Kategorija: B

BRAVERMANN, Giacomo, liječnik i žid. aktivist (? – ?). Djelovao je kao liječnik te bio aktivan u Društvu cionista revizionista u Rijeci (Gruppo dei Sionisti Revisionisti). Krajem ožujka 1933. na poziv riječkih cionista revizionista austr. novinar Hans Kolbe održao je izlaganje na temu položaja Židova u svijetu.

LIT.: I. Lukežić: Židovska dobrotvorna i kulturno-prosvjetna društva u Rijeci. Sveti Vid, 7(2001).

BREIDER, Boško, politolog (Šibenik, 31. I. 1973). Sin → Zore Zuckerman Itković i Martina Itkovića (Zadar, 1943). Odrastao je i školovao se u Sarajevu, gdje je završio osnovnu školu te nižu Muzičku školu »29. novembar« (glasovir), te 1991. srednju školu u Zadru. Diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu 1996, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu magistrirao 2004. tezom Novine Nezavisne Države Hrvatske o Židovima (1941.–1945.) i doktorirao 2008. tezom Protužidovska propaganda u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i Srbiji pod njemačkim okupacijskim protektoratom. God. 1998/99. predavao je povijest u Srednjoj strukovnoj školi u Velikoj Gorici, a 2000−11. zaposlen je kao znanstveni novak na znanstvenim projektima »Strukturiranje standarda za učenje hrvatske povijesti u srednjim školama« (2000–07) i »Ideologija, etnicitet, grad i selo u hrvatskom društvu u 20. stoljeću« (2007–11) na Odsjeku za povijest Sveučilišta u Zadru. Kao aktivan član žid. mladeži ŽOZ sred. 1990-ih bio je pomoćnik gl. urednika omladinskog lista Motek. Surađivao je u Novom Omanutu.

DJELA: Psihologija Holokausta – Protužidovska propaganda u NDH i Srbiji 1941–1945. Zagreb 2010. – Željezni križ i crveni karanfil. Prema istinitim događajima (suautor Z. Zuckerman). Zagreb 2014.

IZV.: Osobni podaci ulaznika.

BREIDER, Ernest, tekstilni inženjer (Szegedin, Mađarska 18. I. 1897 – Zagreb, 4. VI. 1961). Sin Hinka (Henrika) i Julije rođ. Zuckerman, s Mirom rođ. Goldoni otac Ernestov. Za I. svj. rata borio se u austroug. vojsci u jedinici kojom je zapovijedao njegov stariji brat Geza, kojem je jednom prilikom spasio život. Četiri je puta ranjen te odlikovan medaljama za hrabrost. God. 1919–36. radio je u Osijeku u poduzeću Maksa Šalgoa, a do travnja 1945. u Zagrebu kao predstavnik poduzeća »M. Skerl & Komp«, koje je bilo predstavništvo švic. poduzeća »Sandoz A. G.« iz Basela. U prvom braku prešao je na evangeličku vjeroispovijest, a 1941. na katoličanstvo. Po uspostavi NDH upisan je u Kartoteku židovskoga znaka, no nije bio proganjan, nego je služio u domobranima kao pričuvni časnik. Boraveći u Zagrebu i Rijeci tajno je surađivao s partizanima. Nakon II. svj. rata bio je samostalni predstavnik poduzeća »Sandoz« i prinudni upravitelj poduzeća »Brauns« u Zagrebu do njegove nacionalizacije. Poslom je putovao u Italiju, Švicarsku i Mađarsku. Dana 19. III. 1949. osuđen na tajnom suđenju na Okružnom sudu u Beogradu na 15 godina zatvora s prisilnim radom te na konfiskaciju cjelokupne imovine. Optužnica se navodno odnosila na prijenos pisama zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca svećenicima u Italiju tijekom II. svj. rata. Potkraj 1958. prijevremeno je pušten iz zatvora u Srijemskoj Mitrovici s petogodišnjim gubitkom građanskih prava. Teško narušena zdravlja, živio je kraće vrijeme u Mostaru i Zagrebu. Od 15. II. 1959. radio je za poduzeće ALMA iz Maribora i »Radonja« iz Siska. – Sin Ernest (Brajder), antikomunistički aktivist (Zagreb, 1949 – Zagreb, 27. XI. 1980). Uhićen je nakon što je s Dobroslavom Paragom skupljao potpise za antivladinu peticiju (Predstavka građana SR Hrvatske) za amnestiju polit. zatvorenika iz jugoslav. komunističkih tamnica i slanja na Konferenciju o europskoj sigurnosti i suradnji u Madrid sred. studenoga 1980. Navodno je počinio samoubojstvo skokom iz vlastitog stana u Ul. Braće Radić u Novom Zagrebu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 663. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28053. – KŽZ. – Podaci o ulazniku L. Babić, B. Breider i T. Breider. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: I. Cerovac: Hrvatski politički leksikon. London 1988. – http://www.hsp1861.hr/vijesti11/14112006-1.html, pristupljeno 16. I. 2011.

