Kategorija: B

BARUH, Salamon, rabin (Travnik, BiH, 1907 – ?, 1944). Službovao je u Dubrovniku od 1930-ih do uspostave NDH kad je bio interniran s ostalim dubrovačkim Židovima u logor u Gružu, zatim odveden u logor u Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, pristupio je partizanima i djelovao pri ZAVNOH. Kao ratnoga zarobljenika, ubile su ga jedinice Handžar divizije tijekom 6. neprijateljske ofenzive.

LIT.: E. Tolentino: Fašistička okupacija Dubrovnika 1941.–1945. godine i rješavanje jevrejskog pitanja. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1971, 1. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – B. Stulli: Židovi u Dubrovniku. Zagreb 1989.

BASCH, Andor (Baš), inženjer (Böhönye, Mađarska, 6. III. 1903 – logor Jasenovac, 1941). Sin Antona (Adolfa). Majka mu nije bila Židovka. U Hrvatsku se s obitelji doselio 1914. iz Keszthelyja. U međuratnom razdoblju radio kao kemijski inženjer u poduzeću »Kemika« d. d. u Zagrebu te bio član Zagrebačke inženjerske komore. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. U srpnju 1941. zaveden je u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka, no ubrzo je bio uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 660. – HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BASCH, Josip (Baš), službenik (Zavidovići, BiH, 25. X. 1910 – logor Jasenovac, 22. IV. 1945). Sin Jakovljev. Potječe iz aškenaske obitelji, koja se u BiH doselila iz Mađarske. God. 1941. bio predmolitelj i pisar u nadrabinatu ŽOZ. Daljnja sudbina nepoznata. – Brat Arnold, kantor (Sarajevo, 1913 – logor Jasenovac, 22. IV. 1945) u međuratnom razdoblju djelovao je u ŽOZ. Iako je kao službenik općine trebao biti zaštićen, u jesen 1941. deportiran je u jasenovački logor Krapje, gdje je radio u kožari te bio član kulturno-prosvjetne grupe koja je unutar jasenovačkoga logora organizirala kulturna događanja. Stradao je u proboju logora.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 660. – KŽZ.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – N. Mataušić: Jasenovac 1941–1945, logor smrti i radni logor. Zagreb–Jasenovac 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – E. Miller: Izabran za umiranje. Zagreb 2004.

BASCH, Salamon, obrtnik (György, Rumunjska, 1907 – logor Jasenovac, 1944 ili 1945). Sin Jakobov. U međuratnom razdoblju bio je vlasnik kemijske čistionice u Savskoj cesti u Zagrebu. Po uspostavi NDH, sa suprugom Silvijom rođ. Deutsch (Ludbreg, 1915 − logor Đakovo, 1942), kćeri rabina → Josipa Leopolda Deutscha i Katarine rođ. Adler, i djecom Zdravkom (Zagreb, 21. I. 1941 – Ludbreg, 1946) i Teodorom Rahelom Klayman (Zagreb, 31. I. 1938), preuzeo je žid. znak. Ubrzo je bio uhićen i sa suprugom deportiran u Gospić, potom na Pag te u jasenovački logor Bročice. Čini se da je u studenom 1941. preseljen u središnji jasenovački logor Ciglanu. Iz ŽOZ su mu u veljači 1942. stigla dva paketa te se pretpostavlja da je tada još bio živ. Prema nekim izvorima ubijen prilikom pokušaja bijega iz Jasenovca 1944, a prema drugima preživio je sve do 1945. Uoči deportacije supruga je poslala djecu u Ludbreg sestri Gizeli (Gizi) (Gabčíkovo, Slovačka, 21. VII. 1895 – ?Auschwitz, 1943–1945), koja je bila udana za Ljudevita Vrančića, ravnatelja banke i štedionice u Ludbregu. Vrančić je zbog veza s partizanima uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je držan godinu dana, a za njegova izbivanja Gizela je, unatoč mješovitomu braku deportirana u neki od njem. logora, vjerojatno Auschwitz, gdje je stradala. Kako se Salamonova djeca nisu vodila u službenim popisima ludbreških Židova, nitko ih nije prijavio vlastima te su ih čuvali susjedi. Nakon II. svj. rata usvojio ih je Vrančić. Zdravko je 1946. preminuo od posljedica šarlaha, a Teodora je 1957. otišla na školovanje u Švicarsku, gdje se udala za amer. Židova Daniela Klaymana s kojim živi u SAD.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 624. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: T. Žugić i M. Milić: Židovi u koncentracionom logoru Aušvic 1941–1945. Beograd 1989. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – M. Dretar: Holokaust u Ludbregu, Ha-kol, 2009, 110. – http://public.mzos.hr/fgs.axd?id=10472, pristupljeno 16. XII. 2011. – http://elmundosefarad.wikidot.com/ljudevit-vrancic, pristupljeno 16. XII. 2011. – http://www.ushmm.org/remember/office-of-survi vor-affairs/survivor-volunteer/theodora-klayman, pristupljeno 8. V. 2013.

