Kategorija: S

SPIERER, Pavao, liječnik (Pečuh, Mađarska, ili Kloštar Podravski, 1895 – logor Jasenovac, 1941). Sin Emanuelov. U međuratnom razdoblju bio je liječnik u Zvonimirovoj ul. u Zagrebu. U 1930-ima bio je član »Lože Zagreb 1090« nezavisnoga žid. reda Bnei Brit. Po uspostavi NDH bio je uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: JUSP Jasenovac.

LIT.: Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 1. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SPILLER, Adalbert → GEORGIJEVIĆ, Adalbert

SPILLER, Artur, inženjer (Slavonski Brod, 1882 – Zagreb, 20. XII. 1930). Suprug Vinke-Malvine rođ. Kraus (?, o. 1887 – Zagreb, 10. VI. 1986). Školovao se u Budimpešti i Beču. Istaknuo se kao jedan od pionira radiofonije na hrv. prostoru te je u vlastitoj nakladi objavio knjižicu Radio telefon, u kojoj jednostavnim jezikom opisuje tehniku radioaparata i način njihova sastavljanja. Bio je predsjednik esperantskoga kluba u Osijeku, osn. 1923, te član njegova nasljednika kluba »Obstine Antaŭen«, osn. 1926.

DJELA: Radio telefon. Lako razumljiva uputa u bit telefona bez žica. Zagreb 1924.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – Podaci o ulazniku M. Kraus.

LIT.: http://radiomuseum-croatia.com/root_files/phrio.html, pristupljeno 12. IX. 2011. – http://webcache.googleusercontent. com/search?q=cache:UFaFa1epizEJ:www.esperanto.hr/galerio_osijek1.htm+artur+spiller&cd=6&hl=hr&ct=clnk&gl=hr, pristupljeno 12. IX. 2011.

SPILLER, Aurel, građevinski inženjer, geodet i žid. aktivist (Srijemska Mitrovica, Srbija, 1890 – Frankfurt na Majni, Njemačka, 1983). Sin Samuela i Laure rođ. Kramer, brat Albine ud. Neufeld, suprug Zlate rođ. Bijelić te otac Maje. Studirao je u Beču, gdje je bio aktivan u cionističkim društvima. U međuratnom razdoblju radio je kao inženjer u Bjelovaru i Zagrebu, imao ovlaštenje za izvođenje javnih geodetsko-geometarskih radova te bio član Zagrebačke inženjerske komore. Po uspostavi NDH, u srpnju 1941, zaveden je u popis vlastima neophodno potrebnih stručnjaka. S obitelji je prebjegao u Sušak, a odande u Apricu, gdje su bili internirani. U studenom 1942. iz Aprice se preselio u obližnji Sondrio, gdje su im tal. vlasti dale kuću na korištenje. Nakon kapitulacije Italije 1943. u mukotrpnom maršu preko Alpa 10–16. IX. s obitelji bježi u Švicarsku. Prešavši granicu ukrcao se na vlak za Campocologno, gdje je bio ured za registraciju izbjeglica. Potom je boravio u izbjegličkom logoru Adilswil kraj Züricha, a zatim u različitim hotelima po nalogu švic. vlasti. Po završetku rata obitelj se ponovo okupila te se u kolovozu 1945. vratila u Zagreb, no kako im je bila opljačkana sva imovina odlaze u Beograd, gdje je A. otvorio knjižaru u kojoj je radio zajedno sa šogorom → E. Neufeldom. Poč. 1960-ih iselio se u Frankfurt na Majni, gdje je umro i bio pokopan na žid. groblju. – Otac Samuel, pravnik (Darda, XII. 1851 – Bjelovar, 1923). Sin Abrahama, trgovca u Dardi, polubrat Mavra, suprug Laure rođ. Kramer (Zagreb, 1866 – logor Jasenovac, 1942) te otac Albine ud. Neufeld i Aurela. Nakon studija prava radio je kao sudac u Srijemskoj Mitrovici, Bjelovaru, Varaždinu i Osijeku. Kako je u Varaždinu nekim zatvorenicima, frankovcima, donosio hranu u zatvor, premješten je kao sudac u Bjelovar. Po uspostavi NDH supruga je deportirana u logor Jasenovac, gdje je stradala.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 689. – HDA, Ponova, br. 1076. Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – KŽZ. – Podaci o ulazniku E. Najfeld i L. Prašek.

