Kategorija: S

SCHÖNBRUN, Emanuel, rabin (? – ?). God. 1892–94. bio je kotarski rabin u Kutini.

LIT.: Lj. Dobrovšak: Židovska zajednica u Moslavini i Kutini. Zbornik Moslavine, 7/8(2004–2005).

SCHÖNFELD, Lazar, rabin (? – ?). Bio je nadrabin u Vinkovcima 1910–13.

LIT.: T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002.

SCHÖNFELD, Leon, liječnik (?, o. 1864 – Zagreb, 28. XII. 1933). Otac je Betti ud. za Josipa Plesnera. Djelovao je kao liječnik i sanitetski nadsavjetnik. God. 1906. proglašen je počasnim građaninom grada Ključa. Cionistički orijentiran, podupirao je aktivnosti žid. zajednice i cionističkoga pokreta. Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu poklonio je skupocjen teleskop i sunčanu uru što je njegov zet naveo u svojoj prijavi imovine vlastima NDH 23. VI. 1941.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 691. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: (Nekrolog). Židov, 18(1934) 1.

SCHÖNHEIT, Rubin (Ruben), liječnik (Jarosław, Poljska, o. 1810 – Zagreb, 9. X. 1878). Pradjed → Mirjane Gross. Diplomirao je medicinu u Beču 1838. tezom o babinjoj groznici (Disertatio inauguralis medico practica, sistens phlebitidem uterinam adjunctis septem historus ejusdem morbi), čiji se primjerak nalazi u NSK u Zagrebu. Nakon dolaska u Hrvatsku djelovao je kao kotarski liječnik, a 1874–78. obnašao je dužnost gradskoga fizika u Zagrebu. Poginuo je nesretnim slučajem (pregazila ga je konjska zaprega).

IZV.: DAZ, Gradsko zastupstvo Zagreba, Zapisnik sjednice od 19. I. 1874. – Podaci o ulazniku T. Grüner i M. Gross.

LIT.: (Nekrolog). Liječnički vjesnik, 2(1878) 1. – L. Glesinger: Zameteni tragovi. Pabirci o nekim našim starim liječnicima. Jevrejski almanah, 1959–1960. – M. D. Grmek i V. Dugački: Hrvatska medicinska bibliografija. Opis tiskanih knjiga i članaka s područja humane i veterinarske medicine i farmacije, koji se odnose na Hrvatsku, sv. 3, 1918–1940. Zagreb 1984.

