Kategorija: B

BLOCH, Makso, pravnik i žid. aktivist (?, o. 1870 – ?). Odvjetnikom je imenovan 1900. te je u međuratnom razdoblju imao odvjetnički ured u Neumanovoj ul. u Osijeku. Upisan je u imenik Advokatske komore u Zagrebu 1930–37. Izabran je za odvjetničkoga suca pri Kasacijskom sudu, a 1930. za odbornika novoosnovanog osječkoga odvjetničkog kluba. U osječkoj ŽO pripadao je manjinskoj anticionističkoj struji koju je predvodio → V. Winter, a koja se u veljači 1909. sukobila s cionistima na čelu s → H. Spitzerom. Bio je na kandidatskoj listi anticionista za izbor novog vodstva ŽOO. Po uspostavi NDH zatražio je arijska prava pozivajući se na mješoviti brak, a u travnju 1942. molio da bude oslobođen nošenja žid. znaka, no molba je bila odbijena. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 29415. – Podaci o ulazniku D. Cepelić.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 4(1930) 1, br. 5, br. 6; 9(1935) 1; 11(1937) 1.

BLOCH, Meir, javni djelatnik i žid. aktivist (Fužine, 25. VII. 1903 – Jeruzalem, ?2003). Odrastao je u Osijeku, gdje je završio gimnaziju. Studirao je u Beču filologiju, psihologiju i pedagogiju. Bio je cionistički aktivist, svladao kao samouk i hebrejski jezik te držao nastavu svojim kolegama iz »Bar Giore«. God. 1920. održao je prvi govor na hebrejskom jeziku na I. osječkom omladinskom sletu. U međuratnom razdoblju iselio se u Palestinu. U Tel Avivu je bio suosnivač nove srednje škole »Tihon Kadaš«, na kojoj je predavao hebrejski jezik i gramatiku, noviju hebrejsku književnost i TANAH. Obučavao je na tečajevima i učitelje. U izdanju izraelskog instituta »Mišlav« objavljeno je niz njegovih djela o TANAH. Također se bavio moralnim, društvenim i ekonomskim problemima i idejama Biblije. Pisao je i pripreme za maturalne ispite te pomagao → J. Eventovu pri pisanju Istorije Jevreja Jugoslavije. Živio je u Tel Avivu, umro u domu umirovljenika u Jeruzalemu. Supruga mu je bila Mina rođ. Grossman (? – Tel Aviv, 1982).

DJELA: Sefer Shemot. (s. l.) 1965[6].

IZV.: Arhiv Eventov. – Podaci o ulazniku C. Loker.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999.

BLÜH, Arnold, trgovac (? – ?). U međuratnom razdoblju u Zagrebu je posjedovao veletrgovinu kožom.

IZV.: Telefonski imenik 1941.

BLÜHWEISS, Albert, gospodarstvenik (Varaždin, 21. III. 1883 – logor Jasenovac, 1941). Sin Josipa, krojača i Nanette rođ. Weiss. Bio je vlasnik poduzeća Varaždinska industrija tkalačkih čunjeva u Kukuljevićevoj ul., registriranog pri Okružnom trgovačkom sudu u Varaždinu 8. VII. 1936. Proizvodilo je tkalačke čunjeve, drvene kolutove, okvire za namotavanje niti i druge potrepštine za potrebe tkalačke industrije, kojima je opskrbljivao tekstilne tvornice i tkaonice. U ljeto 1941. bio je uhićen, sa suprugom i većinom varaždinskih Židova, otpremljen u logor Jasenovac te se nalazi na popisu varaždinskih Židova, koji su se do 28. X. 1941. javili iz zbirnog logora Jasenovac. Supruga Danica rođ. Kastl deportirana je u logor Loborgrad, odakle se nije vratila.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 651.

LIT.: M. Lončarić: Tragom židovske povijesti i kulture u Varaždinu. Varaždin 2003. – http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=6284, pristupljeno 10. I. 2012.