BREIDER, Geza, gospodarstvenik (Kikinda, Srbija, 1. IV. 1895 – Beograd, 18. IX. 1941). Sin Hinka (Henrika) i Julije rođ. Zuckerman, brat → Ernesta, otac → Livije Babić. Visoku komercijalnu školu završio je u Budimpešti. U I. svj. ratu bio je časnik austroug. vojske, sedam puta ranjavan, a jednom mu je brat spasio život. Dobio je mnogobrojna odlikovanja, među ostalim i Željezni križ za hrabrost. Postao je član KP Mađarske 1919. U Osijek se s obitelji doselio 1926, a 1938. odlazi u Beograd. Preuzima zastupništvo njem. tvornice građevinskih strojeva, u čijem je sustavu bila i tvornica porculana »Rosenthal«. Poslovno je putovao po cijeloj Europi, sjev. Africi i Maloj Aziji. Bio je suvlasnik građevnog poduzeća na Čukarici u Beogradu, a u Jablanici je uzeo u desetogodišnji zakup kamenolom granita. U rujnu 1941. uhitio ga je u Beogradu Gestapo te je odveden na Banjicu, gdje je idući dan ubijen. Njegovo tijelo bačeno je u jamu u Jajincima kraj Banjice. Supruga Ana rođ. Spitzer, glazbenica u međuratnom razdoblju diplomirala je na konzervatoriju u Budimpešti klavir, violinu i solo pjevanje, a dolaskom Nijemaca 1941. svrstana je u skupinu Židova koja je čistila beogradske javne nužnike. Ugušena je otrovnim plinom u njem. hermetično zatvorenom kamionu tijekom proljeća 1942. u Beogradu i bačena u jamu u Jajincima, dok je Gezin otac Hinko ubijen u zatvoru u Kikindi.

IZV.: JIM. – Podaci o ulazniku L. Babić.

