Kategorija: S

STEINER-FILIPOVIĆ, Edmund (Edo), pravnik (Koprivnica, 23. XI. 1879 – Auschwitz, nakon V. 1943). Doselio se 1904. u Varaždin, gdje je djelovao kao sudac. Potom je bio sudac u Petrinji, a od 1930. sudac Okružnoga suda u Varaždinu. Bio je potpredsjednik Narodne čitaonice u Varaždinu (1937). God. 1934. stupio je u brak s Ankom rođ. Spitzer (Varaždin, 21. VI. 1904 – Auschwitz, nakon V. 1943), profesoricom filozofije, kćeri → Eduarda Spitzera i Olge rođ. Baar. Po uspostavi NDH sa suprugom je uhićen 3. V. 1943. i deportiran u Auschwitz, gdje su stradali.

IZV.: GMV, Povijesni odjel, Podaci o poginulim, ubijenim, nastradalim ili nestalim građanima sa teritorija FNRJ u toku II. svj. rata, 1950. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 651.

LIT.: Varaždinske novosti, 6(1934) 214; 9(1937) 371.

STEINER, Aleksandar, liječnik (?, 1906 – logor Jasenovac, 1941). U međuratnom razdoblju djelovao je kao liječnik u Požegi. Po uspostavi NDH uhićen je i deportiran u Jasenovac, gdje je ubrzo stradao.

LIT.: Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 1.

STEINER, Aleksandar (Aleksa), trgovac i žid. aktivist (Vukovar, 15. X. 1889 – logor Jasenovac, 1941). Sin Emericha, brat Hinka, suprug Ilike rođ. Miskolzy (Mohač, Mađarska, 1893 – logor Jasenovac, 1941) te otac Vladimira (Vlade) (Vukovar, 1919 – logor Jasenovac, 1941) i Milana (Mile) (Vukovar, 1923 – logor Jasenovac, 1941). U mladosti je bio žid. omladinski aktivist, poslije predsjednik cionističke organizacije u Vukovaru. Za I. svj. rata bio je mobiliziran te je za ratne zasluge u nekoliko navrata odlikovan (navodno čak Željeznim križem). U međuratnom razdoblju jedan je od najistaknutijih i najbogatijih građana Vukovara. S bratom Hinkom i → Herminom Steiner bio je suvlasnik tvrtke »Mirko Steiner i sinovi«, koja se bavila trgovinom građevnim i drvnim materijalom, i izradom sanduka, s podružnicom u Osijeku te skladištima u Vukovaru i Osijeku. Uz to je bio vlasnik šuma i pilana, desetak kuća i gradilišta u Vukovaru te dionica Jugobanke, Živnostenske banke, S. H. Gutmann, Osječke ljevaonice i Praštedionice. Tijekom 1930-ih bio je član »Lože Zagreb 1090« nezavisnog žid. reda Bnei Brit. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu ukupne vrijednosti 12 465 137 din. te bio prisiljen napustiti obiteljsku kuću, u koju se uselio Otmar Schildt, zamjenik šefa vukovarske ustaške policije. Vukovarski vinarski trgovac → Edmund Bier iz Rijeke mu je po kuriru poslao propusnicu, ali na nesreću je kurir, pokucavši na vrata bivše Steinerove kuće, naletio na Schildta, koji je potom Steinera i njegovu obitelj uhitio te deportirao u logor Jasenovac. – Brat Hinko, trgovac i žid. aktivist (Vukovar, 30. IX. 1887 – logor Jasenovac, 1941). Suprug Margit rođ. Blattner iz Sankt Nikolausa u Rumunjskoj. Bio je suvlasnik tvrtke »Mirko Steiner i sinovi«. U međuratnom razdoblju bio je predsj. vukovarske ŽO. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu. Ubrzo je bio uhićen te je 9. VIII. 1941. s još nekoliko članova Upravnoga odbora vukovarske ŽO deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. U logor mu je stigao 14. XI. 1941. samo jedan paket. – Otac Emerich (Mirko), trgovac (?, 29. VIII. 1856 – Vukovar, 7. XI. 1939). Osnivač je tvrtke »Mirko Steiner i sinovi«, protokolirane pri sudu u Osijeku 2. VII. 1887.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 607. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28478. – Kartoteka Jasenovac. – Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Vukovaru.

