Kategorija: S

SAUCHA, Valerija (rođ. Schrenger), žid. aktivistica (? – ?). Kao supruga Nijemca bila je za NDH zaštićena od progona. To je iskoristila za spašavanje Židova u svojoj vili na Tuškancu. Najprije je sa suprugom spašavala žid. iseljenike iz Austrije, a potom i s područja NDH. Nakon rata ona i njezin suprug predali su ŽOZ popise spašenih emigranata i njihovu imovinu.

LIT.: L. Bar: Jevreji daruvarske općine u NOR-u. Přehled kulturních, literarních a školních otázek, 11(1990). – D. Kahle: Stambene kuće novog građenja u sjevernim dijelovima Zagreba u razdoblju od 1928. do 1945. godine (doktorska disertacija). Zagreb 2007.

SAUERBRUNN, Edmund, liječnik (?, Češka, 1865 – logor Jasenovac, 1941). U međuratnom razdoblju djelovao je kao liječnik. Uoči uspostave NDH uhićen je te deportiran 1941. u logor Jasenovac, gdje je stradao.

LIT.: Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 1.

SAUERBRUNN, Marcus (Meir, Markus), obrtnik (Podgórze, Poljska, o. 1800 – Zagreb, ?). Otac Simona i Perl ud. Löwy (?, 1832 – ?). God. 1846. preselio se s obitelji u Zagreb. Od 1854. član je Hevra Kadiše. God. 1861. živio je u Velesovcu.

LIT.: L. Moses: Moj djed i baka. Omanut, 3(1939) 4/5.

SAUERBRUNN, Mavro, gospodarstvenik (Koryčany, Češka, 18. VIII. 1862 – Zagreb, 24. II. 1942). Sin Hermana, suprug Elze rođ. Kutscher (? – Auschwitz, VIII. 1942) i otac Bogoslava. Doselio se 1887. u Dugu Resu. Nakon školovanja za tekstilnu struku, gotovo je dvadeset godina bio ravnatelj Domaće tvornice predenja i tkanja u Dugoj Resi (1887–1905) God. 1905. s Vilimom Reinerom osnovao je Zagrebačku tekstilnu tvornicu. Kao vrhunski tekstilni stručnjak, pisao je i objavljivao stručne članke u njemačkim, austrougarskim i jugoslav. časopisima tekstilne struke. Osobno je vodio izgradnju postrojenja svoje nove zagrebačke tvornice. Dugogodišnji je potpredsjednik Udruženja tekstilaca, dopisni član Trgovačke i Industrijske komore. Među malobrojnim je Židovima koji su u Kraljevini Jugoslaviji bili odlikovani Ordenom svetog Save i Ordenom Bijelog orla. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu te zajedno sa suprugom preuzeo žid. znak. Ubrzo je umro prirodnom smrću. Supruga Elza deportirana je u Auschwitz, gdje je stradala. – Sin Bogoslav (Gorjan, Bogumil), poduzetnik (Mali Erjavec kraj Karlovca, 1898 – logor Jasenovac, 1941). U nepoznato doba promijenio je ime i prezime. U međuratnom razdoblju posjedovao je trgovinu cipela u središtu Zagreba u Ilici. Po uspostavi NDH trgovina mu je oduzeta i prepuštena Upravnom zapovjedništvu Ustaške mladeži, a on je uhićen i odveden u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, GUS, kut. 4, Zapovjedništvo ustaške mladeži 1941–1945, b. b. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 696. – JUSP Jasenovac. – KŽZ. – Popis žrtava. – Telefonski imenik 1941. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SAVIĆ, Aleksandar (Schwarz, Schwartz; Alel), komunistički aktivist (Zagreb, 1923 – Jadovno, 1941). Sin → Milivoja Schwarza i → Ine Broda. U međuratnom razdoblju bio je jedan od najaktivnijih članova SKOJ među zagrebačkim gimnazijalcima. Po uspostavi NDH bio je uhićen u grupi od 165 zagrebačkih omladinaca potkraj svibnja 1941. te interniran najprije u logor Danicu kraj Koprivnice, zatim u Gospić te naposljetku u Jadovno, gdje je stradao. Uz majku i tetku → Veru Stein-Ehrlich i on je, kao najmlađi, pripadao krugu lijevo orijentiranih zagrebačkih intelektualaca oko → B. Steina.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 699.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SAVIN, Bruno (Schwartz), poduzetnik (Zagreb, 21. III. 1910 – ?). Sin Miroslava i Alice. U mladosti je bio član ilegalne starčevićanske »Hrvatske mladice«. Uoči II. svj. rata radio je u poduzeću »Danica« d. d. za kemičke proizvode u Zagrebu (1938–40), a potom je osnovao tvrtku »Centrokemika« za prodaju boja u prahu i kemikalija. Po uspostavi NDH zatražio je arijska prava za sebe i majku pozivajući se na zasluge svog djeda tiskara i izdavača → Vilima Schwarza, Gajeva prijatelja i pionira zagrebačke telefonije. Molbi je priložio opširno pismo ravnatelja Muzeja Grada Zagreba Gjure Szabe o svojemu djedu. Premda je bio oslobođen od nošenja žid. znaka, morao je prijaviti imovinu. Na nepoznati način preživio je II. svj. rat u Zagrebu. God. 1946. upisan je u popis povratnika u ŽOZ.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 696. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27618. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SAVIN, Đuro (Schwarz), pravnik (?Virovitica, 1915 – ?). Sin Franje i Side. Doktorirao je temeljem rigoroza na zagrebačkom Pravnom fakultetu 1940. te se zaposlio kao pravnik u Virovitici. Te je god. prezime Schwarz promijenio u Savin. Po uspostavi NDH prebjegao je u Dalmaciju, potom u Italiju, odakle se 1944. priključio partizanima. Majka Sida deportirana je 1942. u sabirni logor Tenja kraj Osijeka, a potom u Auschwitz gdje je stradala.

