PEĆI, Ljudevit, elektromehaničar (Pečuh, Mađarska, 12. X. 1874 – Zagreb, 22. X. 1962). Sin Mavrov. Doselio se 1890. s roditeljima iz Budimpešte u Sarajevo, a 1906. zavičajnost je stekao u Bosanskom Brodu. Radio je kao elektromehaničar na željeznici, a prije Travanjskoga rata bio je umirovljenik u Zagrebu. U braku s Marijom rođ. Lipković imao je sina Stjepana i kćeri Jelenu (?, 1907 – Zagreb, 28. II. 1977) i Ružu (?, 1914 – Zagreb, 11. XII. 1974). Po uspostavi NDH, ponijevši sa sobom alat iz radionice, s obitelji je prebjegao u Teslić, potom u Tešanj, gdje je elektromehaničarsku opremu za radionicu predao partizanima. – Sin Stjepan, službenik (Sarajevo, 3. VII. 1902 – Zagreb, 10. X. 1967). Zavičajnost je stekao u Bosanskom Brodu. Bio je zaposlen u poduzeću »Jugo-petrol« d. d. u Zagrebu kao carinski posrednik 1930-ih. U vrijeme uspostave NDH s obitelji je živio u Zagrebu kod roditelja kao podstanar. Dana 11. IV. 1941. rasprodao je imovinu kako bi isplatio dugove te je na ime žid. kontribucije 20. V. 1941. predao 44,5 g zlata. Sa suprugom Piroškom i sinom Ljubom preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Potkraj lipnja 1941. prijavio je imovinu vlastima NDH. Poduzeće je 30. VI. molilo da se odgodi njegova internacija, kako bi mogao privesti kraju posao s uvozom opreme iz Njemačke. Na nepoznat je način izbjegao iz Zagreba te se 1944. priključio partizanima djelujući kao sekretar u štabu 20. dalmatinske divizije.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 690. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27542. – KŽZ. – SJVO, Spiskovi preživelih Jevreja u Jugoslaviji.
LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.