LIT.: Židov, 16(1932) 11. – Loža Zagreb. Jevrejski glas, 5(1932) 38; 6(1933) 26; 7(1934) 8. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – V. Kovač: Židovi Vukovara. Bilten ŽOZ, 1996, 46/47. – I. Korda: (Nekrolog). Jevrejski pregled, 37(1986) 9/10. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

STEINER, Aleksandar (Aleksa), inženjer elektrotehnike (Ljubeščica kraj Novog Marofa, 5. XI. 1906 – Rijeka, 22. X. 1986). Sin Karlov. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Varaždinu, a studij elektrotehnike završio je u Zagrebu. Uoči II. svj. rata živio u Turbetu kraj Travnika. Po uspostavi NDH prebjegao je u Split, gdje se nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključio partizanima djelujući kao voditelj radionica za izradu eksploziva na Mosoru i šef tehničke sekcije za popravak brodova u Bariju. Kad su prilikom prodora njem. vojske partizani htjeli 1944. dići u zrak električnu centralu Kraljevac kraj Zadvarja, spriječio je tu akciju tako što je važne dijelove demontirao i sakrio pa je po oslobođenju Splita bilo moguće relativno brzo osposobiti centralu i elektrificirati Split i obližnja područja. Nakon II. svj. rata predavao je fiziku na Višoj pomorskoj školi u Rijeci te na Strojarskom i na Medicinskom fakultetu na Rijeci.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Jevrejski pregled, 37(1986) 9/10.

STEINER, Alfred, poduzetnik (? – ?). Do 1941. bio je vlasnik kazališnoga tjednika Komedija. Po uspostavi NDH, 10. VII. 1941, otišao je navodno prema moru, čini se bez dozvole za odlazak iz Zagreba. Njegova daljnja sudbina nije poznata.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27833.

STEINER, Alfred (Štajner), maksilofacijalni kirurg (Požega, 16. X. 1910 – Beograd, 10. XI. 1990). Sin Samuela i Celestine. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Požegi, a studij medicine 1935/36. u Zagrebu. Specijalizirao je stomatologiju i maksilofacijalnu kirurgiju u Pragu. U međuratnom razdoblju djelovao je u privatnoj ordinaciji svojega oca u Požegi. Po uspostavi NDH, u prosincu 1942, pridružio se partizanima djelujući kao liječnik u bolnici na Petrovoj gori, gdje je obavljao dužnost referenta saniteta 6. proleterske divizije, a potom 1. proleterskoga korpusa. Poslije II. svj. rata radio je na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu, gdje je odgojio generaciju maksilofacijalnih kirurga. God. 1968. osnovao je Odjel za kirurgiju čeljusti i lica pri KBC Osijek. Predavao je na Medicinskom fakultetu u Osijeku. – Otac Samuel, liječnik (Beč, 1880 – logor Jasenovac, 1942). U međuratnom razdoblju bio je liječnik u Požegi. Po uspostavi NDH kao liječnik pozvan u siječnju 1942. na služenje u hrvatskom domobranstvu. Poslije je uhićen i deportiran u Jasenovac, gdje je ubrzo stradao.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28810.

LIT.: J. Romano: Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941–1945. Žrtve fašističkog terora i učesnici u narodnooslobodičkom ratu. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1973, 2. – Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 1. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Jevrejski pregled, 41(1990) 7/12. – A. Budaj: Vallis Judaea. Povijest požeške židovske zajednice. Zagreb 2007.

