Kategorija: B

BLAUHORN, Bela, strojarski inženjer (Kanjiža, Srbija, 22. VI. 1904 – logor Jasenovac, 22. IV. 1945). U Hrvatsku se doselio 1920. God. 1938. od Ministarstva građevina Kraljevine Jugoslavije ovlašten je kao strojarski inženjer te je radio kao tehnički stručnjak u poduzeću »Lacet«, tvornici vrpca i čipki u Zagrebu s mjesečnom plaćom od 12 000 din. Po uspostavi NDH sa suprugom Verom rođ. Mitzky (?, 1913 – ?Auschwitz, 1942) i kćeri Teodorom (?, 1940 – ?Auschwitz, 1942) preuzeo je žid. znak, a u lipnju ili srpnju 1941. uhićen i odveden u nepoznatom smjeru, vjerojatno u Gospić, a odande u logor Jasenovac. U središnjem logoru Ciglani preživio je sve do proboja 22. IV. 1945, iako mu je bio poslan samo jedan paket poč. 1942. Supruga i kći najvjerojatnije su deportirane u kolovozu 1942. u Auschwitz.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 662. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BLAUHORN, Bernhard, gospodarstvenik (Zagreb, 14. XII. 1907 – logor Jasenovac, 1941). Sin Davidov. U međuratnom razdoblju djelovao je kao proizvođač medicinskih i kirurških instrumenata u Zagrebu. Po uspostavi NDH uhićen je i deportiran u jasenovački logor Krapje, gdje je stradao. Iz ŽOZ mu je upućen samo jedan paket.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 662. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BLAUHORN, Josip, službenik (Gornje Zdjelice kraj Bjelovara, 26. VI. 1888 – ?). Sin Samuelov. U međuratnom razdoblju bio je viši poštanski savjetnik. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak te bio umirovljen u svibnju 1941, ali kako je naveo u prijavi imetka Uredu za obnovu privrede NDH do kraja lipnja nije dobio ni plaću ni mirovinu. Na nepoznat je način preživio II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 662. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BLAŽIĆ, Milan (Pilci), građevinski inženjer i sportaš (Zagreb, 1909 – Beer Ševa, Izrael, 1987). Kao inženjer je radio u Zagrebu, gdje je istodobno bio član Makabija te pred II. svj. rat predsj. gimnastičke sekcije. Na Makabijadi u Tel Avivu 1932. bio je šesti u gimnastičkom natjecanju. Po osnutku NDH izbjegao u Italiju, potom u Švicarsku, a nakon II. svj. rata vratio se u Zagreb. Vrlo brzo iselio se u Južnu Ameriku, a sred. 1950-ih u Beer Ševu u Izraelu, gdje je radio u struci.

LIT.: Bilten HOJ, 1988, 5. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.

BLEIER, Ernest, obrtnik (Beč, 29. IV. 1899 – ?logor, 1941–1945). Sin Rudolfov. Iz Beča se doselio 1938. u Zagreb, gdje je radio kao urar i zlatar. Po uspostavi NDH bio je bez posla, preuzeo žid. znak te bio obvezan plaćati minimalni općinski prinos. Stradao je u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 662.

BLEIER, Vladislav (Ladislav), vjeroučitelj (Vrbas, Srbija, 7. XII. 1911 – ?, 1941). Sin Mavrov. U Zagreb se doselio 1929. iz Sente. U međuratnom razdoblju radio je u ŽOZ uz mjesečnu plaću od 2400 din. Po osnutku NDH stradao je na nepoznatom mjestu, dok mu je supruga Aranka rođ. Kohn odvedena u Auschwitz, najvjerojatnije sa sinom Brankom (?Zagreb, 1939).

