Kategorija: B

BAUMAN, Alica, radioekologinja (Zagreb, 23. V. 1928). Kći trgovca Karla Platzka i Ivane (Jona) rođ. Mejaš, koji su u prvoj aliji 1949. otišli u Izrael, gdje su umrli o. 1990. U Zagrebu je završila Njemačku evangeličku školu i Klasičnu gimnaziju. Diplomirala je na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu i 1959. započela raditi kao asistentica u Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada JAZU (IMI) u Laboratoriju za radioaktivnost biosfere. God. 1960. završila je školu za primjenu radioizotopa u Vinči. Iduće god. bila je stipendistica u Rimu u Centro Studi Nucleari della Casaccia u Laboratorio per la Radioativittà Ambientale. Doktorirala je iz područja tehničkih znanosti na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu 1965. Od kraja 1968. do poč. 1970. boravi u Indiji, gdje radi kao volonter-asistent na katedri za kemijsko inžinjerstvo Warangal Regional Engineering Collegeu u državi Andhra Pradesh. Od 1970. surađuje sa Centralnim institutom World Health Organization (WHO) u Le Vesinnetu na interkalibraciji uzoraka životne sredine kontaminiranih prirodnim i fisijskim radionuklidima. God. 1972–81. tajnica je Jugoslavenskoga nacionalnog komiteta za program UNESCO »Čovjek i biosfera«. Od 1972. povremeni je ekspert organizacija Ujedinjenih nacija (UNESCO, UNEP, IAEA, WHO, Alpe Adria). God. 1972. završila je Summer School in Health Physics Imperial College of Technology u Londonu, a od 1974. surađuje sa Zavodom za radiologiju Veterinarskoga fakulteta u Sarajevu. Od 1977. zadužena je za informacijske podatke vezane za ionizacijsko zračenje za Jugoslaviju u okviru UNEP-ovog Međunarodnog referalnog sustava za izvore informacija programa UN za čovjekov okoliš INFOTERRA te voditeljica Laboratorija za radioaktivnost biosfere. God. 1980–88. na poslijediplomskom studiju Veterinarskog fakulteta u Sarajevu predaje radiokemiju, nuklearnu instrumentaciju i radioekologiju, a 1982–83. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu u okviru nastave ONO predaje radiološku zaštitu. Izvijestila je javnost o nesreći u Černobilu 1986. te dala prve zaštitne mjere za stanovništvo; sudjelovala u svim državnim povjerenstvima vezanim uz Černobil. Voditeljica je međunarodne suradnje na projektu UNEP/WHO Global Environmental Radiation Monitoring Network GERMON za Republiku Hrvatsku 1991–93, kad je i članica Glavnog stožera štaba saniteta Republike Hrvatske Kriznoga štaba Sveučilišta u Zagrebu. Znanstvena je savjetnica. U mirovini od 1993. Članica je više domaćih i međunarodnih znanstvenih udruženja (Hrvatsko društvo za zaštitu od zračenja, Društvo sveučilišnih nastavnika i znanstvenih radnika, predsjednica 1982–86, Društvo inženjera i tehničara Hrvatske, Hrvatsko kemijsko društvo, Hrvatsko društvo za čisti zrak, Hrvatsko toksikološko društvo, Society for Risk Analysis USA European Society for Risk Analysis, International Society of Exposure Analysis, članica i suosnivačica Društva prijatelja prirode »Lijepa Naša«, predsjednica Društva sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika 1982–84. i dr.). Sudjelovala je u Komisiji za nadzor prvih demokratskih izbora u RH. Autorica je velikog broja znanstvenih radova i dobitnica niza domaćih i međunarodnih priznanja. Sa suprugom Egonom, kemičarem (Virovitica, 7. X. 1924), majka je fizičarke Ingrid Bauman-Viličić (Zagreb, 6. VIII. 1952) i defektologinje Lee (Zagreb, 14. VI. 1963), predsjednice Udruge za zaštitu i promicanje mentalnog zdravlja »Svitanje«. Također poučava hebrejski u ŽOZ. Sa Slađanom Štrkalj Ivezić autorica je knjige Shizofrenija – put oporavka (Zagreb 2009).

