Kategorija: B

BREYER, Jakob (Jakov), trgovac (Rasinja kraj Koprivnice, oko 1800 – ?). Sin Salamona, djed knjižara → Mirka. Otac Salamon doselio se u Rasinju 1895. iz Mattersdorfa kao zakupnik imanja grofova Inkey. Poč. XIX. st. s bratom Adamom nastanio se u Križevcima, gdje je sa sinovima Šandorom i Mavrom otvorio trgovinu mješovitom robom »Jakoba Breyera sinovi«, dok je brat 1844. osnovao ŽO, a u svojoj kući, na vlastiti trošak uredio žid. bogomolju. S Marijom rođ. Hirschsohn, otac je petero djece.

LIT.: R. Milosavljević: Biografije istaknutih križevačkih Jevreja. Beograd 2000. – Novi Omanut, 16(2000) 91.

BREYER, Karlo, ginekolog (Bjelovar, 19. X. 1905 – Sisak, 1. III. 1985). Sin trgovca Huga i Ide. U braku s Ružicom rođ. Farkaš otac → B. Breyera. Osnovnu školu pohađao je u Bjelovaru, a gimnaziju u Bjelovaru i na Sušaku. Studij medicine završio je 1930. u Zagrebu, gdje je 1935. specijalizirao ginekologiju i porodništvo. Isprva je radio u Klinici za ženske bolesti i porode u Zagrebu (Petrova bolnica), a potom u privatnoj ordinaciji u Jurišićevoj ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH bio je uhićen te odveden u logore Jasenovac i Staru Gradišku, ali je potom oslobođen i krajem 1941. upućen, zajedno s obitelji, u ekipi žid. liječnika u Zavidoviće u BiH djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. God. 1943. priključio se partizanima djelujući kao načelnik saniteta 27. udarne divizije. Nakon demobilizacije poč. 1947. doselio se u Sisak, gdje je osnovao prvi ginekološko-porodiljski odjel (poslije Odjel za zaštitu žena, trudnica i majki Medicinskog centra) i vodio ga do umirovljenja krajem 1975. Neko vrijeme bio i pomoćnik ravnatelja sisačkoga Medicinskog centra. Bavio se raznolikom problematikom iz područja ginekologije i porodništva, osobito organizacijom zdravstvene zaštite žena i zdravstvenim prosvjećivanjem (Zdravstvene novine, 1958; Wiener medizinische Wochenschrift, 1959; Zentralblatt für Gynäkologie Leipzig, 1961; Arhiv za zaštitu majke i djeteta). Za svoj rad dobio je mnogobrojna odlikovanja i priznanja, među ostalim Nagradu općine Sisak »22. lipanj« i Nagradu »Kata Pejnović« (1972). U povodu 100-te obljetnice Zbora liječnika Hrvatske odlikovan je Ordenom zasluga za narod. Odgojio je nekoliko naraštaja ginekologa u Sisku. Prilikom odlaska u mirovinu 31. X. 1975. u zgradi ginekološko-porođajnog odjela otkrivena mu je spomen-ploča, rad akademskoga kipara Stipe Sikirice.

DJELA: Naša obitelj. Majka, zdravo dijete, bolesno dijete (suautori S. Cigit i O. Ginsberger). Sisak 1971.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 663. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – (Nekrolozi): Jedinstvo, 1985, 1864; Jevrejski pregled, 36(1985) 3/4. – I. Banić: In memoriam prim. dr. Karlo Breyer (1905–1985). Jugoslavenska ginekologija i perinatologija, 25(1985) 1/2. – V. Dugački: Breyer, Karlo. Hrvatski biografski leksikon, 2. Zagreb 1989. – Bilten ŽOZ, 1991, 19/20. – I. Uzelac: S ljubavlju zagledana u budućnost unuka, Ružica Breyer. Sisački tjednik, 51(1995) 181. – Obitelj. Zagreb 1996. – Đ. Zorko i J. Jagačić-Borić: Breyer, Karlo. Sisački biografski leksikon. Sisak 2006.

