Kategorija: S

SCHNEE, Alfred, violinist (Beč, 6. VII. 1913 – logor Jasenovac, 1941). Sin Mihaela i Beile rođ. Erwisz. Uoči Anschlussa trajno se naselio u Zagrebu, gdje je u ožujku 1941. bio imenovan stalnim zamjenikom koncertnog meštra Hrvatskoga amaterskog simfonijskog orkestra. Po uspostavi NDH bio je uhićen 1. VII. 1941. te odveden u logor Krapje (Jasenovac I). Premda je molbu njegove zaručnice Margite Mautner da ga se pusti iz logora svojim potpisom podržao zagrebački kanonik Kamilo Dočkal, tadašnji predsj. Hrvatskoga katoličkog kasina, molba je odbijena.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28868.

SCHNEIDER, Josip, liječnik (Kostajnica, 1900 – Zagreb, 16. VIII. 1977). Studij medicine završio je u Zagrebu 1924. te djelovao kao liječnik u Pakracu. Na nepoznati način preživio je II. svj. rat. U travnju 1945. priključio se Jugoslavenskoj armiji djelujući kao liječnik u sastavu Medicinsko-sanitetskoga bataljona 36. divizije.

LIT.: J. Romano: Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941–1945. Žrtve fašističkog terora i učesnici u narodnooslobodilačkom ratu. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1973, 2.

SCHNEIDER, Marcel, matematičar i fizičar (?, Poljska, 28. I. 1900 – Jadovno, VII. 1941). Rodio se u činovničkoj obitelj. Otac mu je kao veterinar služio po različitim mjestima BiH. Gimnaziju je pohađao u Mostaru, a završio u Travniku 1918. Studij filozofije započeo je u Zagrebu, a diplomirao u Beču. God. 1925. doktorirao je u Zagrebu tezom Pokušaj određenja istine: osnovi jedne kritičke sinteze. Djelovao je kao gimnazijski profesor u Sarajevu, odakle je 1939. kao komunistički simpatizer po kazni premješten u Gornji Milanovac, gdje se zatekao za Travanjskoga rata 1941. Bio je poznat kao izvrstan predavač, poglavito po svojim javnim predavanjima na Narodnom univerzitetu u Sarajevu, dobar znalac književnosti i umjetnosti. Bavio se filozofijom, psihologijom, sociologijom te znamenitim filozofima (Giordano Bruno, Baruch Spinoza, Immanuel Kant) objavljujući radove pretežito u sarajevskim Pregledima (1932–40). Izgleda da se potom vratio u Zagreb, gdje je u srpnju 1941. uhićen i deportiran u Gospić te u Jadovno, gdje je stradao.

IZV.: Podaci o ulazniku M. Schneider Hutterer.

LIT.: Jevrejski pregled, 25(1974) 5/6. – Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb 1998. – http://elmundosefarad.wikidot.com/snajder-dr-marcel, pristupljeno 22. VII. 2011.

