Kategorija: B

BERGER, Vladimir, liječnik (? – ?). Po završetku Medicinskoga fakulteta specijalizirao je kirurgiju. Partizanima se priključio 1944. kao kirurg u bolnici 3. armije na Papuku.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

BERGER, Vlatko, gospodarstvenik (Marija Bistrica, 7. IV. 1910 – Zagreb, 21. III. 1964). Sin Ljudevitov. U međuratnom razdoblju bio je trgovački putnik u poduzeću »Tungsram«. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak, ali je preživio II. svj. rat u Zagrebu zahvaljujući mješovitu braku. Morao se iseliti iz stana u Hatzovoj ul. te preseliti u Ludinsku ul. na Volovčici. Nakon rata bio je komercijalni direktor Radio industrije Zagreb.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 661. – KŽZ. – Podaci o ulazniku V. Iser.

BERGER, Željko Viktor, gospodarstvenik i sportski djelatnik (?, 1891 – ?logor, 1942–1945). Kao tekstilni stručnjak u međuratnom razdoblju bio je osnivač, vlasnik i tehnički upravitelj »Tibec«, tekstilne industrije u Zemunu. Bio je i sportski djelatnik te predsj. nogometnoga kluba Građanski (1921–23). Po osnutku NDH, do ožujka 1942, radio je u svojoj bivšoj tvornici te bio zaštićen kao neophodno potreban stručnjak za preradu umjetne strune. Daljnja sudbina nepoznata. – Sin Viktor (Zagreb, 1914 – ?logor, 1941) u lipnju 1941. bio je otpremljen na prisilni rad. U molbi za njegovo puštanje otac se pozivao na vlastite sportske zasluge, navodeći da je putem međunarodnih uspjeha kluba Građanski promovirao hrvatsko ime. Viktor je stradao u nekom od logora na Velebitu ili na Pagu.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 29048.

LIT.: Bilten ŽOZ, 1993, 30.

BERGL, Nandor, gospodarstvenik (Senta, Srbija, 12. VIII. 1893 – Kansas City, SAD, 1. VI. 1976). Imao je mlin nedaleko od Subotice, koji je nakon završetka I. svj. rata i razgraničenja Kraljevine SHS i Mađarske ostao na mađ. strani. Radio je za poduzeće »Donner«, a od o. 1921. za ciglanu Jakoba Rechnizera u Svetom Ivanu Žabno. Oženio se vlasnikovom kćeri Ilonkom (Sveti Ivan Žabno, 7. II. 1898 – Kansas City, SAD, 1994). U braku su imali sina Zdenka (Sveti Ivan Žabno, 23. VIII. 1929). Obitelj ga je poslala u Frankfurt u specijalnu školu kako bi usavršio pečenje cigle i crijepa. Nakon Jakobove smrti, preuzeo je poslove te je u međuratnom razdoblju, osim ciglane i pilane, imao i trgovinu mješovitom robom, krčmu te poljoprivredno gospodarstvo. Po uspostavi NDH uhićen je i interniran na zagrebački Zbor. Na intervenciju je pušten te s obitelji prebjegao na Sušak, potom u Ljubljanu odakle su bili internirani na tal. područje. Po završetku II. svj. rata iselili su se u SAD.

BERGMAN, Alfred, pravnik (Visoko, BiH, 28. XI. 1901 – Zagreb, 9. VII. 1941). Sin Jozefa i Ernestine rođ. Gelber. Za studija u Beču (1919–24) postao je član KPJ i od 1925. organizirao tiskanje i raspačavanje ilegalne komunističke literature. Za šestosiječanjske diktature uhićen je u Mostaru i osuđen u Zagrebu na tri godine robije u Srijemskoj Mitrovici. God. 1934. iselio se u Beč, gdje je bilo sjedište CK KPJ i postao rukovoditelj središnje partijske tehnike. Iduće god. pohađao je Međunarodnu lenjinsku školu u Moskvi, a 1936–37. u Pragu, Beču i Parizu kao izaslanik Odjeljenja za međunarodne veze Kominterne organizirao je nabavu oružja i slanje dragovoljaca u Španjolsku. God. 1937–39. i sam je bio dragovoljac u Španjolskoj u sastavu Internacionalnih brigada. Po povratku u Zagreb 1940, ubrzo je uhićen. Za uspostave NDH bio je u zagrebačkom zatvoru u Savskoj cesti, gdje je, njega i ostale zatočenike, dotadašnja policija Banovine Hrvatske predala novim ustaškim vlastima. Interniran je u Kerestinec, odakle je 5. VII. 1941. prebačen u sabirni logor u Gospiću i odmah zatim vraćen u Zagreb. Strijeljan je na Dotrščini, na ist. rubu šume Maksimir, u poznatoj grupi od prvih deset talaca, istaknutih javnih radnika i komunista. Sestra Berta, liječnica (Blažuj, BiH, 1894 – logor Jasenovac, 1945) stradala je u logoru Jasenovac.