SCHÖNSTEIN, Alfred, pravnik (Zagreb, 4. II. 1867 – ?, prije 1941). Sin Lavoslava (Leopolda) i Emilije rođ. Leitner (?, o. 1837 – Zagreb, 1. IV. 1929), brat Ignaza (Zagreb, 1862 – Zagreb, 18. I. 1903) i Maksa. U braku s Margitom (Margherita) rođ. Prister (?, o. 1883 – Zagreb, 2. VI. 1978) otac je Vladimira, Sonje, Gine i Renate Lucije. Doktorirao je temeljem rigoroza na zagrebačkom Pravnom fakultetu 1891. Kao student bio je član Starčevićeve stranke prava i opirao se mađaronskoj politici, zbog čega mu je tek 1903–04. dopušteno otvaranje odvjetničkoga ureda u Zagrebu. U I. svj. ratu borio se kao časnik hrv. domobranstva te je bio odlikovan medaljom za hrabrost. Po uspostavi NDH njegova se udovica pozvala na patriotske zasluge svojeg oca → G. Pristera ml. i svekra Lavoslava te zatražila arijska prava za sebe i djecu. Molba joj je odbijena. Njezina deportacija u logor bila je predviđena za 26. II. 1942, no odgođena je nakon što se uz pomoć poznanstva uspjela hospitalizirati u Bolnici milosrdnih sestara (danas KBC »Sestre milosrdnice«). Dana 22. VII. 1942. nalazila se na popisu Židova koje je po nalogu UNS još te noći trebalo uhititi i otpremiti u logor. Nakon uhićenja kći Renata Lucija, kojoj su arijska prava ipak bila priznata, uspjela je isposlovati majčino puštanje na slobodu. Njezina daljnja sudbina do završetka rata nije poznata. – Sin Vladimir, službenik (Zagreb, 1908 – Zagreb, nakon 1. VIII. 1941). Po uspostavi NDH dobio je otkaz u banci i započeo učiti postolarski zanat. U prijavi imovine vlastima NDH 24. VI. 1941. naveo da je sezonski radnik u tvornici cipela. Uhićen je 1. VIII. 1941. u majčinu stanu u Kačićevoj ul. te ubijen na Dotrščini. – Kći Renata Lucija ud. Senečić, glazb. pedagoginja (Zagreb, 15. IX. 1905 – Zagreb, 10. VI. 2000). Po nalogu iz Ureda poglavnika (upućenog na ruke Eugenu Kvaterniku u RUR) od 31. XII. 1941. izuzeta je od mjera protiv Židova na temelju priznavanja arijskih prava. – Alfredov brat Makso, poduzetnik (? – Zagreb, 22. IV. 1912). Bio je dugogodišnji ravnatelj privatnoga poduzeća Zagrebačka plinara u Kukovićevoj ul. (ugao današnje Gundulićeve i Hebrangove ul.), koje je 1862. osnovao augsburški tvorničar A. L. Riedinger. – Alfredov otac Lavoslav (Leopold), liječnik (?, o. 1826 – Zagreb, 15. III. 1884). Nakon završetka studija medicine u Beču radio je u Zagrebu kao primarni liječnik Bolnice milosrdnih sestara. Uz to je tri godine besplatno vršio dužnost liječnika zagrebačke policije te dvadeset tri godine besplatno liječio siromahe za što je bio nagrađen zahvalnicama. God. 1874. suosnivač je Zbora liječnika Hrvatske i Slavonije (danas Hrvatski liječnički zbor). Zajedno s Aleksom Rakovcem i Aleksom Vancašem autor je Osnove za uredjenje zdravničkog upraviteljstva u krunovini Hérvatskoj i Slavoniji (Zagreb 1850). To je djelo ocijenjeno kao važan prijedlog za uređenje zdravstvenih prilika u Hrvatskoj, a u njemu se posebno ističe potreba osnivanja medicinskog fakulteta i primaljske škole u Zagrebu.

IZV.: DAZ, Matične knjige Židova, Matična knjiga rođenih 1849–1870, br. 48, 109. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 698. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28642, 29388, 29572, 29704.

LIT.: J. Dundović: Adresar 1909. Zagreb 1908. – F. Šandor i M. Schönstein: Plinara slobodnog i kraljevskog grada Zagreba. Spomen knjiga prigodom 50-godišnjice opstanka zagrebačke plinare. Zagreb 1912. – (Nekrolog). Narodne novine, 78(1912), 23. IV. – L. Thaller: Povijesti medicine u Hrvatskoj i Slavoniji 1770–1850. Karlovac 1927. – M. D. Grmek: Hrvatska medicinska bibliografija. Opis tiskanih knjiga i članaka s područja humane i veterinarske medicine i farmacije, koji se odnose na Hrvatsku, sv. 1, 1470–1875. Zagreb 1955. – M. Despot: Industrija i trgovina građanske Hrvatske 1873–1880. Prilog gospodarskoj povijesti u doba banovanja Ivana Mažuranića. Zagreb 1979. – 200 godina Židova u Zagrebu. Referati i govori za proslave 180-godišnjice Jevrejske općine Zagreb (6.–9. XI. 1987). Zagreb 1988. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – B. Belicza i A. Szabo: Public Health Reforms and Development of Health Service in the Ðakovo, Subdistrict and Administrative County in the Period 1850–1899. Croatian Medical Journal, 41(2000) 1. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – V. Dugački: Dr. Mavro Sachs (1817. – 1888.) – prvi medicinski docent Zagrebačkog sveučilišta. Acta medico-historica adriatica, 8(2010) 2.