LIT.: L. Prašek i B. Prašek-Całczyńska: Memoari jedne liječnice i drugi spisi. Zagreb 1997. – Novi Omanut, 8(2000) 42/43. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – B. Orešić: Put spasa 66 godina poslije. Alpski zbjeg 250 zagrebačkih Židova. Globus, 20(2009), 29. V.

SPILLER, Dragutin (Špiler), građevinski inženjer i poduzetnik (?, o. 1890 – Zagreb, 21. XII. 1979). Djelovao je kao građevinski inženjer te bio vlasnik građevinske tvrtke »Špiller & Šurina«. Na nepoznat način preživio rat.

IZV.: Gradska groblja Zagreb.

SPILLER, Eugen Ljudevit, farmaceut (Osijek, 5. VI. 1887 – logor Jasenovac, 1941). Sin Dragutina (Osijek, o. 1850 – Zagreb, ?), ravnatelja osječke podružnice Prvoga madjarskog osiguravajućeg društva, i Gizele rođ. Gyongyosy. Za I. svj. rata borio se kao časnik osječke domobranske pukovnije. God. 1917. u Osijeku se oženio Ellom rođ. Stark (Osijek, 1896 – Auschwitz, 1942), kćeri Aleksandra i Josipe rođ. Taubner. Sa suprugom je 1936. u Beču prešao na evangeličku vjeru. Kao magistar i doktor farmacije u međuratnom razdoblju radio je u različitim ljekarnama, a neposredno prije II. svj. rata bio je znanstveni suradnik »Kemike« u Zagrebu. Po uspostavi NDH, 24. IX. 1941, uhićen je u Zagrebu. Iako je njegova supruga Ella molila da joj supruga puste na slobodu, deportiran je u logor Jasenovac, gdje je ubrzo stradao. Supruga je sljedeće god. deportirana u Auschwitz.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28441.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SPILLER, Herman, poduzetnik i logornik (Vinkovci, 1914 – logor Jasenovac, 1942). Sin Viktora i Paule, suprug Hilde rođ. Juhn. U nepoznato vrijeme doselio se u Zagreb, gdje je uoči II. svj. rata bio vlasnik agencije nekretnina »Sljeme«. Po uspostavi NDH sa suprugom je preuzeo žid. znak. Uhićen je u lipnju ili srpnju 1941. te deportiran u logor Slana na Pagu, gdje se zbližio s ustaškim zapovjedništvom i bio postavljen za logornika. Nakon zatvaranja paških logora bio je prebačen u Bročice (Jasenovac II), gdje je nastavio obnašati dužnost logornika, zatim je obnašao dužnost prvog logornika u Staroj Gradiški (Jasenovac V). Jedan od ukupno 22 logornika, odnosno jedan od šestorice logornika Židova u jasenovačkim logorima (1941–45). Uz → B. Diamantsteina i → B. Wienera jedan je od ozloglašenijih logornika te bezobziran suradnik ustaškoga zapovjedništva. Uživao je velike privilegije, kretao se slobodno i izvan logora, primao plaću i raspoređivao logoraše na posao te ih maltretirao kako bi se dodvorio logorskoj upravi. Tvrdi se kako je bio blizak sa zapovjednikom jasenovačkoga logora Vjekoslavom (Maksom) Luburićem. Ubijen s → B. Diamantsteinom kao jedan od sudionika »zlatne afere«. Sudbina supruge Hilde je nepoznata.

IZV.: HDA, ZKRZ GUZ, br. 306, kut. 15, 3777, 3782. – KŽZ. – Popis žrtava.