BREIER, Eduard (Breyer), pisac i publicist (Ludbreg, 4. XI. 1811 – Kyjovice kraj Znojma, Češka, 3. VI. 1886). Jedan je od prvih Židova, koji se istaknuo u hrv. društvu. S roditeljima se preselio u Varaždin, gdje je završio osnovnu školu i šest razreda gimnazije (1821–26), polazeći istodobno od četvrtog razreda njem. školu. Nakon studija filozofije na Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu (1826–28), započeo je u Pragu studij medicine, koji je prekinuo zbog neimaštine. Za službovanja u austr. vojsci (1831–45) polazio je 1833. voj. školu u Veroni (Stabsschule), potom predavao aritmetiku u Bombardierkorpsschule u Bečkom Novom Mjestu (do 1845). Napustivši iste godine voj. službu, bavio se književnim i publicističkim radom u Pragu, potom u Beču. Potkraj života najčešće je boravio na svom imanju u Kyjovicama. – U književnosti se javio 1837. u praškom časopisu Die Erinnerungen pripovijetkom Der Servianer, radnja koje je smještena u varaždinsku okolicu. Motive iz hrv. prošlosti i narodnoga života obradio je u različitim pripovijetkama, romanima, člancima i pjesmama. Velik dio njegova opusa objavljen je u zagrebačkom polutjedniku na njem. jeziku Croatia (1839–40), što ga je u tom razdoblju uređivao iz Bečkoga Novog Mjesta. U njemu je objavio pjesmu Die Weinlese. Ein Liederkranz. Bio je urednik novina Präger Zeitung (1847–48), Constitutionelle allgemeine Zeitung von Böhmen s prilogom Prager Abendblatt (1848–49) i dr. Potom se nastanio u Beču, gdje je 1849. pokrenuo humoristički list Der Punch, izdavao listove Der g’rade Michel (1862–69), Der Freimüthige (1868–86) i dr. te pisao mnogobrojne tekstove o austr. povijesti osobito snažna nacionalnoga naboja (Wien und Rom; Kaiser Joseph). Bio je jedan od najčitanijih austr. pisaca svoga doba te značajna karika u razvoju ilirske novelistike i povijesnoga romana Šenoina doba. Svoju prvu pripovijetku sa žid. motivima Der Fluch des Rabbi (objavljena 1940) napisao je za 11 dana za vrijeme dopusta dok je služio u vojsci; među pripovijetke iste tematike ubrajaju se Die Sendung des Rabbi, Die Sabbathianer te Alt-und Jung-Israel. Agramer Lieder an Jela i druge, više pripovijedaka pod zajedničkim naslovom Sagen aus dem Lande der Kroaten (ona o pogibiji bana Nikole Zrinskoga 1664. objavljena je u hrv. prijevodu pod naslovom Zlobna Marga u Naše gore list, 1865, preveo D. H. Garčinski) te putopisi i povijesni prilozi o Hrvatskoj Die königliche Freistadt Warasdin, Geschichtliche Umrisse aus der Vorzeit Croatiens, Geschichtliche Monumente aus Agrams Vorzeit i dr. Na hrvatski su prevedene i neke pripovijetke tiskane u časopisu Der Pilger, koji je izlazio u Karlovcu (1841, odn. 1843), prijevod pripovijetke Das Kroatenmädchen tiskan je uz prijevod njegova romana o provali Tatara u Hrvatsku (preveo J. Breier); pripovijetku Der Bau um die Wette preveo je Fran Kurelac i tiskao pod naslovom Gjoka (Fluminensia. Zagreb 1862). Priloge s hrv. tematikom objavljivao je također u praškoj i bečkoj periodici, a hrv. povijesne teme koristio je i u nekim romanima. I njegova memoarska djela – prikaz vlastita književnog djelovanja (1871) – te Erinnerungen aus meinem Leben (Freimüthiger Kalender, Beč 1883, 1884) sadržavaju zanimljive podatke o hrv. prilikama. Pisao je i kazališna djela (pučki komad Der Geizige) te dramatizirao dva svoja romana.

DJELA: Die beiden Csikos und das Gelöbniss. Wien 1840. – Die Tartaren in Croatien und Dalmatien. Wien 1841, Wien–Leipzig 18452, 18513 (hrv. prijevod Zagreb 1872). – Die Schlösser, 1–3. Wien 1852. – Trenk der Parteigänger, 1–4. Wien 1853. – Der Pandur und das Kroatenmädchen. Wien–Leipzig 1854. – Pandur und Freimaurer, 1–4. Pest–Wien–Leipzig 1855. – Mein literarisches Wirken. Wien 1871.

LIT.: Jüdisches Athenœum. Leipsic 1851. – C. Wurzbach: Biographisches Lexikon des Kaiserthums Oesterreich, 2. Wien 1857; 28. 1874. – (Nekrolozi): Agramer Zeitung, 61(1886) 129; Die Drau, 19(1886) 46. – V. Deželić st.: Iz njemačkoga Zagreba. Zagreb 1901. – L. Šik: Zagrebački Židovi u privredi. Židov, 11(1927) 17. – I. Esih: Uz devedesetu obljetnicu zagrebačkog časopisa »Croatia«. Obzor, 71(1930) 231. – I. Hergešić: Hrvatske novine i časopisi do 1848. Zagreb 1936. – L. Glesinger: Ilirski pokret i Jevreji. Jevrejski narodni kalendar, 2(1936–1937). – J. Horvat: Povijest novinstva Hrvatske 1771–1939. Zagreb 1962. – I. Pederin: »Začinjavci«, štioci i pregaoci. Zagreb 1977. – M. Kaminski: Breier, Eduard. Hrvatski biografski leksikon, 2. Zagreb 1989.