SCHÖNTAG, Ludwig (Schoentag, Shentak, Sharon; Ljudevit, Lujo), inženjer (Torčec kraj Koprivnice, 28. I. 1902 – Haifa, Izrael, 1987). Sin Henrika i Cecilije rođ. Eisenstädter. Osnovnu školu završio je u Torčecu, srednju školu u Križevcima, a 1926. diplomirao je na Tehničkom fakultetu u Zagrebu. Od 1927. bio je inženjer u Gradskoj plinari i munjari u Koprivnici, a poslije gl. inženjer Gradske električne centrale Koprivnica. Radio je na proširenju i usavršavanju gradske niskonaponske mreže i postaje. Po uspostavi NDH s majkom i ostalim koprivničkim Židovima uhićen je 23. VII. 1941. te zatočen u logoru Danica, a odande prebačen u logor Jasenovac. Nakon što je sisačka termoelektrana stradala u savezničkom bombardiranju 1944, na zahtjev njezina upravitelja Stanekovića kao neophodno potreban stručnjak pušten je iz logora i prebačen u Sisak na rad u elektrani. Do kraja rata kretao se pod nadzorom. Nakon završetka II. svj. rata radio je u rudniku Raša u Istri. God. 1949. preko Italije iselio se u Izrael, gdje je radio u poduzeću »Vulkan« u Haifi. Po dolasku u Izrael promijenio je ime i prezime.

IZV.: Podaci o ulazniku A. Muraj, K. Švarc i E. Kuzmić.

SCHÖNWALD, Ivica, veterinar (Donja Stubica, 9. VIII. 1913 – kraj Okučana, krajem 1942. ili poč. 1943). Sin Hinka i Selme rođ. Klein, brat Mladena (Donja Stubica, o. 1910 – logor Stara Gradiška, 1942), suprug Regine (Relike) rođ. Städtler (Donja Stubica, 1915 – logor Stara Gradiška, 1943), šogor Katice (Donja Stubica, o. 1908 – logor Stara Gradiška, 1942) te stric Zlatka (Donja Stubica, 1940 – logor Stara Gradiška, 1943). Otac mu je bio mesarski obrtnik. U Zagrebu je maturirao u Državnoj klasičnoj gimnaziji 1931. te diplomirao na Veterinarskom fakultetu 1939. Potkraj iste god. počeo je raditi kao volonter u Varaždinu, a 1940. prijavljuje se među prvih 100 veterinara u novoosnovano Hrvatsko veterinarsko društvo. Nedugo zatim prelazi u Zagreb, gdje počinje raditi kao veterinarski vježbenik volonter u Kotarskoj oblasti; prema Igoru Gostlu radio je u Kastvu, odakle se poč. 1941. vratio u Zagreb radi liječenja. Po uspostavi NDH bio je rješenjem ministra narodnoga gospodarstva od 8. V. 1941. otpušten iz državne službe te ubrzo uhićen i odveden u logor Staru Gradišku, odakle se posljednji put javio 3. X. 1942. Nakon nekog vremena odveden je s još nekoliko logoraša kamionom u šumarak kraj Okučana, gdje su svi strijeljani.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 698. – JUSP Jasenovac.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SCHÖNWALD, Slavko, infektolog (Karlovac, 11. XI. 1934 – Zagreb, 28. III. 2003). Sin Milana i Darinke rođ. Rendeli. Osnovnu školu završio je u Karlovcu, a gimnaziju u Zagrebu. Diplomirao je 1959. na zagrebačkom Medicinskom fakultetu, gdje je 1967. specijalizirao infektologiju, a 1983. doktorirao tezom Promjene ritma lučenja kortizola pri infekciji myxovirusom parotitisa kao dokaz afekcije nadbubrežne žlijezde. Nakon studija stažirao je i volontirao na Internom odjelu KBC »Sestre milosrdnice« te predavao u Školi za medicinske sestre. Od 1963. radio je u Klinici za infektivne bolesti »Dr. Fran Mihaljević«, gdje je bio osnivač i dugogodišnji voditelj ambulante i odjela za liječenje urogenitalnih infekcija (1972–80), ravnatelj (1980–84) te predstojnik Klinike (1988–2002). Od 1963. asistent je na Medicinskom fakultetu, 1983. izabran je u zvanje docenta, a 1986. u zvanje redovitoga profesora. Bio je dugogodišnji pročelnik Katedre za infektologiju. Sudjelovao je u radu mnogih domaćih i međunarodnih kongresa te bio član Hrvatskoga liječničkog zbora, Hrvatskoga društva infektologa, Društva za kliničku farmakologiju, Međunarodnoga društva za kemoterapiju, Europskoga udruženja za kemoterapiju, Mediteranskoga društva za kemoterapiju, član užega odbora Mediteranskoga društva za zarazne i parazitarne bolesti, Udruženja za infektologiju, član Savjeta Međunarodnoga društva za zarazne bolesti te naposljetku suosnivač i predsj. Društva za kemoterapiju Hrvatskoga liječničkog zbora. Bio je voditelj znanstvenih projekata Ministarstva znanosti i tehnologije RH te kliničkih istraživanja antimikrobnoga liječenja. Jedan je od prvih istraživača u kliničkoj primjeni azitromicina. Bavio se pretežito antimikrobnom terapijom i urogenitalnim infekcijama – spolno prenosivim bolestima objavljujući radove kao autor i suautor u periodici Neurologia Croatica (1991), Pharmaca (1991–92, 1994–95, 1998–99, 2001–02), Croatian Medical Journal. War Supplement (1992), Medicus (1992, 1994–95, 1997, 2000–02), Liječnički vjesnik (1993–95, 2001–02), Acta clinica Croatica (1996), Infektološki glasnik (1997–98, 2000–03), Paediatrica Croatica (1998), Acta clinica Croatica (2001) i Medix (2002).