BREYER, Lavoslav, fotograf i slikar (Križevci, 24. IV. 1865 – Zagreb, 2. IX. 1928). Srednju tehničku školu polazio je u Mittweidi kraj Chemnitza u Njemačkoj i Klagenfurtu, gdje se usavršavao u bravarskom i elektrotehničkom obrtu. Neko vrijeme radio je u tvrtki »Siemens« u Beču. Nakon povratka u Zagreb radio je u Ul. Marije Valerije (danas Praška ul.), a 1892. otvorio je atelijer u Ilici. Nakon dvije godine samostalnog rada, udružio se 9. XI. 1894. s fotografom → B. R. Mosingerom i prešao u njegov atelijer u Ilici, koji su vodili kao zajedničko poduzeće »Mosinger & Breyer« do 16. XII. 1898. Poslije je opet radio samostalno, ali na svoje fotografije nije stavljao adresu atelijera sve do 1901, kad se javlja u Kukovićevoj ul. (danas Hebrangova ul.). Fotografski obrt napustio je 1. I. 1904. i sve se intenzivnije bavio slikarstvom. Više je puta dulje boravio u Parizu, gdje je pretežno slikao, ali i izrađivao portrete u reljefu. Živio je bohemski izdržavajući se slikanjem kopija djela velikih majstora. Sastajao se s umjetnicima u kavani »La Rotonde«, gdje je zalazio i njegov prijatelj slikar Milivoj Uzelac. Proputovao je Španjolsku (Toledo, Sevilla; obala Biskajskoga zaljeva) i sjev. Afriku (Tanger, Tunis) te posjetio Veneciju. Potkraj života vratio se u Zagreb teško narušena zdravlja. – Od njegovih radova sačuvan je niz veduta starih hrv. gradina (akvareli) i realistički prizori iz vojničkoga života uoči I. svj. rata (Povijesni muzej Hrvatske u Zagrebu) te nekoliko kopija rađenih prema slikama starih majstora. Više Breyerovih fotografija reproducirano je u časopisu Prosvjeta (1901–04). Sačuvani portreti-fotografije iz samostalnog razdoblja visoke su kvalitete, a neki (npr. portret glumice Ljerke Šram) antologijske vrijednosti u hrvatskoj fotografiji. Iako nije moguće izdvojiti njegove radove nastale za suradnje s B. R. Mosingerom, Breyerov udio u radu tog atelijera zacijelo nije bio malen. Izrađivao je i skupne fotografije sportskih i pjevačkih društava iz Zagreba i pokrajine (Srijemska Mitrovica, Osijek, Slavonski Brod, Varaždin, Virovitica, Daruvar, Zemun, Koprivnica, Slavonska Požega), koje su ujedno vrlo zanimljiv dokument vremena. Tako je sačuvan izgled gostionice »Bijela ruža« u Vlaškoj ul. u Zagrebu prije rušenja, zabilježena povorka na Jelačićevu trgu i u Praškoj ul. te izložba u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. Slike nastale na putovanjima izložio je 1916. u Salonu Ulrich u Zagrebu na prvoj samostalnoj izložbi.

LIT.: Kolektivna izložba Lavoslav Breyer do konca svibnja 1916 (katalog izložbe). Zagreb 1916. – M. Schneider: Gradovi i krajevi na slikama i crtežima od 1800. do 1940 (katalog izložbe). Zagreb 1977. – N. Grčević: Fotografija devetnaestog stoljeća u Hrvatskoj. Zagreb 1981. – M. Schneider i N. Grčević: Breyer, Lavoslav. Hrvatski biografski leksikon, 2. Zagreb 1989. – N. Grčić: Breyer, Lavoslav. Enciklopedija hrvatske umjetnosti, 1. Zagreb 1995. – N. L.-K.: Breyer, Lavoslav. Židovski biografski leksikon. Novi Omanut, 9(2001) 44/45. – M. Tonković: Židovi fotografi (katalog izložbe). Zagreb 2004.

BREYER, Marko, pravnik (Varaždin, 1866 – Zagreb, 1942). Bio je odvjetnik u Zagrebu i član Odvjetničke komore do 8. IX. 1929. kad se odrekao odvjetništva. Otac je Alberta i djed Borisa (?, 1922 – ?, 1944), koji je nakon uspostave NDH prebjegao u Dalmaciju te bio interniran u logor u Kamporu na Rabu. Priključio se Židovskomu rapskomu bataljonu i poginuo u borbama 1944.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 3(1929) 6. – B. Polić: Vjetrenjasta klepsidra. Zagreb 2004.