SCHNELLER, Kalman (Koloman), pravnik i sportaš (Zagreb, 14. II. 1903 – Kerestinec, 31. XII. 1944). Sin Mavra i Leopoldine rođ. Schipek, brat Vladimirov te suprug Mihaele pl. Praunsperger. U Zagrebu je pohađao I. realnu gimnaziju i diplomirao na Pravnom fakultetu 1928. te iste god. doktorirao temeljem rigoroza. U Advokatski imenik upisan je 1935. Radio je kao odvjetnik i pravnik u Zagrebačkom električnom tramvaju (ZET). Prešao je na katoličanstvo 1928, a sljedeće se god. oženio. Po uspostavi NDH uhićen je 19. VI. 1941. te po »naredbi gosp. savjetnika Britvića« zatočen zajedno s drugim žid. odvjetnicima u Kerestincu. Brat Vladimir zatražio je njegovo puštanje na slobodu pozivom na zakonsku odredbu o rasnoj pripadnosti po kojoj K. nije Židov jer su mu djed i baka po majci rimokatolici i »arijevci« (o čemu mu je Odvjetnička komora izdala potvrdu). Zahtjev je proslijeđen Ministarstvu unutrašnjih poslova, a 30. VI. 1941. Predsjedničkom uredu. Iz dokumenata se ne vidi je li K. tada pušten na slobodu, no ako i jest, u prvoj pol. srpnja ponovo je bio uhićen i zatočen na Zagrebačkom zboru. Strijeljan kao talac za odmazdu zbog napada na njemačke i ustaške časnike krajem 1944. – Kao atletičar nastupao je za HAŠK, za ASK i Hrvatski sportski klub »Concordia«. Na pojedinačnom prvenstvu države 1921. u Zagrebu osvojio je 1. mjesto na 1500 m i 2. mjesto na 5000 m, 1927. u Zagrebu 3. na 800 m i 4. na 1500 m i 1933. u Zagrebu 3. na 1500 m. Na državnom prvenstvu u cross-countryju (krosu) 1922. u Zagrebu na 7,5 km pojedinačno osvojio je 2. mjesto, a ekipno kao član HAŠK 1. mjesto i 1923. u Zagrebu na 7,5 km pojedinačno 3. mjesto te ekipno kao član HAŠK 2. mjesto. Oborio je 4 puta državni rekord na 800 i 1500 m 1921–23. Osobne rekorde je postigao 1923. na 800 m (2:04,0) i 1500 m (4:24,0), a to su bili ujedno i državni rekordi. Za reprezentaciju Kraljevine SHS nastupio je na prva dva atletska međunarodna nastupa 7. VI 1922. u Beogradu u dvoboju protiv Rumunjske na 3000 m i 6. i 7. VIII. 1922. u Pragu na troboju protiv Čehoslovačke i Poljske na 800 m. Uz atletiku bavio se gimnastikom i motociklizmom. – Brat Vladimir, liječnik (Zagreb, 14. V. 1905 – Zagreb, 27. II. 1982). Studij medicine završio je u Beču te djelovao kao liječnik u Zagrebu. Stanovao je u Radićevoj ul. Po uspostavi NDH bio je zaštićen jer po majci nije bio Židov; uz to imao je jake polit. veze jer je njegova molba za puštanje na slobodu brata Kolomana, koji je s drugim zagrebačkim žid. odvjetnicima u lipnju 1941. bio zatočen u Kerestincu, dospjela čak do Predsjedništva vlade i Predsjedničkog ureda NDH. Nakon rata nastavio je djelovati kao liječnik u Zagrebu.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27623, 27750. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Jugoslavenski sport 1933. Zagreb 1933. – Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik 9(1935) 5/6. – Jugoslavenska atletika 1921–1971. Beograd 1971. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – Lj. Gajić: Zlatna knjiga jugoslovenske atletike. Jagodina 2000. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – Popis građana Samobora, učesnika NOP-a i žrtava ustaškog terora. Novi Omanut, 11(2003) 58. – Lj. Gajić: Seniorska prvenstva Jugoslavije. Jagodina 2007.

SCHNELLER, Šandor, poduzetnik (? – ?Zagreb, 1937). God 1909. u zagrebačkoj Ul. Marije Valerije (danas Praška ul.) posjedovao je, preko puta sinagoge, rezbariju za kovine i dragulje te Tvornicu štampilja. Bio je član »Lože Zagreb 1090« nezavisnoga žid. reda Bnei Brit.

LIT.: Židovska smotra, 3(1909) 6. – Loža »Zagreb«. Jevrejski glas, 5(1932) 48; 6(1933) 26; 7(1934) 8. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3.

SCHÖBERLE, Ladislav (Schoeberle) (Pitomača, 10. III. 1918 – ?). Sin Eugena (?, o. 1885 – Zagreb, 9. VIII. 1954) i Julijane rođ. Heilig (?, o. 1896 – Zagreb, 8. I. 1968). Kršten je u Pitomači 1924. Po uspostavi NDH bio je student Visoke montanističke škole u Löbenu u Njemačkoj. Nakon godinu dana studija dobio je zabranu daljnjega studiranja u Njemačkoj jer mu je majka bila Židovka. Njegov otac, rimokatolik i »arijevac«, inženjer, od 1918. ravnatelj rudnika u Pitomači i Novom Golubovcu, obratio se u svibnju 1942. vlastima NDH molbom da se njegova sina prizna za »arijevca« kako bi mogao završiti započeti studij te je već 20. V. 1942. dobio potvrdu da se L. u smislu zakonske odredbe o rasnoj pripadnosti […] ne smatra Židovom. Daljnja sudbina nepoznata, po svemu sudeći preživio je rat.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29394.

SCHOENBERG, Samuel (Schonberg), žid. aktivist (?, 1838 – Zagreb, 18. III. 1926). Na izborima za Predsjedništvo i Vijeće ŽOZ 1912. izabran je za člana Predsjedništva.

LIT.: J. Dundović: Adresar 1909. Zagreb 1908. – Židovska smotra, 6(1912) 6.

SCHÖLLER, Franjo, obrtnik (?, o. 1869 – Zagreb, 15. XI. 1944). O. 1913. posjedovao je urarsku i draguljarsku radnju na početku zagrebačke Ilice.

IZV.: Gradska groblja Zagreb.

LIT.: Židovska smotra, 7(1913) 3.

