Kategorija: S

SCHLESINGER, Lavoslav, bankar (Osijek, 15. IV. 1864 – Auschwitz, 1943). Sin Emanuela i suprug Josipe rođ. Eisner, otac → M. Suvina i Olge ud. Špigel, supruge → Edgarove. Isprva je bio gl. knjigovođa Prve hrvatske štedionice, a zatim ravnatelj Jugoslavenske udružene banke u Zagrebu. Potkraj I. svj. rata je bankrotirao jer je velik dio imetka uložio u austroug. državne obveznice. Posjedovao je stan na Zrinjevcu odakle se preselio u vilu u Buconjićevoj ul. koju je dao izgraditi 1931. Po uspostavi NDH sa suprugom je preuzeo žid. znak. Bili su uhićeni u svibnju 1943. u posljednjoj velikoj deportaciji iz Zagreba te otpremljeni u Auschwitz, gdje su stradali. Kći Olga, sa sinovima Mladenom i Srećkom, rat je preživjela u Italiji.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 697. – KŽZ. – Podaci o ulazniku D. Suvin i S. Špigel.

LIT.: I. Vrkljan: Svila, škare. Zagreb 1984. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SCHLESINGER, Leon (Leo), pravnik (Ludbreg, 10. III. 1884 – ?). Sin Alberta, koji se doselio u Ludbreg iz Mađarske. Čini se da je L. s cijelom obitelji u nepoznato vrijeme prešao na katoličanstvo. Doktorirao je temeljem rigoroza na zagrebačkom Pravnom fakultetu 1908. te 1912. otvorio odvjetnički ured u Jelačićevoj ul. u Ludbregu. Bio je član Upravnoga odbora i dioničar Ludbreške dioničke štedionice te tajnik Seljačko-demokratske koalicije za kotar Ludbreg. God. 1942. izbrisan je iz Odvjetničkoga imenika. Daljnja sudbina nepoznata. – Sa suprugom Vilmom, nećakinjom Ivane Deutsch, otac je Vladimira (Ludbreg, 7. I. 1914 – logor Jasenovac, 1941) i Božidara (Ludbreg, ?1914 – logor Jasenovac, 1941). Supruga je često u Ludbregu nastupala sa Salonskim orkestrom kao koncertna pijanistica i pjevačica, a 1932. izabrana je za predsjednicu Židovskoga gospojinskog dobrotvornog društva.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 624. – JUSP Jasenovac.

LIT.: Bilten ŽOZ, 1989, 12. – M. Dretar: Židovi u Ludbregu. Ha-kol, 2008, 106. – Isti: Židovi u ludbreškom kraju. Povijesno demografski prilozi. Ludbreg 2010.

