Kategorija: W

WEINBERGER, Pavao → VINSKI, Pavle

WEINBERGER, Robert, pravnik (Daruvar, 1911 – ?logor, nakon IV. 1942). Sin Šandora i Roze rođ. Goldberger. Po završetku studija prava, potkraj 1930-ih imao je odvjetnički ured u Zagrebu. Po uspostavi NDH odlukom Odvjetničke komore u Zagrebu br. 1934/1942 od 30. IV 1942. brisan je iz Imenika odvjetnika. Ilegalno se prebacio u tal. dio Slovenije, gdje je u travnju 1942. bio uhićen zajedno s još nekoliko osoba, moguće članova obitelji, odakle su ga karabinjeri prepratili u Moravice. Kotarska oblast u Vrbovskom požalila se UNS da se tal. vojne vlasti protive njihovu izručenju, odnosno prepraćenju u Ogulin. Stradao je u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 29382. – KŽZ. – Popis žrtava.

LIT.: Bilten ŽOZ, 1989, 12.

WEINBERGER, Sigmund (Sigismund), obrtnik (?, o. 1810 – ?). Najkasnije od 1842. imao je obrtničku radnju te bogato skladište robe i pečata u Dugoj ul. u Zagrebu. Bio je prvi zagrebački graver koji se reklamirao u Ilirskim narodnim novinama (30. VIII. 1842). Krajem 1842. sukobio se s domaćim zlatarima, zbog čega je objavio rasprodaju robe i promjenu obrta. Pretpostavlja se da je potom napustio Zagreb.

LIT.: Ilirske narodne novine, 8(1842) 18; br. 44; br. 70. – F. Buntak: Povijest Zagreba. Zagreb 1996.

WEINER, Maks (Bosnić), poduzetnik (Žepče, BiH, 31. I. 1889 – ?, Brazil, ?). Sin trgovca Samuela i Neli rođ. Goldfinger. Njegov djed Wilhelm Weiner (?Sigebovar, 1820 – Slavonski Brod, 1896) jedan je od prvih Židova naseljenih u Slavonskom Brodu. Od 20. IX. 1914. suprug je Olge rođ. Samlaić, kćeri Heinricha Samlaića i Fany rođ. Kohn, s kojom je otac Nade Leje. God. 1924. prezime je promijenio u Bosnić. Od 1919. ravnatelj je Drvne industrije »Slavonija« u Slavonskom Brodu, naslijedivši → A. Ehrmanna. Bio je pokrovitelj Nogometnog kluba »Marsonia« te njegov predsj. (1920), doživotni počasni predsj. (od 1924) te redovni predsj. (1934). Pokrovitelj je izgradnje nogometnoga stadiona, brodskoga hipodroma, spremišta veslačkoga kluba »Sava« i teniskih igrališta u Pilarovoj ul. Prvi je predsj. aerokluba »Naša krila« (1934), član uprave Autokluba i član brodskoga ogranka Rotary kluba (1935). God. 1934. bio je i član Gradskoga zastupstva. Živio je u vili na uglu Badalićeve ul. God 1943. interniran u logor u Kamporu na Rabu, gdje je u kolovozu iste god. dobio dozvolu za iseljenje u Italiju, odakle je otputovao prema Brazilu.

IZV.: DASB, Knjiga zavičajnika. – Podaci o ulazniku B. Polić.

LIT.: S. Uzelac Schwendemann: Ulica Matije Mesića u Slavonskom Brodu. Slavonski Brod 2010. – Isti: Židovski Brod/kulturno-povijesne krhotine, Slavonski Brod 2011.

WEINER, Ernest (Ernst), trgovac (Beč, ? – Zagreb, 20. XI. 1968). Suprug Hermine rođ. Rosenberg te otac Ota i Gertrude. Posjedovao u međuratnom razdoblju u Zagrebu u Gundulićevoj ul. trgovinu »Weiner i Weiss«, specijaliziranu za prodaju furnira i šperploča. Za II. svj. rata bio je uhićen i deportiran u logor Jasenovac, odakle je intervencijom bio izvučen. Poslije rata radio je u drvnoj industriji; posljednje kao savjetnik u Poslovnom udruženju »Interplet« u Zagrebu, u Sektoru za drvo i drvne proizvode. Sin Oto bio je sportaš te reprezentativac NDH u hokeju na ledu. Poslije se priključio partizanima.

IZV.: Telefonski imenik 1941. – Podaci o ulazniku S. Novak.

LIT.: (Nekrolog). Vjesnik, 29(1968), 22. XI.