LIT.: Sećanja Jevreja na logor Jasenovac. Beograd 1972. – M. Kolar-Dimitrijević: Sjećanja veterinara Zorka Goluba na trinaest dana boravka u logoru Jasenovac 1942. godine. Časopis za suvremenu povijest, 15(1983) 3. – A. Miletić: Koncentracioni logor Jasenovac 1941–1945. Dokumenta, 2–3. Beograd–Jasenovac 1986–1987. – M. Sobolevski: Židovi u kompleksu koncentracijskog logora Jasenovac. Zagreb 1996. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – E. Miller: Izabran za umiranje. Zagreb–Cetinje 2004.

SPILLER, Ljerko, violinist, dirigent i glazb. pedagog (Crikvenica, 22. VIII. 1908 – Buenos Aires, 10. XI. 2008). Sin Karla i Antonije rođ. Bonyhadi, brat → M. Špilera. Sa suprugom Carole rođ. Gielen (Dresden, 1926), kćeri dirigenta dresdenske opere, koji je 1938. kao Hitlerov protivnik iselio u Argentinu, imao je sina Andrésa (Buenos Aires, 24. XII. 1946), oboista, glazb. pedagoga i dirigenta u Buenos Airesu, i Antonia (Buenos Aires, ?), violinista i od 1978. koncertnog majstora u Bavarskom radio orkestru. Lj. je studij violine završio u klasi Václava Humla na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. God. 1924–31. proputovao je Austriju, Dansku, Nizozemsku, Mađarsku i Njemačku kao koncertni pratitelj svog brata Miroslava. Također se usavršavao u Parizu kod Jacquesa Thibauda, George Enescua i Dirana Alexaniana (1928–30). God. 1930–35. predavao je na École Normale de Musique u Parizu. Istodobno je bio prvi violinist u Jugoslavenskom kvartetu »Jadran« i gudačkom kvartetu Konzervatorija te na Thibaudovu preporuku koncertni majstor u Komornom orkestru Alfreda Corota. Na violinističkom natjecanju u Varšavi 1935. osvojio je četvrto mjesto. Uoči II. svj. rata odselio se u Buenos Aires, gdje se uzdržavao sviranjem po lokalima, dok od osnivača novoga filharmonijskog orkestra u Buenos Airesu nije dobio ponudu da postane njihov koncertni majstor. U Argentini je postao poznati glazb. pedagog, izvanredni profesor i emeritus sveučilišta u La Platti, dirigent i violinist festivala u Cordobi. Posebno je privukao pažnju kao dirigent i umjetnički vođa ansambla »Collegium musicum« i »Amigos de la musica«, izvodeći s komornim orkestrima podjednako uspješno djela starih i suvremenih kompozitora. God. 1974–75. bio je gost-profesor Muzičke akademije u Zagrebu. Napisao je jednu od najboljih pedagoških knjiga za učenje violine za djecu, prevedene na njem., španj i engl. jezik, vodio tečajeve violine u Buenos Airesu i u Barilocheu na jugu Argentine te bio čest gost na majstorskim tečajevima u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj i drugdje po svijetu. U veljači 1952. došao je prvi put nakon II. svj. rata sa suprugom u Zagreb i u dvorani »Istra«, pod ravnanjem njem. dirigenta Fritz Zauna, svirao Brahmsov koncert za violinu i orkestar. Bio je dopredsjednik (od 1977) i nakon smrti Henryka Szeryinga predsjednik žirija Međunarodnoga violinističkog natjecanja »Václav Huml« u Zagrebu (1988–2005). Za svoj umjetnički i javni kulturni i društveni rad, dobio je brojna odlikovanja i priznanja (Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića, 1997; počasni građanin Buenos Airesa, 2001), a i jedna koncertna dvorana u Buenos Airesu nosi njegovo ime. Na strogim zasadama Humlove violinske škole izgradio je vlastiti sustav, putem kojega je odgojio mnogo sposobnih mladih instrumentalista; seminare i tečajeve za violiniste vodio je u mnogim svjetskim muzičkim središtima, među ostalim i u Zagrebu. Autor je originalne violinske škole u kojoj se zalagao za grupno učenje s malom djecom. – Otac Karlo, pravnik (Vinkovci, 13. VI. 1878 – ?logor, 1943–1945). Sin Mayera i Nanette rođ. Hirt. U prvom je braku bio s Antonijom, a u drugom s Olgom (Olly) rođ. Lederer. S Antonijom je otac Ljerka i Miroslava. Živio je u Crikvenici, a po izbijanju I. svj. rata bio je mobiliziran te je obnašao dužnost vojnoga suca. U međuratnom razdoblju preselio se u Zagreb, gdje je najkasnije od 1931. imao odvjetnički ured. Uz to bio je patentni zastupnik i tumač njemačkog jezika. God. 1917. u crkvi sv. Marka prešao je na katoličanstvo; krstio ga je monsinjor Svetozar Rittig, a kumovi su mu bili Bela Pejčić i Maja Strozzi. Zbog ženidbe s učiteljicom glasovira Olgom 1932. prešao je na starokatoličku vjeru. Po uspostavi NDH, u lipnju 1941, odbijena mu je molba za nenošenje žid. znaka jer su ga vodili kao člana masonske žid. lože Bnei Brit. Najkasnije 1942. brisan je iz Odvjetničkoga imenika, zbog čega je zatvorio ured te se bavio izradom etiketa i priljepnica. Uhićen je 1943. te deportiran u nepoznati logor. – Supruga Antonija rođ. Bonyhadi, pjevačica (?, 1870 – ?Rakov Potok, 1943 ili 1944). God. 1906. prešla je na katoličanstvo. Neko vrijeme živjela je u Crikvenici, a potom u Zagrebu. Po uspostavi NDH preuzela je žid. znak. Boravila je u Zagrebu sve do svibnja 1943, kad je uhićena te vjerojatno stradala u Rakovom Potoku. Nije joj mogao pomoći ni njezin rođak → Lj. Kremzir.

