Kategorija: S

SCHWARZ, Ignatz, poduzetnik (Zagreb, 20. XI. 1866 – ?). Suprug Austrijanke Zoe rođ. Goldschmidt. God. 1939. prebjegao je pred nacistima iz Beča u Zagreb. Bio je dioničar Länderbank, Ungar. Bank&Handels A.G., Società Italiana L. Kigure per Imprese e Costruzioni te jugoslav. Blair zajma. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu te naveo da je bez namještenja. Daljnja mu je sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 698.

SCHWARZ, Ignatz, trgovac (? – Zagreb, ?). Najkasnije od 1879. te tijekom 1880-ih posjedovao je vinariju na sjeverozapadnom uglu Trga bana Josipa Jelačića u Zagrebu. Daljnja mu je sudbina nepoznata.

LIT.: B. Ranitović: Zagreb 1900. Zagreb 1974.

SCHWARZ, Ignjat (Ignatz), poduzetnik (?, 1878 – Zagreb, 8. III. 1938). U međuratnom razdoblju bio je upravitelj i suvlasnik Ureda za interkontinentalni promet, novine i oglase u Zagrebu.

SCHWARZ, Ivo (Ivor), pravnik i žid. aktivist (Zagreb, 24. X. 1912 – San Francisco, SAD, 3. VI. 1989). Sin Adolfa i Marije, suprug Flore rođ. Kajon. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1940. te djelovao kao odvjetnički perovođa. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak, potom prebjegao u Split te bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključio se partizanima kao borac u jedinicama 7. banijske divizije. Odande je sa suprugom i majkom s partizanskim zbjegom prebačen na Vis i potom u tal. Bari, te konačno u brit. izbjeglički logor u Santa Croce. Radio je za United Nations Relief and Rehabilitation Administration (UNRRA) i na smještaju bivših logoraša iz Njemačke. Po oslobođenju Rima radio je u organizacijama Hebrew Immigrant Aid Society (HIAS) i JOINT na zbrinjavanju osoba pristiglih iz logora Auschwitz i drugih njem. logora. Od 1946. sa suprugom je dvije godine živio u Kaliforniji, potom je u Parizu bio ravnatelj HIAS i kraće vrijeme JOINT. Zaslužan je za migraciju i smještaj brojnih Židova, koji su iz Tunisa, Maroka, SSSR, Rumunjske i drugih država preko Pariza odlazili u Izrael, SAD i Kanadu, za što je dobio posebno priznanje veleposlanstva SAD u Parizu. Prijateljevao je s vodećim izraelskim političarima. Sa suprugom je bio strastveni sakupljač etruščanske umjetnosti te su Arheološkom muzeju u Jeruzalemu poklonili zbirku od 250 izvanredno očuvanih primjeraka, posvećenu uspomeni na zagrebačke Židove stradale u Holokaustu.

IZV.: KŽZ.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Jevrejski pregled, 40(1989) 5/8.

SCHWARZ, Jakob, rabin (Sopron, Mađarska, 1836 – Čakovec, 22. V. 1913). Suprug Rozalije rođ. Freuder (? – Čakovec, 1919), kćeri rabina Nathana Freudera. God. 1862–1912. bio je rabin i nadrabin u Čakovcu. U povodu 50. godišnjice rabinatstva austr. car i hrv.-ug. kralj Franjo Josip I. odlikovao ga je 8. IV. 1912. Ordenom zlatnoga križa s krunom. Osnovao je Židovsko žensko društvo i Židovsko dobrotvorno društvo u Čakovcu. – Sin Ljudevit, pravnik i žid. aktivist (Čakovec, 29. VIII. 1877 – Auschwitz, 21. V. 1944). Nakon sloma Austro-Ugarske 1918. bio je u Čakovcu član mađarskoga Narodnog vijeća. Nakon studija prava djelovao je niz godina kao odvjetnik u Čakovcu, gdje je 1920–44. bio predsj. ŽO. Zajedno s drugim međimurskim Židovima bio je 26. IV. 1944. uhićen te otpremljen najprije u Nagykanizsu, a zatim u Auschwitz gdje je stradao.

LIT.: V. Kalšan: Iz vjerskog života Međimurja. Čakovec 2003. – Isti: Židovi u Međimurju. Čakovec 2006. – J. i V. Kalšan: Schwarz, Jakob. Međimurski biografski leksikon. Čakovec 2012.