BREYER, Marko, trgovac i javni djelatnik (Križevci, 21. III. 1938 – Križevci, nakon 1908). Sin → Jakoba i Marije rođ. Hirschsohn. S Emom rođ. Hochsinger iz Čakovca, otac je → Mirka, Žige i Adolfa. Oko 1850-ih stupio je u trg. nauk kod → F. Leitnera u Varaždinu, a nakon godinu dana u Križevcima završio nauk u obiteljskoj trgovini mješovitom robom »Jakoba Breyera sinovi.« God. 1854–57. radio je kao trgovački pomoćnik u trgovini manufakturnom robom »Kornitzer i Klein« u Zagrebu, potom kao pomoćnik u Koprivnici i Križevcima, a 1861. u Varaždinu je s Fischerom otvorio trgovinu mirodijama i zemaljskim plodinama. S pekarom Polanskym i F. Mayerom 1864. osnovao je Prvo hrvatsko dobrovoljno vatrogasno društvo, najstarije u Hrvatskoj, a 1865. sudjelovao je na VI. kongresu njem. vatrogasaca u Lipskom. U Križevcima je 1868. otvorio trgovinu rukotvorinama i pomodnom robom, koju je vodio do 1904, posljednjih godina sa sinom Mirkom. Unaprijedio je kućni tkalački obrt u Križevcima i okolici, a sudjelovao je na gospodarskim izložbama u Zagrebu, Budimpešti i Beču. Također je bio suosnivač Dioničke štedione križevačke 1872, kojom je upravljao i bio poslovni ravnatelj. God. 1875–1905. bio je križevački gradski zastupnik, a 1889–1895. podnačelnik Križevaca za što je odlikovan 1892. Zlatnim krstom za zasluge s krunom. Također je bio trg. prisjednik pri sudbenom stolu županije križevačke i pri križevačkom Kotarskom sudu, blagajnik i promicatelj Društva crvenoga križa i od 1875. predsj. ŽO u Križevcima. Pohrvatio je bogoslužje i sagradio novu križevačku sinagogu, koju je 1895. posvetio → G. Schwarz.

LIT.: R. Milosavljević: Biografije istaknutih križevačkih Jevreja. Beograd 2000. – Marko Breyer 1838–1908, nekoliko listova uspomena uoči sedamdesetogodišnjice njegove, napisao sin mu Mirko Breyer, Rediviva. Novi Omanut 16(2008)91.

