Kategorija: B

BAUER, Gustav, liječnik (?, 1854 – ?, 1925). Djelovao je kao županijski fizik u Varaždinu.

LIT.: Bilten ŽOZ, 1990, 13.

BAUER, Hinko, arhitekt (Trst, Italija, 17. I. 1908 – Zagreb, 12. I. 1986). Sin gospodarstvenika Huga i Valerije rođ. Mattersdorfer. Nakon završene gimnazije u Zagrebu 1926, diplomirao je na arhitektonskom odjelu Tehničkoga fakulteta 1931. Radio je kod → R. Lubynskoga (1929–31) i → Z. Neumanna (1932–34), a 1936. s Marijanom Haberleom pokrenuo je vlastiti ured. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak i podnio prijavu o imetku Ministarstvu narodnoga gospodarstva te obustavio poslovnu djelatnost, no zbog mješovita braka s Ljerkom rođ. Horvatin bio je pošteđen daljnjega progona. Pristupivši 1943. partizanskomu pokretu, krajem iste god. ili poč. 1944. bio je zarobljen na Cresu te odveden u logor Dachau. Nakon II. svj. rata bio je arhitekt u riječkom građevnom poduzeću »Tempo«, u Zagrebu 1952–53. tehnički direktor HNK i od 1954. do umirovljenja 1968. voditelj vlastita istoimenoga projektnog ureda, koji se 1963. spojio s tvrtkom »Plan«. U Zagrebu je, samostalno ili s Haberleom u duhu moderne arhitekture, projektirao i izveo Zagrebački zbor na Savskoj cesti (1936), Inženjerski dom u Pierottijevoj ul. (1937), obiteljske kuće na Gornjem prekrižju (1937; za obitelj Aleksander) i u Torbarovoj ul. (1938; za obitelj Švarc), Fiatovu zgradu u Savskoj cesti (1940) i stambenu zgradu s kinodvoranom u Kordunskoj ul. (1941), a u Ulcinju hotel KOP-OP (1937). Nakon rata projektirao je i izveo više stambenih, poslovnih i školskih zgrada (među ostalim, uglovnicu na spoju Kvaternikova trga i Domjanićeve ul. u Zagrebu, 1958), a bavio se i oblikovanjem interijera (npr. prodavaonica »Ghetaldus« u zagrebačkoj Gajevoj ul., 1964). O svojim arhitektonskim zamislima te o urbanističkim problemima Zagreba pisao je u časopisima Telegram, 15 dana i Čovjek i prostor (1982). Dobitnik Nagrade »Viktor Kovačić« za životno djelo (1985). – Brat Miroslav, ekonomist (Zagreb, 6. I. 1909 – logor Jasenovac, 20. XII. 1941) po uspostavi NDH bio je uhićen i deportiran u logor Jasenovac. Iako je otac molio njegovo puštanje, 18. III. 1942. bilo je odgovoreno kako za to »ne postoje preduvjeti«. – Otac Hugo, gospodarstvenik (Đakovo, 13. VII. 1875 – Brezovica, XI/XII. 1943). Sin Mavrov. Nakon završena školovanja u Zagrebu, za I. svj. rata zaposlen je u Zagrebačkoj tvornici koža, gdje je vodio tzv. radničku aprovizaciju, opskrbljujući tvorničko radništvo najnužnijim namirnicama. Spominje se kao pristaša Hrvatske stranke prava. Do 1939. bio je vlasnik poduzeća »Obavjesnica Hugo Bauer« u Zagrebu. Po uspostavi NDH sa suprugom Valerijom rođ. Mattersdorfer (?, 1884 – Zagreb, 25. X. 1958) preuzeo je žid. znak te morao podnijeti prijavu o imetku Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede NDH. Zatražio je arijska prava za sebe i obitelj. Sa suprugom se preselio u starački dom u Brezovici, gdje je potkraj 1943. umro od erizipela.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 660. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27830, 29051. – KŽZ. – Podaci o ulazniku I. Bauer. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Ž. Domljan: Bauer, Hinko. Hrvatski biografski leksikon, 1. Zagreb 1983. – T. Premerl: (Nekrolog). Čovjek i prostor, 1986, 1. – Isti: Zagrebačka moderna arhitektura između dva rata. Iz starog i novog Zagreba, 1974, 5. – Isti: Zagrebačka moderna arhitektura između dva rata. Arhitektura, 31(1976). – Isti: Tragovi moderne u poslijeratnoj arhitekturi Hrvatske. Ibid., 41(1986). – A. Miletić: Koncentracioni logor Jasenovac 1941–1945. Dokumenta, 1. Beograd–Jasenovac 1986. – T. Premerl: Hrvatska moderna arhitektura između dva rata. Zagreb 1990. – Isti: Bauer, Hinko. Enciklopedija hrvatske umjetnosti, 1. Zagreb 1993. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. − TIM: Arhitekt, publicist, muzičar, poliglot. Ha-kol, 2008, 104.

