Kategorija: R

RENDELI, Nevena, novinarka i televizijska voditeljica (Zagreb, 25. V. 1981). Kći Mlađana i Marije rođ. Uroda, sestra Krešimirova. Maturirala je na II. gimnaziji u Zagrebu 1999. te 2005. diplomirala sociologiju na Filozofskom fakultetu i novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. God. 1996–97. bila je voditeljica emisije »Reci mi što čitaš« na HRT, 1997–2002. novinarka sportske redakcije Hrvatskoga radija, 2005–07. novinarka i voditeljica u mozaičnom programu HRT. Od 2007. stalno je zaposlena u redakciji Zabavnoga programa HRT kao voditeljica emisija »Hrvatska uživo«, »Nedjeljom popodne«, »Život uživo sa stilom«, »Malo misto«, »30 u hladu«, »Splitski festival«. God. 2008–11. bila je voditeljica i novinarka ljetne emisije »Boje turizma«, 2010–12. urednica talk showa »Osmi kat«, a 2012. urednica i voditeljica emisije »In medias res«. Kao novinarka i reporterka radila je u emisijama »Nedjeljom u dva«, »Post scriptum«, »Hrvatska uživo«, »Dnevnik«. God. 2009–10. bila je voditeljica polufinalne večeri »Dore«, hrv. izbora pjesme za pjesmu »Eurovizije«, a 2011. voditeljica u završnom natjecanju »Eurovizije«. Također je voditeljica brojnih okruglih stolova, press konferencija, press i ostalih evenata, predavačica i moderatorica na Rovinj Weekend Media festivalu, ambasadorica Pink ribbona za Hrvatsku, voditeljica umj. festivala »Zlatni lav«, voditeljica Festivala židovskoga filma i Hrvatskoga festivala vina i hrane. Autorica je djela Vodič jedne plavuše; Putujte s Nevenom Rendeli kroz Hrvatsku (Zagreb 2011). – Djed Krešimir, sportaš i trgovac (Zagreb, 16. I. 1906 – Zagreb, 16. XI. 1981). Sin Berte (?, o. 1870 – Zagreb, 19. II. 1931) i trgovca Adolfa (Karlovac, 1867 – Zagreb, 26. III. 1940), koji je bio aktivni član Hrvatske stranke prava. Brat Vladimira, Zvonimira, Jelke i Ivke. Suprug Olge rođ. Roguljić. Bio je nogometaš, junior HAŠK, a 1926. prelazi u zagrebački Makabi za koji nastupa do 1937. Ubraja se među najbolje napadače Makabija u povijesti kluba, a u sezoni 1934/5. bio je četvrti strijelac kluba sa šest pogodaka. Igrao je lijevo krilo, bio poznat po brzini i spretnim proigravanjima te su ga zvali »Stanley Matthews«. Po uspostavi NDH zatražio je arijska prava te s braćom Zvonimirom i Vladimirom u svibnju 1941. oslobođen od nošenja žid. znaka. Prebjegao je iz Zagreba i skrivao se u Metkoviću do 1942. Uhićen je u Splitu i interniran u logor u Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima kao borac Židovskog rapskog bataljona, 7. banijske divizije i 2. moslavačke brigade te bio odlikovan za hrabrost. Nakon II. svj. rata radio je u tvornici »Tvorpam«, poslije u Domaćoj tvornici rublja d. d. Zagreb. Sestra Jelka odselila se prije rata u Sarajevo te udala za Zaima Šarca, a sestra Ivka u Zagrebu se udala za Adema Sokolovića. Obje su prešle na islam. Brat Zvonimir i Vladimir preživjeli su rat u Zagrebu. Krešimirov stric Josip živio je u Karlovcu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 694. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27088. – Osobni podaci ulaznice.