BREYER, Mirko, knjižar, povjesničar i žid. aktivist (Varaždin, 23. X. 1863 – Zagreb, 29. XII. 1946). Sin → Marka i Eme rođ. Hochsinger, otac → Blanke ud. Jakić. Nižu gimnaziju i trgovačku školu polazio je u Varaždinu, Zagrebu i Trstu. God. 1879–81. radio je u predstavništvu tršćanske trg. kuće »Bienenfeld« u Adenu, a potom nastavio studij na višim ekonomsko-komercijalnim školama u Trstu, Beču, Leipzigu, Münchenu i Hamburgu. Tijekom boravka u Leipzigu, središtu njem. nakladništva, zainteresirao se za povijest knjige i nakladničke kulture. God. 1890. stupio je kao poslovni ortak u očevu trgovinu u Križevcima, a 1903. preselio se u Zagreb, gdje je sljedeće godine otvorio vlastitu nakladnu i komisionu knjižaru i znanstveni antikvarijat, pod nazivom »Slavenski (hrvatski) znanstveni antikvarijat«. Knjižaru je 1920. preuzela Jugoslavenska znanstvena knjižara d. d., dok je B. nastavio voditi antikvarijat sve do 1928. Potom je bio upravitelj »Obnove«, jugoslavenskoga nakladnoga dioničkog društva (1929–40). Tijekom 1920-ih bio je prvi predsj. zagrebačkog anticionističkog udruženja »Narodni rad«. Suprotstavljao se cionizmu, zagovarajući asimilaciju po uzoru na neke srednjoeur. zemlje. Po uspostavi NDH upisan je u Kartoteku židovskog znaka, ali znak nije preuzeo jer su mu prelaskom na katoličanstvo bila priznata arijska prava. Unatoč tomu zatočen je od 11. XI. 1941. do 10. IV. 1942. u logor u Staroj Gradišci sa skupinom slobodnih zidara, kojima je pristupio prije I. svj. rata. U međuvremenu, u ožujku 1942, Ministarstvo unutarnjih poslova odbilo je njegov zahtjev za dodjelu arijskih prava, što pokazuje zbrku u ustanovama režima, kao i arbitrarnost dodjele tih prava. Iako je po izlasku iz Gradiške dobio »dopustnicu« za slobodno kretanje Zagrebom, a potom u studenom 1942. još jednom potvrdu toga prava, tijekom 1942. i 1943. još je dvaput zatvoren. Od završetka II. svj. rata do smrti radio je kao bibliotekar Nakladnoga zavoda Hrvatske. – U svom najplodnijem razdoblju bio je član Društva hrvatskih književnika, PEN kluba i predsj. Kluba knjižara; povjerenik Arheološkog muzeja u Zagrebu, član Hrvatskoga starinskoga društva u Kninu, Hrvatskoga glazbenog zavoda, Društva umjetnosti, Bratovštine hrvatskih ljudi u Istri i Matice hrvatske. Velik broj stručnih radova objavio je u tridesetak domaćih i stranih časopisa i novina, ugl. između 1890. i 1939 (Obzor, Vienac, Vidici, Savremenik, Narodna starina, Hrvatska revija, Hrvatska prosvjeta, Novo doba, Hrvatsko kolo i dr.). Po općem sudu, bio je prvi knjižar u Hrvatskoj, koji je na znanstvenoj osnovi vodio antikvarijat. U potrazi za starim i rijetkim knjigama razvio je korespondenciju s antikvarijatima u drugim zemljama, objavljivao je bibliografije i kataloge, koji su uvršteni u red važnih bibliografskih pomagala. Više knjiga, stampata te drugih vrijednih predmeta poklonio je zagrebačkim kulturnim institucijama. Po tim djelatnostima, nastavljač je plodne tradicije koju je u prethodnom naraštaju zastupao → L. Hartman, bez kojih bi bilo teško zamisliti razvoj hrv. knjižarstva.

DJELA: Pokus bibliografije povjesti pobjede kod Siska 22. lipnja 1593. i obsada tvrdje sisačke po Hasan paši bosanskom u god. 1591. i 1592. Križevci 1893. – Nešto gradje staroj hrvatskoj književno-kulturnoj povjesti. Križevci 1898. – Prilozi k starijoj književnoj i kulturnoj povjesti hrvatskoj. Zagreb 1904. – Marko Breyer 1838–1908. Nekoliko listova uspomene u oči sedamdeset godišnjice njegove. Zagreb–Križevci 1908. – Antun conte Zanović i njegovi sinovi. Roman života jedne paštrovsko-budljanske porodice u pretprošlom i prošlom vijeku (1720–1834). Zagreb 1928. – Südslawische Rara und Rarissima. Eine empfindsame bibliophile Exkursion. Wien–Leipzig–Zürich (1937). – Tragom života i rada Frana Kurelca, hrvatskoga preporoditelja i književnika (1811–1874). Zagreb 1939. – O starim i rijetkim jugoslavenskim knjigama (dopunili B. i T. Jakić). Zagreb 1952. – Marko Breyer 1838–1908, nekoliko listova uspomene uoči sedamdesetogodišnjice njegove, napisao sin mu Mirko Breyer, Rediviva. Novi Omanut, 16(2008) 91.