LIT.: I. Šibl: Zagreb tisuću devetsto četrdeset prve. Zagreb 1967. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – J. Broz Tito: Sabrana djela, 2–4. Zagreb 1983. – I. Jelić: Tragedija u Kerestincu. Zagreb 1986. – V. Rajčević: Revolucionarni studenti Zagrebačkog sveučilišta u Španjolskoj 1936–1939. U: Španjolska 1936–1939. Zagreb 1987. – Z. Komarica: Kerestinečka kronika. Zagreb 1989. – N. Lengel-Krizman: Židovski zatočenici logora Kerestinec. Novi Omanut, 9(2001) 47/48. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

BERGMANN, Artur, trgovac (Slavonski Brod, 17. V. 1893 – logor Jasenovac, 1942). Sin Arnoldov. Od 1924. u Preradovićevoj ul. u Zagrebu imao trgovinu muške i ženske konfekcije (»dvoranu modela za gospođe«) te zastupstvo tvornica ove struke. Po uspostavi NDH, sa suprugom Margaretom preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Ubrzo je bio uhićen te deportiran u jasenovački logor Bročice, potom vjerojatno prebačen u središnji logor Ciglana, gdje je primio jedan paket iz ŽOZ; ondje je i stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 661. – HDA, ZKRZ Zh, kut. 289, br. 16663, 19. X. 1945. – HDA, ZKRZ GUZ, kut. 15, br. 3807–3808, 3817. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BERGMANN, Hinko, liječnik (? – ?). Pridružio se partizanima u lipnju 1942. djelujući kao liječnik u štabu 3. operativne zone Hrvatske.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

BERKEŠ, Ivan (Ivica), kemičar i farmaceut (Bjelovar, 13. XI. 1910 – Beograd, 1997). Sin Albertov. Farmaciju je diplomirao 1933. u Zagrebu, a biokemiju 1936. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, na kojem je 1939. i doktorirao disertacijom o kiselinama Elemi smole. Prešao je na katoličanstvo 1938. Poč. II. svj. rata bio je asistent na Medicinsko-kemijskom institutu Sveučilišta u Zagrebu. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak te se ispisao iz članstva ŽOZ. Prebjegao je u Hrvatsko primorje, te bio interniran u logor u Kraljevici, potom u Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije, u rujnu 1943, priključio se partizanima kao borac u Židovskom rapskom bataljonu te referent za ljekarnu 12. divizije, a 1944. god. osnovao je kemijski laboratorij pri zapovjedništvu daruvarskog voj. područja. Nakon rata do 1953. radio na Zavodu za kemiju i biokemiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu, potom je bio izvanredni profesor biokemije na Medicinskom fakultetu u Skoplju, a od 1960. do umirovljenja 1978. profesor na Farmaceutskom fakultetu u Beogradu. Utemeljio je kliničku enzimologiju kao posebnu znanstvenu disciplinu. Društvo medicinskih biokemičara Jugoslavije i Farmaceutski fakultet u Beogradu 1997. utemeljili su Znanstvenu zakladu »Ivan Berkeš« i pokrenuli godišnji znanstveni skup posvećen njegovom životu i djelu. – Njegov otac Albert, posebnik (Csákány, Mađarska, 30. VI. 1866 – ?logor, ?1941). Sin Aleksandrov. U Hrvatsku se doselio 1880. te stekao zavičajnost u Bjelovaru 1899. S bratom Jašom bio je suvlasnik kuće u Bjelovaru u Starčevićevoj ul. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Uzdržavao ga je sin. Ubrzo je uhićen i deportiran u nepoznati logor, gdje je stradao.

DJELA: Opšta i medicinska enzimologija (suautor P. Tomašević-Berkeš). Beograd–Zagreb 1975.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 661. – KŽZ.

LIT.: Farmaceutski vjesnik, 29(1939). – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. D. Grmek i V. Dugački: Hrvatska medicinska bibliografija. Opis tiskanih knjiga i članaka s područja humane i veterinarske medicine i farmacije, koji se odnose na Hrvatsku, sv. 3, 1918–1940. Zagreb 1984.

