Kategorija: S

SCHORSCH, Izidor (Šorš), posebnik (?, 12. II. 1865 – Požega, 16. IV. 1907). Sin Simona (?, 1819 – Požega, 10. III. 1906) i Helene (?, 1838 – Požega, 1912). U nepoznato doba promijenio je prezime u Šorš. Najvjerojatnije je u rodbinskim vezama s Josefom Schorschom (?, 1841 – Požega, 1873).

IZV.: Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Požegi.

SCHOSSBERGER, Đorđe → ŠOSBERGER, Đorđe

SCHOSSBERGER, Herman, poduzetnik (Kreka, BiH, 18. X. 1898 – Auschwitz, 1944). Sin Luisov. Sa suprugom Emom imao je sina Luju (Zagreb, 1928 – ?). U Zagrebu je u međuratnom razdoblju bio zamjenik direktora Hrvatske banke te član Nadzornoga odbora Prve hrvatske tvornice ulja d. d. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu. U siječnju 1942. prebjegao je u Crikvenicu te bio interniran u logoru u Kraljevici, gdje je bio član logorske uprave. U srpnju 1943. interniran je u logor Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. preselio se s obitelji u Novi Vinodolski, gdje je dočekao njem. okupaciju. U kolovozu 1944. bio je uhićen te otpremljen u tršćansku Rižarnu i odatle u Auschwitz.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 698. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28897. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SCHOTTEN, Emanuel, poduzetnik (Mattersburg, Austrija, 6. I. 1880 – Auschwitz, 1944). Brat Gjure (Đure) i suprug Ide rođ. Weiss (od 1914). U međuratnom razdoblju s bratom i suprugom bio je suvlasnik trgovine staklom, porculanom i svjetiljkama te staklarije »Weiss & Comp« (poslije »Staklodvor«) u Zagrebu sa sjedištem u Koturaškoj ul. te upravitelj trgovine. God. 1940. trgovina je imala promet od oko 3 milijuna din. Po uspostavi NDH predao je molbu za priznanje arijskih prava. Bio je privremeno izuzet od protužid. mjera kako bi mogao putovati u Pančevo, Sušak i Osijek radi dobave materijala iz tal. tvornica za potrebe željeznice NDH. U rujnu 1941, na temelju dopisa Poglavnikova ureda, to je izuzeće obnovljeno. Prebjegao je u Hrvatsko primorje, gdje su ga tal. okupacijske vlasti u studenom 1942. internirale u logor u Kraljevici, gdje je bio član uprave. Od srpnja 1943. interniran je u logor u Kamporu na Rabu, gdje je ostao nakon kapitulacije Italije te dočekao njem. okupaciju. U ožujku 1944. bio je zajedno sa suprugom uhićen te otpremljen u tršćansku Rižarnu i odatle u Auschwitz.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 698. – HDA, RUR, Židovski odsjek 27948. – Telefonski imenik 1941.

SCHOTTEN, Sigismund (Žiga), trgovac (Mattersburg, Austrija, 1873. ili 1875 – Auschwitz, nakon V. 1943). Sin Mavra, suprug Olge (? – Auschwitz, nakon V. 1943) i otac Branka (Zagreb, 23. XII. 1922 – ?Jadovno, VII. ili VIII. 1941). Od 1895. živio u Zagrebu, gdje je 1913. osnovao vlastito poduzeće, koje se bavilo trgovanjem novijim i rabljenim vrećama za mlinove kao i konfekcijom nepromočivih ponjava (cerada) za vagone. Bio je važan dobavljač mlinovima i žitarskim trgovinama u Hrvatskoj. God. 1916. stekao je ugarsko državljanstvo. Po uspostavi NDH njegovu je sinu Branku, maturantu Klasične gimnazije, 8. V. 1941. priznata sposobnost pohađanja sveučilišta. No potkraj svibnja 1941. odveden je sa 162 žid. mladića u logor u Koprivnicu, odakle je otpremljen u Gospić pa u Jadovno. Otac je molio da ga puste navodeći da će ga uz pomoć utjecajnih rođaka poslati na daljnje školovanje u Italiju. U međuvremenu je sa suprugom prešao na katoličanstvo, a za krštenje su prijavili i Branka, koji je u međuvremenu stradao. U svibnju 1943. bio je uhićen sa suprugom te deportiran, po svemu sudeći u posljednjoj velikoj deportaciji zagrebačkih Židova, u Auschwitz.

