Kategorija: S

SALOM, Moise D., trgovac (Sarajevo, 12. VIII. 1874 – ?logor, 1941–1945). Sa suprugom Ernom otac je Mimi i Cezara. Tijekom 1920-ih živio je u rodnom gradu, gdje se isticao kao polit. simpatizer predsj. vlade Nikole Pašića. Potkraj 1920-ih preselio se u Zagreb, gdje je tijekom 1930-ih posjedovao manufakturnu radnju na veliko »Moise D. Salom« na Trgu kralja Petra (danas Trg žrtava fašizma). Po uspostavi NDH, 21. VI. 1941, prijavio je imovinu te naveo da stanuje u hotelu »Esplanade«. U prijavi je naveo da je u svojoj trgovini u 1940. ostvario promet od približno 24,5 milijuna din., dok je u skladištu na dan 26. V. 1941. bilo robe vrijedne sedam milijuna din. Također je naveo da je na ruke kćeri u veljači 1941. isplatio 7 748 294 din. te da je taj iznos 23. IV. 1941. bio zaplijenjen po Redarstvenom ravnateljstvu, na ruke savjetnika Ivana Britvića. Stradao u nepoznatom logoru. – Sin Cezar, službenik (Sarajevo, 23. VII. 1909 – ?). Suprug Jelisavete (Elizabete) rođ. Weiss. U međuratnom razdoblju bio je privatni činovnik u poduzeću »Moise D. Salom« u Zagrebu. Po uspostavi NDH u prijavi imovine naveo je kuću u Boškovićevoj ul. u Zagrebu, procijenjenu na 4,5 milijuna din. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 664, 696. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SALOM, Rafael (Braco), stolnotenisač (Sarajevo, 1919 – Zagreb, 1994). Prve sportske uspjehe postigao je u Sarajevu, a za studija na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1937–41. postao je član zagrebačkog Makabija. God. 1937. osvojio je Propagandni turnir Makabija i nastupao i za reprezentaciju Zagreba na Međunarodnom prvenstvu Mađarske u Budimpešti. Nakon II. svj. rata bio je nekoliko puta seniorski prvak BiH, potom godinama na čelu bosansko-hercegovačkoga stolnoteniskoga saveza. Poč. 1990-ih, kao izbjeglica iz Sarajeva, smjestio se zajedno sa suprugom Hankom u zagrebačkom Domu »Lavoslav Schwarz«.

LIT.: Salom, Rafael–Braco. Sportski leksikon. Zagreb 1984.

SALOMON, Mire, časnik (? – ?, 1941–1945). Suprug Ane te otac Jelisave. Za I. svj. rata borio se kao austroug. vojnik, a potom kao časnik u činu poručnika na istočnoj bojišnici. God. 1917. odlikovan je za hrabrost Zlatnim križem s krunom. Po uspostavi NDH, na temelju odlikovanja, tražio je oslobođenje od nošenja žid. znaka za sebe i obitelj, što mu je odbijeno. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27407.

SALZBERGER, Robert, obrtnik (Banja Luka, BiH, 8. II. 1890 – Zagreb, 16. VIII. 1967). Sin Samuela i Fanike (Fani) rođ. Wotiz (?, 1850 – Zagreb, 12. III. 1935), brat Isidora (Zagreb, 1. II. 1873 – ?), Leopolda (Zagreb, 12. VI. 1878 – ?) i Hermana (oca → Vladina). Suprug Olge rođ. Martinko (?, o. 1896 – Zagreb, 31. III. 1939) i otac Željkov. Realnu gimnaziju završio je u Banjoj Luci, a zlatarski zanat u Zagrebu kod rođaka zlatara Waldhausera u Ilici te u Beču. Nakon povratka u Zagreb otvorio je 1925. u Skalinskoj ul. zlatarnicu i draguljarnicu, koja se poslije nalazila u Bogovićevoj ul. Po uspostavi NDH ona mu je oduzeta, ali on nije bio proganjan jer je bio u mješovitom braku. Zlatarnicu je od vlasti NDH otkupila njegova supruga, na čije se ime vodila do 1948, kad su je oduzele komunističke vlasti. Iznova ju je kupio Robert te nastavio u njoj raditi sve do smrti, kad ju je preuzeo sin Željko, obrtnik (Zagreb, 12. I. 1925 – Zagreb, 12. VIII. 2015). Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zagrebu, gdje je diplomirao na Ekonomskom fakultetu (1955). Diplomu zlatarskoga majstora dobio je 1957, te je najprije s ocem, a zatim samostalno vodio obiteljsku zlatarnicu (do 1990). – Robertov otac Samuel, obrtnik (?, Mađarska, 1847 – Zagreb, 15. II. 1919). U Zagreb se doselio iz Mađarske sred. XIX. st. God. 1856. dobio je dozvolu za obavljanje postolarskoga obrta u Vlaškoj ul. Nakon austroug. okupacije BiH 1878. preselio se s obitelji u Banju Luku, gdje je boravio do 1903, kad se vratio u Zagreb.

