog zbora. Gost je predavač na nekoliko Medicinskih fakulteta u zemlji i inozemstvu. Dugogodišnji je član Vijeća ŽOZ, čiji je potpredsjednik od 1993. Objavio više od 200 stručnih i znanstvenih radova. S Dinkom Vitezićem supisac je udžbenika Osnove kliničke farmakologije (Zagreb 2007) te jedan od urednika udžbenika Interna medicina (Zagreb 1991). Glavni je urednik 6. i 7. izdanja Farmakoterapijskog priručnika (Zagreb 2010. i 2015). – U braku s Divnom rođ. Kern, otac je inženjera fizike Nikole (Zagreb, 1972) i sociologinje i plesne pedagoginje Hane Francetić Brčić (Zagreb, 1975). Ima unuke Vanju (2003), Grgura (2003), Mašu (2004), Natana (2005), Oskara (2010) i Huga (2011). – Majka Ruža, liječnica (Bačka Topola, Srbija, 31. X. 1914 – Zagreb, 20. II. 2003). Kći Aleksandra Blaua i Barbare rođ. Zucker. U braku s inženjerom Nikolom majka je Aleksandra, Igora i Ivana. Studirala je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu te diplomirala uoči II. svj. rata. Stažirala je u Općoj bolnici u Novom Sadu i surađivala s KPJ, čijom je članicom postala kao studentica. Prenoseći arhiv gradskoga komiteta KP 13. IV. 1941. bila je uhićena, ali kako je bila u visokom stupnju trudnoće umjesto u zatvor odvedena je u bolnicu. Iako ju je mađ. okupacijski vojni sud osudio na smrt, nakon poroda je, prema tadašnjem mađ. zakonu, bila pomilovana jer je rodila muško dijete i potencijalnoga vojnika. Ostavivši sina na skrbi svojoj obitelji u Bačkoj Topoli, odlazi u Budimpeštu, gdje polulegalno radi kao liječnica u bolnici socijalnoga osiguranja na građanskoj periferiji. Nakon ulaska njem. snaga u Mađarsku u ožujku 1944. uspjela je prebaciti dijete kod roditelja svoga kolege, koji su ga skrivali do kraja rata, a ona je preko Međimurja u svibnju 1944. stigla do partizanskih jedinica u sjev. Hrvatskoj djelujući kao referent saniteta Zagorskoga odreda, kalničkoga i moslavačkoga voj. područja, a od svibnja 1945. upraviteljica ambulante Komande grada Zagreba. Nakon II. svj. rata radila je kao liječnica u ambulanti Sekretarijata unutrašnjih poslova Hrvatske, a 1950-ih bila je liječnica u Vojnoj bolnici u Zagrebu. God. 1950–57. bila je članica Vijeća Medicinskoga fakulteta u Zagrebu. U mirovini je djelovala kao liječnica u Domu »Lavoslav Schwarz«. Bila je aktivna članica različitih sekcija ŽOZ (Ženska sekcija, Socijalna sekcija). Cijela je njezina obitelj iz Bačke Topole otpremljena 1944. u Auschwitz, odakle se vratila samo sestra Bora ud. Kalebić.

IZV.: Osobni podaci ulaznika.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Bilten ŽOZ, 1990, 13. – Ha-kol, 1998, 55/56. – http://lmhs.snz.hr/hr/voditelji/view/3/, pristupljeno 26. III. 2012.http://phd.mef.hr/profesori.asp?jezik=hr&id=96, pristupljeno 26. III. 2012.

FRANCK, Giuseppe, rabin (?, 1876 – ?, 1937). Bio je rabin ŽO u Rijeci te je kao jedan od vodećih riječkih Židova 23. X. 1919. predao Gabrielu D’Anunziju izjavu kojom riječki Židovi prihvaćaju i podupiru priključenje Rijeke Italiji.

LIT.: T. Morgani: Ebrei di Fiume e di Abbazia. Rim 1979. – S. Simper: Židovske zajednice Rijeke i liburnijske Istre u svjetlu fašističkog antisemitizma (1938–1943) (doktorska disertacija). Zagreb 2012.