IZV.: DAZ, I. državna gimnazija u Zagrebu, Ljetopis školske godine 1940/1941, 146. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28049.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SCHRECKER, Karl (Karlo), fotograf (Linz, Austrija, 1885 – Berlin, 1935). Sin Ignaza Franza (Isaka), češ. dvorskoga fotografa žid. podrijetla, i Eleonore von Clossmann, pripadnice štajerske aristokracije. Brat fotografa Maksimilijana i skladatelja i dirigenta Franza Schrekera. God. 1910–33. u Puli je imao registriran atelijer »Olimpia« na Monte Zaru u Via Speculi, s podružnicom na Brijunima. Poslije se spominje i kao vlasnik »Foto und Kino Industrie«. U poslu mu se 1915. priključio suprugin nećak Stanko Vujčić, koji je nastavio voditi atelijer nakon njegove smrti. God. 1925. dobio je »Grand Prix« na Izložbi umjetničke fotografije u Rimu. – Brat Maksimilijan (Makso), fotograf (? – Osijek, ?). Od 1880-ih djelovao je u Osijeku, gdje je imao atelijer u Kapucinskoj ul. Svoje fotografije ulagao je u luksuzne kartone na poleđini kojih su bile navedene sve njegove nagrade i odličja. Sudjelovao je 1891. na Međunarodnoj izložbi umjetnina u Zagrebu kao jedan od trojice hrv. fotografa. Snimao je uglavnom portrete, od kojih su neki izrađeni gotovo perfekcionistički. Na Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. izlagao je i fotografije krajobraza i narodnih nošnji.

LIT.: N. Grčević: Fotografija devetnaestog stoljeća u Hrvatskoj. Zagreb 1981. – M. Tonković: Oris povijesti fotografije u Hrvatskoj. Fotografija u Hrvatskoj 1848–1951 (katalog izložbe). Zagreb 1994. – M. Stern: Schrecker Ignaz Franz. Österreichisches Biographisches Lexikon 1815–1950. Wien 1997. – M. Tonković: Židovi fotografi (katalog izložbe). Zagreb 2004. – http://freepages.genealogy.rootsweb.ancestry.com, pristupljeno 27. X. 2012.

SCHREIBER, Dragutin, obrtnik (Martijanec kraj Ludbrega, 23. IV. 1884 – ?logor, 1941–1945). Sin Emanuela, suprug Ane rođ. Kobler te otac Lujze (?Zagreb, 1922 – ?) i Ota. U međuratnom razdoblju u Zagrebu u Vlaškoj ul. imao je ljevaonicu kovina »Materijali za autogeno varenje i lotanje«. Stradao je u nepoznatom logoru. – Sin Oto, strojarski tehničar (?Zagreb, 1923 – logor Slana, 1941). Po uspostavi NDH bio je 30. V. 1941. uhićen te interniran u logor Danicu, zatim u Jadovno, a odande na otok Pag, gdje je stradao u logoru Slana.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 698. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28139. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SCHREIBER, Samuel, rabin (Eger, Mađarska ili Đurđenovac, 22. VI. 1883 – logor Jasenovac, 1941). Sin Simona, suprug Laure (Ilona) rođ. Ausch te otac Livije (Zagreb, 1935) i Ljudevita (Zagreb, 1939). U Hrvatsku se doselio 1915. iz Egera. U međuratnom razdoblju djelovao je u Zagrebu kao rabin ortodoksne ŽO. Po uspostavi NDH bio je uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 698.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SCHREIBSTEIN, Mira, pedagoginja (? – ?). Djelovala je kao nastavnica u žid. školi u Zagrebu 1930-ih. Imala je sina Božu (Zagreb, 1929), koji je preživio II. svj. rat.