LIT.: Vijesti advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 14(1940) 7. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SAVIN, Makso (Schön, Maks), operni pjevač (Vinkovci, 5. X. 1912 – Sarajevo, 1998). Sin Filipa i Elle rođ. Schön te brat Egona. Prije II. svj. rata prvotno prezime Schön promijenio je u Savin. Pjevanje je učio privatno u Vinkovcima i Zagrebu (Milivoj Kučić, Lav Vrbanić). Usavršavao se na »Mozarteumu« u Salzburgu te u Beču, gdje je bio angažiran u Komornoj operi. Poč. Travanjskoga rata (1941) sklonio se na Korčulu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima djelujući kao član Kazališta narodnoga oslobođenja. Bio je ranjen na Pelješcu i prevezen na liječenje u Bari u Italiji. Nakon II. svj. rata bio je član Beogradske opere, a 1947–77, s kraćim prekidom, solist i prvak Sarajevske opere. Pjevač je izrazito pastoznih dubina s razvijenim smislom za oblikovanje opernih likova te je s podjednakim uspjehom nastupao u seriozno-dramskom i komičnom repertoaru. Za svoje visoke umjetničke domete i vrijedne doprinose razvoju Sarajevske opere dobio je zapažene nagrade i odlikovanja. Najznačajnije su mu uloge bile: Varlaam (Boris Godunov), Veliki inkvizitor (Don Carlos), Zaharije (Nabucco), Sarastro (Čarobna frula), don Basilio (Seviljski brijač), Kecal (Prodana nevjesta) i dr.

LIT.: T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002. – Isti: Savin (Schön), Egon. Vinkovački leksikon. Vinkovci 2007.

SCHÄCHTER, Gabriel, poduzetnik (Budimpešta, 24. III. 1889 – logor Jasenovac, 1942). Suprug Emilije rođ. Vinalek te otac Mihaela (Zagreb, 7. VII. 1928 – ?, Austrija, XI. 1944) i Klare. U međuratnom razdoblju bio je predstavnik poduzeća »Jugoslavenska nafta« u Zagrebu te suvlasnik poduzeća »Petronafta d. d. Lukač i Schächter«. Uoči II. svj. rata obogatio se i kupio stan na Trgu kralja Aleksandra (danas Trg maršala Tita). Po uspostavi NDH bio je uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. Supruga (rođena kao rimokatolkinja) i djeca bili su također uhićeni te deportirani u logor u Staru Gradišku, ali su kao mađ. državljani bili izvučeni iz logora te vraćeni u Zagreb, odakle su otišli u Budimpeštu. Emilija i Klara preživjele su rat, a Mihaela su uhitili mađ. fašisti te ga pripremili za deportaciju u Auschwitz. Kako se radilo o jednoj od posljednjih deportacija, nije bilo više vagona pa su zatočenici primorani krenuti na put pješice. Umro je tijekom puta, u nekom od sabirnih logora u Austriji.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 696. – Podaci o ulazniku L. Kriesbacher. – Telefonski imenik 1941.

SCHÄFER, Samuel (Šefer), liječnik (Voćin, ? – Papuk, 1944. ili 1945). Nakon završenoga studija medicine u Zagrebu radio je kao liječnik u Grubišnom Polju. Po uspostavi NDH priključio se partizanima. Poginuo je na Papuku.

LIT.: J. Romano: Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941–1945. Žrtve fašističkog terora i učesnici u narodnooslobodilačkom ratu. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1973, 2.