IZV.: DAZ, Matične knjige Židova, Matična knjiga rođenih 1858–1878. – Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 696. – Podaci o ulazniku Ž. Salzberger.

LIT.: J. Dundović: Imenik 1909. Zagreb 1908. – Bilten ŽOZ, 1988–1989, 9/10.

SALZBERGER, Vlado, kemijski inženjer (Zagreb, 25. I. 1922 – Beograd, 9. IV. 2008). Sin Hermana i Hermine rođ. Ascher, brat Mirjam (Našice, 1926 – logor Jasenovac, 1942) i Slavice (Našice, 1928 – logor Jasenovac, 1942). Gimnaziju je završio u Osijeku, a potom stolarski zanat kao član omladinske cionističke organizacije Hašomer Hacair u sklopu priprema za odlazak u Palestinu. Po uspostavi NDH, i nakon formiranja đakovačkoga logora, bio je član tzv. leteće ekipe (skupina od osam omladinaca pri ŽOO), koja je od listopada 1941. do travnja 1942. pomagala žid. zatočenicama, spašavala djecu iz tog logora te ih predavala na čuvanje osječkim žid. obiteljima. Uz rizik da i sami obole, suzbijali su pjegavi tifus da se zaraza ne proširi među logorašicama. U svibnju 1942. zajedno s djevojkom Nadom Grünwald, koju su tražili ustaše, iz Osijeka je pobjegao u Našice, odande u Mostar pa u Omiš, odakle su ih Talijani odveli u internaciju u Sumartin na Braču, gdje je uređivao zidne novine. Potom je prebačen u logor Kampor na Rabu. Bio je član logorskoga komiteta, a nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. kao pripadnik Židovskoga rapskog bataljona priključio se partizanima. Poslije je bio pripadnik 7. banijske divizije, zatim šef tehničkoga odsjeka Unske operativne grupe te član propagandnoga odsjeka 8. divizije. Kraj rata dočekao je u Ilirskoj Bistrici. Studij kemije završio je na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu (1952). Potom je radio u tvornici »Milan Blagojević« u Lučanima u Srbiji, u Sekretarijatu za vojnu industriju te u beogradskom poduzeću HEMPO. Umirovljen je 1981. u činu pukovnika. – Otac Herman, trgovac i žid. aktivist (Banja Luka, BiH, 11. V. 1892 – logor Jasenovac, 1942). Brat → Robertov. Mehaničarski zanat završio je u Berlinu (1910–11), gdje je postao član Socijaldemokratske partije. Po povratku u Zagreb, igrao je lijevo krilo u nogometnom klubu »Građanski«, a istaknuo se i kao šahist; među ostalim igrao je u simultanki s tadašnjim svjetskim prvakom Aleksandrom Aleksandrovičem Aljehinom. Nakon ženidbe preselio se u Našice gdje je imao trgovinu tekstilnom robom. Bio je član Obrtničkoga radničkoga društva, Hrvatskoga pjevačkog društva »Lisinski«, povjerenik Keren Hajesoda te za II. svj. rata predsj. ŽO Našice (1941–42). Zajedno sa suprugom, kćerima te ostalim našičkim Židovima 3. VI. 1942. odveden je u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: Osobni podaci ulaznika. – Podaci o ulazniku Ž. Salzberger.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Jevrejski pregled, 39(1988) 9/10. – Novi Omanut, 4(1996) 18/19. – Mi smo preživeli, 1. Beograd 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – (Nekrolog). Menora, 2008, 3.