LIT.: Z. Milo: Tako je to bilo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1941–1945). S opširnim historijskim pregledom toga razdoblja. Beograd 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SCHREINER, Armin, poduzetnik i žid. aktivist (Koprivnica, 25. III. 1874 – logor Jasenovac, 1941). Sin Julija, brat Marije Valerije ud. Reich, suprug Ruže s kojom je imao šestero djece (Ferdinanda, Vladimira, Otta, Lea, Eleonor (Ellu) ud. Lederer i Miru). Isprva je radio kao namještenik građevinske industrije »Zagorka« u Bedekovčini i Zagrebu. Najkasnije do 1908–09. postao je njezinim upraviteljem te na uglu Mesničke ul. i Ilice u Zagrebu otvorio »uzorno skladište« (izložbeni prostor). Nakon što je tvornica 1918. prešla iz vlasništva austr. poduzeća u samostalno hrv. dioničko društvo, postao je jednim od njezinih najvećih dioničara te jedinim zastupnikom u prodaji proizvoda tvornice. U današnjem Deželićevu prilazu naslijedio je od oca zemljište, koje je prodao »Zagorki« te za dobiveni novac kupio većinski paket dionica čime je konačno postao njezinim vlasnikom. Uz to bio je potpredsj. Gradske štedionice u Zagrebu, ravnatelj Zagrebačke gradnje i Bosansko-hercegovačke gradnje, ravnatelj i suvlasnik Bukovačke proizvodnje cigle, Južnoslavenske industrije motora, poduzeća Ugljenokopno d. d. »Mirna«, Jugozapadne granične lokalne željeznice. Tijekom 1930-ih član je »Lože Zagreb 1090« nezavisnoga žid. reda Bnei Brit. Po uspostavi NDH sa suprugom je preuzeo žid. znak te bio izbačen iz svojega zagrebačkog stana te krajem lipnja 1941. uhićen. Bio je zatočen na Zagrebačkom zboru na Savskoj cesti te deportiran u gospićki sustav logora, a potom u jasenovački logor Bročice, gdje je stradao prije kraja godine. Nakon što je uhićen, njegova sestra uputila je 31. X. 1941. Ustaškom redarstvu molbu da ga se zbog starosti i narušena zdravlja oslobodi prisilnoga rada. Tvornica »Zagorka« zaplijenjena je 1942, a 1946. nacionalizirana. – U Zagrebu je ostao upamćen kao proizvođač keramičkih pločica mnogih reprezentativnih zgrada, među ostalim Hrvatskoga državnog arhiva i Hrvatskoga društva književnika. – Sin Ferdinand (Škrinjarić, Ferdo), inženjer i poduzetnik (Zagreb, 24. III. 1901 – Auschwitz, 1942. ili 1943). S Gretom (Hodonín, Češka, 1899 – logor Stara Gradiška, 1942) otac je Paula (Pavla), Helge (?, 1931 – logor Stara Gradiška, 1942) i Huga (? – ?). Od 1935. bio je u drugom braku sa Štefom (Štefica) rođ. Rac (Ratz). Studij keramičke tehnologije završio je 1926. u Češkoj. Nakon povratka u domovinu postao je direktor građevinske industrije »Zagorka« i jedan od dioničara. Svoja nova tehnološka saznanja uspješno je primjenjivao (npr. prirodno sušenje proizvoda, svakidašnja kontrola istovjetne temperature peći i druga) i znatno pridonio povećanju proizvodnje. Uz to bio je aktivan i u društvenom životu Bedekovčine. Na katoličanstvo je prešao 1938. Po uspostavi NDH, u srpnju 1941, na zahtjev ustaškoga povjerenika bivšega poduzeća privremeno je zadržan na poslu kao neophodno potreban stručnjak. No već 23. XII. 1941. je uhićen sa sinom Paulom po nalogu Karla Hegera, zapovjednika logora Loborgrad i Gornja Rijeka, pod optužbom za slušanje zabranjene radiopostaje (kod svojega bivšeg namještenika Dragutina Benčića) i zlostavljanje »arijevki«. Deportiran je u Auschwitz, odakle se nije vratio. S njim su uhićene i njegova supruga i punica Malvina Rac, zapečaćen im je stan, a sve živežne namirnice zaplijenjene i prevezene u logor. Svi članovi obitelji, osim sinova Paula i Huga, stradali su u Holokaustu. – Ferdinandov sin Paul (Pavle), poduzetnik (Zagreb, 4. XI. 1928). Djetinjstvo je proveo u Bedekovčini, gdje je djed Armin bio vlasnik »Zagorke«. Nakon razvoda roditelja 1935, ostao je živjeti s ocem u Bedekovčini, gdje je završio osnovnu školu. Realnu gimnaziju pohađao je u Varaždinu do 1941, kad mu je onemogućeno daljnje školovanje zbog žid. podrijetla. Bio je 1941. uhićen s ocem, no pušten, nakon čega je živio kod očevih prijatelja Emerika i Ženke Glojnarić u Maču. Ponovo je bio uhićen i zatočen u zgradi Realne gimnazije u Križanićevoj ul. u Zagrebu, no od deportacije ga je spasila rođakinja Marija Valerija Reich. Nakon što su 1943. ustaše ubile obitelj Glojnarić, ostao je živjeti u njihovoj kući s Jurekom Pavlekom, zaduženim za poljoprivredne radove na imanju u Maču. God. 1944, kako bi izbjegao progone, prijavio se za služenje voj. roka u oružanim snagama NDH u Samoboru, otkud je krajem veljače 1945. pobjegao i kraj II. svj. rata dočekao u Maču. Nakon rata živio je kod obitelji ekonomista → Ive Reicha u Zagrebu, gdje je 1960. završio Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, smjer umjetničke i tehnološke keramike. Radio je kao asistent Miroslava Karšulina na JAZU (danas HAZU) pri Fakultetu za fizičku kemiju Sveučilišta u Zagrebu. Iselio se 1951. u Izrael, gdje je završio studij te bio tehnički voditelj tvornice »Fayence Trust«, koja se bavila proizvodnjom keramičkih pločica. God. 1960. sa suprugom Ilanom preselio se u Italiju, gdje je radio u poduzeću SITI u Novari, gdje je 1976. osnovao vlastito poduzeće »Keraconsul«, za pomoć i savjetovanje na području keramičke tehnologije. Otac je Danijela i Dalije. Sjećanja na Holokaust objavio je u knjizi Spašeni iz Zagreba (Zagreb 2014).

IZV.: HDA, MUP NDH, br. 223, kut. 26, Predsjednički ured, br. 25691, god. 1941. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28285. – JUSP Jasenovac. – KŽZ – Podaci o ulazniku B. Polić. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: J. Dundović: Adresar 1909. Zagreb 1908. – Loža »Zagreb«. Jevrejski glas, 5(1932) 48; 6(1933) 26; 7(1934) 8. – Bilten ŽOZ, 1990, 14. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – P. Schreiner: Spašeni iz Zagreba. Zagreb 2014.