Kategorija: S

STEINER, Rudolf, kemijski inženjer (Kecskemét, Mađarska, 13. XI. 1909 – ?Zagreb, nakon 1945). Sin Davida i Aranke Zlate. Zavičajnost je stekao u Topojevcima. Radio je kao inženjer u kemijskom laboratoriju poduzeća »Magnezit«, industrije sintetiziranog magnezita. Po uspostavi NDH s roditeljima i sestrom Ivkom preuzeo je žid. znak. Na zahtjev poduzeća zadržan je na poslu kao neophodno potreban stručnjak te je u lipnju 1942. izdan nalog da se protiv njega i njegove obitelji neće primjenjivati nikakve prisilne mjere. Sestra i roditelji su 1942. ipak deportirani u nepoznati logor, dok je on uspio preživjeti II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 702. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29501. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

STEINER, Rudolf, novinar (Virovitica, 1914 – Virovitica, 20. IV. 1985). Sin Kolomanov. Po uspostavi NDH prebjegao je u tal. zonu te bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Poslije kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima te djelovao kao novinar. Nakon rata bio je dugogodišnji glavni i odgovorni urednik Virovitičkoga lista. Prikupljao je podatke o žid. zajednici u Virovitici.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – (Nekrolog). Jevrejski pregled, 38(1987) 1/2.

STEINER, Samuel, posjednik (? – ?). Živio je u Kutini u 2. pol. XIX. st. Postavši 1883. sa → Samuelom Bettelheimom vlasnik zemljišta kutinskoga vlastelinstva, imanja grofova Erdődya, dobio je i patronatska prava prema kutinskoj župi i crkvi, time i pravo imenovanja kutinskoga župnika. U skladu s time 1894. je dao formalni pristanak na imenovanje novoga župnika. God. 1899. spominje se kao »poglavar« kutinske izraelitske bogoštovne općine te na popisu članova općine, koji uživaju pravo glasa na gl. skupštinama u smislu općinskih prava. Bavio se i konjogojstvom.

LIT.: Lj. Dobrovšak: Židovska zajednica u Moslavini i Kutini. Zbornik Moslavine, 7/8(2004–2005).

STEINER, Samuel, pedagog (Zagreb, 21. IX. 1874 – ?logor, 1941–1945). Sin Maksov. Predavao je biologiju u srednjim školama u Osijeku i od 1909. u Zagrebu. Po uspostavi NDH sa suprugom Štefom preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Stradali su u nepoznatom logoru.

DJELA: Iz biologija bilja. Zagreb 1925.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 702. – KŽZ.

STEINER, Sigmund, poduzetnik (?Osijek, ? – ?). U međuratnom razdoblju bio je upravitelj Interkontinentalnoga jugoslavenskog dioničkog društva za transport i promet (prije »S. & W. Hoffmann«) u Beogradu. Daljnja mu je sudbina nepoznata.

