Kategorija: B

BLUM, Hugo, liječnik i žid. aktivist (Sonta, Srbija, 1847 – Vinkovci, 2. II. 1912). Među prvim je Židovima koji su se naselili u Vinkovce. Zaposlio se u državnoj službi kao pukovnijski liječnik, potom kao kraljevski županijski i općinski fizik. Bio je najistaknutiji zdravstveni radnik u Vinkovcima i okolici u drugoj pol. XIX. st. Jedan je od 35 potpisnika za osnivanje Izraelitske bogoštovne općine u Vinkovcima (1873) i njezin prvi predsjednik. Bio je član Matice hrvatske (od 1878), suosnivač vinkovačkoga društva »Zion« (1904) te dobrotvor Hrvatskoga pjevačkog i tamburaškoga društva »Relković« iz Vinkovaca. – Njegova supruga Sarah Malvine rođ. Lawitsch (Laurić), katolkinja, bila je predsjednica Prvoga vinkovačkog općega gospojinskog dobrotvornog društva od njegova osnutka 1891. do raspada 1915.

LIT.: Popis članova družtva slav. liečnikah u Osijeku koncem god. 1878. Liječnički vjesnik, 12(1878). – (Nekrolog). Liječnički vjesnik, 34(1912). – T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002. – Isti: Blum, Hugo. Vinkovački leksikon. Vinkovci 2007.

BLUMENFELD, Hermann, tekstilni inženjer (Bukurešt, 29. IX. 1892 – ?logor, 1941–1945). U Hrvatsku je došao iz Pariza 1933. sa suprugom Ninom rođ. Rottman, rumunjskom državljankom. Bio je zaposlen u poduzeću »Samotex« d. d. u Zagrebu. Po uspostavi NDH sa suprugom je preuzeo žid. znak. Oboje su stradali u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 662. – KŽZ.

BLUMENSTOCK, Vilim, trgovac i službenik (Zemun, Srbija, 9. XII. 1886 – logor Jasenovac, 1941). Sin Hinkov. S obitelji se 1887. doselio u Vinkovce, gdje je 1906. otvorio trgovinu peradi i jajima na veliko, a od 1909. i sijenom i slamom. Bio je jedan od utemeljitelja Hrvatskoga pjevačkog i tamburaškoga društva »Relković«. U Zagreb se doselio 1938. te bio zaposlen u Prvoj hrvatskoj štedionici kao viši bankovni činovnik. Po uspostavi NDH sa suprugom Irmom rođ. Neumann, sinom Hinkom i kćeri Evom preuzeo je žid. znak. Ubrzo je uhićen i deportiran u jasenovački logor Bročice, gdje je stradao. Iz ŽOZ upućen mu je samo jedan paket 5. I. 1942, no tada vjerojatno više nije bio živ. Supruga i djeca odvedeni su 1942. u Auschwitz.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 662. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BLUMENTHAL, Ernest, liječnik (Racibórz, Poljska, 7. IV. 1897 – New York, 1954). Nakon Racibórza u tadašnjoj jugoist. Šleskoj, živio je u Berlinu. Njemačku je napustio 1933. sa suprugom, kojom se oženio 29. I. 1929. u Berlin-Charlottenborgu, i dvoje djece te se nastanio u Ilici u Zagrebu, gdje je djelovao kao liječnik. God. 1938. odselio se u New York.

LIT.: http://www.crt-ii.org/index_en.phtm, pristupljeno 11. I. 2011.

BLUMSCHEIN, Zlatko, službenik i žid. aktivist (Sveti Križ Začretje, 12. II. 1902 – Zagreb, 22. XI. 1983). Sin Hinka, istaknuta sportskog aktivista i sportskoga dopisnika Varaždinskih novosti te kroničara Ivanca, u kojem je proveo mladost. U međuratnom razdoblju u Zagrebu je radio kao bankovni činovnik u »Merkuru«. Bio je u mješovitom braku sa Slovenkom Anom rođ. Tschrepein. Po osnutku NDH u nepoznato doba odveden je u logor Jasenovac, koji je preživio, te od svibnja 1945. bio vještak u Zemaljskoj komisiji za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača u Zagrebu te dao iskaz o događanjima u tom logoru. Potom je niz godina bio tajnik ŽOZ te je ishodovao znatne naknade za nacionalizirane nekretnine koje su prije bile u vlasništvu općine.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, kut. 662. – HDA, ZKRZ CGK, kut. 715, br. 1812/46, 17. IX. 1946.