DJELA: Iskustva s cefradinom (Eskacefom) (suautor). Ludbreg 1975. – Primjena Bonopena u bolničkoj i izvanbolničkoj praksi (suautor). Ludbreg 1975. – Medicina starije dobi. Zagreb 1990. – Specijalna klinička infektologija (suautor). Zagreb 19948. – Antibiotici: racionalna primjena (suautor). Zagreb 1998, 20012. – Priručnik za liječenje i sprečavanje infektivnih bolesti. Džepni vodič (suautor). Zagreb 2000. – Infektologija: udžbenik za medicinske škole (suautor). Zagreb 2000. – Interna medicina (suautor). Zagreb 1997, 20002. – Epidemiologija zaraznih bolesti (suautor). Zagreb 2003.

IZV.: Kartoteka članova ŽOZ.

LIT.: Schönwald, Slavko. Tko je tko u Hrvatskoj medicini. Zagreb 1994. – J. Begovac: (Nekrolog). Medicus, 12(2003) 1.

SCHÖNWALD, Vilko, obrtnik (Oštrica, 15. V. 1903 – ?logor, 1941–1945). Sin Josipa i Franjice rođ. Majzl, suprug Doroteje te otac dvoje djece. Zavičajnost je stekao u Ljubeščici. Djelovao je kao mesarski obrtnik. God. 1936. prešao je na katoličanstvo. Po uspostavi NDH, u lipnju 1941, zatražio je priznanje arijskih prava. Uhićen je 26. VII. 1941. te interniran u Varaždin, sutradan odveden u Zagreb zajedno s ostalim varaždinskim Židovima, a idućega dana u logor. Njegova je supruga 31. VII. 1941. predala molbu da ga se kao hranitelja obitelji i oca dvoje maloljetne djece pusti na slobodu, jer je u mješovitom braku i rimokatolik, a nalazi se u njoj nepoznatom logoru. Molba je proslijeđena na uredovanje, a 1. IX. 1941. odbijena. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28039.

SCHORSCH, Alfred (Šorš), liječnik (Kaposvár, Mađarska, ili Osijek, 1895. ili 1896. – logor Jasenovac, II. 1942). Unuk Simona, sin trgovca Alfreda. Brat liječnice → Melanije Skopczynski. U međuratnom razdoblju djelovao je kao liječnik u Osijeku. Po uspostavi NDH uhićen je i u ljeto 1941. deportiran u Gospić, potom u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: JUSP Jasenovac. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 1. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – A. Budaj: Vallis Judaea. Povijest požeške židovske zajednice. Zagreb 2007.