LIT.: J. Dundović: Adresar 1909. Zagreb 1908. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

RENDELI, Šandor (Aleksandar) (Krnjak kraj Karlovca, 25. X. 1895 – logor Jasenovac, 1941). Sin Samuelov. Po ocu je zavičajnost stekao u Karlovcu, a potom u Zagrebu. U braku s Terezijom rođ. Rosenheim otac je Alfreda (Zagreb, 1921 – logor Jasenovac, 1941) i Ružice (Zagreb, 1927 – ?logor, 1941–1945). Od 1925. do 17. VI. 1941. bio je zaposlen kao limarski pomoćnik u radionici državnih željeznica u Zagrebu. Po uspostavi NDH izgubio je namještenje i ostao bez prihoda. U prijavi imovine naveo je vlasništvo nad kućom u Blagajskoj ul., čija je vrijednost sa zemljištem, na kojem ju je 1927. sagradio, iznosila o. 60 000 din. Također je naveo da su u kući pokretnine, ukupne vrijednosti 5 000 din. U Holokaustu je stradala cijela obitelj, on i sin Alfred u logoru Jasenovac, a supruga i kći 1942. su odvedene u logor u Njemačku.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 694.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

RENDELI, Viktor, kemijski inženjer (Zagreb, 2. X. 1903 – ?Auschwitz, 1942 ili 1943). Sin Vilkov. Od 1929. kao inženjer tehničke kemije bio je tehnički upravitelj u kemijskoj tvornici lakova i boja »Moster« d. d. u Zagrebu. Ovlaštenje za obavljanje zvanja dobio je od Ministarstva trgovine i industrije 1938. Od 1. VII. 1938. bio je član Zagrebačke inženjerske komore te dioničar Prve hrvatske štedionice. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak te se iz stana na Pantovčaku preselio u Deželićevu ul. Iako je u srpnju 1941. bio zaveden u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka, deportiran je 1942. ili 1943. najvjerojatnije u Auschwitz.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 694. – HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27837. – KŽZ.

LIT.: J. Dundović: Adresar 1909. Zagreb 1908. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

RENDI, Josip, nadkantor (Nové Mesto nad Váhom, Slovačka, 1861 – Zagreb, 28. VIII. 1934). Bio je u braku s Herminom rođ. Schwarz. U rodnom je mjestu završio žid. realnu gimnaziju, potom se školovao za rabina u ješivi u Bratislavi. Djelovao kao kantor u Tropavi i Grazu. Doselio se 1894. s obitelji u Zagreb, gdje je djelovao kao nadkantor i tajnik ŽOZ i povremeno davao koncerte do umirovljenja 1929. Od 1922. prvi je predsj. Saveza kantora Kraljevine SHS sa sjedištem u Zagrebu. Zaslužan je za procvat zagrebačke vjeroispovjedne općine te se zauzimao za poboljšanje položaja i ugleda kantora. – Sin Feliks, gospodarstvenik (Graz, Austrija, 12. XII. 1889 – Graz, Austrija, 1952) u djetinjstvu se doselio s obitelji u Hrvatsku, a 1910. zavičajnost je stekao u Zagrebu. U međuratnom razdoblju bio je dioničar Krapinske tekstilne industrije d. d. U braku s Editom rođ. Wollmuth (?, 1. IX. 1902 – ?, 16. II. 1980) imao je sina Petra (Zagreb, 8. V. 1930). Po uspostavi NDH s obitelji je izbačen iz svoje kuće u Ul. Mošinskoga (danas Lovački muzej u Nazorovoj ul.), koju su zaplijenile njem. vlasti, s namještajem i ostalom imovinom kućanstva vrijednom 250 000 din. U njihovu se vilu uselio Edmund Glaise von Horstenau. Od 15. IV. 1941. do kraja lipnja 1941. bio je prisiljen četiri puta seliti se na različite adrese (posljednja u Viničkoj ul.), a prilikom svake selidbe dijelovi imovine bili su mu zaplijenjeni. Nakon podavanja za žid. kontribuciju 17. VI. 1941, ostao mu je samo zlatni sat i prsten. Kad ih je susjeda u Viničkoj ul. prijavila zbog nenošenja žid. znaka, vlasti su uhitile suprugu i njezinu majku, no na intervenciju su bile puštene. Obitelj je preživjela II. svj. rat, a zatim se preselila u Graz.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 694. – Podaci o ulazniku B. Polić.

