WEISS, Leo, skladatelj (Srijemska Mitrovica, Srbija, 16. III. 1905 – Dornach, Švicarska, 5. I. 1928). Sin Ise i Zore rođ. Moster. Učio je glasovir u Zagrebu kod → Antonije Geiger-Eichhorn, a potom u Beču. Od 1924. u Pragu je studirao kemiju, no napustio je studij i započeo učiti glasovir i orkestraciju kod Josefa Kličke. U Zagrebu je 1923/34. i 1925/56. na Muzičkoj akademiji učio kontrapunkt i glasovir i uzimao privatne satove kod Blagoja Berse. God. 1926/27. otišao je na Hochschule führ Musik u Berlin učiti glasovir kod Liebermanna, a potom kod Arnolda Schönberga. Tu je skladao i stvarao, ali ipak je odlučio biti u svjetskom središtu antropozofskoga pokreta u Goetheanumu u Dornachu, gdje je i umro mlad. Nikad nije dovoljno valoriziran njegov skladateljski rad. U Zagrebu su mu posmrtno objavljene Tri sonate na stari način (za klavir, 1937) i Kompozicija za veliki orkestar (instrumentaciju dovršio K. Reiner, 1938). Kipar → S. Bril izradio je 1940. portretnu skulpturu Lea za majku Zoru, koja je bila suvlasnica zamka Borl u Sloveniji i živjela u njemu. Figuralni portret mladića koji sjedi na drvu i svira frulu nazvan Skladatelj posljednje je signirano Brilovo djelo. Skulptura je smještena u zamku Borl koji je nakon rata nacionaliziran, a danas se nalazi u Muzeju Ptuja. – Otac Iso, obrtnik (?, 1862 – Zagreb, 7. V. 1919). Poč. XX. st. na Pejačevićevu trgu (danas Britanski trg) u Zagrebu vodio je optičarsku veletrgovačku radnju »Iso Weiss«. Nakon njegove smrti radnju je nastavila voditi supruga Zora s nasljednicima. Po uspostavi NDH tražili su oprost optičarskih stručnih radnika od prisilnoga rada pozivajući se na činjenicu da je radnja »Iso Weiss« bila jedina veletrgovina te vrste na hrv. prostoru te da o njoj ovise optičari i urari u cijeloj Hrvatskoj i BiH.
IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek. – Telefonski imenik 1941.
LIT.: Hanoar, 1930–1931. – HaGeZe, glasilo Hrvatskog glazbenog zavoda, 14(2011) 5. – D. Ivanuša: Slavko Bril 1900–1943/44, retrospektivna izložba. Zagreb 2004. – B. Bersa: Dnevnik i uspomene. Zagreb 2010.