BLÜHWEISS, Arnold, pravnik (Ivanjska, 1884 – logor Jasenovac, 1941). Sin Julijev. Stekao je doktorat pravnih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu 1908, te djelovao kao vanjski učitelj Kraljevske realne gimnazije i Trgovačke akademije na Sušaku. Od oko 1903. vodio je odvjetnički ured u Zagrebu. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak, uhićen i odveden u Kerestinec kraj Zagreba, potom u jasenovački logor Krapje, gdje je stradao.

IZV.: KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – I. Lukežić: Židovi na Sušaku. Sušačka revija, 7(1999) 26/27. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=7618, pristupljeno 10. I. 2012.

BLÜHWEISS, Edmund, prokurist (Ivanjska, 1884 – logor Jasenovac, 1941). Sin Julijev. Bio je prokurist više stranih poduzeća, među ostalim i »Ed. Glanzmann & And. Gassner«. Po osnutku NDH sa suprugom Idom i sinom Brunom 27. VI. 1941. odveden je na Zagrebački zbor, potom preko Gospića u velebitske ili paške logore. Njegovi suradnici iz poduzeća pisali su molbe da ga se pusti, no bilo je bezuspješno. U kolovozu 1941. prebačen u jasenovački logor Krapje, gdje je stradao prije kraja godine. – Sin Bruno Blühweiss-Belin, liječnik (Zagreb, 1912 – logor Slana ili Jadovno, 1941) u međuratnom razdoblju volontirao je u zagrebačkim zdravstvenim ustanovama. Zajedno s roditeljima 27. VI. 1941. odveden je na Zagrebački zbor, potom preko Gospića prema nekim izvorima u paški logor Slana, a prema drugima u Jadovno, gdje je stradao.

IZV.: HDA, MUP NDH, br. 223, kut. 25, Predsjednički ured, br. 22934, god. 1941. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BLÜHWEISS, Hugo, gospodarstvenik (Varaždin, 1893 – Auschwitz, 1944). Sin Rudolfov. U međuratnom razdoblju bio je vlasnik tvornice sapuna »Zora« u Zagrebu. Po uspostavi NDH sa suprugom Zorom rođ. Kastl, majkom Gizelom i kćeri preuzeo je žid. znak. Zatražio je arijska prava, a u prosincu 1941. dobio privremenu dozvolu za slobodno kretanje. Supruga je prešla na katoličanstvo te je cijela obitelj prebjegla u Hrvatsko primorje, gdje je bila internirana u logor u Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. ostali su na Rabu te su ih njem. trupe po iskrcavanju na otok u ožujku 1944. uhitile i preko Rijeke i Trsta deportirale u Auschwitz, gdje su svi stradali.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28523. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BLÜHWEISS, Julio, trgovac (Varaždin, 21. III. 1887 – logor Jasenovac, 1941). Sin Josipov. U međuratnom razdoblju vlasnik trgovine pletenina na Kvaternikovu trgu u Zagrebu. U braku s Gizelom rođ. Schreiber, otac Josipa (?, 1920) i Dragice (?, 1924). Po uspostavi NDH uhićen je i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 662. Zagreb 2004.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BLÜHWEISS, Otto (Blivajs; Oto, Oton, Ottone), poduzetnik (Vukovje kraj Bjelovara, 1889 – ?logor Danica, 1941). Sin Mavrov. God. 1911. zaposlen je kao namještenik kod veletrgovca Milana Kremsira na Sušaku, gdje je talijanizirao ime u Ottone. Za I. svj. rata obogatio se kao ratni profiter, ali je sav novac izgubio na kocki i burzi. Zbog dvaju članaka u Novom listu (1924) pod naslovom Država bezakonja, podmetnuta mu je carinska afera te je osuđen na godinu dana zatvora. U nepoznato doba preselio se u Zvonimirovu ul. u Zagrebu. U braku s → Klementinom Švarc-Požgaj imao je sina → A. Blivajsa. Po uspostavi NDH, u drugom braku s Elizabetom rođ. Rausnitz, preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Prema obiteljskoj priči, živeći u susjedstvu ustaške kasarne u Zvonimirovoj ul. svakodnevno je prkosno šetao ispred nje sa žid. znakom. Iako je tri puta bio uhićen, bivša supruga ga je uspijevala osloboditi na temelju tel. pozivâ Josipa Rukavine. Četvrti put poziv je stigao prekasno. Obitelj je obaviještena da je odveden u logor Danicu, nakon čega mu se gubi trag. – Brat Lolo, gospodarstvenik (?Vukovje kraj Bjelovara, o. 1890 – Zagreb, 1941). Sa suprugom Cecilijom rođ. Pick bio je suvlasnik kavane »Astoria« u Draškovićevoj ul. u Zagrebu i suvlasnik tvornice ulja »Zvijezda«. Uloženi kapital u kavani 1941. imao je i Hermann Hinko Blühweiss. Po uspostavi NDH sa suprugom je zamoljen da se odrekne imovine i pokloni je NDH u zamjenu za svoj i život svoje supruge. Nakon što je to učinio, sljedeće noći je ubijen u zatvoru na tadašnjem Trgu N (danas Trg žrtava fašizma).