BAUER, Hugo, pravnik (?, o. 1880 – ?, Venezuela, nakon 1945). Promoviran je u doktora prava 1912. u Zagrebu, gdje je bio istaknuti odvjetnik do 1935, kad se odrekao odvjetništva. Od 1933. bio je član »Lože Zagreb 1090« nezavisnoga žid. reda Bnei Brit. Poč. 1930-ih sa suprugom Hedvigom, prema projektu Drage Iblera, sagradio je jednokatnu luksuznu vilu na Jabukovcu, koja je nakon uspostave NDH, zajedno sa svim u njoj zatečenim stvarima, podržavljena i stavljena pod policijski nadzor. Vjerojatno je uoči ulaska Nijemaca u Zagreb, sa suprugom i kćeri Mijom te s obitelji svoga brata Rikarda, prebjegao u Crnogorsko primorje (Igalo). S drugim izbjeglicama, bio je uhićen od tal. vlasti 22. VII. 1941. i interniran u logor u Kavaji kraj Drača, a tri mjeseca poslije u koncentracijski logor Ferramonti di Tarsia u juž. Italiji. Zahvaljujući kubanskim vizama, koje im je iz New Yorka poslao šurjak Manfred Sternberg, dopušteno im je da odu u kućni pritvor u Apricu, tal. provincija Sondrio. Uz pomoć njem. franjevaca iz reda San Rafaele u Vatikanu, koji su pomagali izbjeglima pred Hitlerovim progonom, obitelj je potkraj srpnja 1942. dospjela do Španjolske. S ekvadorskim imigracijskim vizama i tranzitnim vizama za Venezuelu otplovili su u Južnu Ameriku i 22. XII. stigli u Venezuelu. Sa suprugom je u Caracasu otvorio slastičarnicu, a 1947. sa zetom Beograđaninom Miletom Pinkasom i kćeri osnovao je poduzeće »Mikron C. A.« za popravak optičkih instrumenata, koje je preraslo u velikog uvoznika, distributera i servisera fotokamera i instrumenata u topografiji, meteorologiji, hidrologiji, medicini i grafici. Tvrtku danas vodi njegov unuk Miguel. – Supruga Hedviga (Požega, 1893 – Caracas, o. 1970) bila je kći Huge Sternberga, vlasnika požeške tvornice octa i tamošnjeg mlina. Kao djevojka u ljeto 1910. bila je umjetničko nadahnuće slikaru Miroslavu Kraljeviću, koji ju je portretirao u akvarelu. Njezin lik pojavljuje se i na Kraljevićevim bakropisima nastalima 1911. u Parizu. Akvarel Portret H. S. iz 1910. i petnaestak Kraljevićevih pisama njoj upućenih iz Pariza ostalo je u njezinu zagrebačkom stanu kad je sa suprugom i kćeri 1941. otišla u iseljeništvo.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27509. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 4(1930) 3. – Loža »Zagreb«. Jevrejski glas, 5(1932) 48; 6(1933) 26; 7(1934) 8. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – V. Kovač: Nedovršena slagaljka. Turistički putopisi. Zagreb 1989. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – Mi smo preživeli, 1. Beograd 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – D. Kahle: Stambene kuće novog građenja u sjevernim dijelovima Zagreba u razdoblju od 1928. do 1945. godine (doktorska disertacija). Zagreb 2007.

