Kategorija: P

PAVLOVIĆ, Đuro (Engel, Engl), komunistički aktivist (Solnok, Mađarska 7. VII. 1905 – Zagreb, 24. VII. 1979). Sin Pavla Engela i Jelene, brat → Josipa i Karla Stjepana Engela. U braku s Editom rođ. Weiss otac je Tanje. S roditeljima je živio u Zemunu, a 1924. stekao je zavičajnost u Zrenjaninu. Prije II. svj. rata promijenio je prezime u Pavlović. Nakon očeve smrti preselio se s majkom u Zagreb, postao član KP te radio kao vozač i mehaničar u »Tvornici četaka Weiss i drug« u Zagrebu. Nakon uspostave NDH preuzeo je žid. znak. Zajedno s braćom Josipom i Karlom Stjepanom izradio je u Tuškanovoj ul. u Zagrebu ilegalnu radiopostaju preko koje je, navodno, objavljen 4. VII. 1941. proglas CK KPJ Narodima Jugoslavije na oružani ustanak. Za razliku od braće, uspio je izbjeći uhićenje i sigurnu smrt zahvaljujući → Feliksu Pollaku, koji ga je pravodobno upozorio da se u stanu nalazi ustaška policijska zasjeda. Zatim je prebjegao u Split, gdje su ga u kolovozu zatočile tal. okupacijske snage, a odatle prebacile u internaciju u Velu Luku na Korčuli. God. 1942. priključio se partizanima te se borio kao pripadnik Korčulanskoga i Neretljanskoga partizanskog odreda, zatim kao zapovjednik Biokovskoga partizanskog odreda, član Štaba 8. korpusa i 26. dalmatinske divizije te naposljetku kao zapovjednik Oficirske škole za vezu. Nakon II. svj. rata radio je u JNA, a nakon demobilizacije bio je tajnik muzičkoga odjela na Radio Zagrebu. Odlikovan je sa šest ordena i medaljom za hrabrost.

IZV.: KŽZ. – SJVO, Spiskovi preživelih Jevreja u Jugoslaviji.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Zagreb 1980. – D. Volner: (Nekrolog). Jevrejski pregled, 21(1979) 9/10. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – Z. Maričić: Luka spasa. Židovi u Veloj Luci od 1937. do 1943. Vela Luka 2002. – http://elmundosefarad.wikidot.com/pavlovic-duro, pristupljeno 22. VII. 2011.