SCHLESINGER, Makso, trgovac i žid. aktivist (Lipovljani kraj Novske, 21. VI. 1889 – logor Jasenovac, 1945). Sin Mavra, brat Jakoba (Brestovac kraj Daruvara, 10. VI. 1884 – logor Jasenovac, 1941–1945) i suprug Margite. Trgovao je kožom, a čini se da je s bratom u međuratnom razdoblju vodio veći posao, koji je 1940. propao. Bio je suosnivač Židovskoga gombalačkog športskog društva 1913. u Zagrebu te jedan od triju prvih odbornika. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu te naveo da je već osam mjeseci bez zarade, kao i da je Odboru za židovska podavanja predao 29 000 din. gotovine i sve dragocjenosti koje je posjedovao. Čini se da je poč. studenoga 1941. odveden u logor Jasenovac, gdje je stradao. – Supruga Margita, žid. aktivistica (?, 1901 – Auschwitz, 1943–1944). Kći Lavoslavova. God. 1941. bila je članica Odbora ženskoga odsjeka za socijalnu skrb pri ŽOZ. Po uspostavi NDH, u listopadu 1941, izbačena je na ulicu iz svoje kuće na Bukovcu zajedno sa šurjakinjom Olgom Schlesinger i njezinim mužem Jakobom; čak im nije bilo dopušteno uzeti najnužniju odjeću. Vjerojatno je deportirana u Auschwitz u svibnju 1943, u posljednjoj velikoj deportaciji zagrebačkih Židova.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 697. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29797, 28384. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Židovska smotra, 9(1914) 3/4. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SCHLESINGER, Miroslav, liječnik i žid. aktivist (Našice, 20. I. 1895 – Sutjeska, VI. 1943). Sin Bernarda i Šarlote rođ. Pollak (Šaptinovci kraj Našica, 1866 – Zagreb, 1943). Sa suprugom Marijom rođ. Brandler otac je Milene (Zagreb, 1925 – Sutjeska, VI. 1943). Studij medicine završio je u Beču (1920) te specijalizirao epidemiologiju. Doktorirao je 1932. Jedan od organizatora službe zdravstvenog osiguranja radnika u Središnjem uredu u Zagrebu te osnivač ambulante za profesionalne bolesti. Po uspostavi NDH bio je otpušten te s obitelji upisan u Kartoteku židovskoga znaka, ali znak nisu preuzeli. Bio je jedan je od 11 članova novoosnovanog Vijeća ŽOZ te je s Antom Vuletićem pokrenuo akciju slanja žid. liječnika u BiH radi djelovanja na suzbijanju endemskoga sifilisa, kako bi ih spasili progona i deportacija. Sa suprugom i kćeri bio je u ekipi žid. liječnika upućen u kolovozu 1941. u Pećigrad u Cazinsku krajinu, gdje su mu se u siječnju 1942. priključile majka Šarlota, punica Chaji i sestra Evelin. U studenom 1942. priključio se NOVJ kao gl. epidemiolog pri Sanitetskom odjeljenju Vrhovnoga štaba. Tijekom Bitke na Sutjesci (5. neprijateljska ofenziva) vodio je evakuaciju ranjenika i bolesnika, no uhvatile su ga krajem svibnja njem. postrojbe i s kćeri Milenom strijeljale poč. lipnja. – Bavio se pretežito problemima medicine rada objavljujući radove u časopisima Liječnički vjesnik (1921, 1923–31, 1935, 1939–40), Praktični liječnik (1927), Vjesnik ljekarnika za Kraljevinu Jugoslaviju (1930), Farmaceutski vjesnik (1933), Lekar (1933–34), Sestrinska riječ (1935. i 1940), Morgenblatt (1933–35), Radnička zaštita (1933–34, 1936–37, 1939–41), Hrvatski planinar (1933) i Židov (1939). Među prvima se stručno osvrnuo na učenje Sigmunda Freuda. – Supruga Marija, stomatologinja (Sanok, Poljska, 23. I. 1895 – Petrova Gora, I. 1943). Kći Josefa Pereca Brandlera i Chaje (? – Zagreb, nakon 1943). Studij medicine završila je u Beču (1920), a zatim specijalizirala stomatologiju. Nakon što joj je Liječnička komora u Zagrebu dala 1924. ovlaštenje za obavljanje liječničkoga zvanja vodila je stomatološku ordinaciju u bolnici »Merkurov sanatorij« u Zajčevoj ul. (danas KB »Merkur«). Po uspostavi NDH bila je otpuštena te zajedno s obitelji upisana u Kartoteku židovskoga znaka, ali znak nisu preuzeli. Sa suprugom je upućena u kolovozu 1941. u BiH djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. Djelovala je u Pećigradu u Cazinskoj krajini, gdje su joj se u siječnju 1942. priključile majka, punica te šurjakinja. Sa suprugom je pristupila partizanima u studenom 1942. te djelovala pri Centralnoj bolnici Glavnoga štaba NOV Hrvatske na Petrovoj gori na Kordunu. Poč. 4. neprijateljske ofenzive preminula je od posljedica bolesti. Pred smrt je zahtijevala da je pokopaju na ulazu u zemunicu u kojoj su bili nepokretni ranjenici, čime je zavarala neprijatelja koji je, otkrivši njezin grob, odustao od daljnjega traganja za zemunicom. Na taj način je spašeno 70-ak ranjenika. Nakon rata na tom je mjestu podignuta spomen-ploča. Njezino je ime nosila nagrada Sabora Socijalističke Republike Hrvatske, koja se dodjeljivala zdravstvenim djelatnicima.

DJELA: Ekonomska medikamentozna terapija. Zagreb 1931. – Racionalna ekonomska terapija. Zagreb 1933. – Socijalno osiguranje naroda na selu. Zagreb 1940.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 697. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27942. – KŽZ. – Popis žrtava.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – J. Romano: Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941–1945. Žrtve fašističkog terora i učesnici u narodnooslobodilačkom ratu. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1973, 2. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – I. Rochlitz: Accident of Fate. A Personal Account 1938–1945. Waterloo 2011.

