Kategorija: S

SPITZER, Josip, poduzetnik (? – ?). U međuratnom razdoblju bio je predsj. Donjomurske štedionice u Prelogu. Daljnja mu je sudbina nepoznata.

SPITZER, Karl, gospodarstvenik (? – ?). God. 1860–67. bio je suvlasnik tvornice cementa i hidrauličnog vapna »Union« u Beočinu te sa → S. Ohrensteinom imao međunarodno otpremništvo »Ohrenstein i Spitzer« s poslovnicom na Jelačićevu trgu u Zagrebu. God. 1891. sudjelovao je na jubilarnoj izložbi Hrvatsko-slavonskoga gospodarskoga društva.

IZV.: Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Despot: Privreda Hrvatske XVII.–XIX. stoljeća. Zagreb 1957.

SPITZER, Klementina, posebnica (? – ?logor Jasenovac, 1942). Po uspostavi NDH ustaške vlasti smjestile su je u Samobor, gdje je zajedno s drugim Židovima bila uhićena 15. VI. 1942. te deportirana, najvjerojatnije u logor Jasenovac.

LIT.: S. Dizdar: Samobor 1941–1945. Zagreb 1987.

SPITZER, Leopold (Lavoslav), službenik (Jakovlje kraj Zaprešića, 1907 – logor Jasenovac, 22. IV. 1945). Sin Albertov. U međuratnom razdoblju bio je voditelj odjela za štete u zagrebačkoj podružnici osiguravajućega društva Riunione Adriatica di Sicurità iz Trsta. Po uspostavi NDH deportiran je u logor Jasenovac te je stradao u proboju logoraša.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SPITZER, Marko, sportski djelatnik i žid. aktivist (Osijek, 1899 – Naharija, Izrael, 1978). Bio je dugogodišnji potpredsjednik i predsj. nogometne, stolnoteniske i mačevalačke sekcije osječkoga Makabija te član osječke ŽO Gornji grad. U Izrael se doselio 20. XII. 1948. brodom »Radnik«.

IZV.: JIM, Privremeni paket 53, Savez jevrejskih opština Jugoslavije, Komisija Ženske sekcije, Sastanak koordinacijskih sekcija u Osijeku, KŽ 483, 1987, fascikl B.

SPITZER, Mavro, poduzetnik (Prelog, 22. V. 1892 – Auschwitz, 1944). Sin trgovca Jakoba i Rozalije rođ. Singer iz Nagykanizse. God. 1932–35. bio je i suvlasnik ton kina »Deutsch«, a od 1936. elektrotehničkoga poduzeća u Čakovcu. Uhićen je s drugim međimurskim Židovima 26. IV. 1944. te otpremljen u Nagykanizsu i potom deportiran u Auschwitz, gdje je stradao.

LIT.: Međimurje 1919–1959. Čakovec 1959. – V. Kalšan: Židovi u Međimurju. Čakovec 2006. – J. i V. Kalšan: Spitzer, Mavro. Međimurski biografski leksikon. Čakovec 2012.

