Kategorija: W

WINTER, Filip, trgovac i žid. aktivist (Budimpešta, 15. XII. 1890 – ?). Sin Hermanna i Malvine rođ. Löffler. Od 1890-ih nastanjen je u Zagrebu. Radio je u Našičkoj tvornici tanina i paropila d. d. do 1941, kao prokurist, potom voditelj odjela za raspodjelu, organizaciju i nadzor rada nad pilanama i u šumama. Bio je među 48 optuženih u korupcijskoj aferi 1935. Uoči II. svj. rata zauzimao se za osnivanje poljoprivredne izobrazbene stanice za žid. omladinu u Feričancima. Po uspostavi NDH, u srpnju 1941, drž. povjerenik tražio je da ga se kao neophodno potrebna stručnjaka ostavi na poslu te da mu se omogući sloboda kretanja jer je iz poduzeća otpušteno preko 90 Židova te su svi direktori i prokuristi kao i upravitelji tvorničkih pogona »zamijenjeni sa rasno čistim Hrvatima arijevcima koji još nisu sasvim upućeni u poslovanje«. Zahtjev je bio odbijen jer je u rujnu 1941. Kotarsko predstojništvo u Bosanskoj Gradiški dostavilo policiji u Zagrebu korespondenciju koja je dokazala da je F. bio među gl. organizatorima cionističkoga pokreta. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27667, 28213. – Osobni arhiv V. Kovač, Presuda Okružnog suda u Osijeku od 18. XI. 1935. u krivičnom predmetu protiv Grgin dr Svetozara i drugova radi različitih krivičnih djela, posl. br. kzp. 81/32, Štamparija Antun Rot ml., Osijek.

WINTER, Franko, javni i sportski djelatnik (Bjelovar, 29. III. 1897 – Oborovo, 29. III. 1944). Sa suprugom Darinkom otac je Franka i Nede. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Bjelovaru. Studij prava započeo u Beču, a 1922. na zagrebačkom Pravnom fakultetu doktorirao temeljem rigoroza. Sportom se počeo baviti još u gimnaziji. Nakon I. svj. rata aktivan je u društveno-polit. životu Bjelovara kao član uprave Bjelovarskoga građanskoga športskoga društva, Vatrogasnoga društva, Društva esperantista, Kulturnoga društva »Rad«, Obrtničke štedionice, a osobito u Hrvatskom sokolu, a potom i Jugoslavenskom sokolu, u kojem je vršio dužnost tajnika, zamjenika starješine, a od 1933. i župskoga sokolskog starješine. U sokolskoj se organizaciji isticao prosvjedima zbog imenovanja prijestolonasljednika Petra II. Karađorđevića za starješinu Sokola Kraljevine Jugoslavije. Od 1934. sudjelovao je u akcijama KPJ, a iduće god. postao je njezin član. Od 1937. do 1939. bio je član Okružnoga komiteta KPH Bjelovar. Kao njihov informator priključio se HSS te kroz djelovanje njezina lijevog krila uspješno provodio direktive KPH Bjelovar na destabilizaciji te stranke u bjelovarskom kotaru. Po uspostavi NDH bio je uhićen 24. IV. 1941. u skupini komunista, a zatim pušten na slobodu. Nakon uvjetnog izlaska iz zatvora prebjegao je u Crikvenicu, gdje je nastavio djelovati u HSS. Potom se priključio partizanima. Na II. zasjedanju ZAVNOH u Plaškom 12–15. X. 1943. izabran je za njegova člana. God. 1943–44. djeluje na Bilogori i u Moslavini. Na putu na III. zasjedanje ZAVNOH upao je u neprijateljsku zasjedu kraj Oborova i poginuo. – Sin Franko, javni djelatnik (Bjelovar, 14. V. 1926 – Zagreb, 10. I. 1981). Sa suprugom Azrom otac je Franka i Mojce. U rodnom gradu završio je osnovu školu i gimnaziju. Po uspostavi NDH, pod prijetnjom uhićenja, u siječnju 1942. napustio je Bjelovar, a 1943. priključio se partizanima. U siječnju 1945. postao je član SKJ. Poslije rata bio je organizacijski sekretar SKOJ grada Bjelovara, a nakon toga otišao na studij u Zagreb, gdje je 1951. diplomirao na Pravnom fakultetu. Poslije studija radio je u diplomatskoj službi. God. 1972. preuzeo je dužnost generalnoga direktora Radio-televizije Zagreb. Uz to obnašao je niz visokih polit. dužnosti; član CK SKH, zastupnik u Društveno-političkom vijeću Sabora SRH i predsj. Komisije CK SKH za pitanja međunarodnoga radničkoga pokreta. U Jugoslavenskoj radio-televiziji (JRT) posebno je zaslužan za razvoj radiodifuzne organizacije nesvrstanih zemalja.

