Kategorija: W

WEISS, Leo, skladatelj (Srijemska Mitrovica, Srbija, 16. III. 1905 – Dornach, Švicarska, 5. I. 1928). Sin Ise i Zore rođ. Moster. Učio je glasovir u Zagrebu kod → Antonije Geiger-Eichhorn, a potom u Beču. Od 1924. u Pragu je studirao kemiju, no napustio je studij i započeo učiti glasovir i orkestraciju kod Josefa Kličke. U Zagrebu je 1923/34. i 1925/56. na Muzičkoj akademiji učio kontrapunkt i glasovir i uzimao privatne satove kod Blagoja Berse. God. 1926/27. otišao je na Hochschule führ Musik u Berlin učiti glasovir kod Liebermanna, a potom kod Arnolda Schönberga. Tu je skladao i stvarao, ali ipak je odlučio biti u svjetskom središtu antropozofskoga pokreta u Goetheanumu u Dornachu, gdje je i umro mlad. Nikad nije dovoljno valoriziran njegov skladateljski rad. U Zagrebu su mu posmrtno objavljene Tri sonate na stari način (za klavir, 1937) i Kompozicija za veliki orkestar (instrumentaciju dovršio K. Reiner, 1938). Kipar → S. Bril izradio je 1940. portretnu skulpturu Lea za majku Zoru, koja je bila suvlasnica zamka Borl u Sloveniji i živjela u njemu. Figuralni portret mladića koji sjedi na drvu i svira frulu nazvan Skladatelj posljednje je signirano Brilovo djelo. Skulptura je smještena u zamku Borl koji je nakon rata nacionaliziran, a danas se nalazi u Muzeju Ptuja. – Otac Iso, obrtnik (?, 1862 – Zagreb, 7. V. 1919). Poč. XX. st. na Pejačevićevu trgu (danas Britanski trg) u Zagrebu vodio je optičarsku veletrgovačku radnju »Iso Weiss«. Nakon njegove smrti radnju je nastavila voditi supruga Zora s nasljednicima. Po uspostavi NDH tražili su oprost optičarskih stručnih radnika od prisilnoga rada pozivajući se na činjenicu da je radnja »Iso Weiss« bila jedina veletrgovina te vrste na hrv. prostoru te da o njoj ovise optičari i urari u cijeloj Hrvatskoj i BiH.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Hanoar, 1930–1931. – HaGeZe, glasilo Hrvatskog glazbenog zavoda, 14(2011) 5. – D. Ivanuša: Slavko Bril 1900–1943/44, retrospektivna izložba. Zagreb 2004. – B. Bersa: Dnevnik i uspomene. Zagreb 2010.

WEISS, Leon (Vajs), poduzetnik (?, o. 1882 – Zagreb, 5. XI. 1949). Podrijetlom je iz Nove Gradiške. U međuratnom razdoblju bio je član ravnateljstva Sveobćega trgovačkog d. d. Zagreb s podružnicom u Novoj Gradiški, koje se bavilo trgovinom živežnim namirnicama i sličnim trg. artiklima.

IZV.: Gradska groblja Zagreb.

LIT.: F. Valentić: Weiss, Leon. Novogradiški leksikon. Nova Gradiška 2003.