LIT.: Bauman, Alica. Tko je tko u Hrvatskoj. Zagreb 1993. – Bauman, Alica. Tko je tko u hrvatskoj medicini. Zagreb 1994. – Jevrejski pregled, 29(1987) 5/6. – http://dsn-zg.hr/index.php?id=37, pristupljeno 22. XII. 2011.

BAUMSTEIGER, Samuel, trgovac (Zalaegerszeg, Mađarska, 1881 – Auschwitz, 1944). Suprug Terezije rođ. Kohn. Od 1910. bio je trgovac kožom i vlasnik radionice za proizvodnju gamaša u Čakovcu. S drugim međimurskim Židovima uhićen je 26. IV. 1944. pa mu je oduzeto mnogo zlatnine i srebrnine i gotovine. Otpremljen je u Nagykanizsu te potom deportiran u Auschwitz, gdje je stradao.

LIT.: V. Kalšan: Građansko društvo u Međimurju. Čakovec 2000.

BAYER, Samuel, trgovac (Čakovec, 1843 – Čakovec, 31. X. 1926). Bavio se peradarstvom u Čakovcu, a svoje je proizvode izvozio u Austriju, Švicarsku, Njemačku, Francusku i Italiju i Veliku Britaniju. Licenciju i poslovnu mrežu prodao je poduzeću → E. Vajde.

LIT.: V. Kalšan: Građansko društvo u Međimurju. Čakovec 2000.

BECK-HOLZNER, Petar (Prag, 21. VII. 1921). Sin Františekov. Kao izbjeglica iz Češko-moravskoga protektorata došao 19. IV. 1940. u Zagreb, gdje je bio pripravnik u tekstilnoj tvornici »Čvrsnica«, no bez plaće. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak. Daljnja sudbina nepoznata, u izvorima stoji »odsutan«.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 660. – KŽZ.

BECK, Adolf, novinar (?Vinkovci, 1872 – Vinkovci, 9. XI. 1940). Nakon završene gimnazije u Vinkovcima, studirao je pravo u Zagrebu. Kao pristaša Stranke prava sudjelovao je 1895. u spaljivanju mađ. zastave, zbog čega je izgubio pravo studiranja na Sveučilištu u Zagrebu. Od 1899. uređivao je Vinkovački tjednik u vlasništvu → Jakova Reicha. Od 1911. bio je vlasnik, izdavač i odgovorni urednik lista Vinkovci i okolica – Vinkovce und Umgebung, koji je izlazio do 1918, a također je 1927–30. bio urednik Vinkovačkog tjednika. Kao vlasnik tiskare (1911–20), tiskao je Vinkovačke novine i Vinkovačke novosti, a 1911. pravila Izraelitske bogoštovne općine u obliku brošure, čiji je tajnik najvjerojatnije bio. Od 1920. bio je poslovođa u mlinu, a 1924–28. trgovao je zemaljskim proizvodima i brašnom. Supruga Ida i sinovi Ignjat i Franjo odvedeni su 1941. u logor Jasenovac, gdje su stradali.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 29045.

LIT.: M. Malbaša: Povijest tiskarstva u Slavoniji. Zagreb 1978. – T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002.

BECK, Dragutin, trgovac i javni djelatnik (Humpolec, Češka, 1840 – Karlovac, 28. VIII. 1908). U Hrvatsku se doselio 1859, a u Karlovcu je na Riječkoj cesti 1867. otvorio trgovinu, koju je vodio više od 40 godina. Bio je član mnogih karlovačkih društava i organizator dobrotvornih akcija. Dao je urediti i proširiti karlovačko žid. groblje, a od 1888. do 1908. bio je predsj. karlovačke Hevre Kadiše.