LIT.: F. Frntić: Winter, Franko. Enciklopedija fizičke kulture, 2. Zagreb 1977. – (Nekrolog). Večernji list, 25(1981) 6578. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996.

WINTER, Gabriel, ekonomist (Bijeljina, BiH, 13. VIII. 1917 – Zagreb, 26. IV. 2002). Sin Vilima i Regine rođ. Alkalaj. Odrastao je u obitelji s osmero djece. U međuratnom razdoblju doselio se u Zagreb, gdje je djelovao u poduzeću »Papiros«. Po uspostavi NDH prešao je na katoličanstvo, preuzeo žid. i znak, a potom uhićen i 22. V. 1942. deportiran u logor Jasenovac, gdje je radio kao kočijaš te je iduće god. uspio pobjeći. Potom se 1942. priključio partizanima kao borac u krajiškim partizanskim jedinicama na Kozari. Nakon rata završio je Ekonomski fakultet u Zagrebu. God. 1948. odveden je na Goli otok, a kad je oslobođen radio je kao komercijalist u Zagrebu. O logoru Jasenovac je dao opširno svjedočenje za amer. zakladu »Survivors of the Shoah«. Svjedočio je na suđenju jasenovačkomu upravitelju logora Dinku Šakiću u Zagrebu 1999.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 29398. – KŽZ.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

WINTER, Miroslav, dermatovenerolog (Sarajevo, 1897 – Šator planina, BiH, III. 1943). Sin Antuna i Gizele (?, o. 1875 – Zagreb, 23. XI. 1941). Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Beču 1923. te specijalizirao dermatovenerologiju. Najkasnije od 1931. vodio je ordinaciju za kožne, spolne i venerične bolesti u Zagrebu. Po uspostavi NDH, u ljeto 1941, u ekipi žid. liječnika upućen je u BiH, u Gornji Vakuf, djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. U rujnu 1942. priključio se partizanima te bio voditelj partizanske bolnice u Podglavici. Poginuo je za 4. neprijateljske ofenzive. Njegova majka, koja je ostala u Zagrebu, u srpnju 1941. molila je oslobođenje od nošenja žid. znaka, no bila je odbijena. Ubrzo je preminula pod nejasnim okolnostima.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, RUR, Židovski odjek, 27895. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

WINTER, Samuel, rabin (Holíč, Slovačka, 1845. ili 1846 – Našice, 13. III. 1916). Sin Vida i Bete. Najkasnije od 1873. uključio se u vjerski život našičkoga i orahovačkoga područja, a rabin u ŽO u Našicama postao je 1876; kvalifikacije za rabina potvrdio mu je đakovački rabin Sommer. Za njegova službovanja izgrađena je sinagoga u Našicama. Uz to, zbog brojnosti vjerske zajednice radio je i kao vjeroučitelj u nižoj i višoj pučkoj školi u Našicama. Odlikovan je Zlatnim križem za zasluge s krunom 1906. rješenjem cara Franje Josipa I. za tridesetogodišnje zalaganje u javnom životu.

LIT.: Vjesnik županije virovitičke, 15(1906) 19. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Našicama do Holokausta. U: Židovi u Našičkom kraju. Našice 2011.