LIT.: J. Dundović: Adresar 1909. Zagreb 1908. – Židovska smotra, 4(1909) 10/11. – Židov, 18(1934) 35. – Malchut Jisrael, 3(1935) 16. – B. Polić: Vjetrenjasta klepsidra. Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

RICHTER, Lavoslav, inženjer (Zagreb, 10. VI. 1931 – Zagreb, 29. VII. 2001). Sin → Željka Richtera i Elze rođ. Braun (Rajić kraj Bjelovara, 19. IV. 1904 – Zagreb, 8. IV. 1984). Po uspostavi NDH morao je prekinuti školovanje. U trenutku uhićenja oca i drugih članova obitelji vraćao se kući te iz prikrajka promatrao njihovo odvođenje. Do kraja rata živio je pod lažnim imenom Franjo Horvat kao ratno siroče u samostanu kraj kapelice sv. Martina u Staroj Vlaškoj u Zagrebu. Nakon rata nastavio je školovanje te 1957. diplomirao na Kemijsko-tehnološkom odsjeku Kemijsko-prehrambeno-rudarskoga fakulteta. Radio je u »Industroprojektu« i Tvornici parnih kotlova te surađivao na projektima UN. Bio je aktivni član Saveza energetičara Hrvatske te član i dopredsjednik društva »Drevni Zagrepčani 1899«. U poimeničnom popisu žrtava JUSP Jasenovac pogrešno stoji da je stradao u tom logoru. – S Miroslavom rođ. Križanić (Zagreb, 23. IX. 1932) otac je Željke Richter Novosel (Zagreb, 29. X. 1962).

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 694. – Izvod iz matične knjige rođenih, Grad Zagreb, Područni ured Centar (3. VI. 1991). – JUSP Jasenovac. – Podaci o ulazniku Ž. Richter Novosel.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

RICHTER, Milan, gospodarstvenik (Garešnica, 8. XI. 1886 – Budimpešta, 25. VIII. 1945). Potomak je beogradske grane stare zagrebačke obitelji, nastale o. 1880. Sin Maksimilijana (Maksa) i Julijane (Ivane). Brat Elze i Pavla, otac Marijana, Ivana i Stanke te djed Danijele, Simone, Aleksandre, Mihajla i Andreja. Bio je u braku s Adelom rođ. Richter (Zagreb, 1903 – Rio de Janerio, Brazil, 1982), kćeri Lavoslava i Pavice rođ. Berger, sestrom → Ž. Richtera. Po završetku Trgovačke akademije u Budimpešti, u međuratnom je razdoblju bio zastupnik šved. tvornice šibica »Svenska Tändstice A. B.« te generalni ravnatelj, dioničar i član Ravnateljskoga vijeća osječke tvornice žigica »Drava«. Uspostavu NDH dočekao je u Beogradu. God. 1941. povukao se u Bar, gdje je dočekao 1943. njem. okupaciju. Potom je odveden u logor Bergen–Belsen s cjelokupnom obitelji. Potkraj rata njegovi bivši poslodavci Šveđani platili su nacistima za njegovo puštanje iz logora. Na putu prema Beogradu umro je u Budimpešti od posljedica tifusa; ondje je i pokopan. Njegova je sestra pogubljena 1941. u logoru Banjica u Beogradu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 629. – Podaci o ulazniku Ž. Richter Novosel.