BASEVI, Isak, gospodarstvenik (Trst, Italija, ? – ?). Doselio se u Rijeku 1789, gdje je osnovao tvornicu lojanih svijeća, godišnji prihod koje je iznosio oko 10 000 funti. Tvornica je bez državnih povlastica radila do 1814.

LIT.: D. Klen: Privredno stanje Rijeke u doba Ilirije. Zagreb 1959. – I. Lukežić: Postanak židovske zajednice u Rijeci. Vjesnik Državnog arhiva u Rijeci, 40(1998).

BAŠIĆ, Elly (rođ. Lerch), glazb. pedagoginja, etnomuzikologinja i glazb. terapeutkinja (Zagreb, 3. IX. 1908 – Zagreb, 25. II. 1998). Majka glumca Relje. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirala je 1929. klavir u klasi → Antonije Geiger-Eichorn te apsolvirala kompoziciju i dirigiranje kod Frana Lhotke, Franje Dugana i → Milana Sachsa. God. 1929–45. osnovala je i vodila s Ivom Prišlinom eksperimentalnu Muzičku školu »Beethoven«, koja je kao niža i srednja škola djelovala do 1945. Iste god. bila je suosnivačica Muzičke škole »Pavao Markovac«, na kojoj je predavala teoretske predmete i klavir do 1962; uz to je 1950–54. predavala na Akademiji za kazališnu umjetnost. Od 1954. stalna je vanjska znanstvena suradnica Instituta za narodnu umjetnost (danas Zavod za istraživanje folklora Instituta za filologiju i folkloristiku) u Zagrebu, a 1963. u Zagrebu je pokrenula Funkcionalnu muzičku školu (danas Glazbeno učilište »Elly Bašić«). Od 1962. do 1973. bila je docentica i pročelnica Teoretskoga odsjeka na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Održala je mnoga predavanja i seminare u zemlji i inozemstvu (o funkcionalnoj glazb. metodi, o dječjemu glazb. izrazu, likovnom odrazu doživljaja glazbe, improvizaciji i kreativnosti, o muzikoterapiji, razvoju stvaralačkih sposobnosti kroz nastavu glazbe, o pokretu i glazbi, igri mašte kao djetetovoj potrebi i dr.). Autorica je izložbe Muzički izraz djeteta (Ljubljana, Zagreb 1954, Beograd, Ženeva–UNESCO 1955, Bratislava 1967, Moskva 1970). Radila je i priloge za radio, televiziju i film, primjerice dokumentarni film Mur Bur za Zagreb-film (1969) te seriju Dječja kreativnost 1–3 (Sarajevo 1975). U tijeku dugogodišnje pedagoške djelatnosti izgradila je vlastiti način glazb. odgoja – »funkcionalnu muzičku pedagogiju«, koja se temelji na osjećanju funkcionalnih tonalnih odnosa. Ta metoda obuhvaća, osim intonacije, glazb. odgoj povezan s likovnim i literarnim izrazom. Težište odgoja stavljeno je na dječje stvaralaštvo, a osnovni je cilj postizanje optimalnih rezultata u glazb. razvoju nadarena i prosječna djeteta, kao i djeteta s poteškoćama u razvoju. Također se bavila temama kao što su dijete i muzikalnost, emocionalno inhibirana djeca i djeca s poteškoćama u razvoju. Kao etnomuzikologinja skupljala je od 1953. dječje stvaralaštvo te prikupila više od 2400 zapisa. Smatra se jedinom autoricom cjelovite i izvorne glazb. pedagogije u povijesti hrv. glazbenoga školstva, a njezin udžbenik Sedam nota sto divota (13 izdanja) bio je dugo najprodavaniji priručnik solfeggia u Hrvatskoj. Prva je u svijetu artikulirala znanstvene kategorije spontanoga glasanja, uspavanki, brojalica, rugalica, sportskoga navijanja i drugoga, kao i glazbenih, govornih i motoričkih elemenata u spontanom glazb. izražavanju djece i odraslih. Radove je objavljivala u dnevnom tisku (1948–62) te u časopisima: Muzička revija (1950), Muzičke novosti (1953), Delo (1955), Žena (1957), Danas (1962), Svijet (1962), Umjetnost i dijete (1968, 1969, 1972, 1974, 1980), Bilten RTV Zagreb (1972), Muzika (1973), Musicotherapia (1980). Njezini važniji radovi poznati su i u inozemstvu: Brojalice – melografski problem dječjeg poetskog stvaralaštva (III. kongres folklorista Jugoslavije, zbornik, Cetinje 1958), Dispozicije i razvojne mogućnosti dječje mašte kroz muziku (Igra mašta zbilja, zbornik, Šibenik 1975), Improvisation als schöpferische Mitteilung (u knjizi W. Stumme: Über Improvisation, Mainz 1975, to donosi i A. L. Ostrovskij u svojoj knjizi Muzykal’noe vospitanie v stranah socializma, Lenjingrad 1975), Pokret na glazbu – glazba pokreće (Anali Kliničke bolnice »Dr Mladen Stojanović«, 1979, XVIII/2), Igra mašte – djetetova je potreba (Naša škola, 1980, 7/8), Psihološka uvjetovanost funkcije brojalica i kreativni proboj metrike i forme standardne lirike (Umjetnost i dijete, 1981, 75).