WINTER, Vilim, pravnik i žid. aktivist (Koprivnica, 23. III. 1855. ili 28. III. 1857 – Osijek, 24. XI. 1915). Gimnaziju je završio u Varaždinu, a trg. školu u Nagykanizsi. Studij prava započeo je u Grazu, a nastavio u Budimpešti i Beču, gdje je diplomirao i doktorirao pravo. Od 1885. vodio je odvjetnički ured u Osijeku. Bio je vrstan praktičar, ali se bavio i teorijom prava objavljujući tekstove u časopisima: Mjesečnik pravničkoga društva (1910–11, 1913), Kroatische Revue (1882, 1884), Die Drau (1904, 1914). Isticao se i kao predavač, osobito u pravničkim krugovima. Šireg odjeka imalo je njegovo predavanje O reformi građanskog parbenog postupka. Bio je dopisni član osječke Trgovačke i zanatske komore. Nastupio kao predvodnik manjinske anticionističke struje u osječkoj ŽO u sukobu osječkih cionista na čelu s → H. Spitzerom i anticionista u veljači 1909. U braku s Julijom, kćeri → R. Ungara, kojoj je to bio drugi brak, imao je kćer Štefaniju Winter-Grossmann, pedijatricu (Osijek, 3. XI. 1895. ili 10. XI. 1896 – ?Zagreb, VIII. 1982). Supruga je → Makse Grossmanna, majka Ene Marije (Zagreb, 1934) i pomajka → Aleksandra Grossmanna. Nakon završenog Medicinskoga fakulteta, ovlaštenje za obavljanje liječničkoga zvanja dobila je 1921. i vodila pedijatrijsku ordinaciju u Zagrebu. U međuratnom razdoblju u Zagrebu je bila savjetnica Higijenskoga zavoda i suradnica → Žige Schwarza u Gradskom dječjem ambulatoriju (dječjem dispanzeru). Po uspostavi NDH sa suprugom, kćeri i posinkom prešla na je katoličanstvo, preuzela žid. znak, a svu zlatninu i dragocjenosti predala je Odboru za kontribuciju. Prebjegli su u Montecatini Terme u Italiji, gdje su boravili do kapitulacije Italije u rujnu 1943, a potom je s kćeri i posinkom prebjegla u Ženevu, gdje su dočekali kraj II. svj. rata. God. 1945. vratila se u Zagreb i do umirovljenja radila kao liječnica i ravnateljica Centralnoga dječjega dispanzera u Zagrebu. Od 1953. surađivala je u reviji Svijet tekstovima o njezi djece. Autorica je skripta za učenice Škole za medicinske sestre u Zagrebu Higijena i njega zdravog djeteta (Zagreb 1935), a u priručniku M. Grossmanna O debljanju i mršavljenju (Zagreb 1934) napisala je poglavlje Pretilost kod djece.

DJELA: Tumač mjenbenom zakonu. Zagreb 1882.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 672. – KŽZ. – Podaci o ulaznici M. Kaiser.

LIT.: Židovska smotra, 3(1909) 3/4. – Winter Vilim dr. Znameniti i zaslužni Hrvati i pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti 925–1925. Zagreb 1925. – U. Džonić: Winter Vilim Dr. Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenačka, 4. Beograd 1929. – Liječnički vjesnik, 1(1937) 4. – Bilten ŽOZ, 1990, 13. – M. D. Grmek i V. Dugački: Hrvatska medicinska bibliografija. Opis tiskanih knjiga i članaka s područja humane i veterinarske medicine i farmacije, koji se odnose na Hrvatsku, sv. 3, 1918–1940. Zagreb 1984. – Lj. Dorovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskoga rata. Osijek 2013.

WINTERHALTER, Mato, veterinar (Banja Luka, BiH, 2. II. 1908 – Zagreb, 20. XII. 1993). Diplomirao je 1934, a habilitirao 1946. na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, gdje je od 1958. bio redoviti profesor i dekan. Radio je kao veterinarski pripravnik u Srbiji, a od 1936. kao asistent u Zavodu za higijenu mesa i mlijeka Veterinarskoga fakulteta u Zagrebu. Specijalizaciju iz sudskoga veterinarstva započeo je 1937. Po uspostavi NDH otpušten je iz službe i zatočen u logor Jasenovac iz kojega je pušten u svibnju 1944. Od 1945. asistent je u Zavodu za patološku anatomiju, a ubrzo predstojnik Seminara (poslije Zavoda) za sudsko i upravno veterinarstvo do umirovljenja 1978. God. 1947. postao je direktor Saveznoga veterinarskog instituta u Zagrebu. Znanstvene i stručne radove objavljivao je u časopisu Priroda i Veterinarski arhiv.