RICHTER, Željko, trgovac (Zagreb, 15. III. 1899 – logor Stara Gradiška, 1942). Sin Lavoslava i Pavice (Pauline) rođ. Berger (Zagreb, 1869 – Zagreb, 5. XI. 1941), brat Franje (Feri) (Zagreb, 1895 – ?, Izrael, 1985), Margite ud. Sić (Zagreb, 1897 – ?, nakon 1945), Ernsta (Zagreb, 1905 – logor Jasenovac, 1941), Vilka (Zagreb, 1908 – logor Jasenovac, 1941) i Adele (Zagreb, 1903 – Rio de Janeiro, Brazil, 1982), koja se udala za → M. Richtera. Sa suprugom Elzom rođ. Braun (Rajić kraj Bjelovara, 19. IV. 1904 – Zagreb, 8. IV. 1984) otac je → Lavoslava i Ljerke. Osnovno i gimnazijsko obrazovanje završio je u Zagrebu. God. 1930. otvorio je i uspješno vodio trgovinu mlijekom i mliječnim proizvodima »Richterovo mljekarstvo« u sklopu zagrebačke tržnice Dolac u ul. Pod zidom. U Zagrebu posjedovao kuću u ul. Medveščak i dvokatnicu na Gupčevoj zvijezdi za najam. Po uspostavi NDH bio je s obitelji izbačen iz sjev. dijela grada te protjeran u Blagajsku ul. na zagrebačkoj Trešnjevci. U prijavi imovine 19. V. 1941. naveo je da je sa suprugom na ime žid. kontribucije predao 61 g zlata, 24 625 din. gotovine i uložnicu Gradske štedionice u iznosu od 23 393 din. Nakon što ih je najmodavac prokazao ustaškim vlastima, u jesen 1941. uhićen je s mnogobrojnim članovima svoje obitelji te deportiran u logor Jasenovac. Dok se sin Lavoslav sklonio u samostan u Staroj Vlaškoj, supruga i kći prebjegle su kod njezine rodbine u Dežanovac kraj Daruvara. Supruga Elza priključila se partizanima, a nakon rata radila je kao domaćica u Domu »Lavoslav Schwarz«, gdje je i preminula. – Kći Ljerka (Zagreb, 1925 – Jastrebarsko, V. 1945) u međuratnom je razdoblju prešla na katoličanstvo. Po uspostavi NDH s majkom se sklonila kod obitelji u Dežanovcu kraj Daruvara. Zaposlila se kao medicinska sestra u Jastrebarskom, gdje se skrbila o zatočenoj djeci i ratnoj siročadi u nekadašnjem dvorcu obitelji Erdődy. Poginula je u partizanskom bombardiranju dvorca prilikom završnih operacija za oslobođenje grada. U poimeničnom popisu žrtava JUSP Jasenovac pogrešno stoji da je stradala u tom logoru. – Željkov otac Lavoslav (Leopold), trgovac (Zagreb, 1861 – Zagreb, 26. V. 1920). Sin Ota (Otto) (Zagreb, 1838 – Zagreb, 1870), unuk Leopolda (Zagreb, 1813 – Zagreb, 1863) i Gabriele. Pripadnik je stare zagrebačke obitelji podrijetlom iz Moravske, koja je 1808. dobila današnje prezime.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 694. – Izvod iz matične knjige rođenih, Grad Zagreb, Područni ured Centar (3. VI. 1991). – JUSP Jasenovac. – Podaci o ulazniku Ž. Richter Novosel.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