PAŽUR, Alfons, nogometaš i sportski djelatnik (Zlatar, 13. III. 1896 – Zagreb, 29. III. 1973). Sin Oskara i Hane rođ. Schönwald. Otac je podrijetlom iz sela Pažurovec ispod Ivanščice, a majka je rođena u žid. obitelji u mjestu Körmend u zap. Mađarskoj na granici s Austrijom kao najstarije od 17-ero djece. Imao je starijega brata Otokara (?, 1894 − Zagreb, 17. V. 1973), direktora izdavačkoga poduzeća »Jugoštampa« (1929–41), sestru Teu ud. Depolo (?, 1898 – Zagreb, 8. II. 1980) i brata Huga Pažura, nogometaša. Završio je gimnaziju u Zagrebu. Početkom I. svj. rata mobiliziran je kao telegrafist u mornaricu austroug. vojske. Kraj rata dočekao je u Puli na admiralskom brodu »SMS Viribus Unitis«, koji su 1. XI. 1918. potopili tal. diverzanti. Uz pomoć brata Otokara zaposlio se u ekspozituri lista Novosti u vlasništvu »Jugoštampe«, koja je imala svoje trgovine u Zagrebu. – U braku s Adelom rođ. Subotičanec rodom iz Koprivnice imao je sina Krešimira (Zagreb, 22. V. 1923), sveučilišnoga profesora na Agronomskom fakultetu, istaknutoga veslača i jazz glazbenika. − Sportsku karijeru započeo je 1913. kao nogometaš u Sportskom klubu »Ilirija« u Zagrebu. Igrao je u obrani na poziciji lijevoga braniča. Nakon povratka iz rata pristupio je atletskoj i nogometnoj sekciji Hrvatskoga športskoga kluba »Concordia«. Na I. prvenstvu Kraljevine SHS u atletici 1920. u Zagrebu osvojio je 3. mjesto u skoku u dalj. Za nogometnu reprezentaciju Kraljevine SHS nastupio je na utakmici 4. XI. 1925. u Padovi protiv Italije (1:2). Kao pričuvni igrač bio je u sastavu reprezentacije na OI 1924. u Parizu. Odigrao je i 2 neslužbene utakmice za Kraljevinu SHS 18. I. 1925. u Zagrebu protiv Štajerske (2:0) i 8. XI. 1925. u Napulju protiv Južne Italije (3:1). Za reprezentaciju Zagrebačkoga nogometnog podsaveza nastupio je 7 puta (1922–25). Debitirao je 9. IV. 1922. u Grazu, a zadnju utakmicu je odigrao 26. IV. 1925. u Zagrebu protiv Beograda. Nakon završetka nogometne karijere 1928. počeo je rekreativno igrati stolni tenis. Od 1936. do 1941. bio je član Table Tennis Cluba (TTC) iz Zagreba, za koji je nastupao i sin Krešimir. Uspostavom NDH 1941. izgubio je namještenje, kao i sin u TTC, jer je bio projugoslavenske orijentacije. Nakon što se sin u rujnu 1944. priključio partizanskomu pokretu, sa suprugom je na jesen iste god. otišao na oslobođeni partizanski teritorij u selo Samarica kraj Čazme. Nakon završetka II. svj. rata radio je kao službenik u Ministarstvu trgovine i opskrbe u Zagrebu do umirovljenja. Ponovo se aktivirao kao sportski djelatnik u stolnom tenisu i 1948. u jednogodišnjem mandatu bio predsjednik Odbora za stolni tenis Hrvatske. – Brat Hugo, nogometaš (Zagreb, 8. III. 1900 – Zagreb, 12. V. 1985). Završio je gimnaziju u Zagrebu. U međuratnom razdoblju radio je u zagrebačkom predstavništvu poduzeća za međunarodnu špediciju »Interkontinentale«, koje je imalo sjedište u Londonu. U braku s magistrom farmacije Verom rođ. Miler, podrijetlom iz žid. obitelji, imao je sina Marijana Pažura, kirurga (Zagreb, 30. XII. 1935). Nogometom se počeo baviti kao junior Hrvatskoga športskog kluba »Concordia«. Nastupao je za prvu momčad »Concordije« 1919−25. u srednjem redu. S bratom Alfonsom činio je jedan od prvih bratskih tandema u hrv. nogometu. Za reprezentaciju Jugoslavije nastupio je dva puta. Debitirao je 3. VI. 1923. u Krakovu protiv Poljske (2:1), a drugu utakmicu je odigrao 28. X. 1923. u Pragu protiv Čehoslovačke (4:4), koja je tada bila jedna od vodećih reprezentacija Europe. Za reprezentaciju Zagreba nastupio je 8 puta (1922−23). S bratom je debitirao 9. IV. 1922. u Grazu, a zadnju utakmicu je odigrao 11. VI. 1923. u Bukureštu. Nakon završetka nogometne karijere 1925. posvetio se tenisu također kao član »Concordije«. Po uspostavi NDH Gestapo ga je optužio da je brit. špijun te je sa suprugom i sinom 1942. preko Delnica izbjegao u Ljubljanu, a potom u Milano i Švicarsku, gdje su bili u izbjegličkom logoru. Nakon završetka II. svj. rata vratili su se u Zagreb. Do umirovljenja je radio kao voditelj računovodstva u Zagrebu.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – Podaci o ulazniku K. i M. Pažur.