BAUER, Jakob, javni djelatnik i žid. aktivist (Bieżuń, Poljska, 1820 – Slavonski Brod, 23. I. 1896). U Slavonski Brod doselio se iz Orahovice, nakon što su krajiške vlasti Židovima dozvolile stjecanje imovine. Bio je utemeljitelj i prvi predsj. ŽO u Slavonskom Brodu (1873), član Gradskoga poglavarstva (1882–86) i utemeljitelj Dobrovoljnoga vatrogasnog društva (1872). Sa suprugom Rosalijom rođ. Weiss imao je šestero djece. – Njegov sin Makso, gospodarstvenik (Orahovica, 7. I. 1868 – ?), bio je vlasnik Tvornice parnih kotlova i cijevi »Tubus« u Slavonskom Brodu. U braku s Emom rođ. Epstein (Osijek, 28. III. 1872 – ?) imao je sina Vladimira (Zagreb, 1. I. 1905 – ?).

IZV.: DASB, Knjiga zavičajnika.

LIT.: (Nekrolog). Posavska Hrvatska, 3(1896) 39. – S. Uzelac Schwendemann: Glavni gradski trg u Slavonskom Brodu. Slavonski Brod 2005.

BAUER, Jakob (Kobi), poduzetnik (Sarvaš, 13. IV. 1844 – Osijek, 13. II. 1918). S Ehrlichom je bio suvlasnik zagrebačke pivovare 1870-ih te ujedno suvlasnik zagrebačke tvornice cipela, osnivač i vlasnik Prve osječke pivovare, koja se oglašavala u Narodnim novinama. Oženio se 1869. s Friderikom (Frederika) rođ. Borovic (Vukovar, 21. II. 1851 – Osijek, 4. III. 1938), kćeri Antona i Regi rođ. Borowitz. Zavičajnost je stekla u Osijeku 1894. Kao članica i predsjednica (1886–1924) Izraelitičkoga gospojinskog društva u Osijeku istaknula se humanitarnim radom za I. svj. rata. Posjećivao ju je i biskup Josip Juraj Strossmayer kad bi dolazio u Osijek.

IZV.: HDA, Matične knjige židovske općine Vukovar, rođeni 1850–1940, Matične knjige umrlih Osječke židovske općine 1897–1903, 1903–1947. – Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku.

LIT.: Pivovara Bauera i Ehrlicha u Zagrebu. Narodne novine, 65(1879) 19. – Izvješće Izraelitičkog dobrotvornog gospojinskog društva u gornjem Osijeku za trogodište 1905, 1906, i 1907, sa povjesničkim osvrtom na pedesetgodišnji opstanak ovoga društva 1858–1908. Osijek 1908. − Židovska smotra, 3(1908) 7; 5(1910) 4. − Ha-kol, 1999, 61/62. – Iz Jugoslavije – Osijek. Židov 17(1938) 13. – M. Despot: Industrija i trgovina građanske Hrvatske. Prilog gospodarskoj povijesti u doba banovanja Ivana Mažuranića. Zagreb 1979. – Đ. Oberson: Sjećanja na Vukovar i Osijek. Bilten ŽOZ, 1994, 36. – Obitelj. Zagreb 1996. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj. Migracije i promijene u židovskoj populaciji. Zagreb 1997. – Đ. Oberson: Vukovar moje mladosti. Ha-kol, 2000, 63/64. − S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. − Z. Živaković-Kerže: Židovi u Osijeku (1918.–1941.). Osijek 2005. – S. Uzelac Schwendemann: Židovski Brod/kulturno-povijesne krhotine, Slavonski Brod 2011. − Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

BAUER, Kornel (Kolja), farmaceut (Osijek, 30. XII. 1912 – ?, Crna Gora, V. ili VI. 1943). Sin tapetarskoga obrtnika Alberta (?Osijek, 1884 – Osijek, 1960) i Franciske rođ. Fischer iz okolice Čepina. Studirao je farmaciju u Zagrebu te u proljeće 1941. radio kao asistent volonter u ljekarni »Frank« u Osijeku. Po uspostavi NDH, u prijavi imovine 30. VI. 1941, naveo da je apsolvent farmacije. Uspio je prebjeći u tal. okupacijsku zonu te radio u ljekarni u Kraljevici. U ožujku 1943. priključio se partizanima. Bio je među potpisnicima proglasa sudionika Prvog kongresa partizanskih liječnika u Petrovcu, voditelj ljekarne Ličkoga vojnog područja te referent za ljekarništvo 7. banijske divizije. Poginuo je u svibnju ili lipnju 1943. u Crnoj Gori u borbi s četnicima u 5. neprijateljskoj ofenzivi. Ime mu je upisano na spomen-ploči u Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 628. – Židovsko groblje u Osijeku.