LIT.: Beck, Dragutin. Karlovački leksikon. Karlovac–Zagreb 2008.

BECK, Ljudevit, gospodarstvenik (Virovitica, 1879 – ?, nakon 1945). U međuratnom razdoblju bio je ravnatelj Assicurazioni Generali sa stanom u Preradovićevoj ul. u Zagrebu. Po osnutku NDH prebjegao je u tal. okupacijsku zonu te je interniran u logor u Kraljevici, potom u Kampor na Rabu i zatim u Topusko. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: Podaci o ulazniku B. Polić. – Telefonski imenik 1941.

BECK, Pavao, pravnik (Zagreb, 11. X. 1893 – ?, nakon 1945). Sin Jakovljev. Najkasnije od 1931. odvjetnik u Zagrebu. Po uspostavi NDH, sa suprugom Margitom, preuzeo je žid. znak te ostao bez posla. Preživio je II. svj. rat, no daljnja je sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 660. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BEDENIĆ-LANGER, Marijana, pedijatrica (Beč, 15. IX. 1901 – Osijek, 15. I. 1988). Kći Alfreda i Rozine. Jedna od začetnica osječke pedijatrije. Medicinski fakultet završila je u Beču 1926, a potom je godinu dana radila na Internom odjelu bolnice Sophienspital u Beču kod prof. Jagića i pet godina u Gradskoj dječjoj bolnici u Beču. Od 1928. usavršavala se na Alergološkom odjelu Dermatološke klinike te na Odjelu za dječju ortopediju i na Odjelu za novorođenčad pri Ginekološko-porođajnoj klinici u Beču. U Osijek je došla 1933. kao supruga liječnika Milana Bedenića. God. 1935. u Zagrebu je položila specijalistički ispit te radila privatno kao jedini pedijatar u Osijeku i Slavoniji. Po uspostavi NDH, iako je 1931. prešla na katoličanstvo, zajedno sa suprugom morala je prijaviti imovinu. Od 1943. bila je voditeljica novoosnovanoga Doma za majke i dojenčad. Nakon II. svj. rata organizirala je rad Dječjega dispanzera, vodila savjetovalište, a posebno se istaknula pri uvođenju pedijatrijske patronažne službe. U Osijeku je organizirala tečajeve i Školu za njegovateljice te bila prva voditeljica Dječjega bolničkoga stacionara. Od 1951. do umirovljenja 1971. radila je u osječkom Domu narodnoga zdravlja. Za svoj rad primila je mnogobrojna odlikovanja, među ostalim, diplomu Saveza liječničkih društava Jugoslavije (1971).

IZV.: DAOS, Gradsko poglavarstvo Osijek, Zdravstvena služba, knj. 1232. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 628.

LIT.: V. Utvić: Povijest bolničkih ustanova u Osijeku od 1874–1974. Osijek 1974. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003.

BEDENIĆ, Hinko (Buchbinder), gospodarstvenik (Klinča Sela, 22. IV. 1887 – ?, nakon 1953). Sin Hermanna i Emilije rođ. Schwartz. U braku s Jozefom, otac liječnika Milana (?, 1921) i Branka (?, 1925 – Zagreb, 4. VI. 1987). Stekao zavičajnost u Belišću. Bio je ravnatelj pogona Našičke industrije tanina i parapila d. d. u Zavidovićima te se našao među optuženima na procesu u korupcijskoj aferi 1935. u Osijeku. II. svj. rat preživio zahvaljujući mješovitom braku. Surađivao je 1950-ih u Šumarskom listu.

DJELA: Mehanička prerada drveta (suautor M. Broš). Zagreb 1953.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 664. − Osobni arhiv V. Kovač, Presuda Okružnog suda u Osijeku od 18. XI. 1935. u krivičnom predmetu protiv Grgin dr Svetozara i drugova radi raznih krivičnih djela, posl. br. kzp. 81/32, Štamparija Antun Rot ml., Osijek.