LIT.: B. Đ. Stanišić: Plavi, plavi! 1919.–1969. Beograd 1969. – B. Cuvaj: Nogometna sekcija HŠK Concordije, Zagreb, 1919–1944. Povijest sporta, 8(1977) 32. − Z. Uzorinac: 60. godina stolnog tenisa u Jugoslaviji. Ljubljana 1988. − Pažur, Marijan. Tko je tko u hrvatskoj medicini. Zagreb 1994. − Z. Jajčević: Olimpizam u Hrvatskoj. Zagreb 2007. − Lj. Gajić: Seniorska prvenstva Jugoslavije. Jagodina 2007.

PEĆARIĆ, Saša (Pecaric, Sacha), rabin (Rijeka, 1965). Krajem 1980-ih studirao je u Pragu, gdje se zainteresirao za tradicionalni judaizam. Završava rabinsko školovanje na Yeshiva University i Stern College seminar te 1997. postaje ortodoksni rabin. Iste se god. zapošljava u fondaciji »Lauder« te u Krakovu do 2006. koordinira obrazovne i vjerske programe. Istodobno obnaša dužnost rabina u maloj židovskoj zajednici u gradu. Osjećajući da postoji manjak vjerskih judaističkih tekstova na poljskom, napisao je, objavio ili preveo tridesetak klasičnih žid. tekstova na poljski. Između njih se ističe prijevod Talmuda, koji uključuje tekst i originalne komentare o trima poglavljima iz triju traktata o Usmenom zakonu, što je prvi poljski prijevod Talmuda uopće. Živi sa suprugom Ksenijom, umjetnicom, i dvojicom sinova.

LIT.: http://www.encyclo.co.uk/define/Sacha%20Pecaric, pristupljeno 30. VIII. 2011.

PEĆI, Ljudevit, elektromehaničar (Pečuh, Mađarska, 12. X. 1874 – Zagreb, 22. X. 1962). Sin Mavrov. Doselio se 1890. s roditeljima iz Budimpešte u Sarajevo, a 1906. zavičajnost je stekao u Bosanskom Brodu. Radio je kao elektromehaničar na željeznici, a prije Travanjskoga rata bio je umirovljenik u Zagrebu. U braku s Marijom rođ. Lipković imao je sina Stjepana i kćeri Jelenu (?, 1907 – Zagreb, 28. II. 1977) i Ružu (?, 1914 – Zagreb, 11. XII. 1974). Po uspostavi NDH, ponijevši sa sobom alat iz radionice, s obitelji je prebjegao u Teslić, potom u Tešanj, gdje je elektromehaničarsku opremu za radionicu predao partizanima. – Sin Stjepan, službenik (Sarajevo, 3. VII. 1902 – Zagreb, 10. X. 1967). Zavičajnost je stekao u Bosanskom Brodu. Bio je zaposlen u poduzeću »Jugo-petrol« d. d. u Zagrebu kao carinski posrednik 1930-ih. U vrijeme uspostave NDH s obitelji je živio u Zagrebu kod roditelja kao podstanar. Dana 11. IV. 1941. rasprodao je imovinu kako bi isplatio dugove te je na ime žid. kontribucije 20. V. 1941. predao 44,5 g zlata. Sa suprugom Piroškom i sinom Ljubom preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Potkraj lipnja 1941. prijavio je imovinu vlastima NDH. Poduzeće je 30. VI. molilo da se odgodi njegova internacija, kako bi mogao privesti kraju posao s uvozom opreme iz Njemačke. Na nepoznat je način izbjegao iz Zagreba te se 1944. priključio partizanima djelujući kao sekretar u štabu 20. dalmatinske divizije.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 690. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27542. – KŽZ. – SJVO, Spiskovi preživelih Jevreja u Jugoslaviji.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