SPITZER, Milan (Milanović), inženjer (Zagreb, 20. VI. 1899 – Sv. Nedelja ili logor Jasenovac, 1944). Sin Emanuela (Zagreb, 1870 – ?), člana građanskoga kluba Starčevićanske stranke prava, i brat Frica. U nepoznato doba prvotno prezime promijenio je u Milanović. Osnovnu i srednju školu završio u Zagrebu. Od 1917. do kraja I. svj. rata bio je u austroug. vojsci na ruskoj i tal. bojišnici te bio odlikovan Kolajnom za hrabrost i Karlovim krupnim križem. God. 1925. diplomirao je na Visokom tehničkom učilištu u Pragu. Od 1926. do umirovljenja 1939. bio je inženjer časnik u mornarici Kraljevine Jugoslavije. Došao je u sukob s pretpostavljenima prilikom porinuća podmornice »Smeli« u Nantesu u prosincu 1928. jer se za njegovo djelovanje zainteresirao sin ubijenoga Stjepana Radića, koji je tom prigodom došao kao gost iz Pariza. Od listopada 1934. bio je ravnatelj Obrtničke škole pomorskog arsenala u Tivtu, gdje je bio odbornik i potpredsjednik »Jadranske straže«. God. 1939. premješten je u Dubrovnik te prisilno umirovljen moguće jer je u Tivtu izvjesio hrv. zastavu na balkonu svojega stana. Sa suprugom liječnicom vratio se u Zagreb i zaposlio u poduzeću »Elektroproizvod«. God. 1938. prešao je na katoličanstvo. Po uspostavi NDH morao je vratiti prezime Spitzer te zatražio arijska prava. Za razliku od supruge Serene i kćeri Branke bio je oslobođen nošenja žid. znaka. Prema jednim izvorima 1944. stradao je u logoru Jasenovac, a prema drugima obješen je u Sv. Nedelji kraj Samobora jer je dvojici sarajevskih Židova nabavio lažne dokumente. Supruga i kći stradale su u Auschwitzu. – Brat Fric (Špicer, Miroslav), internist i sportski djelatnik (Zagreb, 1901 – Zagreb, 11. II. 1994). Studij medicine započeo je u Zagrebu, a završio u Beču (1925). Specijalizirao je internu medicinu. Od 1917. član je HAŠK. Bio službeni liječnik zagrebačkoga nogometnoga podsaveza (1928–41) te organizirao prvu pomoć na sportskim igralištima, a kao dragovoljni liječnik gradske vatrogasne straže u Zagrebu (1928–32) ustrojio je vatrogasne zdravstvene odrede. Dok je bio gradski pomoćni liječnik (1932–40) održao je niz zdravstvenih predavanja i angažirao se u javnom zdravstvu. Nakon uspostave NDH podnio je molbu za priznavanje arijskih prava. Nakon II. svj. rata organizirao je zdravstvenu zaštitu zagrebačkih klubova.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27078, 29014. – HDA, ZKRZ ZH, kut. 289, br. 16663, 19. X. 1945. – HDA, ZKRZ GUZ, kut. 15, br. 3807, 3808, 3817.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – Liječnici i fizioterapeuti. Nogometni leksikon. Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SPITZER, Mirko (Šarčević), trgovac i javni djelatnik (Valpovo, 15. XII. 1890 – ?). Sin Ljudevitov. U nepoznato doba prezime Spitzer promijenio je u Šarčević. Gimnaziju je završio u Osijeku, a od 1914. do XI. 1917. služio je u austroug. vojsci. God. 1918. preuzeo je poduzeće »S. Bergera nasljednici« s poslovnicom na Jelačićevu trgu u Zagrebu, gdje je 1921. stekao zavičajnost. Bio je potpredsjednik Zagrebačkoga zbora, proučavao tehniku seljačkih ornamenata i skupljao narodno vezivo te tijekom 25 godina stvorio privatnu etnografsku zbirku iz gotovo svih krajeva Hrvatske. Uz seljačke narodne nošnje i pokrivače posjedovao je i zbirku tikvica i čuturica te lončarskih radova. Po uspostavi NDH zatražio je arijska prava, a zbirku pohranjenu u stanu u Mihanovićevoj ul. darovao je Etnografskomu muzeju u Zagrebu. Zbirku su 20. VII. 1941. preuzeli u ime muzeja Vladimir Tkalčić, Milovan Gavazzi i Zdenka Sertić, ali je zajedno s bivšim vlasnikom ostala u stanu koji je stavljen pod zaštitu. S obzirom da je u svibnju 1942. stan trebalo isprazniti kako bi se u njega uselio službenik ustaškoga redarstva, zapovjedništvu ustaške nadzorne službe naređeno je da umjetnine žurno iznesu. Prebjegao je u Hrvatsko primorje te bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Preživio je II. svj. rat.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 29357. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SPITZER, Pavao, ftizeolog (Zagreb, 1900 – Zagreb, 17. X. 1968). Sin Izabele rođ. Reichl. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1924, potom specijalizirao ftizeologiju i radio u Sisku i Pakracu. Po uspostavi NDH, sred. 1942, s obitelji je deportiran u logor Jasenovac, gdje je bio zatočenik te liječnik i upravitelj zatočeničke bolnice središnjega logora Ciglana. Prema navodima svjedoka odbio je naredbu Vjekoslava Luburića da usmrti bolesnoga logoraša srp. podrijetla pozivajući se na zakletvu da će pomagati svim bolesnicima bez razlike, što Luburić nije sankcionirao poštujući njegovu hrabrost. Krajem 1942. liječeći oboljele od tifusa i sam je obolio. O njemu kao liječniku preživjeli logoraši imaju samo riječi hvale. Dana 3. V. 1945. transportiran je s dijelom uprave logora prema Mariboru, gdje je iskočio iz vlaka i priključio se partizanima djelujući kao voj. liječnik 2. pokrajinske bolnice. Neposredno nakon rata bio je voditelj internoga odjela 3. armijske bolnice u Novom Sadu. Do 1951. radio je u voj. bolnici u Petrovaradinu, gdje je upoznao drugu suprugu Rozaliju rođ. Grosepajs, preživjelu logorašicu iz Auschwitza, s kojom je imao kćer Mirjanu. Nakon vjenčanja preselili su se u Zagreb, gdje je nastavio liječnički poziv u Vojnoj bolnici Zagreb. Ujesen 1945. svjedočio pred Okružnim narodnim sudom u Zagrebu, među ostalima i o okolnostima smaknuća Ivana (Hansa) Hochsingera. U logoru Stara Gradiška ubijene su mu prva supruga Ljubica rođ. Reiner, majka i kći Rutica. – Kći Mirjana (Mira), žid. aktivistica (Novi Sad, Srbija, 23. IV. 1946). U svibnju 1951. s obitelji se doselila u Zagreb, gdje je 1965. završila farmaceutsku školu. Iduće god. iselila se u Izrael, gdje je stekla državljanstvo. Udala se 1968. za Adira Jorama s kojim ima kćer Sašu (Dortmund, Njemačka, 1971). Nakon razvoda vratila se u Izrael, potom u Hrvatsku, gdje je sudjelovala u Domovinskom ratu zbrinjavajući izbjeglice. Aktivna je članica Židovske vjerske zajednice Bet Israel i ŽOZ te je izdala album s najljepšim izraelskim pjesmama.

