Kategorija: W

WEBER, Mavro, trgovac, žid. aktivist i javni djelatnik (?, o. 1852 – Zagreb, 4. VIII. 1921). God. 1898. spominje se kao jedan od najjačih poreznih obveznika tadašnje Bjelovarsko-križevačke županije, a 1899. kao treći na popisu članova kutinske Izraelitske bogoštovne općine, koji u smislu općinskih pravila uživaju pravo glasa na glavnim skupštinama. Bio je među osnivačima vatrogasnoga društva (1886) i vatrogasni podvojvoda, koji se spominje već na prvoj konstituirajućoj sjednici iz 1891. kao jedan od čelnih kutinskih vatrogasaca. Unatoč javnomu angažmanu, novine Hrvatski radnički glas, iza kojih su stajali Stjepan Zagorac i Grga Tuškan, pisale su protiv kutinskih Židova te poimenično prozvale trgovca »Čifuta Webera« zbog navodnoga pružanja neprikladna smještaja sisačkim domobranima na putu za voj. vježbu, koji su kod njega spavali na goloj zemlji.

IZV.: Gradska groblja Zagreb.

LIT.: Lj. Dobrovšak: Židovska zajednica u Moslavini i Kutini. Zbornik Moslavine, 7/8(2004–2005).

WEICHINGER, Josip, poduzetnik (? – Osijek, 2. pol. XIX. st.). S → L. Herzogom i → Jeremijom Schwarzom osnovao je staklanu u Osijeku (1862). Uz staklanu je osnovao i veći paromlin.

LIT.: N. A. Plavšić: Trgovačko-obrtnička komora za Slavoniju u prvih pedeset godina njenog opstanka 1853. do 1903, 1. Osijek 1904. – M. Despot: Industrija i trgovina građanske Hrvatske 1873–1880. Prilog gospodarskoj povijesti u doba banovanja Ivana Mažuranića. Zagreb 1979. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

WEILER, Adolf, šumarski inženjer i slikar (Bosanski Novi, BiH, 11. IV. 1895 – Zagreb, 7. I. 1969). Diplomirao je 1921. na Gospodarsko-šumarskom fakultetu u Zagrebu. Usporedno sa studijem učio je slikarstvo u privatnoj školi Tomislava Krizmana u Zagrebu, a zatim u Beču kod prof. Rusla. God. 1922. na svojoj prvoj izložbi u ŽO u Zagrebu izložio je veći broj ulja na platnu manjega formata u kojima prevladava isti motiv (ist. Židovi u karakterističnim pozama). Poslije te izložbe otišao je u München, a zatim nakratko u Berlin na daljnje slikarsko usavršavanje. Na izložbi u povodu IV. omladinskoga sleta žid. omladine (1923) izlagao je crteže ugljenom, rötelom i akvarel Španjolski Jevrej, pejzaže iz okolice Münchena te slike Sin geta i Slijepac. Poslije izložbe u Bjelovaru (1924), gdje se predstavio s 50 djela, nastao je prekid u njegovu izlaganju. Zaposlio se u Direkciji šuma Zagreb, a zatim po potrebi službe mijenjao boravišta po cijeloj Hrvatskoj. Za uspostave NDH radio je u šumariji u Popovači. Dana 12. IV. 1941, kao jedan od malobrojnih Židova, položio je prisegu vjernosti NDH, ali je ipak umirovljen 1. VI. 1941. Na slobodi je ostao do 18. XII. 1943, kad je uhićen, ali uspio je pobjeći 28. XII. iz zatvora u Kutini. U siječnju 1944. priključio se partizanima te djelovao kao šumarski referent i voditelj lugarskoga tečaja. U zatvoru i za boravka u partizanima skicirao je svoje dojmove: kolone zbjegova, prijenos ranjenika, djecu, starce, borce za vrijeme pokreta i odmora, karakterističnih lica i situacija. U poslijeratnom razdoblju razradio je te skice na većim formatima. Izlagao je 1959. u Zagrebu. Snažan mu je ciklus Stradanje iz vremena II. svj. rata i okupacije, u kojem je prikazao patnje naraštaja palog kao žrtva ustaških i nacističkih zločina. Poslije rata živio je u Samoboru. Po njegovim zamislima i nacrtima rekonstruirani su Trg kralja Tomislava i Trg Republike s parkom i Muzej grada Samobora.

IZV.: HDA, MUP NDH, br. 223, kut. 28, Predsjednički ured, pr. bb/41, god. 1941.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – 200 godina Židova u Zagrebu. Referati i govori sa proslave 180-godišnjice Jevrejske općine Zagreb (6–9. XI. 1987). Zagreb 1988. – D. Ivanuša: Židovi – likovni umjetnici u antifašističkoj borbi i žrtve holokausta. U: Antisemitizam, holokaust, antifašizam. Zagreb 1996. – Novi Omanut, 4(1996) 16.