SCHWARZ, Jeremija, poduzetnik (?, o. 1820 – Osijek, kraj XIX. st.). Bio je suvlasnik staklane u Osijeku, uz → J. Weichingera i → L. Herzoga, osnovane 1862. Uz staklanu je bio podignut i oveći paromlin. Tvornica je proizvodila sve vrste šupljega i brušenoga stakla, uz staklene ploče, koje su se izrađivale u specijalno konstruiranim pećima. Uz imena vlasnika veže se prvi javni spor između radništva i poslodavaca u Hrvatskoj. Kad je krajem 1864. posao loše krenuo, bio je otpušten dio radnika, koji su na poziv vlasnika došli iz Češke. Radnici su u veljači 1865. uputili apel osječkom građanstvu tražeći zaštitu svojih radničkih prava, dok su se vlasnici u osječkom listu Esseker Lokalblatu pokušavali obraniti pred javnošću. S L. Herzogom također je bio osnivač i suvlasnik osječkoga paromlina 1862–79, kad je paromlin pao pod stečaj i prodan Krausu i sinu.

LIT.: M. Despot: Industrija i trgovina građanske Hrvatske 1873–1880. Prilog gospodarskoj povijesti u doba banovanja Ivana Mažuranića. Zagreb 1979. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

SCHWARZ, Josip, inženjer i poduzetnik (?, o. 1883 – Zagreb, 6. X. 1935). Nakon završetka studija građevine radio je kao projektant željeznica, a potom je osnovao vlastita poduzeća. U međuratnom razdoblju bio je upravitelj Ureda za interkontinentalni promet, novine i oglase, predsjednik »Jankomira«, poduzeća za vrtlarstvo i sjemenarstvo, upravitelj i suvlasnik »Pilota«, industrije građevnog materijala te upravitelj veletrgovine željeznom robom, sve u Zagrebu. Suosnivač je i odbornik zagrebačke podružnice »Hrvatskoga radiše«.

LIT.: (Nekrolog). Hrvatski radiša, 16(1935) 10.

SCHWARZ, Julius, poduzetnik (? – ?). U međuratnom razdoblju bio je upravitelj i suvlasnik poduzeća »Schlenger«, koje se bavilo trgovinom kožom u Varaždinu. Daljnja mu je sudbina po uspostavi NDH nepoznata.

SCHWARZ, Julius (Julije), poduzetnik (? – ?logor Jasenovac, ?1945). Suprug Zlate. U međuratnom razdoblju bio je upravitelj i suvlasnik »Konopjute«, trgovine proizvodima od konoplje i vrećama u Trenkovoj ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH bio je zaštićen zahvaljujući mješovitomu braku. Nakon što ga je u travnju 1943. supruga prijavila pod optužbom da je komunist, bio je uhićen te zatočen najprije osam tjedana u zatvoru na Trgu Kulina bana (danas Trg žrtava fašizma), a zatim osuđen na 1,5 godinu logora i odveden u logor Jasenovac. Otuda je prebačen u Lepoglavu pa natrag u logor Jasenovac, gdje je, najvjerojatnije, stradao u proboju zatočenika 1945.

IZV.: HDA, ZKRZ ZH, kut. 284, br. 16096, 11. IX. 1945. – HDA, ZKRZ CGK, kut. 724, br. 362, 11. IX. 1945.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SCHWARZ, Lav (Lavoslav), liječnik (Munkács, Mađarska, 1893 – ?). Sin Rafaela i Laure te od 1919. suprug učiteljice glasovira Olge (kćeri → A. L. Lederera i poslije supruge Karla Spillera), s kojom je imao kćer Silviju Schwarz-Abranyi, glazb. pedagoginju (Koprivnica, 13. VI. 1879 – ?). Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Koprivnici. God. 1912. upisao je studij medicine u Beču, ali ga je prekinuo za I. svj. rata, u kojem se borio na Karpatima. Nakon demobilizacije završio je studij te u međuratnom razdoblju radio kao liječnik u Vinkovcima i Osijeku. Bio je aktivan u cionističkim organizacijama. Uz to se bavio i glazbom; osnovao je pjevački zbor.

LIT.: Gideon, 6(1922), 11. VI. – T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002.