STEINER, Bela (Štajner), farmaceut (Orehovica, 31. I. 1903 – Zagreb, 2. VIII. 1987). Sin Mavra i Karoline rođ. Seiber. Odrastao u Zaboku u ortodoksnoj obitelji. Nakon završenog studija medicine radio je kao ljekarnik u Karlovcu, gdje se oženio Zorom rođ. Mattersdorfer s kojom je otac → Miriam Steiner-Aviezer i Josipa. Do 1941. s obitelji je živio u Trebnju u Sloveniji, odakle su krajem 1941. odvedeni u logor Ferramonti na jugu Italije. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključuje se partizanima djelujući kao ljekarnik u vojnoj bolnici u Gravini. Vrativši se u Jugoslaviju, u činu poručnika JNA, postavljen je za voditelja svih vojnih ljekarni u Sloveniji i bio više puta odlikovan (1945. Ordenom zasluga za narod III. reda). God. 1963. premješten je u Zagreb, gdje je ubrzo demobiliziran. Aktivno je sudjelovao u radu ŽOZ, posebice u Vjerskoj sekciji i zboru »Moša Pijade« (danas »Lira«). U Farmaceutskom društvu održao je niz predavanja iz farmacije i društveno-socijalnih problema (uživanje opojnih sredstava, higijena, gerontologija). Gotovo desetljeće radio je na rječniku suvremenih lijekova uspoređujući ih s nekadašnjim, no nije ga dovršio. – Supruga Zora, žid. aktivistica i javna djelatnica (Kirin, 17. III. 1907 – Zagreb, 26. VIII. 1976). Kći Aleksandra Mattersdorfera i Tereze rođ. Fröhlich. Trgovačku školu završila je u Karlovcu, gdje se zaposlila. Već u najranijoj mladosti priključila se naprednom pokretu te je bila aktivna u Hašomer Hacairu kao učiteljica omladine. Kao cionistička aktivistica sudjelovala je na hahšarama i surađivala s istaknutim cionističkim vođama toga doba. Nakon udaje preselila se u Trebnje u Sloveniji, gdje je nastavila s cionističkom aktivnošću. Potkraj 1930-ih angažirala se u prihvaćanju i brizi oko smještaja žid. izbjeglica. Po uspostavi NDH s kćeri je otišla obitelji u Karlovac te je odvedena zajedno s roditeljima najprije u logor u Gospić pa u Staru Gradišku. Suprug ih je uspio osloboditi dokazavši da žive u Sloveniji, koja je pod tal. okupacijom, te je s obitelji bila u logoru Ferramonti do 1943, kad se priključila partizanima. Nakon 1945. živjela je u Ljubljani, gdje je postala aktivistica AFŽ te predsjednica okružne organizacije Saveza boraca. Povezavši se s ljubljanskim Židovima, osnovala je u svojem stanu malu ŽO, gdje su se članovi sastajali na praznike. S → Aleksandrom Schwarzom inicirala je obnovu žid. groblja u Ljubljani. Obitelj se 1963. preselila u Zagreb, gdje se posvetila radu u Ženskoj sekciji ŽOZ te skrbila za stare i bolesne. Bila je članica Vijeća ŽOZ, članica kuratorija Doma »Lavoslav Schwarz« i delegatkinja na Zemaljskoj konferenciji ženskih sekcija. Potaknula je i provela akciju za uređivanje žid. groblja u Karlovcu. Njezino ime nosi gaj zasađen u šumi Ben Šemeš kraj Tel Aviva. – Sin Josip, filmski kritičar (Zagreb, 4. IV. 1946 – Zagreb, 15. VII. 2007). Osnovno i srednjoškolsko obrazovanje završio je u Ljubljani. Od 1963. živio je u Zagrebu, gdje je nastavio školovanje te se zaposlio na Hrvatskoj radio televiziji (tada Televizija Zagreb). Dugi niz godina radio je u filmskom programu kao jedan od urednika igranoga filma. Pisao je biografije filmskih režisera i glumaca za 15 dana i druge časopise. Bio je jedan od urednika Filmske enciklopedije u izdanju Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža (1–2. Zagreb 1986–1990). Bogatu biblioteku, specijaliziranu za povijest filma, donirao je Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

LIT.: Jevrejski pregled, 27(1976) 5/6; 38(1987) 5/8. – Most, bilten Udruženja Jevreja iz Jugoslavije u Izraelu, 37(1987) 6. – Bilten ŽOZ, 1990, 13. – Odlazak velikog znalca iz sjene. Jutarnji list, 10(2007), 18. VII.

STEINER, Bruno → ŽUPANIĆ, Bruno

STEINER, David, poduzetnik (Mikloševci, 18. XI. 1875 – ?logor, 1942). Suprug Ivke rođ. Schillinger. U međuratnom razdoblju bio je ravnatelj rudarskoga udruženja »Ilova«, opunomoćenik te suvlasnik ugljenokopa na području kotareva Kutina i Novska te suvlasnik rudnika željezne rude »Pliberk« kraj Prevalja u Sloveniji. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu. Pretpostavlja se da je stradao u nepoznatom logoru tijekom 1942.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 702.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

STEINER, David, pravnik (? – ?). Po završetku studija prava, djelovao je kao zamjenik državnoga odvjetnika. Po uspostavi NDH, u svibnju 1941, podnio je molbu za priznavanje arijskih prava. Na zahtjev Ministarstva unutrašnjih poslova NDH bio je izuzet od »podizanja i nošenja znaka za Židove« i od »preduzimanja protiv njega ponizujućih mjera predviđenih za Židove«. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, MUP NDH, br. 223, kut. 23. – HDA, Predsjednički ured, br. 5203, god. 1941. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27868.