LIT.: (Nekrolog). Jevrejski pregled, 25(1984) 1/2. – M. Kraš: Ivanec. Prilozi povijesti Ivanca do 1940. godine. Ivancu za šest stotu obljetnicu povodom prvoga pisanoga spomena Ivanca 1396.–1996. Varaždin 1996. – H. Blumschein: Lovčevi zapisci 1918.–1940. Prijatelj prirode i kroničar Ivanca (prir. M. Kraš). Varaždin 2004. – B. Kušan: 110 godina organiziranog planinarstva u Ivancu. Hrvatski planinar, 100(2008) 12. – M. Grahek Ravančić: Djelovanje Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača na području Zagreba u razdoblju od 1944. do 1947. godine (doktorska disertacija). Zagreb 2011.

BODNAR, Ladislav, ginekolog (Szeged, Mađarska, 31. I. 1896 – logor Jasenovac, 1941). U Zagreb je došao iz Beča u listopadu 1938, vjerojatno kao izbjeglica, nakon što mu je bilo zabranjeno obavljanje liječničke prakse. Po uspostavi NDH morao je podnijeti prijavu o imetku Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede NDH, u kojoj navodi prelazak na katoličanstvo 1919. te kako je neovisno o tom bez službe. U rujnu 1941. uhićen je i deportiran u jasenovački logor Krapje, gdje je ubrzo stradao. Iz ŽOZ bila su mu upućena dva paketa (7. XI. 1941. i 5. I. 1942), no tada vjerojatno više nije bio živ. Nadbiskupski duhovni stol i Vatikan intervenirali su da ga se izvuče iz logora i da mu se ishode dokumenti za odlazak u Brazil. Korespondencija je trajala mjesecima te se čini kako su tek naknadno shvatili da je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 663. – HDA, RUR. Židovski odsjek, 5749, 6780. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ. – NAZ, Prezidijalni spisi 108/1941.

LIT.: Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 1. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BODNY, Adolf, trg. putnik (Riga, 8. VIII. 1898 – ?). U Hrvatsku je došao kao ranjeni ratni zarobljenik u Karpatima 1916. God. 1941. bio je zaposlen kao trg. putnik urarskih potrepština u poduzeću »Rudolf Pick« u Vlaškoj ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH morao je prijaviti imetak. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 663.

BOGAD, Siegfried, liječnik i žid. aktivist (? – ?). Prije I. svj. rata živio u Zagrebu. Bio je zamjenik izaslanika 4. okružja (→ I. Jacobija) Zemaljskoga odbora udruženja cionista južnoslavenskih zemalja Austro-Ugarske Monarhije na IX. cionističkom kongresu 1909. u Hamburgu. Također je bio član Upravnoga odbora cionističkoga društva »Ahdut« 1909. i tajnik Zemaljskoga odbora udruženja cionista 1912.

LIT.: Židovska smotra, 3(1909) 20, br. 21; 6(1912) 6.

BOHNER, Mihael, diplomat (Bratislava, 1924). Odrastao je u Zagrebu. Po dolasku u Izrael mobiliziran je u policiju, u kojoj ostao do 1985. Studirao na Višoj policijskoj akademiji, od 1955. inspektor, od 1958. na čelu specijalnoga ogranka za istrage. Od 1977. vodio je »Komisiju Bohner«, koja je ispitivala načine za borbu protiv organiziranog kriminala u Izraelu. Bio je konzul, časnik za vezu i izraelski predstavnik u New Yorku i Dallasu. Od 1981. je ombudsman Glavnoga stožera izraelske policije s činom brigadnoga generala, a od 1983. ravnatelj Policijske akademije za seniorski zapovjedni kadar. Po umirovljenju je bio specijalni izaslanik Keren Hajesoda i bavio se pitanjima ostavštine i imovine Židova u Njemačkoj. God. 1988–94. bio je specijalni savjetnik u poduzeću »DEMCO Consultant Ltd.« koje je radilo na projektima s Ministarstvom unutrašnjih poslova i policijom Singapura.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 44/45.

BOLGAR, Beno, bankar (Tormafölde, Mađarska, 1882 – Auschwitz, 1944). U međuratnom razdoblju bio je ravnatelj Čakovečko-međimurske štedionice u Čakovcu. S ostalim međimurskim Židovima uhićen je 26. IV. 1944, otpremljen u Nagykanizsu te potom deportiran u Auschwitz. Stradale su i njegova supruga Margita rođ. Polak i kći Paula.

LIT.: Međimurje 1919.–1959. Čakovec 1959.