BREINER, Gottfredo, turistički djelatnik (Gleichenberg, Austrija, 25. IV. 1885 – ?). Bio je hotelijer iz Opatije, vlasnik pansiona »Breiner« (danas hotel »Kristal«) u kojem se 1920-ih obavljalo bogoslužje i djelovala obredna kuhinja. Poč. 1945. s obitelji se pred nacističkim progonima u Opatiji sklonio u selo Sv. Ivan na otoku Cresu, gdje su ih otkrile njem. trupe u veljači iste god. Uhićeni su 19. II. 1945. i zatočeni kraće vrijeme u riječkom zatvoru, a nakon toga prebačeni su na Sušak u sjedište Ispostave policije sigurnosti te podvrgnuti istražnom postupku zbog podataka o skrivenim dragocjenostima. Potom su otpremljeni u tršćansku Rižarnu, gdje su zadržani do kraja travnja 1945, kad ih je zatvorska uprava, na partizanski zahtjev, s preostalim zatvorenicima, pustila na slobodu.

LIT.: T. Morgani: Ebrei di Fiume e di Abbazia (1441.–1945.). Rim 1979. – A. Muzur: Opatijska Zora, priča o jednom simbolu. Opatija 1997. – A. Giron: Židovsko pitanje u općini Opatija. Problemi sjevernog Jadrana, 2000, 7.

BRENNER, Josip, turistički djelatnik (Križevci, 17. X. 1870 – Križevci, 22. IX. 1936). Osnivač je i vlasnik prvoga hotela u Križevcima. Naslijedio ga je sin Oton (Križevci, 17. XII. 1902 – Križevci, 8. VIII. 1938).

LIT.: R. Milosavljević: Biografije istaknutih križevačkih Jevreja. Beograd 2000.

BRESLAUER, Mavro Adolfov, trgovac (Pančevo, Srbija, 1891 – ?). God. 1927–32. bio je vlasnik trgovine kolonijalnom robom, brašnom i žitaricama na Sušaku. Sa Sušaka se 1944. preselio u Kraljevicu.

LIT.: I. Lukežić: Židovi na Sušaku. Sušačka revija, 7(1999) 26/27.

BRESSLAUER, Adolf, inženjer (Rijeka, 22. X. 1894 – Zagreb, 3. X. 1962). Sin Izidora i Berte rođ. Kolmar. S obitelji je živio u Zagrebu od 1898. Za I. svj. rata bio je mobiliziran u austroug. vojsku, a 1918. vratio se u Zagreb. Nakon što je dobio 1925. ovlaštenje za rad od Ministarstva građevina Kraljevine SHS djelovao je do 1941. kao strojarski inženjer u poduzeću »Shell«. Bio je član Zagrebačke inženjerske komore. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak i bio otpušten. Već u srpnju 1941. zaveden u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka, oslobođen nošenja žid. znaka te zaštićen jer mu je druga supruga Draga rođ. Glojnarić bila »arijevka«. Čini se da je II. svj. rat preživio u Zagrebu. U prvom braku s Gretom, preudatom Gjanković, imao je sina → Dana Gjankovića, kojeg je poslije posvojio očuh.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 663. – HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BRESSLAUER, Albert (Dečko), revolucionar (Vinkovci, 11. IX. 1920 – okolica Topuskoga, krajem 1944). Sin Mavra i Friede rođ. Bier. U međuratnom razdoblju bio je student veterine u Zagrebu. Po uspostavi NDH s roditeljima i bratom iz Vinkovaca u svibnju 1942. bježao je prema tal. zoni. Roditelji su između Zagreba i Karlovca skinuti s vlaka te su stradali u Jasenovcu, dok su on i brat s krivotvorenim putovnicama sa žigom zagrebačkoga redarstva propušteni te stigli do Crikvenice. Internirani su u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, pridružio se Židovskomu rapskomu bataljonu, a potom 8. kordunaškoj diviziji. Prema nekim izvorima strijeljan pod sumnjom da je kupovao ili prodavao stranu valutu Britancima, a prema drugima jer je čuvao zlatnike, koje su mu dali roditelji. – Brat Pavle (Pajo), revolucionar (Vinkovci, 7. I. 1922 – Krnjak, VI. 1944) s bratom je stigao u Crikvenicu i bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu te se 1943. priključio Židovskomu rapskomu bataljonu i 7. banijskoj diviziji kao mitraljezac. Poginuo je tijekom 6. neprijateljske ofenzive u borbi protiv Čerkeza.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 29341.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Bilten ŽOZ, 1993, 31/32. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002.