DJELA: Parazitarne bolesti zajedničke ljudima i životinjama. Zagreb 1949. – Nametnici (paraziti) domaćih životinja. Zagreb 1952.

LIT.: Winterhalter, Mavro. Zaslužni veterinari Hrvatske. Zagreb 2002. – Winterhalter, Mato. Hrvatska enciklopedija, 11. Zagreb 2009.

WOITITZ, Alexander (Šandor), trgovac (Körmend, Mađarska, 1846 – Ivanec, 6. XII. 1910). Sin Adolfa Woititza (?, 1813 – ?) i Mimi rođ. Weisz (?, 1823 – ?). Podrijetlom je iz mnogobrojne obrtničke obitelji: braća Fulop (?, 1839– ?), Gyula (?, 1843 – ?), Lipot (?, 1849 – ?), Ferenz (?, 1852 – ?) i sestra Anette (?, 1853 – ?). God. 1879. oženio se Jettom rođ. Blühweiss (?, 1861 – Varaždin, 1927), s kojom je imao djecu Leona, Filipa, Artura, Helenu, Zoru i Josipu. U Ivancu je otvorio trgovinu i gostionicu na gl. trgu. Bio je utemeljitelj i potpredsjednik Ivanečke štedionice d. d. Supružnici su sahranjeni na Židovskom groblju u Varaždinu. – Sin Artur (Voititz, Vojtic), poduzetnik (Ivanec, 21. XII. 1891 – Ivanec, 9. VI. 1951). Završio je žid. razred Trgovačke akademije u Varaždinu i nastavio obrtničku djelatnost svojeg oca u Ivancu. Uz postojeću trgovinu i gostionicu dogradio je klaonicu, mesnicu i ledaru. Gostionicu na gl. trgu u Ivancu pretvorio je u hotel, koji je postao okupljalište ivanečke inteligencije i umjetnika (slikar Josip Vresk, pjesnik Gustav Krklec i dr.). Nakon I. svj. rata obiteljsku knjižnicu poklonio je gradu Ivancu, na temelju čega je osnovana javna knjižnica. Po uspostavi NDH prešao je na katoličanstvo i izbjegao upućivanje u logor. – Njegov sin Boris, agronom (Zagreb 4. IX. 1924 – Varaždin 8. I. 1999). Završio je Agronomski fakultet u Zagrebu, a živio je i radio u Varaždinskim Toplicama i Varaždinu. Radio je, među ostalim, kao ekspert FAO u sjev. Africi.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 9. – Podaci o ulazniku I. Vojtic.

LIT.: Naše pravice, 5(1908) 4; 7(1910) 50. – Hrvatsko jedinstvo, 3(1939) 69.

WOLF, Benjamin, rabin (? – ?). Spominje se kao rabin u Koprivnici.

WOLF, Dragutin, poduzetnik (?, o. 1860 – ?Bjelovar, prije 1941). Osnivač je i vlasnik Tvornice keksa i dvopeka »Dragutin Wolf« u Bjelovaru, koju su naslijedili njegovi sinovi Slavko (?, 1894 – Zagreb, 13. IX. 1952) i Oton. Po uspostavi NDH, 1/2. VIII. 1941, sinovi su uhićeni s obiteljima i otpremljeni u sabirni logor u Zagrebačkom zboru, no čini se privremeno pušteni kao neophodno potrebni stručnjaci u tvornici koja je tada zapošljavala pedeset radnika. Po svemu sudeći obojica su prebjegli u Rijeku, gdje su ih uhitile tal. vlasti i 18. IV. 1942. prebacile u Vrbovsko, no bilo je zaustavljeno njihovo daljnje slanje u logor. Slavkova supruga Elizabeta rođ. Hrabak, koja nije bila Židovka, ostala je u Bjelovaru sa svojom svekrvom Irmom Wolf, te je neko vrijeme od povjerenika tvornice, po nalogu Državnog ravnateljstva za ponovu, primala mjesečnu pripomoć za uzdržavanje. Slavko i Oton, sa suprugom i sinom Brankom, bili su internirani u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu, a nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. pridružili su se partizanima. Oton se s obitelji 1948. iselio u Izrael.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28488.