WEISS, Ljubo Ruben, publicist i žid. aktivist (Virovitica, 28. III. 1949 – Zagreb, 22. IV. 2015). Sin → Marka, brat Željka. Gimnaziju je pohađao u Virovitici. Diplomirao je na Fakultetu političkih nauka i studiju novinarstva u Zagrebu (1973. i 1974). Radio je kao profesor u V. gimnaziji u Zagrebu, potom u tvornici »Josip Kraš« u Zagrebu te u Socijalističkom savezu grada Zagreba. Od kraja 1980-ih često se javlja u hrv. tiskovinama, objavio više od 200 tekstova, a bio je i suradnik Studentskoga lista, Danasa i Novoga lista. Većinom je pisao o antisemitizmu, arapsko-izraelskom sukobu, Izraelu. God. 1989–91. tajnik je Kulturnoga društva »Miroslav Šalom Freiberger«. Od 1991. živi u Beču, gdje od 1992/93. vodi knjižaru specijaliziranu za prodaju knjiga iz Hrvatske, kao i s prostora bivše Jugoslavije. Za kratke priče dobio je četiri knjiž. nagrade (natječaj »Bejahad«, natječaj Saveza jevrejskih opština Srbije i Crne Gore). Višegodišnji je suradnik internetskih portala, među ostalim, http://www.bet-israel.com/, http://elmundosefarad.wikidot.com/, http://www.virovitica.net/ te časopisa Most u Izraelu. Bio je predsjednik ŽO Virovitica (2013–15).

DJELA: Zakašnjela zbirka, pjesme svjetla i tame. Sofija–Wien 2006. – Auschwitz i poslije… Virovitica 2015.

LIT.: Ž. Weiss: Židovi Virovitice i okolice 1790–2011. Virovitica 2011. – http://virovitica.info/preminuo-ljubo-ruben-weiss/, pristupljeno 22. IX. 2015.

WEISS, Marko, žid. aktivist (Lukač, 28. V. 1922 – Virovitica, 11. XII. 2007). Sin Adolfa i Katice rođ. Singer, unuk Mavra, otac → Ljube Rubena i Željka. Otac je bio vlasnik trgovine u Lukaču, selu kraj Virovitice. Maturirao je u Virovitici 1940. Po uspostavi NDH obitelj je štitio svećenik Stjepan Janković. Cijela obitelj deportirana je 4. V. 1943. u Auschwitz, kao posljednja deportirana obitelj u virovitičkom kraju. M. se spasio radeći u Auschwitzu, odakle je prebačen u Varšavski geto na raščišćavanje ruševina, a potom je bio u logoru Dachau. Oslobođen je u Garmisch-Partenkirchenu 1. V. 1945. Poslije se vratio u Lukač pa u Viroviticu. Radio je u različitim poduzećima na komercijalnim poslovima. Djelovao je i u Ekološkom društvu Virovitica. God. 1964–2002. bio je predsj. ŽO Virovitica. Njegovom zaslugom postavljena je spomen-ploča na mjestu, gdje je nekad stajala virovitička sinagoga, koju su srušile ustaške vlasti 1941. Njegovim zauzimanjem svećenik S. Janković proglašen je 1996. Pravednikom među narodima. O svojim uspomenama iz logora objavio više tekstova u Virovitičkom listu i Virovitičkom zborniku. Za vođenje ŽO i rad u žid. organizacijama dobio je Megilu zahvalnicu SJOJ. – Sin Željko, žid. aktivist (Lukač, 26. VI. 1951). Osnovno školovanje pohađa u Lukaču i Virovitici, a 1970. završio je Srednju tehničku školu u Zagrebu, smjer slabe struje te se zaposlio u Institutu »Ruđer Bošković« u Zagrebu. Uz rad je upisao Studij privredne informatike u Varaždinu, koji je apsolvirao 1973. Iduće god. zaposlio se u »Ferimportu« kao viši tehnički referent, odnosno zastupnik inozemnih poduzeća proizvođača medicinske opreme. God. 1989. vratio se u Viroviticu, gdje sa suprugom Ivankom ima Danielu (Virovitica, 1980) i Željka (Virovitica, 1984). God 2002–13. predsj. je ŽO Virovitica. Aktivan je i u Koordinaciji Židovskih općina u RH. Autor je monografije Židovi Virovitice i okolice 1790–2011 (Virovitica 2011).

IZV.: Podaci o ulazniku Ž. Weiss.