LIT.: A. Mirković: Farmaceuti Jevreji – žrtve fašizma. Jevrejski almanah, 1961–1962. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

BAUER, Lav, trgovac (?Đakovo, o. 1870 – Zagreb, 1928). Sin Mavrov, brat → Hugov. Najkasnije od 1918. bio je u Zagrebu vlasnik »Vinovrha«, poduzeća koje je na zagrebačkom Vrhovcu posjedovalo vinograde. Spominje se u Glavnom odboru Zadruge Hrvatskog radiše 1920-ih, kojoj je oporučno ostavio svoj imetak. Pri njoj je do 1941. postojala Zaklada »Lav Bauer – posjed Vinovrh«, koja je 1940. vrijedila 4 287 000 din.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27830.

BAUER, Ljudevit, tiskar (?, o. 1870 – Slatina, 1939). Doselivši se u Slatinu krajem XIX. st., ondje je 1898. osnovao prvu tiskaru, koja je radila do 1940; tiskala je uglavnom merkantilni tisak. Tiskara je od 1932. bila registrirana i kao knjigovežnica i papirnica. Nakon uvođenja diktature kralja Aleksandra 1929. smatran je nepoćudnim te je dulje vrijeme proveo u kućnom pritvoru zbog čega je dospio u dugove i bankrotirao. Po uspostavi NDH njegova se udovica Justina obratila u lipnju 1941. vlastima s molbom da joj se dozvoli do smrti boraviti u slatinskom Domu sestara milosrdnica, u čemu su je potpisima poduprli slatinski župnik i ostali ugledni sugrađani.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27673.

LIT.: M. Malbaša: Povijest tiskarstva u Slavoniji. Zagreb 1978.

BAUER, Makso, gospodarstvenik i dobrotvor (?, 1885 – Zagreb, 20. I. 1929). Podrijetlom je iz stare osječke trgovačke obitelji. Preselivši se oko 1904. u Zagreb, radio je u modnoj trgovini svojega ujaka → Salamona Bergera, a potom je s Lavom Bauerom osnovao tvornicu rublja »L. i M. Bauer« (poslije Domaća tvornica rublja d. d.). Nakon 1918. osamostalio se kao veletrgovac s poduzećem »M. Bauer«. God. 1927. izabran je za gradskoga zastupnika. Bio je član predsjedništva ŽOZ, prvi maršal saveza žid. reda Bnei Brit (potaknuo 1927. osnutak njegove »Lože Zagreb 1090«) te odbornik više udruga, napose dobrotvornih. Različitim je društvima oporučno ostavio 130 000 din., a gradskoj općini 25 000 din. u dobrotvorne svrhe, dok je dio novca namijenio Savezu jevrejskih zanatlija (osn. 1931), za osnivanje kojega se zauzimao da »među Židovima podigne smisao za zanatstvo, da privede vrijedne židovske mladiće u obrt, da ih podupire za vrijeme naukovanja ako su siromašni, i da im poslije pomogne zajmovima do samostalnosti«.

IZV.: HDA, SBUO, kut. 148, 20936/II/1931; kut. 238, 1820/1934.

LIT.: (Obavijest o smrti). Jutarnji list, 18(1929) 6093, br. 6094. – Židov, 15(1931) 13.