PELEG, Eli (Heimbach, Fodor), političar i javni djelatnik (Zagreb, 1918 – Bat Jam, Izrael, 11. XI. 1964). Kao aktivist Hašomer Hacaira iselio se u Palestinu 1941. te se priključio iseljenicima »jugoslavenske jezgre« s kojima je bio među pionirima kibuca Gat, gdje je obavljao mnoge odgovorne dužnosti. God. 1942–46. upućen je u Egipat kao šalijah (izaslanik) Mosad Alija Bet da organizira izlazak Židova iz zemlje. U Egiptu ostao do I. arapsko-izr. rata (1948–49), potom ga je organizacija Sohnut prebacila u Francusku, gdje je organizirao tri skupine useljenika u Izrael iz sjev. Afrike. Potom se vraća u Gat, gdje radi kao instruktor i učitelj do 1953, kad prelazi u Bat Jam, gdje nastavlja polit. aktivnost u stranci MAKI. Bio je tajnik pokreta za prijateljstvo Izraela i SSSR.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 10(2002) 50.

PENSO, Isac Michael (Panso, Michele), trgovac (?Split, o. 1750 – Rijeka, ?). Podrijetlom je iz Splita. Doselio se 1780-ih u Rijeku među prvim žid. došljacima iz Dalmacije. U lipnju 1779. s Prosperom Jonom od riječkoga Gradskog poglavarstva zatražio je izdavanje potvrde o prebivalištu, a potkraj rujna iste god. s bratom Giusepeom i Leonom Venturom, u funkciji predstavnika žid. zajednice, upućuje molbu gradskom kapetanu radi dobivanja dozvole za osnivanje žid. groblja nedaleko od gradskih zidina te utemeljenje hrama. Groblje se koristilo do druge pol. XIX. st., a hram je duže vrijeme bio smješten u obiteljskom domu Pensovih.

LIT.: R. Brumini: Židovska zajednica u Rijeci. Ruah Hadaša, 2008, 8.

PENSO, Reno, žid. aktivist (? – ?). Spominje se kao ugledan član splitske ŽO.

LIT.: Jevrejski glas, 7(1934) 33.

PERERA-MATIĆ, Izidor, liječnik (Vela Luka, 2. VIII. 1912 – Nadgradine kraj Vrdova, 24. I. 1944). Sin Davidov. Nakon završene Klasične gimnazije u Splitu, diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1936, potom je radio u splitskoj bolnici. Priključio se partizanima 1942, a KPJ 1943. Bio je liječnik partizanske jedinice u Dalmaciji, referent saniteta 1. dalmatinske brigade, upravitelj bolnice u Glamoču, referent saniteta 5. crnogorske brigade i načelnik saniteta 8. korpusa. Istaknuo se pri spašavanju ranjenika za 4. i 5. ofenzive. Zaslužan je za osnivanje Više sanitetske škole i pokretanje lista Medicinski glasnik. Stekao je čin sanitetskoga potpukovnika. Prema jednim izvorima poginuo je pri prebacivanju ranjenika iz BiH na Vis, a prema drugima pri povratku sa savjetovanja vojnoga saniteta na Visu. Nakon II. svj. rata nova vojna bolnica u Splitu nosila je njegovo ime.

LIT.: D. Kečkemet: Židovi u povijesti Splita. Split 1971. – M. Stepančič: Perera, Izidor. Vojna enciklopedija, 6. Beograd 1973. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – P. Požar: Znameniti i zaslužni Splićani te spomena vrijedne osobe u splitskoj povijesti (1700 godina). Split 2001.

PERERA, Bencion, žid. aktivist (Sarajevo, 1899 – logor Banjica, 1943). O. 1930. bio je istaknuti član splitske ŽO. S drugim splitskim Židovima nacisti su ga u listopadu 1943. deportirali u logor Banjica kraj Beograda, gdje je stradao.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

PERERA, Mojsije (Moise Boris), pravnik (Split, 1905 – ?). Sin Davidov. U međuratnom razdoblju radio je kao pravnik u Splitu te je o. 1930. bio dopisnik sarajevskog Jevrejskoga glasa. Priključio se partizanima u rujnu 1943. djelujući na oslobođenom teritoriju u Dalmaciji, a zatim u jugoslav. zbjegu u El Shattu u Egiptu.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.