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 662.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BLIS, Rudolf (Blühweiss, Bliss), pravnik i poduzetnik (Križovljan, 17. X. 1883 – Zagreb, 30. I. 1943). Sin gostioničara Filipa (ili Jakova) Blühweissa i Regine rođ. Steiner, rođakinje → H. Hinkovića, otac → Miroslave Despot i djed → B. Despota. God. 1921. promijenio je prezime Blühweiss u Blis. Nakon školovanja u varaždinskoj gimnaziji, koju je pohađao potporom varaždinske bogoštovne općine te dajući instrukcije, odlazi na pravni studij u Zagreb. Odvjetničku prisegu položio je 1910. Nakon što je kraće vrijeme djelovao u Bihaću kao koncipijent, vratio se u Varaždin, gdje je postao ugledni odvjetnik dijela zagorske aristokracije i plemstva te dugogodišnji član predsjedništva Općinskoga odbora ŽO i njezin tajnik. Nakon što se 1923. preselio u Zagreb bavio se parcelacijom zagorskih veleposjeda te stekao znatan imetak. Oko 1929–30. postao je vlasnik znatnoga paketa dionica zagrebačke »Tipografije«. Kao ugledna osoba u zagrebačkom bankarskom i privrednom svijetu, isticao se dobrotvornom djelatnošću. Po uspostavi NDH oduzeta mu je imovina i vraćeno staro prezime. Sa suprugom Florom rođ. Hofmann (Rijeka, 1894 – Zagreb, 25. I. 1966) preuzeo je žid. znak, a prijavu imetka vlastima podnijela je supruga. Uhićen je u kolovozu 1942. i odveden u sabiralište, no pušten na intervenciju. Iako se u nekim izvorima navodi da je bio deportiran, umro je od posljedica bolesti. U sjećanju suvremenika Josipa Horvata ostao je upamćen kao domoljub, vrsni poznavatelj Hrvatskoga zagorja te kao skromna osoba. Brat Hinko (? – ?) bio je trgovac željeznom robom u Varaždinu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 662. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29783. – KŽZ. – Matica rođenih ŽO Varaždin. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Hrvatske pravice, 5(1911) 49. – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 4(1930) 1. – J. Horvat: Živjeti u Hrvatskoj 1900–1941. Zagreb 1984. – M. Despot: Židovska dijalektika. U: Obitelj. Zagreb 1996. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BLIVAJS, Aleksandar → BLIVAJS, Vladimir

BLIVAJS, Aleksandar (Blühweis, Saša), ginekolog (Zagreb, 6. IV. 1922 – Zagreb, 17. XII. 1993). Sin → O. Blühweissa i → Klementine Švarc-Požgaj. Završio je gimnaziju u Zagrebu, gdje se 1940. upisao na Medicinski fakultet. Po uspostavi NDH izbačen je s fakulteta i bio primoran preuzeti žid. znak. Iako je upisan u Kartoteku Židovskoga znaka, čini se da znak nije preuzeo. U svibnju 1941. uhićen je u skupini žid. omladinaca (akcija »Stadion«) i pušten, no u lipnju je deportiran u Gospić i Jadovno, iz kojega ga je izvukao ustaški poručnik Janko (Ivica) Mihalović, njegov školski kolega, te s deset žid. zatočenika prebacio u Gospić na poslove oko čišćenja ulica. Dok je radio kao čistač, sreo ga je ustaški pukovnik Juraj (Juco) Rukavina, poznanik njegova oca, te ga prebacio u Zagreb s → Božom Švarcom. Prijavio se financijskoj policiji i bio uhićen zbog krijumčarenja te je do 1943. služio zatvorsku kaznu, čime je izbjegao daljnje deportacije. Zatraživši po ocu tal. državljanstvo, bio je odveden u Hrvatsko primorje i interniran u logor u Kraljevici i potom u Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima kao borac Židovskoga rapskoga bataljona i referent saniteta bataljuna 13, 35. i 43. divizije. Kraj II. svj. rata je dočekao u činu poručnika JNA; iste god. odlikovan je Ordenom zasluga za narod III. reda. U zimu 1945. bio je zajedno s dvjestotinjak ostalih studenata upućen na studij medicine na vojnomedicinsku akademiju u Sankt Peterburg, koju je završio o. 1950. te ostao u sovjetskoj vojsci. God. 1955. bio je nazočan pri eksploziji prve sovjetske termonuklearne bombe. U Zagreb se vratio kao major Crvene armije tek 1957. nakon normalizacije odnosa između FNRJ i SSSR. Radio je u Klinici za ženske bolesti i porode (Petrova bolnica), gdje je od 1960. specijalizirao ginekologiju i od 1964. kao liječnik specijalist i asistent na Medicinskom fakultetu radio do umirovljenja 1977. Bio je dugogodišnji član Vijeća Židovske općine te konzilijarni ginekolog u Domu »Lavoslav Schwarz«. Kao član Makabija bio je rekorder Kraljevine Jugoslavije u svom uzrastu na 100 metara i skoku u dalj. Svake godine okupljao je preživjele članove Makabija iz cijeloga svijeta na susretima u Zagrebu ili negdje na obali. Sin mu je → Vladimir.