WEILER, Mirjam (Weiller, Marija), pedagoginja i žid. aktivistica (Bosanski Novi, BiH, 1894 – Zagreb, 15. IV. 1942). Kći Ljudevitova. God. 1900. doselila se u Zagreb, gdje je završila osnovnu školu i licej pedagoškoga smjera. Zatim je otišla u Švicarsku, gdje je završila dvogodišnji seminar franc. jezika (1913). Nakon studija vratila se u Zagreb, a poslije I. svj. rata (1919) otišla je u Beč na jednogodišnji seminar proučiti rad dječjeg vrtića Montessori. God. 1917. jedna je od pokretačica lista Židov u kojem postaje redovita suradnica. Od 1918. predsjednica je društva »Bnot Cijon – Kolo židovskih djevojaka«, a zatim preuzima vodstvo žid. fonda Keren Kajemet, koji je njezinom inicijativom organizacijski znatno usavršio svoj rad. Od 1922. urednica je Haaviva – Proljeće, »časopisa za židovsku djecu i židovsku kuću«, u kojem su objavljivane pjesme, zagonetke, priče, psalmi, tekstovi o religiji, s ciljem odgoja i moralnoga prosvjetljenja žid. zajednice. Od 1923, kad je otvoren dječji vrtić ŽOZ, djelovala kao odgojiteljica (doda) i ravnateljica. Primjenjivala je metodu Montessori, koja je tako u tadašnjem Kraljevstvu SHS prvi put uvedena u jednom dječjem vrtiću; poučavala je u duhu cionističke ideje te učila djecu i hebrejski jezik. Vrtić je 1936. pohađalo pedesetero djece, a tri godine poslije bilo ih je osamdesetero. Uz to bila je u Zagrebu suosnivačica WIZO (1927) te članica prvog Osnivačkoga odbora; kao izaslanica WIZO odlazila je na kongrese u različite gradove Jugoslavije. Po uspostavi NDH preuzela je žid. znak. Nakon što su u travnju 1941. zatvorene prostorije u Palmotićevoj ul., vrtić je prestao raditi, ali ga je ponovo otvorila u lipnju 1941. u vlastitom stanu u Palmotićevoj ul.; vrtić je pohađalo od 10 do 14 polaznika. Prilikom pokušaja uhićenja 15. IV. 1942. počinila je samoubojstvo ispijanjem otrova. Vrtić ŽOZ od 1989. nosi njezino ime, a SJOJ u Izraelu je u njezino ime zasadio gaj.

IZV.: KŽZ.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – Z. Rudolf: O dječjem vrtiću. U: 200 godina Židova u Zagrebu. Referati i govori sa proslave 180-godišnjice Jevrejske općine Zagreb (6–9. XI. 1987). Zagreb 1988. – Židov, 9(1925) 51; 10 (1926) 9; 11(1927) 50; 13(1929) 8; 14(1930) 2; 20(1936) 18. – Bilten ŽOZ, 1990, 13. – Ha-kol, 2003, 77.

WEILLER, Arpad, žid. aktivist (?, druga pol XIX. st. – ?). Bio je zamjenik → F. Engela, izaslanika II. okružja Zemaljskog odbora udruženja cionista južnoslavenskih zemalja Austro-Ugarske Monarhije na IX. cionističkom kongresu 1909. u Hamburgu.

LIT.: Židovska smotra, 3(1909) 20.

WEILLER, Oskar, trgovac (?, o. 1894 – Zagreb, 14. III. 1946). U međuratnom razdoblju posjedovao je veletrgovinu žestokim i žganim pićima u Ljubljanskoj cesti u Zagrebu. Na nepoznat način preživio je rat.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – Telefonski imenik 1941.

