STEINER, Stjepan, internist (Donja Stubica, 16. X. 1915 – Zagreb, 18. I. 2006). Sin Milana i Seline rođ. Berger. Pohađao je gimnaziju na Sušaku i Klasičnu gimnaziju u Zagrebu, gdje je diplomirao na Medicinskom fakultetu 1940. Za studija je bio član i odbornik ljevičarskoga udruženja »Svjetlost«. Po odsluženju voj. roka (Beograd, Bosiljgrad), stažirao je u Petrovoj bolnici. Po uspostavi NDH izgubio je namještenje pa je volontirao u uredu ŽOZ za pomoć logorašima, prikupljao hranu i lijekove. U listopadu 1941. sa suprugom, liječnicom → Zorom Goldschmidt-Steiner, upućen je s drugim žid. liječnicima u BiH djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. Djelovao je u Mostaru, potom u Podhumu. U lipnju 1942. priključio se 1. proleterskoj brigadi, s kojom je došao u Bosansku krajinu kao upravitelj Centralne bolnice Vrhovnoga štaba. U 4. ofenzivi 1943. s bolnicom je pratio ranjenike, prešao Neretvu i stigao u Crnu Goru, a nakon raspada bolnice u 5. ofenzivi probio se u ist. Bosnu, gdje je postao referent saniteta pratećega bataljuna Vrhovnoga štaba. Nakon desanta na Drvar, s Vrhovnim štabom evakuiran je u Bari, odande na Vis pa u Beograd. Od 1943. do 1947. bio je osobni liječnik Josipa Broza Tita. God. 1945. imao je čin potpukovnika te je odlikovan Ordenom bratstva i jedinstva II. reda. Specijalizirao je internu medicinu kod → Arpada Hahna u KBC Zagreb (Rebro) te je do umirovljenja 1976, u činu general-majora, bio voditelj internoga odjela Vojne bolnice u Zagrebu. Nakon umirovljenja radio je kao liječnik u Domu »Lavoslav Schwarz«. Bio je počasni član Akademije medicinskih znanosti Hrvatske. – Brat Boško (Sela), veterinar (Irig, Srbija, 1919 – Haifa, Izrael, 1992). Studirao je veterinu u Beču i Zagrebu. Po uspostavi NDH preko Splita je stigao u Blato na Korčuli, gdje je radio kao veterinar do kapitulacije Italije u rujnu 1943. Potom se sa suprugom Nadom rođ. Findrik i kćeri Šulamit (Vela Luka, 1942) brodom prebacio u Italiju, preko koje odlaze u Francusku, gdje se povezao s jugoslav. iseljenicima iz redova antifašističke ljevice. Neko vrijeme boravi u Švicarskoj, a potkraj rata vratio se s partizanima u Jugoslaviju. Djelovao je kao veterinar u Tesliću, a 1948. brodom »Radnik« s obitelji se iselio u Izrael. Promijenio je prezime u Sela i do umirovljenja radio kao veterinar u Galileji. Kći Šulamit 1987–91. radila je kao učiteljica hebrejskog i judaizma u ŽOZ. – Otac Milan, veterinar (Veliko Trojstvo, 21. XI. 1883 – Zagreb, 27. I. 1966). Sin je veleposjednika, vlasnika šuma i trgovca drvom u Velikom Trojstvu. Diplomirao je na Visokoj veterinarskoj školi u Beču 1908, doktorirao u Zagrebu te djelovao kao kotarski veterinar u Irigu, Srijemu, Donjoj Stubici, Velikoj Gorici, a od 1929. u Zagrebu. Po uspostavi NDH, u svibnju 1941, bio je umirovljen i odveden u sabirni logor na Zagrebačkom zboru, no pušten na intervenciju Vladka Mačeka. Ubrzo je ponovo bio uhićen i opet pušten zahvaljujući Mačeku, kojega je poznavao jer je prije rata rata kao veterinar dolazio na njegovo imanje u Kupincu. Odlukom Ministarstva unutrašnjih poslova NDH u svibnju 1941. je »do daljnjega« bio oslobođen nošenja žid. znaka, a 19. V. 1942. dobio je »dopustnicu«. Rat je preživio u Zagrebu. Bio je osnivač stočarskih zadruga u Hrvatskoj, bavio se uvozom krava simentalske i montafonske pasmine, čime je znatno podigao kvalitetu uzgoja goveda. Predavao je na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu kolegij Higijena mesa i mlijeka.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 702. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27275, 29863. – Podaci o ulazniku S. i Š. Steiner. – ŽOZ, Knjiga umrlih.
LIT.: Borba, 10(1945), 21. XII. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – (Nekrolog). Jutarnji list, 9(2006), 22. I.