SCHOLLER, Vatroslav (Schöller, Vjekoslav), liječnik (Zalaegerszeg, Mađarska, 24. XII. 1869 – Zagreb, 3. II. 1942). Sin Maksa te brat Izidora i Berte ud. Deutsch. Studij medicine završio je u Beču, gdje je bio član društva Hrvatskih sveučilištaraca »Zvonimir«. Nakon završenoga studija u Vlaškoj ul. u Zagrebu otvorio je ordinaciju, u kojoj je djelovao više od 40 godina. Uz to je u međuratnom razdoblju bio liječnik Okružnoga ureda te štićenika staračkoga Doma »Lavoslav Schwarz«. Domovnicu Poglavarstva slobodnoga i kraljevskoga grada Zagreba dobio je 6. XII. 1896. Bio je i član Družbe »Braća Hrvatskoga Zmaja« s pridjevkom »Zmaj vlaškoulički«. Po uspostavi NDH zatražio je arijska prava te predao molbu za oslobođenje od nošenja žid. znaka za sebe i sestru Bertu, no molba je bila odbijena. U prijavi imovine naveo je vlasništvo polovine kuće u Deželićevoj ul. Unatoč tomu, po nalogu upućenu iz Ureda poglavnika na ruke Eugena Kvaternika u RUR, bio je 31. XII. 1941. izuzet od mjera protiv Židova s mogućnošću dobivanja dozvole boravka i rada. Nalazi se na popisu žid. liječnika u Zagrebu načinjenog u ŽOZ 18. XII. 1941. na zahtjev RUR. – Brat Izidor, trgovac i kućevlasnik (?Zalaegerszeg, Mađarska, o. 1865 – Zagreb, 25. VII. 1918). Sa suprugom Helenom rođ. Ragendorfer otac je Josipa i Vojka. God. 1890. doselio se s obitelji iz Zalaegerszega u Mađarskoj u Zagreb, gdje je najkasnije od 1909. bio vlasnik protokolirane trgovine mirodijama »Scholler trgovina« u Vlaškoj ul. Posjedovao je vilu na Jabukovcu. Višekratno je bio kandidat na listi Hrvatske stranke prava za gradskoga zastupnika u Zagrebu. Po uspostavi NDH njegova je supruga bila izbačena iz vile na Jabukovcu, koju su zatim zaposjele njem. vojne vlasti. – Izidorov sin Vojko, liječnik (?Zalaegerszeg, Mađarska, o. 1890 – ?). God. 1890. doselio se s roditeljima iz Zalaegerszega u Zagreb. Studirao je na prestižnim eur. sveučilištima. Po završetku fakulteta živio je u Parizu, gdje je napravio zavidnu karijeru i liječio mnoge uglednike. Prije II. svj. rata prešao je na katoličanstvo. Po nacističkoj okupaciji Francuske 1940, prebjegao je u London, gdje je bio u kontaktu s franc. vladom u izbjeglištvu pod vodstvom Charlesa de Gaullea te je zbog podrške dobio više javnih priznanja. – Izidorov drugi sin Josip, poduzetnik (Zagreb, 19. II. 1895 – Zagreb, 14. VII. 1979). Nakon očeve smrti preuzeo je s majkom vođenje obiteljske »Scholler trgovine«. Na nepoznat način preživio je II. svj. rat. Najvjerojatnije je u rodbinskim vezama s Adom (Zagreb, 15. II. 1908 – Zagreb, 4. VII. 1984).

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 697. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27366, 28572, 28642.

LIT.: J. Dundović: Adresar 1909. Zagreb 1908. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SCHÖN, Arnold, liječnik (Vinkovci, 10. VI. 1886 – Gat, Izrael, 1987). Sin Ignatzov. Sa suprugom Luisom rođ. Ehrenferund otac je Tea i Hede ud. Banović. Završio je gimnaziju u Vinkovcima, a studij medicine u Beču. U međuratnom razdoblju radio je kao liječnik u Đakovu i u Zemunu. Po uspostavi NDH upućen je u skupini žid. liječnika u BiH djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. Nakon uhićenja u Hrvatskoj Dubici deportiran je u logor Jasenovac, gdje je radio u logorskoj bolnici sve do 19. IV. 1945, kad je odveden iz bolnice s drugim medicinskim osobljem i pacijentima. Jedan ga je domobranski časnik ukrcao na kamion svoje satnije i iskrcao pred kućom Schönovih prijatelja u Šenoinoj ul. u Zagrebu, gdje se skrivao do dolaska partizana 8. V. 1945. Nakon rata iselio se u Izrael.

LIT.: Sećanja Jevreja na logor Jasenovac. Beograd 1972. – T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002.