WEILLER, Zlatko, sportaš (Sušak, 1914 – Beograd, 1997). Sin Šandorov. 1930-ih bio je službenik u Zagrebu te istaknuti stolnotenisač, član zagrebačkih klubova »Željezničar« i Makabi, za koji je u međuratnom razdoblju nastupao. Bio je prvak Zagreba (1929) te Savske (1929. i 1932) i Dravske banovine (1933), pojedinačni prvak Jugoslavije (1932), a 1934. i prvak u paru (s → L. Hexnerom) te u mješovitim parovima (s Dadom Vučilovskom). Sudjelovao je i na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti (1931) i Pragu (1932), gdje je igrao protiv svjetskoga prvaka Viktora Barne. Ponajviše njegovom zaslugom, stolnoteniski klub Makabi osvojio je 1932. prvenstvo Zagreba, a na prvenstvu Jugoslavije 1932. zauzeo je 2. mjesto. Njegovi uspjesi razmjerno su i najveći uspjesi sportskoga društva Makabi. Usporedno s igranjem sudjelovao je i u radu Jugoslavenskoga stolnoteniskoga saveza. Bio je i vrlo dobar atletičar i plivač, a osobito vrstan gimnastičar, osvojivši četvrto mjesto na Makabijadi u Tel Avivu 1935. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak i ubrzo je deportiran u Gospić i logor Slana na Pagu. Jedan od jedva desetak žid. logoraša iz logora Slana koji je preživio i bio deportiran u logor Jasenovac, iz kojega je pobjegao poč. kolovoza 1943. preplivavši Savu. Odmah se priključio partizanima boreći se u 1. proleterskoj brigadi. Nakon II. svj. rata radio je kao pukovnik u JNA te bio nastavnik na Vojnoj akademiji u Beogradu. Uz to i dalje je bio aktivan u stolnom tenisu; između ostaloga bio je savezni kapetan stolnoteniske reprezentacije Jugoslavije (1956–60) te suosnivač i prvi tajnik Europskoga stolnoteniskoga saveza (European Table Tennis Union, 1957). 1980-ih dao je Anti Zemljaru svjedočenje o logoru Slana.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28528. – KŽZ.

LIT.: Židov, 13(1929) 8. – Z. Uzorinac: Weiller, Zlatko. Enciklopedija fizičke kulture, 2. Zagreb 1977. – Weiller, Zlatko. Sportski leksikon. Zagreb 1984. – Bilten ŽOZ, 1990, 13. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.

WEINBERGER, Draga (Vajnberger), ortoped (Zagreb, 1899 – logor Jasenovac, III. ili IV. 1945). Kći Gustava i Hermine rođ. Graf. Mladost je provela u Sesvetama kraj Zagreba. Studij medicine započela je u Pragu, a diplomirala u Beču (1926). Po povratku u Zagreb družila se s Dragutinom Domjanićem, koji joj je posvetio pjesmu Plitvice i Ciklame, krvave ciklame, te s Augustom Cesarcem i skupinom intelektualaca okupljenih oko njegova knjiž. kruga. Ortopediju je specijalizirala kod Ferde Grospića u Bolnici milosrdnih sestara (danas KBC »Sestre Milosrdnice«), gdje je, kao Grospićeva asistentica, bila zaposlena sve do II. svj. rata. Po uspostavi NDH bila je u skupini žid. liječnika poslana u BiH djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. Isprva je djelovala u Banjoj Luci, zatim od 1942. u Gradačcu te naposljetku od 1943. kao ambulantna liječnica bolnice u Zenici, odakle su je vlasti NDH koncem 1944. odvele u logor Jasenovac, gdje je stradala.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 29602.

LIT.: M. Petravić: Dječak i pjesnik. Iz književne ostavštine Dragutina Domjanića. Modra lasta, 17(1970) 14. – J. Romano: Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941–1945. Žrtve fašističkog terora i učesnici u NOR-u. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1973, 2. – Isti: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – S. Jevtović: Djelovanje židovskih liječnika u Bosni i Hercegovini 1941–1942. Novi Omanut, 9(2001) 46.

WEINBERGER, Dragutin, trgovac (?, o. 1878 – Zagreb, 29. IV. 1944). U međuratnom razdoblju imao je trgovinu bojama i kemikalijama na Jelačićevu trgu u Zagrebu. Po uspostavi NDH trgovina je zaplijenjena te je poč. rujna 1941. iseljen iz kuće u Badalićevoj ul. u Zagrebu. Preminuo je pod nejasnim okolnostima.

IZV.: HDA, MUP NDH, br. 223, kut. 28, Predsjednički ured, br. 30433, god. 1941. – Telefonski imenik 1941.

WEINBERGER, Hugo, poduzetnik i bankar (?, 18. II. 1876 – ?). Na temelju doktorske titule pretpostavlja se da je završio Pravni fakultet na nepoznatom sveučilištu temeljem rigoroza. U Zagrebu je 1909. osnovao hrv. podružnicu »Wiener Bankvereina«, a 1920. podružnicu iste banke u Beogradu. Poslije bio ravnatelj radijske postaje u Zagrebu. Njegova daljnja sudbina nije poznata.

LIT.: 200 godina Židova u Zagrebu. Referati i govori sa proslave 180-godišnjice Jevrejske općine Zagreb (6.–9. XI. 1987). Zagreb 1988.