SALZER, Branka, medicinska biokemičarka (Zagreb, 20. III. 1947). God. 1970. diplomirala je na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu, gdje je magistrirala 1980. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, a doktorirala 1990. na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu. Usavršavala se u Grazu i Parizu. Radila je u Zavodu za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma Sveučilišne klinike »Vuk Vrhovac« (1972–83) te bila voditeljica Laboratorija za lipide i lipoproteine Zavoda za kliničko-laboratorijsku dijagnostiku KBC Zagreb (1983–88) te kao znanstveni asistent na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu (1988). God. 1995. osnovala je prvi privatni medicinsko-biokemijski laboratorij u Hrvatskoj, koji je poslije prerastao u Polikliniku »Labor Centar« i kojega je bila dugogodišnja ravnateljica. U listopadu 2010. otvorila je medicinsko-biokemijski laboratorij u sklopu zdravstvene ustanove »Poliklinika Salzer« za medicinsku biokemiju i internu medicinu u zagrebačkoj Zvonimirovoj ul. Bavi se pretežito biokemijskim promjenama na razini lipoproteina velike (HDL) i male gustoće (LDL) te njihovih apolipoproteina (A I, A II i B) te ranoga otkrivanja ateroskleroze objavljujući samostalno i u suautorstvu radove u časopisima Periodicum biologorum (1992), Diabetologia Croatica (1993), Collegium antropologicum (1994, 1996), Croatian medical journal (2006). Članica je Hrvatskoga društva medicinskih biokemičara.

DJELA: Blood Pressure and Blood Lipids in Adolescent Obesity (suautor). Zagreb 1982.

LIT.: Salzer, Branka. Tko je tko u Hrvatskoj medicini. Zagreb 1994.

SALZER, Leo, službenik (Slunj, 17. IX. 1893 – Zagreb, 12. IV. 1952). Sin Davida (Jastrebarsko, 1855 – ?) te otac Ivana (Zagreb, 1922 – Jadovno, 1941). S obitelji se doselio u Karlovac, gdje je pohađao gimnaziju i bio aktivan kao starčevićanac. Nakon završetka školovanja preselio se u Zagreb. Po uspostavi NDH predao je molbu za priznavanje arijskih prava te se pozvao na obiteljsku starčevićansku tradiciju. Na nepoznati način preživio je II. svj. rat, za razliku od sina koji je uhićen 30. V. 1941, potom deportiran u Gospić, a odatle u Jadovno, gdje je stradao. – Brat Vladimir, trgovac (Slunj, 1894 – logor Jasenovac, 1941). Posjedovao trgovinu mješovitom robom u Slunju. Po uspostavi NDH uhićen je te deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28135. – JUSP Jasenovac.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SALZER, Malvina (rođ. Szegö) (Beč, 1874 – logor Đakovo, 1942). Supruga Ernestova. U Zagreb se doselila iz Beča 1939. Nakon udaje zavičajnost je stekla u Podturenu u kotaru Čakovec. Za uspostave NDH stanovala je u Solovljevoj ul. u Zagrebu. Stradala je u logoru u Đakovu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 696.

SALZER, Milan, liječnik (Petrovina, 9. II. 1861 – Zagreb, 1. XI. 1942). Sin Ilijin, suprug Laure rođ. Weiss. Djelovao je kao liječnik u Zagrebu, gdje je po uspostavi NDH stanovao kao udovac u Šenoinoj ul. Pretpostavlja se da je preminuo prirodnom smrću. Sudbina supruge nije poznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 696.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SALZER, Olga (Salzer-Mešeg), povjesničarka i pedagoginja (Sveti Ivan Zelina, 1916 – Zagreb, 14. VI. 1993). Osnovnu školu završila je u Svetom Ivanu Zelini, srednju školu u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirala povijest. Radila je kao profesorica povijesti u Ekonomskom obrazovnom centru »Boris Kidrič« (danas IX. gimnazija i II. ekonomska škola) te kao predavačica predmeta metodika nastave povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1963–75). Autorica je i suautorica više osnovnoškolskih, srednjoškolskih i gimnazijskih udžbenika i čitanki iz povijesti te priručnika za nastavnike, koji su 1952–90. doživjeli više izdanja.

DJELA: Povijest. Za VI. razred osmogodišnje škole i II. razred gimnazije (suautor K. Mali). Zagreb 1952. – Povijest naroda Jugoslavije do 1526. Zagreb 1955, 19562, 19583, 19604. – Povijest (suautor H. Matković). Zagreb 1963. – Na vrelima prošlosti. Zagreb 1959. – Audiovizualna nastavna sredstva u nastavi povijesti. Priručnik za nastavnike (suautori I. Kampuš i Ž. Kargačin). Zagreb 1972. – Narodi u prostoru i vremenu 2. Udžbenik povijesti za VI razred osnovne škole (suautori I. Makek i B. Drašković). Zagreb 1974. – Narodi u prostoru i vremenu 3. Udžbenik povijesti za VII razred osnovne škole (suautor R. Lovrenčić). Zagreb 1974.

LIT.: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb 1998.