Kategorija: B

BIER, Eduard, kemičar (Bjelovar, 8. VI. 1910 – Zagreb, 7. II. 1999). Sin Alberta i Ružice rođ. Pfeiffer. Gimnaziju je pohađao u Zagrebu, gdje je diplomirao na Tehničkom fakultetu 1935. Zaposlen je kao pogonski inženjer pri Prvoj hrvatskoj tvornici metala i kefa d. d. u Zagrebu. Po uspostavi NDH zatražio je arijska prava pozivajući se na članstvo u Matici hrvatskoj kao i na sudjelovanje u prohrvatskim demonstracijama za vrijeme studija. Odbijen, preuzeo je žid. znak, a 1942/43. deportiran u Auschwitz, potom prebačen u logor Sachsenhausen, gdje je bio u ekipi stručnjaka koja je za naciste krivotvorila novac. Nakon II. svj. rata vratio se u Zagreb.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 662. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27879. – KŽZ. – Podaci o ulazniku B. Braun.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BIERMAN, Bernard, trgovac (Hrvatska Kostajnica, 27. VIII. 1892 – Zagreb, 24. V. 1970). U međuratnom razdoblju bio je vlasnik trgovine papirnatom robom »Orient« s velikim skladištem u Gajevoj ul. u Zagrebu. U poduzeće je uložio 750 839 din. vlastita kapitala, a ono je 1939–40. ostvarilo promet od 1 946 746 din. Prešao je na katoličanstvo 1940. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak i morao podnijeti prijavu imetka, dok su mu supruga Anđela rođ. Drčić i djeca Engelbert i Ljerka kao »arijevci« bili izuzeti od nošenja znaka.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 662. – KŽZ.

BIHARI-BELIN, Stjepan (Stevan), liječnik (Novi Bečej, Srbija, 1913. ili 1914 – logor Jasenovac, 1941). Sin Belin. U međuratnom razdoblju djelovao je kao liječnik u Zagrebu. Po uspostavi NDH uhićen je i deportiran 1941. u logor Jasenovac, gdje je stradao pri pokušaju bijega.

LIT.: Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 1. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BIJELIĆ, Koloman, veterinar (?, o. 1870 – Zagreb, 19. VIII. 1926). Djelovao kao županijski nadveterinar u Novom Vinodolskom. Od 1897. u braku je s Eugenijom (Gross-Petersdorf, Njemačka, 1879 – ?logor, 1941–1945), koja je bila udovica i umirovljenica za uspostave NDH, no morala je preuzeti žid. znak te bila deportirana u nepoznati logor.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 662. – KŽZ. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BIJELIĆ, Samojlo, liječnik (Osijek, o. 1880 – ?). Gimnaziju je završio u Osijeku, a medicinu studirao i diplomirao u Beču. God. 1908–09. radio je kao sekundarni liječnik u osječkoj zemaljskoj bolnici, 1910–22. kao liječnik u Babinoj Gredi, potom liječnik u Erdeviku te do umirovljenja u Banjoj Luci. Po uspostavi NDH pozvao se na svoje članstvo u više hrv. društava (Hrvatskom akademskom društvu »Zvonimir« za studija u Beču, u Hrvatskoj čitaonici i Hrvatskom seljačkom sokolu), te, uz zagovor banjolučkoga župnika, molio da on, supruga Hania, sin Slavko (Svetislav) i kći Ljubica budu oslobođeni nošenja žid. znaka, no odbijen je. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 29718.

BILLITZER, Ignatz, gospodarstvenik (? – ?). Od 1874. suvlasnik je Tvornice sapuna »Prima e premiata fabbrica di sapone e di candele di sego Fr. Philip Frank & Co« u Rijeci, čiji su proizvodi bili nagrađeni brončanom medaljom na Gospodarskoj izložbi u Zagrebu (1864), srebrnom medaljom na Međunarodnoj izložbi u Beču (1873), te brončanom počasnom medaljom na Međunarodnoj izložbi u Parizu (1878).

LIT.: I. Lukežić: Židovska dobrotvorna i kulturno-prosvjetna društva u Rijeci. Sveti Vid, 7(2001).