IZV.: HDA, MUP NDH, 2841/1942. – HDA, RUR, kut. 16. – HDA, UNS 5876/42, 32302. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: V. Klaić: Knjižarstvo u Hrvata. Zagreb 1922. – B. Vodnik: Breyer, Mirko. Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenačka, 1. Zagreb 1925. – I. Esih: Mirko Breyer. Uz 70-tu obljetnicu njegova rođenja. Obzor, 65(1933) 211. – Isti: Stara hrvatska knjiga pred međunarodnom javnošću. Jutarnji list, 26(1937) 8965. – V. Novak (N. V.): Mirko Breyer, Südslavische Rara und Rarissima. Jugoslovenski istoriski časopis, 3(1937) 1/4. – I. Esih: Peta obljetnica smrti Mirka Breyera. Narodni list, 7(1951) 2033. – Isti: O starim i rijetkim jugoslavenskim knjigama. Posthumni bibliografsko-bibliofilski prikaz Mirka Breyera. Ibid., 8(1952) 2260. – T. Jakić: Iz korespondencije Mirka Breyera. Građa za povijest književnosti Hrvatske, 1953, 24. – Isti: O Mirku Breyeru. Osnovi biografije i bibliografija njegovih radova. Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 19(1973) 1/4. – M. Švab: Breyer, Mirko. Hrvatski biografski leksikon, 2. Zagreb 1989. – J. Horvat: Preživjeti u Zagrebu. Dnevnik 1943–1945. Zagreb 1989. – G. Piasek: Nekoliko povijesnih podataka o Židovima u Varaždinu, Novi Omanut, 3(1995) 11. – Breyer, Mirko. Hrvatska enciklopedija, 2. Zagreb 2000. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – Đ. Zorko i J. Jagačić-Boris: Breyer, Mirko. Sisački biografski leksikon. Sisak 2006. – T. Jakić: O Mirku Breyeru – osnovi biografije. Novi Omanut, 17(2009) 96. – I. Pederin: Pisma Mirka Breyera u Prag o pošiljkama knjiga. Ibid.

BREYER, Miroslav, farmaceut (Bjelovar, 27. III. 1905 – ?). Bio je u braku s Elizabetom. Do 1941. živio je i radio kao farmaceut u Zagrebu. Po uspostavi NDH zaplijenjen mu je netom kupljeni automobil marke »Škoda.« Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 663.

BREYER, Moric, trgovac (? – ?). Bavio se trgovinom i bio član Narodne čitaonice u Rijeci (1879).

LIT.: I. Lukežić: Židovi na Sušaku. Sušačka revija, 7(1999) 26/27.

BREYER, Pavao, knjižar (Križevci, 1904 – Vis, ljeto 1944). Nakon studija u Zagrebu otvorio je knjižaru u Masarykovoj ul. u Zagrebu specijaliziranu za nabavu knjiga iz inozemstva, posebice njemačke iseljeničke književnosti, koja se velikim dijelom ticala Židova. Još na studiju pridružio se komunistima. God. 1928. bio je uhićen te suđen zajedno s Josipom Brozom Titom (tzv. bombaški proces); no zbog nedostatka dokaza bio je oslobođen. Nakon suđenja nastavio je ilegalnu komunističku djelatnost zbog čega je između 1928. i 1936. bio više puta uhićen, a poč. 1936. osuđen na godinu dana robije; jugoslav. policija opisala ga je 1930. kao »okorelog komunista«. Po izlasku iz zatvora zanemario je polit. djelatnost i radio u svojoj knjižari, zbog čega ga je Tito u svom izvještaju Kominterni opisao kao osobu nedostojnu povjerenja komunista. Po uspostavi NDH prebjegao je u Italiju, a njegova imovina bila je zaplijenjena. U Hrvatsku se vratio 1943. i pridružio partizanima. U ljeto 1944. boravio je na Visu, gdje je bio optužen kao brit. špijun i strijeljan. – Sestra Eli (Ela), službenica (Križevci, 1910 – Zagreb, 25. IX. 1995). Udala se 1930-ih za inženejra Tošu Cara, ljevičara krležijanske orijentacije. Po uspostavi NDH suprug je ubijen, a ona je prebjegla u tal. okupacijsku zonu, a potom u Italiju. God. 1944. preko Barija vratila se u Hrvatsku. Nakon rata radila je kao službenica; najdulje kao tajnica uprave Izdavačko-knjižarskoga poduzeća »Mladost«.

IZV.: HDA, SBUO, kut. 24. – Podaci o ulazniku S. Goldstein i V. Zoričić rođ. Schwabenitz. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Sobolevski: Bombaški proces Josipu Brozu. Zagreb 1977. – J. Broz Tito: Sabrana djela, 2–4. Zagreb 1983. Zagreb 1983. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – B. Janjatović: Politički teror u Hrvatskoj 1918.–1935. Zagreb 2002. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.

BREYER, Samuel, trgovac i javni djelatnik (Križevci, 15. VII. 1841 – Križevci, 26. I. 1920).

LIT.: R. Milosavljević: Biografije istaknutih križevačkih Jevreja. Beograd 2000.