SCHLESINGER, Ruža, pedagoginja (Kalinovac, 8. I. 1912 – ?). Poč. 1940-ih bila je učiteljica u žid. osnovnoj školi u Zagrebu. Po uspostavi NDH prijavila je imovinu i preuzela žid. znak. Potkraj ljeta 1941. prebjegla je u Hrvatsko primorje, gdje su je tal. okupacijske snage najprije internirale u logor u Kraljevici, a u srpnju 1943. u logor Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključila se partizanima i djelovala kao učiteljica u partizanskim školama u Lokvama i Vrbovskom u Gorskom kotaru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 697. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27372. – KŽZ.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

SCHLESINGER, Šmuel → ZAMRL, Šmuel

SCHLESINGER, Vilim, trgovac (Brestovac, 22. VIII. 1875 – ?). Sin Mavra te suprug Paule rođ. Fuchs. U Zagrebu je 1923. stekao zavičajnost. U međuratnom razdoblju bio je vlasnik trg. kuće »Rekord« u Gundulićevoj ul. u Zagrebu i »Rekord Dubrovnik« u Dubrovniku, dioničar tvornice trikotaže »Tekstil« d. d. u Zagrebu te suvlasnik zagrebačke restauracije »Ivo« s 13,3% udjela. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu. Na nepoznati način preživio je II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 692, 697.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SCHLESINGER, Vilma (Osijek, 17. IV. 1908 – ?). Kći Benjamina i Elze rođ. Ländler. U međuratnom razdoblju živjela je u Osijeku. Po uspostavi NDH daljnja joj je sudbina nepoznata.

SCHLESSINGER, Joseph (Josip), kemičar i fizičar (Topusko, 26. III. 1945). Sin Imre i Rifke rođ. Atijas. Otac mu je bio iz Slatine, a prije II. svj. rata živio je Osijeku. Prva supruga i kći deportirane su 1942. u Auschwitz. Majka Rifka bila je iz Bugojna, a u ratu je ostala udovica. Roditelji su se upoznali 1943. u logoru Kampor na Rabu, gdje su se nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, pridužili Židovskom rapskom bataljonu i s njim dospjeli u 7. banijsku diviziju, a pred kraj rata u Topuskom su se vjenčali. Nakon rata obitelj je živjela u Osijeku, a potkraj 1948. sa sinovima Josephom i mlađim Darkom Davidom iselili su se u Izrael, gdje je J. na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu 1968. diplomirao kemiju i fiziku. God. 1974. na Weizmannovu institutu u Rehovotu stekao je doktorat iz biofizike. Od 1974–76. bio je na poslijedoktorskom studiju iz kemije i primijenjene fizike na Sveučilištu Cornell u SAD, a 1977–78. u amer. Nacionalnom institutu za rak. Vratio se potom u Izrael te radio u Weizmannovu institutu do 1980-ih, a otad je stalno u SAD. Na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Yale od 2001. pročelnik je Odsjeka za farmakologiju. Član je Nacionalne akademije znanosti SAD, Instituta za medicinu Nacionalne akademije znanosti SAD, Ruske akademije znanosti i dr. Od 2008. dopisni je član HAZU te član Međunarodnoga znanstvenoga savjeta Instituta »Ruđer Bošković«. Osnivač je nekoliko farmaceutskih tvrtki. U znanstvenom radu koristio se biokemijskim, biofizičkim i genetičkim metodama. Njegovo najvažnije prirodoznanstveno otkriće odnosi se na prijenos električnoga signala u stanici, s kodom za aktivaciju membrane receptora i tijek informacije od površine stanice u njezinu unutrašnjost. Na temelju tog otkrića razvio je novu skupinu lijekova protiv tumora. U uređivačkim je odborima najvažnijih svjetskih znanstvenih časopisa, uključujući Cell i Molecular Cell, a autor je ili suautor više od 460 znanstvenih radova u najcjenjenijim svjetskim znanstvenim časopisima (među petnaest je najcitiranijih znanstvenika u svijetu, a s 85 000 znanstvenih citata jedan od trojice najcitiranijih znanstvenika rođenih u Hrvatskoj). U braku je sa znanstvenicom Irit Lax.

IZV.: Osobni podaci ulaznika.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – http://schlessinger.yalemedicine.org/biography.htm, pristupljeno 13. II. 2013.

SCHMALTZ, Moritz, posebnik (?, 1832 – Vukovar, 23. X. 1896). Bio je građanin Vukovara te je ondje stekao zavičajnost.