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 662. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27902. – KŽZ. – Podaci o ulazniku V. Blivajs.

LIT.: I. Lukežić: Židovi na Sušaku. Sušačka revija, 7(1999) 26/27. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BLUM, David, trgovac i žid. aktivist (Velké Meziřičí, Češka, 1798 – Zagreb, 30. X. 1855). Baveći se trgovinom, stekao je znatno bogatstvo te je 1840-ih bio prinosnik s najviše poreza ŽOZ. Kao njegov predsj. (1833–38, 1843–44. i 1847–53) sudjelovao u borbi hrv. Židova za priznanje građanskih prava. U jeku napadaja zagrebačkih trgovaca na Židove putovao je 1838. u Budim s molbom Ugarskoj dvorskoj kancelariji da razmotri slučaj i zaštiti ih. Iduće god. sudjelovao je u inicijativi zagrebačke i varaždinske općine, koje su u ime svih žid. općina u Hrvatskoj i Slavoniji uputile Hrvatskomu saboru peticiju za poboljšanja građanskoga statusa Židova (28. V. 1839). Na njegov je poticaj ŽOZ 1843. pozvao varaždinsku, križevačku, karlovačku i sisačku općinu da ponovo zajednički upute Hrvatskomu saboru peticiju s molbom za poboljšanje građanskoga statusa i veće izglede za gospodarski i kulturni napredak (23. IV. 1843). U jeku spora u zagrebačkoj općini između tradicionalista (ortodoksa, starovjeraca) i progresivne većine (novovjeraca) zbog uvođenja reformi u bogoslužju priklonio se novovjercima te težio modernizaciji i otvaranju žid. zajednice sredini. God. 1850. kupio je od svog šurjaka, bečkoga doktora H. Beera, za 40 000 srebrnih foriniti veliku stambenu kuću u Ilici, u kojoj se nalazilo svratište »Kaiserwirthaus« (poslije hotel »K caru austrijanskom«). Međutim, protiv te kupoprodaje prosvjedovao je pred magistratom općine Gradec gradski skrbnik zbog Blumova žid. podrijetla, koji se dobrovoljno odrekao kupnje i vratio kuću. Nešto poslije kuća se ponovo našla u njegovim rukama, a 1857. u njegovih potomaka, koji su je pak prije 1862. prodali E. Priesteru. Kao jedan od najbogatijih zagrebačkih Židova za gradnju hrama darovao je 600, a oporučno još 300 forinti te Toru, parohet i srebrni nakit za Toru.

LIT.: G. Schwarz: Iz starina zagrebačke izraelitske općine. Vjesnik Zemaljskog arkiva, 16(1914). – Isti: Povijest zagrebačke židovske općine od osnutka do 50-tih godina 19. vijeka. Zagreb 1939. – F. Buntak: Stanovnici Ilice, njihove kuće i zemljišta u prošlom stoljeću. Iz starog i novog Zagreba, 1984, 6. – D. Ginsberg: Nešto arhivske građe za povijest Jevreja Jugoslavije u 19. vijeku. Novi Omanut, 7(1999) 36/37.