DJELA: Čitanka za početnički solfeggio. Zagreb 1947. – Groteskna suita. Zagreb 1948. – Sedam nota sto divota. Zagreb 1959.

LIT.: R. Supek: Muzika i crtež u dječjem izrazu. Savremeni akordi, 1954, 12. – M. Turel: Otrok in glasba. Naši razgledi, 3(1954) 10. – O. Neumann: Praktični rezultati rada po Funkcionalnoj metodi prof. Elly Bašić u Muzičkoj školi u Sisku. Savremeni akordi, 1955, 1. – S. Vrinjanin: Povodom izložbe »Muzički izraz djeteta«. Naša djeca, 2(1955) 27. – D. Plavša: Elly Bašić, Sedam nota sto divota. Savremeni akordi, 1958, 5/6. – S. Ribarovič: Zakaj edina v Jugoslaviji. Bilten Zavoda za prosvetno pedagoško službo, 1(1966–1967) 4. – A. Elscheková: Nové cesty hudobnej výchovy v Jugoslavii. Slovenská hudba, 1968, 3. – R. Supek: Neke psihološke dispozicije dječje kreativnosti.Umjetnost i dijete, 1970, 6. – K. Reissenberger: Zum Stand der Musiktherapie in europäischen Ländern. Musik und Bildung, 1972, 9. – R. Supek: Mašta. Zagreb 1979. – J. Bezić: Bašić, Elly. Enciklopedija Jugoslavije, 1. Zagreb 1980. – B. Rakijaš: Bašić, Elly. Hrvatski biografski leksikon, 1. Zagreb 1983. – Bašić, Elly. Leksikon Jugoslavenske muzike, 1. Zagreb 1984. – Bašić, Elly. Hrvatska enciklopedija, 1. Zagreb 1999. – (Nekrolozi): Novi list, 52(1998) 16030; Vijenac, 6(1998) 109. – Z. Berković, Vijenac, 6(1998) 109. – M. Letica, Bašćinski glasi, 7(1998). – B. Preić-Kempf: Plemenito umijeće kreativnog oslobađanja glazbom. Novi list, 58(2005) 18516. – Glazbeno učilište Elly Bašić 1965.–2005. Zagreb 2005. – P. Rojko: Postoji li funkcionalna muzička pedagogija? Tonovi, 20(2005) 1/2(45/46). – I. Devčić i R. Sućeska-Ligutić: Funkcionalna muzička pedagogija. Škola u funkciji razvoja djeteta. Ibid.

BAUER, Arnold, gospodarstvenik (?, 1882 – ?, 1942). Bio je vlasnik tvornice ulja u Slatini, u kojoj je, i nakon što je bio razvlašten po osnutku NDH, nastavio obavljati stručnu upravu. Čini se da je uhićen s ostalim slatinskim Židovima u svibnju 1942. te je u lipnju 1942. saborski Odbor za rizničarske poslove intervenirao da ga se pusti iz zatvora, osobito predsj. Odbora i profesor zagrebačkoga Pravnoga fakulteta Fran Milobar. Iz zatvora nije pušten, nego je prema jednomu izvoru izvršio samoubojstvo, a prema drugomu deportiran u Auschwitz, gdje je stradao.

IZV.: HDA, HDS, Odbor za rizničarske poslove, zapisnik sjednice od 17. VI. 1942.