WEINER, Julijana (Julija, Jula), žid. aktivistica (Vukovar, 1898 – logor Metajna, VII. 1941). Kći Emanuelova. Učiteljsku školu završila je u Osijeku 1918. te je djelovala kao učiteljica u Bosanskom Šamcu 1918–20. Pripada krugu oko → B. Steina i ističe se djelovanjem u pedagoškoj sekciji Društva za individualnu psihologiju i u organiziranju »individualnopsihološkog« dječjega vrtića. U međuratnom razdoblju djelovala je u žid. društvenim organizacijama, a ponajviše je radila sa žid. omladinom. Surađivala je u časopisima Napredak i Suvremena škola (1932). Kao članica KPJ od ranih 1930-ih bila je usko partijski povezana s Augustom Cesarcem, Tatjanom Marinić i drugima, a njezin stan služio je kao sigurno boravište za mnoge partijske radnike. Isticala se polit. djelovanjem i među zagrebačkim radništvom. Od jeseni 1940. do uhićenja zajedno s → J. Itaijem i → A. Morenom brinula se o žid. djeci, emigrantima iz Trećega Reicha i drugih zemalja, koje se željelo prebaciti u Palestinu. Uhićena je u ožujku 1941. i predana ustaškoj vlasti, koja ju je internirala u zatvor u Lepoglavi. U srpnju 1941. prebačena je u Zagreb, potom u Gospić te u logor Metajna na Pagu, gdje je stradala potkraj srpnja 1941.

LIT.: Židov, 2(1918) 3. – M. Iveković: Hrvatska lijeva inteligencija 1918–1945, 1–2. Zagreb 1970. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

WEINER, Zdenko, pravnik (Zlín, Češka, 1898 – ?). Doktorirao je 1922. temeljem rigoroza na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje je imao odvjetnički ured. God. 1943. priključio se partizanima.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–41. Zagreb 2004.

WEINGRUBER, Harry, poduzetnik (Osijek, 18. II. 1905 – ?). Otac mu se doselio u Osijek iz Budimpešte, majka mu je bila Osječanka. Sa suprugom Giuzom rođ. Libling otac je Erike (Osijek, 1931 – ?). Tijekom 1930-ih zakupio je »Royal kino« u Kapucinskoj ul., a stanovao je u Jägerovoj ul. Promet kina 1939. iznosio je 840 000 din., a za prvo tromjesečje 1941. 230 000 din.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 638. – Telefonski imenik 1941.

WEINREBE, Julije (Julio), inženjer i gospodarstvenik (Sv. Petar Ludbreški, 1894 – Zagreb, 30. XI. 1963). Potomak je jedne od najstarijih ludbreških žid. obitelji. Prema obiteljskoj predaji Weinrebeovi potječu iz njem. Schwarzwalda, a prvi koji se doselio u ludbreški kraj bio je Leopold Weinrebe (Schlaining, Austrija, 1828 – Sv. Petar Ludbreški, ?), koji se 1877. doselio u Sv. Petar zajedno s još deset članova obitelji. J. je vjerojatno jedan od njegovih unuka. Studirao je građevinarstvo ili arhitekturu u Beču, gdje je bio predsj. odbora Potpornoga društva žid. akademičara iz Jugoslavije. U međuratnom razdoblju djelovao je kao građevinski poduzetnik u Zagrebu i vlasnik poduzeća »Union građa« d. d. Po uspostavi NDH zajedno sa suprugom profesoricom Adelom rođ. Ehrmann (?, o. 1909 – Zagreb, 18. II. 1969) prešao na katoličanstvo i preuzeo žid. znak. Na nepoznati način preživio je II. svj. rat u Zagrebu.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – KŽZ. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: Židov, 4(1920) 11. – M. Dretar: Židovi u ludbreškom kraju. Povijesno demografski prilozi. Ludbreg 2010.

WEINREBE, Zlatko, trgovac (Ludbreg, 2. II. 1896 – Ludbreg, 2. XI. 1967). Potomak je jedne od najstarijih ludbreških žid. obitelji. Sin Salamona (? – 1931) i Ane rođ. Pollak (? – logor Stara Gradiška 1942 –1943), suprug Zore rođ. Benedik (Vojni Križ, 1905 – Ludbreg, 1992) te otac Mire (Ludbreg, 1926 – ?Ludbreg, 1996) i Stanke (Ludbreg, 1933), kasnije supruge → V. Laptera. U međuratnom razdoblju posjedovao je dio obiteljske kuće na Trgu Sv. Trojstva u Ludbregu i trgovinu mješovitom robom, željezom i građevnim materijalom »S. Weinrebe i sin«, koja je 1940. imala 1 311 846 din. prometa. Po uspostavi NDH predao je 165 000 din. i 50 grama zlata Ustaškom stanu u Ludbregu. Zajedno s obitelji uhićen je 21. VII. 1941. u prvom valu uhićenja ludbreških Židova te odveden na Zagrebački zbor. Nakon što je bio privremeno pušten na slobodu, prebjegao je s obitelji na Sušak, a zatim u Crikvenicu, gdje su ih u studenom 1942. tal. okupacijske snage internirale u logor u Kraljevici, a u srpnju 1943. u logor Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. prebacio se na oslobođeni teritorij Korduna. Poslije rata vratio se u Ludbreg, gdje je ponovo vodio trgovinu koja je 1948. nacionalizirana, a 1958. nacionalizirana mu je i ostala imovina. Sa suprugom je do umirovljenja nastavio raditi u trgovačkom poduzeću, koje je preuzelo njihovu imovinu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 624.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Dretar: Povijest doseljavanja Židova u ludbreški kraj. Ha-kol, 2007, 102. – Isti: Svjedočenje Stanke Lapter rođ. Weinrebe. Ibid., 2009, 110. – Isti: Židovi u ludbreškom kraju. Povijesno demografski prilozi. Ludbreg 2010.