DJELA: El pequeño violinista. Buenos Aires 1943.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28058. – KŽZ. – Podaci o ulazniku D. Kremzir i B. Polić. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – A. Goglia: Violinist Ljerko Spiller. Sveta Cecilija, 1943. – K. Kovačić: Spiller, Ljerko. Muzička enciklopedija, 3. Zagreb 1977. – Spiller, Ljerko. Leksikon jugoslavenske muzike, 2. Zagreb 1984. – Bilten ŽOZ, 1989, 12. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – S. Knežević i A. Laslo: Židovski Zagreb. Kulturno-povijesni vodič. Zagreb 2011.

SPILLER, Markus, trgovac i dobrotvor (Osijek, o. 1820 – ?). Prvi Židov kojemu je zbog zasluga i plemenitog djelovanja bilo dopušteno da se slobodno nastani u gradu Osijeku. Također je bio počasni građanin, prvi žid. zastupnik u Osijeku te predsjednik osječke Hevre Kadiše. Ostao je zapamćen po svom humanitarnom radu te kao veliki dobrotvor.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28441.

LIT.: Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

SPILLER, Mavro, liječnik (Osijek, 7. VII. 1870 – Jajce, BiH, 30. XI. 1940). Sin trgovca Abrahama, polubrat Samuela, stric → Aurela Spillera, otac → A. Georgijevića. Kao kotarski liječnik službovao je, među ostalim, u Čereviću (o. 1899), Kostajnici (do 1909) i Ivancu (1909–40). Uz to bio je liječnik Ivanečke rudarske bratovštine (Bratimske rudarske blagajne), institucije koja se brinula za zdravlje rudara i članova njihovih obitelji (ukupno oko 4000 osoba). Potkraj života imenovan je višim sanitetskim inspektorom. Bio je aktivan u društveno-političkom životu Ivanca, gdje se istaknuo kao predsj. odbora Narodne čitaonice i Crvenoga križa te kao ugledan član Hrvatske seljačke stranke.

LIT.: M. Kraš: Prilozi povijesti Ivanca do 1940. godine. Varaždin 1996. – Zbornik 600 godina Ivanca. Ivanec 1997.