LIT.: N. Kisić-Kolanović: Podržavljenje imovine Židova u NDH. Časopis za suvremenu povijest, 30(1998) 3. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BAUER, Ernest (Ernst), publicist i diplomat (Zagreb, 4. IV. 1910 – Zagreb, 29. XII. 1995). Sin arhitekta Brune i Gertrude rođ. Lazansky. Gimnaziju je završio 1928. u Zagrebu, gdje je 1932. na Filozofskom fakultetu diplomirao jugoslav. književnost. U Leipzigu je 1939. doktorirao tezom o oblikovanju javnoga mnijenja u Hrvatskoj, a 1954. stekao je doktorat iz polit. znanosti u Grazu. Predavao je u gimnazijama (Varaždin, Vinkovci i Zagreb), a uoči II. svj. rata bio je voditelj ureda Europa-Service u Zagrebu. Nakon uspostave NDH bio je savjetnik i pročelnik Ureda za novinstvo Ministarstva vanjskih poslova, a od kraja listopada savjetnik poslanstva i ataše za novinstvo u poslanstvu NDH u Bukureštu. Od 1942. obnašao je različite polit. dužnosti u Zagrebu, među ostalim pročelnika Odjela za germanske zemlje u Političkom odjelu. Dužnost konzula u Pragu nije uspio preuzeti zbog sloma NDH te je emigrirao u Austriju i Njemačku, a 1991. vratio se u Zagreb. Bavio se historiografskim i publicističkim radom. Iako se u početku publicističkoga djelovanja bavio temama iz starije hrv. književnosti, već u djelu Današnja Njemačka (1937) veliča Hitlera i nacionalsocijalizam, pozitivno ocjenjujući »rasnopolitičke mjere«. Publicističkim radom nastavio se baviti i u izbjeglištvu. Surađivao je u periodicima Omladina (1935–39), Hrvatska revija (1936–44), Hrvatsko kolo (1937–43) i Ekonomist (1938–39). Kako je po majci bio Židov, što je i široj javnosti bilo poznato, za mnoge je, zbog svoje pronacističke aktivnosti, postao tipičan primjer »židovske samomržnje«, što mu je posebno zamjerila povjesničarka → Miroslava Despot.

DJELA: Današnja Njemačka. Zagreb 1937. Štampa evropskih velevlasti i Amerike. Zagreb 1940. – Hrvati u tridesetgodišnjem ratu. Zagreb 1941. – Glanz und Tragik der Kroaten. Wien–München 1969. – Der Loewe vom Isonzo. Feldmarschall Svetozar Boroević de Bojna. Graz–Wien–Köln 1985. – Život je kratak san. Uspomene 1910–1985. Zagreb 1986. – Hrvatski ban Jelačić. München 1981. – Der letzte Paladin des Reiches. Generaloberst Stefan Freiherr Sarkotić von Lovćen. Graz–Wien–Köln 1988. – Sjaj i tragika hrvatskog oružja. Zagreb 1991. – Aloisius Stepinac. Kardinal. Ein Leben fuer Wahrheit, Recht und Gerechtigkeit. Wien–Recklinghausen 1995.

IZV.: Telefonski imenik 1941.

LIT.: I. Filipović: Bauer, Ernest. Hrvatski biografski leksikon, 1. Zagreb 1983. – J. Horvat: Preživjeti u Zagrebu. Dnevnik 1943–1945. Zagreb 1989. – V. Geiger: Bauer, Ernest. Tko je tko u NDH. Zagreb 1997. – M. Švab: U spomen. Ernest Bauer. Časopis za suvremenu povijest, 29(1997) 1. – Bauer, Ernest. Hrvatska enciklopedija, 1. Zagreb 1999. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.

BAUER, Etelka (rođ. Frisch), obrtnica (Vukovar, 2. IX. 1897 – ?). Odrasla u Budimpešti, u Hrvatsku se vratila 1918. te od 1930. u Zagrebu bila vlasnica salona modnih šešira »Ethel« u palači Assicurazioni Generali na Trgu bana Josipa Jelačića. Među klijentima je bila kraljica Marija Karađorđević. Po uspostavi NDH salon je dobio povjerenicu, a iz prijave imovine vidljivo je da su još 1941. među njezinim kupcima (i dužnicima) bili mnogi pripadnici kako židovskih tako i nežidovskih zagrebačkih obitelji. U braku s amer. državljaninom Ottom Michaelom Bauerom preživjela II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 660. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27756.

LIT.: Ha-kol, 1996, 46/47.

BAUER, Geza, stomatolog (Budimpešta, 1864 – Osijek, 1922). Nastanivši se 1880. u Osijeku, premda bez formalnih kvalifikacija, uspješno se bavio strukom te mu je vlada 1894. dala dozvolu za vađenje i plombiranje zuba, a 1905. izjednačila ga sa zubnim liječnicima, što je izazvalo prosvjed Zadruge hrvatskih stomatologa, Zbora liječnika Hrvatske i Udruge osječkih liječnika. U vlastitoj nakladi objavio je pučkoprosvjetnu knjigu Kako se njeguju i uzdržavaju zubi i usta. Die Pflege und Erhaltung der Zähne und des Mundes (Osijek 1890), o čemu je pisao i u listu Slavonische Presse. U nepoznato doba prešao je na katoličanstvo.

LIT.: V. Dugački: Bauer, Geza. Hrvatski biografski leksikon, 1. Zagreb 1983. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003.