LIT.: Borba, 10(1945), 21. XII. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – (Nekrolog). Bilten ŽOZ, 1994, 33/34. – M. Peršen: Ustaški logori. Zagreb 1966. – E. Freundlich: Tragedija na Jadovnu ljeta 1941. Novi Omanut, 7(1999) 34/35. – B. Švarc: Kako sam preživio. Ha-kol, 2001, 69/70. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

BLIVAJS, Vladimir, pravnik i konzultant (Sankt Peterburg, 25. VIII. 1953). Sin → Aleksandra i pijanistice Olge rođ. Ratner (Žitomir, Ukrajina, 19. VI. 1919 – Zagreb, 4. VII. 1997). S roditeljima se doselio 1957. u Zagreb, gdje je 1968. završio osnovnu školu, 1972. V. gimnaziju i 1976. Pravni fakultet. God. 1976–79. bio je pripravnik Okružnoga suda u Zagrebu, 1979–84. sudac Kaznenoga odjela Općinskoga suda u Zagrebu. God. 1984–90. bio je direktor odjela u Općem trgovačkom poduzeću Zagreb, a od 1990. u Münchenu direktor inozemne tvrtke »M&Z Ges. m. b. H.« Vraća se 1992. u Zagreb u Opće trgovačko poduzeće, a od 1993. do 1997. radi kao odvjetnik. God. 1998. zapošljava se u »Kienbaum Consultants International«, najvećem njem. kadrovskom konzultantu kao direktor hrv. predstavništva. Od 2005. vlasnik je i direktor »VB savjeti« d. o. o., franšiznoga partnera »Kienbaum Consultants International« za područje bivše Jugoslavije. U tom svojstvu bavi se potragom i odabirom rukovodećih kadrova. Od 1981. u braku je s dr. sc. Dunjom Modrić-Blivajs, profesoricom povijesti i višom predavačicom didaktike na Odsjeku za povijest Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Otac je Igora i Aleksandra. – Sin Igor, liječnik (Zagreb, 1. X. 1982). U Zagrebu je 2001. završio XV. gimnaziju (MIOC) i 2007. Medicinski fakultet. God. 2007–08. stažirao je u KBC Zagreb (Rebro), 2008. položio državni ispit, a nakon što je 2009. dva mjeseca radio u Zavodu za hitnu medicinu grada Zagreba, iste god. dobiva specijalizaciju iz maksilofacijalne kirurgije na Klinici za kirurgiju lica, čeljusti i usta u KB Dubrava, gdje se zapošljava kao liječnik specijalizant. – Sin Aleksandar, liječnik (Zagreb, 12. VI. 1987). U Zagrebu je 2005. završio XV. gimnaziju (MIOC), a 2011. Medicinski fakultet. Tijekom studija dobio je nagradu rektora Sveučilišta u Zagrebu za znanstveni rad i nagradu dekana Medicinskog fakulteta za izvrsnost. Od 2011. stažist je u KBC Zagreb (Rebro).

IZV.: Osobni podaci ulaznika.