BINDER, Dragutin David, gospodarstvenik (Zemun, Srbija, 28. VIII. 1890 – ?). Bio je vlasnik poduzeća »Sječa šuma i veletrgovina drvom, drvenom građom te ljekovitim biljkama na veliko« sa sjedištem u Vlaškoj ul. u Zagrebu. Također je u međuratnom razdoblju bio dioničar te likvidator dioničkoga društva za proizvodnju hrastova ekstrakta Zagreb–Županja te dioničar poduzeća za proizvodnju leda Zagreb–Beograd. U prijavi imovine, koju je po uspostavi NDH opunomoćenik tvrtke podnio u njegovo ime Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede NDH, navodi se da stanuje u Beogradu te da je prešao na islamsku vjeru. Njegova supruga Claire (Lavov, Ukrajina, 1894 – logor Stara Gradiška, 1942), kći Henrikova, koja je ostala u Zagrebu, u svojoj je prijavi navela da je suprug 6. IV. 1941. mobiliziran. U međuvremenu je preuzela žid. znak i prešla na katoličanstvo. Do 18. VI. 1941. izbačena iz stana u Gundulićevoj ul. i poslije deportirana u logor Staru Gradišku, gdje je stradala, dok je Dragutinova daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 662. – KŽZ.

BING, Albert (Berti), povjesničar (Novi Sad, Srbija, 6. XII. 1956). Sin Ota i Ane rođ. Amon. Diplomirao povijest i filozofiju 1985. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je magistrirao 1999. tezom Američki način života u zagrebačkom dnevnom listu Obzor 1929.–1933. i doktorirao 2005. tezom Hrvatsko-američki odnosi 1991.–1995. Od 2001. zaposlen je u Hrvatskom institutu za povijest na projektu »Stvaranje Republike Hrvatske i Domovinski rat 1991.–1995.–1998«. God. 1991–98. sudjeluje u radu Hrvatskoga informativnog centra na prikupljanju građe povezane uz žrtvoslovlje. Suosnivač je arhiva Domovinskog rata i arhiva o ratnim zločinima. U istom razdoblju radi i kao novinar vanjski suradnik Večernjeg lista (kolumnist podlistka za inozemstvo Dom i Svijet) te objavljuje u Novom listu, Matici iseljenika i drugdje. U razdoblju 1991–93. kao scenarist i redatelj surađuje s HTV (vanjsko-politička emisija Spektar, redakcija inozemnoga programa). U studenom 1992. izabran je za prvog predsj. hrv. ogranka svjetske organizacije »International Society for Human Rights« (ISHR) sa sjedištem u Frankfurtu, usmjerene na humanitarnu pomoć žrtvama rata. S nekolicinom suradnika osmislio je krovni projekt »Victims Voice, Voice for the Victims« (»Glas žrtve, glas za žrtve«; 13 potprojekata), koji se bavi problemima utvrđivanja, predstavljanja i zastupanja interesa i prava žrtava rata te je predstavljen na mnogim skupovima i međunarodnim konferencijama (EU Parlament u Strasbourgu 1992, Königsteinu, Amsterdamu i Hagu 1994). Dva potprojekta dobila su 1995–96. financijsku potporu »Phare« programa EU te su realizirana u šest država Europe. Također sudjeluje u mnogim humanitarnim akcijama (»Bijeli put«, »Preživjeti zimu«). God. 1994 u samostalnoj produkciji započeo je snimati dokumentarni film o Bosni Srebrenoj (nedovršen) te surađivao s Mandy Jacobson na dokumentarnom filmu o stradanju žena u BIH Calling the Ghosts, nagrađen nagradom »Emy« 1995, kad je radio i kao izvršni producent za Rai Uno. Bavi se problematikom međunarodnog položaja Hrvatske nakon državnoga osamostaljenja, amerikanistikom, ljudskim pravima, medijima, filozofijom povijesti te općenito temama vezanima uz suvremenu povijest.