BAUER, Marija (rođ. Borovic), žid. aktivistica (?Vinkovci, ? – ?, Izrael, ?). Sa suprugom, vjerojatno rodom iz Vinkovaca, prije II. svj. rata stigla je u Istanbul, gdje su razvili veletrgovinu drvom. kad su počeli stizati žid. izbjeglice iz Europe, s Ilikom Ofner organizirala je njihov prihvat, kao i pomoć zatočenicima u nacističkim logorima. Svakodnevno je na suku u Istanbulu nabavljala kutije, hranu i duhan, koje je slala jugoslav. ratnim zarobljenicima u njem. logore (bilo je dozvoljeno 100 paketa mjesečno) gdje je bio i njezin zet Maks Frank; kći i unuk Feđa ostali su u Hrvatskoj i stradali. Bila je skupljačica i prodavačica starina, namještaja, slika i filatelije. U svim krugovima istanbulskoga društva bila je rado viđena, a družila se i s papinskim nuncijem monsinjorom Angelom Roncalijem (poslije papa Ivan XXIII.). Poslije je živjela u Izraelu. U rodu je s → I. Borovicem i Jelkom Ben Šalom rođ. Borovic.

IZV.: Podaci o ulaznici B. Polić

LIT.: D. Mihalek: Odjeci hrvatske muzičke kulture u Izraelu. U: Glazba, folklor i kultura – Svečani zbornik za Jerka Bezića. Zagreb 1999. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002.

BAUER, Marko, pravnik, ekonomist i žid. aktivist (Bocska kraj Nagykanizse, Mađarska, 8. XI. 1885 – Zagreb, 27. XI. 1965). Sin trgovca Adolfa Nathana i Katarine rođ. Neuwirth. Gimnaziju je završio 1905. u Osijeku, a pravni studij u Beču. U Zagrebu je radio kao urednik gospodarske rubrike lista Agramer Tagblatt (1909–18) i gl. tajnik Zemaljskoga saveza industrijalaca (poslije Industrijska komora, 1918–41). Također bio potpredsjednik (od 1922), potom predsj. Središnjega ureda za osiguranje radnika i Jugoslavenske bolesničke blagajne te član upravnih odbora i dioničar više dioničkih društava (Hrvatska banka d. d., Hrvatska rudarska industrija d. d., Pamučna industrija d. d., Jugoslavenska tekstilna tvornica »Braća Holzner« d. d., Prva hrvatska tvornica ulja, Zagrebačka pivovara i tvornice slada i dr.). Kao istaknuti stručnjak sudjelovao u izradbi Zakona o osiguranju radnika te na prvoj konferenciji Međunarodnoga ureda rada u Washingtonu (1919). Osobito se angažirao u cionističkim udrugama kao predsj. Keren Kajemeta za Zagreb, potpredsjednik Udruženja općih cionista u Jugoslaviji i član »Lože Zagreb 1090« nezavisnoga žid. reda Bnei Brit, a 1920-ih je na žid. listi bio izabran za gradskoga zastupnika u Zagrebu. Premda je još 1913. prešao na katoličanstvo, nakon uspostave NDH morao je napustiti sve gospodarske funkcije, prijaviti imetak i preuzeti žid. znak, no zbog mješovita braka s Bertom rođ. Uhlir nije dalje proganjan. Objavio je Izvještaj o gospodarskom stanju u Srbiji (1919), Izvještaj o trećem kongresu Međunarodne trgovačke komore u Bruxellesu (Zagreb 1925; suautor A. Cuvaj) te je s Milanom Glazerom uredio zbornik Središnji ured za osiguranje radnika u Zagrebu 1922–1926. (Zagreb 1928). Prilozima iz kulture surađivao je u Agramer Tagblattu (1910–11, 1917), dok je članke iz područja ekonomske problematike i socijalnog zakonodavstva objavljivao u periodičnim publikacijama: Jutarnji list (1920, 1924), Zagreber Tagblatt (1923), Trgovinski glasnik (1923), Trgovinski list (1923), Bankarstvo (1925), Slobodna tribuna (1923), Trgovski list (1922), Obzor (1928), Riječ (1921, 1923), Jugoslavenska Njiva (1924) i dr. Surađivao je i u Židovskoj smotri (1909, 1911) te u glasilima Hanoar (1931–32), Jevrejski glas (1934), Židov (1936–37). Potpisivao se pseudonimima or. i mb.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 660. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27904.

LIT.: Predavanje dra Marka Bauera – Izbor novog cionističkog vodstva. Židov, 16(1932) 22. – Bauer, Marko. Hrvatski biografski leksikon, 1. Zagreb 1983. – Gimnazije u Osijeku. Ravnatelji, profesori i maturanti 1729.–2000. Zagreb–Osijek 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.