RICHTMANN, Zvonimir, inženjer elektrotehnike i fizičar (Zagreb, 23. IX. 1901 – Zagreb, 9. VII. 1941). Završio je Višu tehničku školu u Beču (1925) i Filozofski fakultet u Zagrebu (1932), gdje je radio kao profesor na Srednjoj tehničkoj školi. Opovrgavao je dogme naučnoga socijalizma (posebice Friedricha Engelsa) te je upravo odnos filozofije i prirodnih znanosti postao središte oštrih i dugotrajnih polemika, što su se odvijale sve do početka 1940, u kojima su sudjelovali mnogi intelektualci, s jedne strane R. i skupina oko Miroslava Krleže, a s druge strane vodstvo KPJ. Kako se sukob više nije mogao zataškati, vodstvo KPJ odlučilo je zaustaviti podvojenost do koje je došlo u krugovima lijeve inteligencije. Uzalud je M. Krleža pisao protiv dogmata u svojem Dijalektičkom antibarbarusu, a R. detaljno obrazlagao svoje teze u članku Savremena misao nije idealistička (Pečat, 1940, 13/15), stajališta Richtmanna i istomišljenika ocijenjena su nemarksističkima i revizionističkima. Isključen iz partijskoga članstva (1940), živio je u Zagrebu sve do 30. III. 1941, kad ga je uhitila Mačekova Seljačka zaštita i predala ustaškoj vlasti, koja ga je internirala u Kerestinec. Budući da je bio obilježen kao trockist, komunisti su ga u logoru izopćili iz zajedničkih akcija, a logorska uprava, na njihovu inicijativu, smjestila ga je odvojeno u poljoprivredne zgrade. Čini se da je bio pušten iz zatvora jer je 24. VI. 1941. vlastoručno potpisao formular o prijavi imovine, u kojemu navodi da kao podstanar stanuje u Vojnovićevoj ul. te da od svibnja 1941. ne prima plaću u Srednjoj tehničkoj školi. Ubrzo je ponovo bio uhićen i strijeljan na istočnom rubu šume Maksimir (Dotršćina) u prvoj skupini talaca u Zagrebu. – Istaknuo se javnim predavanjima o dostignućima suvremenih prirodnih znanosti. Gl. predmeti njegova zanimanja bili su psihoanaliza, problem determinizma i Heysenbergove relacije neodređenosti te Einsteinova teorija relativnosti. Ideološki sukob unutar tzv. lijeve inteligencije započeo je, među ostalim, i objavljivanjem njegova članka Kriza determinizma u današnjoj fizici (Almanah savremenih problema, 1932) i Savremena fizika i filozofski materijalizam (Almanah savremenih problema, 1933) u kojima je iznio svoje razloge napuštanja determinističke slike svijeta, koja se temeljila na zakonitosti klasične mehanike i elektromagnetizma jer je upoznavanje procesa u atomima i metalima pokazalo da su zakonitosti makroskopske fizike granični slučajevi kvantnoga procesa, koji se odvijaju određenom vjerojatnošću. Također je autor članaka u Literaturi (1932), Kulturi (1933), Književniku (1933, 1936) i Pečatu (1939).

DJELA: Fizika. Zagreb 1935. – Sigmund Freud. Zagreb 1937. – Stručni priručnik za galvanotehniku. Zagreb 1938.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 694.

LIT.: I. Babić: Odnos filozofije i znanosti u radovima jugoslavenskih marksista 1931–1941. Putovi revolucije, 3(1965). – M. Iveković: Hrvatska lijeva inteligencija 1918–1945, 1–2. Zagreb 1970. – Z. Komarica: Kerestinečka kronika. Zagreb 1989. – Z. Šternberg: Doprinos Židova u prirodoslovno-matematičkim znanostima i tehničkoj kulturi u Hrvatskoj. U: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1998. – Richtmann, Zvonimir. Krležijana, 2. Zagreb 1999. – E. Čengić: S Krležom iz dana u dan. U sjeni smrti (1980–1981). Zagreb 1985. – N. Lengel-Krizman: Židovski zatočenici logora Kerestinec. Novi Omanut, 9(2001) 47/48.

RIDNIK, Grigorije (Griša), poduzetnik (?, Rusija, 9. III. 1897 – logor Jasenovac, 1944). Sin Lava i Rosalije rođ. Sojfer. U međuratnom razdoblju bio je komercijalni direktor u Tvornici vagona, strojeva i mostova u Slavonskom Brodu. Supruga Eugenija Žanjička (Ženajka) rođ. Moškijevič (?, Rusija, 7. I. 1910 – logor Stara Gradiška, 1942), kći Lava i Sofije rođ. Ostrin, bila je 1939. potpredsjednica lokalnog Židovskoga gospojinskog društva. Uoči II. svj. rata prešli su na pravoslavlje. Po uspostavi NDH oboje su uhićeni; on je stradao u logoru Jasenovac, a supruga u logoru Stara Gradiška.

IZV.: DASB, Knjiga zavičajnika.

LIT.: Z. Toldi: 101 brodska priča. Slavonski Brod 2002. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

RIFFLER, Rod → UNGAR, Rudi