IZV.: HDA, Zapisnik Okružnog suda u Zagrebu od 14. XII. 1945. – HPM, Dokumentarna zbirka II 3752, Pismeni iskazi Rozalije Grosepajs Spitzer. – JUSP Jasenovac. – Podaci o ulazniku M. Spitzer. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: M. Riffer: Grad mrtvih. Jasenovac 1943. Zagreb 1946. – A. Ciliga: Sam kroz Europu u ratu. Rim 1978. – J. Romano: Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941–1945. Žrtve fašističkog terora i učesnici u narodnooslobodilačkom ratu. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1973, 2. – Isti: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Jevrejski pregled, 38(1987) 3/4. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – D. B.: Skači doktore. Ha-kol, 2005, 88.

SPITZER, Pavao (Filipović), trgovac (Osijek, 8. X. 1908 – na putu za Vinkovce, 31. XII. 1944). Sin Filippa i Olge rođ. Hertmann. Oženio se 30. XII. 1939. Ernestinom rođ. Hentr (Osijek, 8. VI. 1918 – ?) s kojom je imao sina Branka (Osijek, 30. IX. 1940). Bio je član osječke ŽO Donji grad. Nakon uspostave NDH prezime Spitzer promijenio je u Filipović u smislu čl. 3. Naredbe o promjeni žid. prezimena od 4. VI. 1941, br. 3367. Stradao je pod nepoznatim okolnostima na putu za Vinkovce.

LIT.: Narodne novine, 107(1941) 43. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.