BERKEŠ, Ljudevit, gospodarstvenik (Csákány, Mađarska, 22. V. 1864 – ?Auschwitz, ?VIII. 1942). U Velike Zdence doselio se iz Mađarske 1890. te stekao zavičajnost 1918. u Križevcima, gdje je bio suvlasnik poduzeća »Berkeš i Pollak«. Nakon uspostave NDH poduzeće je 5. VI. 1941. dobilo povjerenika. Bio je upisan u Kartoteku židovskoga znaka, ali znak nije preuzeo. Potom je nestao, vjerojatno deportiran u kolovozu 1942. u Auschwitz.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 661.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BERKEŠ, Milan, farmaceut (Nagykanizsa, Mađarska, 2. III. 1899 – Zagreb, 28. XI. 1980). Sin Jaše i Sabine rođ. Pollak. Studij farmacije završio je u Zagrebu 1921. U međuratnom razdoblju bio je urednik Farmaceutskoga vjesnika i predsj. Saveza apotekarskih suradnika Jugoslavije te vlasnik veletrgovine farmaceutskim kemikalijama u ulici Medveščak u Zagrebu. Zastupao je inozemne tvrtke »Dansk Chemo A/S« iz Kopenhagena, »Industrie Chemique« iz Lugana, »Noris Zahn & Cie« iz Praga, »Dr. Leo & I. Egger« iz Budimpešte. Bio je također vlasnik veletrgovine Lijekovi i kemikalije »Mr. Ph. Milan Berkeš«, koju je osnovao 1934. u Zagrebu. U međuratnom razdoblju bio je aktivan u strukovnom udruženju, uredio dva izdanja Farmaceutskoga godišnjaka (1933. i 1934), koja sadržavaju, uz važnije farmaceutske uredbe, i popis ljekarni, kemijsko-farmaceutskih tvornica i ljekarničkih organizacija te različite praktične upute za farmaceute. Prešao je na katoličanstvo 1938. Nakon osnutka NDH, sa suprugom Marijanom rođ. Müller i sinom Brankom (Zagreb, 1928), preuzeo je žid. znak te morao podnijeti prijavu o imetku Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede NDH, u kojoj među ostalim navodi da je na poticaj i uz pomoć velikih njem. tvornica sudjelovao poč. 1941. kod vojnih i drugih državnih dražbi te da mu je promet u prvom tromjesečju 1941. višestruko narastao zbog velikih vojnih i državnih nabavaka. Na zahtjev državnoga povjerenika u veledrogeriji Božidara Kavrana bio je zadržan kao neophodan stručnjak, što mu je omogućilo da preživi rat u Zagrebu. Od 1945. radio je u Ministarstvu zdravlja NRH, a od 1949. vodio je ljekarničku službu zagrebačke oblasti do umirovljenja 1953. Radio je u socijalno-humanitarnim organizacijama te bio dugogodišnji predsj. Saveza slijepih Hrvatske, kao i jedan od osnivača i prvi predsj. republičkoga Društva za pomoć mentalno nedovoljno razvijenim osobama te tajnik sličnih društava u Jugoslaviji. Od 1964. bio je gl. urednik časopisa Pregled problema mentalno retardiranih osoba. Sudjelovao je u organiziranju borbe protiv alkoholizma i drugih ovisnosti te je objavio mnogobrojne članke, prikaze i prijevode u časopisima Farmaceutski vjesnik, Farmaceutski glasnik, Socijalna misao i dr. – Brat Pavle, javni djelatnik (?, o. 1900 – ?) bio je upravni ravnatelj Hrvatske banke d. d. u Zagrebu i generalni konzul Republike Finske. U međuratnom razdoblju prešao je na katoličanstvo. Po uspostavi NDH podnio je molbu za oslobođenje od nošenja žid. znaka za sebe, suprugu Lily i kćeri Evu Mariju i Daisy, no molba je bila odbijena. U svibnju 1941. još je stanovao u Gregorijančevoj ul. u Zagrebu. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 661. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27170, 28097. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: H. Tartalja: Život i rad mr. ph. Milana Berkeša. Farmaceutski glasnik, 37(1981) 2. – Lj. Grlić: Berkeš, Milan. Hrvatski biografski leksikon, 1. Zagreb 1983. – M. D. Grmek i V. Dugački: Hrvatska medicinska bibliografija. Opis tiskanih knjiga i članaka s područja humane i veterinarske medicine i farmacije, koji se odnose na Hrvatsku, sv. 3, 1918–1940. Zagreb 1984.