DJELA: Amerika, zemlja nemogućih mogućnosti. Percepcija Amerike u Hrvatskoj, američki način života u zagrebačkom dnevnom listu Obzor 1929.–1933. godine. Zagreb 2003. – Stvaranje hrvatske države i Domovinski rat (suautori Z. Radelić, N. Barić, D. Marijan i D. Živić). Zagreb 2006. – Hrvatska i ljudska prava 1990.–1992. Zagreb 2008.

LIT.: http://www.isp.hr/index.php?Itemid=38&id=85&op tion=com_content&task=view, pristupljeno 4. I. 2012.

BING, Josip (Joško), kemijski inženjer (Bušetina kraj Virovitice, 8. VIII. 1919 – Naharija, Izrael, 28. VII. 1996). Kao srednjoškolac u Virovitici pristupio je cionističkomu pokretu. God. 1938. upisuje Kemijski odjel Tehničkoga fakulteta u Zagrebu, a po izbijanju II. svj. rata bježi u Mađarsku, odakle je vraćen u NDH. Potom je prebjegao u Hrvatsko primorje te je 1942. interniran u logor u Kraljevici, a 1943. u Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima kao borac Židovskoga partizanskog bataljona i 6. korpusa. Nakon rata nastavlja studij uz rad u laboratoriju Hrvatskoga sabora. Po završetku studija radio kao analitički kemičar u privredi te do umirovljenja kao voditelj laboratorija zagrebačke carinarnice. Bio je aktivan član ŽOZ i član Vijeća općine. Umro je prilikom posjeta svojim kćerima liječnici Dini, stomatologinji Ruth i socijalnoj radnici Miriam u Izraelu.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Ha-kol, 1997, 48.

BISCHITZ, Franjo (Bischütz), neuropsihijatar (Pisarovina, 25. VIII. 1914 – Brčko ili Trnovo, BiH, IV. 1944). Sin burzovnog mešetara Mavra (Sopron, Mađarska, 27. VII. 1872 – ?Auschwitz, ?1942) koji je 1889. došao iz Mađarske u Hrvatsku i Kornelije (Nelly) (Eisenstadt, Austrija, 16. III. 1889 – ?Auschwitz, ?1942). F. je gimnaziju završio u Zagrebu, gdje je 1938/39. diplomirao na Medicinskom fakultetu te specijalizirao neuropsihijatriju. Radio je na neurološkom odjelu Zakladne bolnice na Svetom Duhu (danas KB »Sveti Duh«), a 4. VII. 1940. ban Ivan Šubašić postavio ga je za zdravstvenoga vježbenika 8. položajne skupine u Psihijatrijskoj bolnici (danas Klinika za psihijatriju) Vrapče, gdje je gotovo od poč. rata prikupljao lijekove i odjeću za partizanske borce. Kao liječnik u državnoj službi 15. VIII. 1942. tražio je da se iz sabirnoga logora puste njegovi roditelji, koji su 8. VIII. 1942. odvedeni iz svoga stana u Zagrebu, no oni su već bili transportirani u neki od logora. Iste god. premješten je u Pakrac, gdje je djelovao do 1943. kad se priključio partizanima djelujući kao referent saniteta 7. banijske divizije s kojom je dospio u Bosnu i prošao 4. i 5. ofenzivu. Kad se u srpnju 1943. Vrhovni štab morao povlačiti, ostao je s najtežim ranjenicima preboljevši pjegavac. U takvom stanju pratio je stotinu teških ranjenika na Majevicu u Semberiji. Od ljeta 1943. do svibnja 1944. ostao je na Majevici kao šef zarazne bolnice 3. korpusa, pokušavajući suzbiti epidemiju pjegavca. Tamo ga je zatekla 7. ofenziva te je ostao u zemunicama s ranjenicima. Otkriven je i odveden u Brčko (prema drugomu izvoru u Trnovo) i strijeljan.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 662. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28173, 29821.

LIT.: J. Desider: (Nekrolog). Liječnički vjesnik, 68(1946) 1/2. – Š. Novosel: Liječnici iz Hrvatske u NOB. Liječnički vjesnik, 73(1951) 8/9. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – B. Blau: Studenti Židovi Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb 2006.