LIT.: Bilten ŽOZ, 1992, 26; 1993, 30. – Z. Milo: Tako je to bilo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1941–1945). S opširnim historijskim pregledom toga razdoblja. Beograd 2004. – Ha-kol, 2008, 103. – J. Kodet: Lik Židova u suvremenoj hrvatskoj književnosti. Novi Omanut, 27(2009) 96. – Ž. Weiss: Židovi Virovitice i okolice 1790–2011. Virovitica 2011.

WEISS, Milan, otorinolaringolog (Zagreb, 1902 – Zagreb, 28. III. 1980). Sin Josipov. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1926. te specijalizirao otorinolaringologiju. Imao je privatnu otorinolaringološku ordinaciju u Zagrebu 1930-ih. Po uspostavi NDH prešao je na katoličanstvo, preuzeo žid. znak i prebjegao u Hrvatsko primorje te bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima te bio liječnik u bolnici 4. operativne zone Hrvatske, voditelj odjela bolnice 4. korpusa i voditelj kirurške ekipe 9. dalmatinske divizije. Nakon rata organizirao je niz specijaliziranih zdravstvenih ustanova, te radio kao specijalist otorinolaringolog u vojnim bolnicama u Karlovcu i Zagrebu. Objavio je veći broj stručnih radova.

IZV.: KŽZ.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Bilten ŽOZ, 1990, 13.

WEISS, Oskar, ginekolog i fotograf (Osijek, 1867 – Zagreb, 2. IV. 1937). Suprug Ljube rođ. Stern. Prvi je specijalist za ginekologiju i primaljstvo u Hrvatskoj. Bio je načelnik Zdravstvenoga odjeljenja Središnjega ureda za osiguranje radnika te je oko 1931. imao liječničku ordinaciju u Zagrebu. Istodobno je bio istaknuti član Društva umjetnosti, predstavnik Foto-sekcije te član Organizacijskoga odbora i izlagač na I. i II. međunarodnoj fotografskoj izložbi 1910. i 1913. u Zagrebu.

LIT.: II. medjunarodna fotografska izložba. Zagreb, 1913. – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – (Nekrolozi): Liječnički vjesnik, 59(1937) 5; Radnička zaštita, 19(1937) 5. – M. Tonković: Židovi fotografi (katalog izložbe). Zagreb 2004.

WEISS, Samuel, poduzetnik i pravnik (? – ?). Član je ugledne novogradiške obitelji. Po završetku studija prava, od 1900. djelovao je kao blagajnik Društva Crvenoga križa Kraljevine Hrvatske i Slavonije u Novoj Gradiški. Bio je u braku s Herminom, kćeri → G. Hirschlera.

LIT.: F. Valentić: Weiss, Samuel. Novogradiški leksikon. Nova Gradiška 2003.

WEISS, Slavko → LIVNI, Hilel

WEISS, Slavko, revolucionar (Karlovac, 1920 – Slunj, XI. 1942). Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom gradu. SKOJ se priključio 1930-ih, a po osnivanju NDH postao je član prvih udarnih skupina u Karlovcu. U zimi 1941/42. kao komesar partizanske čete istaknuo se u obrani od ustaške ofenzive na Pokuplje i na sjev. dio Korduna (okolica Prkosa i Sjeničaka), a u studenom 1942. kao komesar bataljuna 4. kordunaške brigade prvi je na čelu svoje jedinice pod borbom ušao u Slunj. Nekoliko dana poslije strijeljan je u Slunju po osudi improviziranoga suda pri Glavnom štabu NOV Hrvatske jer je borcima svojega bataljuna, protivno uputama Glavnoga štaba, dozvolio da iz zaplijenjenoga ustaškog skladišta uzmu nove čizme.

LIT.: V. Holjevac: Zapisi iz rodnog grada. Zagreb 1972. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

WEISS, Škender, poduzetnik (? – ?). Bio je suvlasnik zagrebačkoga Paromlina 1860-ih.

LIT.: M. Despot: Industrija građanske Hrvatske 1860–1873. Zagreb 1970.