STEINER, Stjepan, internist (Donja Stubica, 16. X. 1915 – Zagreb, 18. I. 2006). Sin Milana i Seline rođ. Berger. Pohađao je gimnaziju na Sušaku i Klasičnu gimnaziju u Zagrebu, gdje je diplomirao na Medicinskom fakultetu 1940. Za studija je bio član i odbornik ljevičarskoga udruženja »Svjetlost«. Po odsluženju voj. roka (Beograd, Bosiljgrad), stažirao je u Petrovoj bolnici. Po uspostavi NDH izgubio je namještenje pa je volontirao u uredu ŽOZ za pomoć logorašima, prikupljao hranu i lijekove. U listopadu 1941. sa suprugom, liječnicom → Zorom Goldschmidt-Steiner, upućen je s drugim žid. liječnicima u BiH djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. Djelovao je u Mostaru, potom u Podhumu. U lipnju 1942. priključio se 1. proleterskoj brigadi, s kojom je došao u Bosansku krajinu kao upravitelj Centralne bolnice Vrhovnoga štaba. U 4. ofenzivi 1943. s bolnicom je pratio ranjenike, prešao Neretvu i stigao u Crnu Goru, a nakon raspada bolnice u 5. ofenzivi probio se u ist. Bosnu, gdje je postao referent saniteta pratećega bataljuna Vrhovnoga štaba. Nakon desanta na Drvar, s Vrhovnim štabom evakuiran je u Bari, odande na Vis pa u Beograd. Od 1943. do 1947. bio je osobni liječnik Josipa Broza Tita. God. 1945. imao je čin potpukovnika te je odlikovan Ordenom bratstva i jedinstva II. reda. Specijalizirao je internu medicinu kod → Arpada Hahna u KBC Zagreb (Rebro) te je do umirovljenja 1976, u činu general-majora, bio voditelj internoga odjela Vojne bolnice u Zagrebu. Nakon umirovljenja radio je kao liječnik u Domu »Lavoslav Schwarz«. Bio je počasni član Akademije medicinskih znanosti Hrvatske. – Brat Boško (Sela), veterinar (Irig, Srbija, 1919 – Haifa, Izrael, 1992). Studirao je veterinu u Beču i Zagrebu. Po uspostavi NDH preko Splita je stigao u Blato na Korčuli, gdje je radio kao veterinar do kapitulacije Italije u rujnu 1943. Potom se sa suprugom Nadom rođ. Findrik i kćeri Šulamit (Vela Luka, 1942) brodom prebacio u Italiju, preko koje odlaze u Francusku, gdje se povezao s jugoslav. iseljenicima iz redova antifašističke ljevice. Neko vrijeme boravi u Švicarskoj, a potkraj rata vratio se s partizanima u Jugoslaviju. Djelovao je kao veterinar u Tesliću, a 1948. brodom »Radnik« s obitelji se iselio u Izrael. Promijenio je prezime u Sela i do umirovljenja radio kao veterinar u Galileji. Kći Šulamit 1987–91. radila je kao učiteljica hebrejskog i judaizma u ŽOZ. – Otac Milan, veterinar (Veliko Trojstvo, 21. XI. 1883 – Zagreb, 27. I. 1966). Sin je veleposjednika, vlasnika šuma i trgovca drvom u Velikom Trojstvu. Diplomirao je na Visokoj veterinarskoj školi u Beču 1908, doktorirao u Zagrebu te djelovao kao kotarski veterinar u Irigu, Srijemu, Donjoj Stubici, Velikoj Gorici, a od 1929. u Zagrebu. Po uspostavi NDH, u svibnju 1941, bio je umirovljen i odveden u sabirni logor na Zagrebačkom zboru, no pušten na intervenciju Vladka Mačeka. Ubrzo je ponovo bio uhićen i opet pušten zahvaljujući Mačeku, kojega je poznavao jer je prije rata rata kao veterinar dolazio na njegovo imanje u Kupincu. Odlukom Ministarstva unutrašnjih poslova NDH u svibnju 1941. je »do daljnjega« bio oslobođen nošenja žid. znaka, a 19. V. 1942. dobio je »dopustnicu«. Rat je preživio u Zagrebu. Bio je osnivač stočarskih zadruga u Hrvatskoj, bavio se uvozom krava simentalske i montafonske pasmine, čime je znatno podigao kvalitetu uzgoja goveda. Predavao je na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu kolegij Higijena mesa i mlijeka.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 702. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27275, 29863. – Podaci o ulazniku S. i Š. Steiner. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: Borba, 10(1945), 21. XII. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – (Nekrolog). Jutarnji list, 9(2006), 22. I.

STEINER, Vilim, poduzetnik (?, 1870 – Zagreb, 17. X. 1936). Bavio se trgovinom industrijskim potrepštinama te je bio vlasnik tvrtke za uređenje mlinova i elektrotehničkih poduzeća sa sjedištem u Matičinoj ul. i na Strossmayerovu trgu u Zagrebu. Tvrtka je zastupala tvornicu originalne švic. mlinske svile »Gebr. Stallman« iz Heidena u Švicarskoj te nizozemsko poduzeće »Novadel«, dobavljalo mlinske strojeve i dijelove, motore, industrijske potrepštine i pogonsko remenje i maziva. Nakon njegove smrti posao je nastavila njegova udovica Katarina rođ. Koch (Lugoj, Rumunjska, 1872 – ?logor Đakovo, 1942) do 1941. Po uspostavi NDH poduzeće je dobilo povjerenika, a supruga je uhićena i najvjerojatnije deportirana u logor u Đakovu, gdje je stradala.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27635.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

STEINER, Vladko, poduzetnik (? – ?). U međuratnom razdoblju bio je upravitelj i suvlasnik poduzeća Jugoslavensko d. d. za plin i elektricitet u Osijeku. Daljnja mu je sudbina nepoznata.

STEINER, Zlatko, trgovac (Sisak, 26. VII. 1903 – Jadovno, 1941). Sin Adolfa i Julijane rođ. Fischer. Bio je vlasnik trgovine konfekcije, kratke i pletene robe i gotovih odijela na Jelačićevu trgu u Zagrebu. Po uspostavi NDH sa suprugom Gizelom rođ. Reich i kćeri Leom-Slavicom (?, 1928 – ?logor, 1941–1945) preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Ubrzo je bio uhićen i deportiran u Jadovno, gdje je stradao. Sudbina supruge nije poznata, a kći Lea stradala je u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 702. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27759. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

STEINHARDT, Dragutin (Stranić, Ernest), poduzetnik (Zagreb, 9. IX. 1894 – Zagreb, 17. V. 1966). Sin Vatroslava (Ignaca). Bio je suvlasnik poduzeća »Ignjat Deutsch i brat« u Zagrebu. U braku s Elom rođ. Deutsch (?, 1901 – Zagreb, 23. III. 1980) imao je sinove Milorada i Branka (?Zagreb, 1931, – Zagreb, 20. IV. 1993), ali se razveo prije 1941. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak, kao i bivša supruga. Svi su preživjeli II. svj. rat, osim Milorada koji je stradao, čini se kao partizanski borac.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 702. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.