Kategorija: P

POLAK, Vladimir, liječnik (Vinkovci, 4. III. 1905 – logor Jasenovac, 1943). Sin Sigismunda (Žige) i Cecilije. Završio je gimnaziju u Vinkovcima, potom diplomirao medicinu te je o. 1935. vodio privatnu liječničku ordinaciju u Vinkovcima. Po uspostavi NDH vlasti su mu oduzele svu imovinu i ustanovile da je s majkom vlasnik kuće u centru grada, kuće u Lenijama te pokretne imovine u vrijednosti od 40 000 din. Ordinacija je procijenjena na 60 000 din. S majkom je uhićen i 1942. deportiran u Jasenovac, gdje je stradao.

LIT.: Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 1. – T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

POLAR, Božidar, glazb. kritičar (? – ?). Bio je u braku s »arijevkom«, a 1924. prešao je na katoličanstvo. Živio je 17 godina u Parizu, a u Zagreb se vratio 1940. Po uspostavi NDH, 20. V. 1941, podnio je molbu za priznanje arijskih prava u kojoj navodi da je za boravka u Francuskoj u franc. revijama pisao članke o hrv. glazbi i skladateljima. Molba je bila odbijena. Imao je sina Rogera Geralda (?, 1931).

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27160.

POLICER, Natan (Politzer, Nathaniel), liječnik (Kaposvár, Mađarska, 27. V. 1864 – logor Jasenovac, 1942). Bio je kotarski liječnik u Kutini, član tamošnjeg odbora Hrvatske čitaonice, a od 1914. član uprave Pučke štedionice d. d. Po uspostavi NDH uhićen je i odveden u zatvor u Zagreb, odakle je po nalogu UNS od 4. VII. 1942. deportiran u logor Jasenovac, gdje je radio u logorskoj ambulanti. Posljednji se put dopisnicom javio 14. X. 1942. Iako je 1942. Crveni križ tražio njegovo puštanje, ne zna se je li na molbu odgovoreno.

IZV.: HDA, NDH, kut. 128, 43003/1942. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29645.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – Lj. Dobrovšak: Židovska zajednica u Moslavini i Kutini. Zbornik Moslavine, 7/8(2004–2005).

POLICER, Stjepan (Pišta), infektolog (Bogojevo, Srbija, 1894 – ?Beograd, 3. II. 1951). Sin Moricov. Medicinu je započeo studirati u Beču, a diplomirao je 1925. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. U Beču je bio član Kluba studenata socijalista, a u Zagrebu član Kluba studenata marksista. Od 1921. član je KPJ. God. 1925. uhićen je kao komunist, no pušten nakon štrajka glađu. U Zagrebu je specijalizirao infektologiju te je radio u Higijenskom zavodu i kao nastavnik u Školi narodnoga zdravlja. Imenovan je voditeljem epidemiološke službe za borbu protiv pjegavca u Derventi. Iako je bio u mješovitom braku, po uspostavi NDH bio je uhićen i odveden u logor u Gospić, a poč. 1942. u logor Jasenovac. U ljeto 1942. logorske su ga vlasti iz Jasenovca poslale u Đakovo radi suzbijanja epidemije tifusa u logoru. Potom je vraćen u Jasenovac, iz kojeg je uspio pobjeći i krajem 1942. priključio se partizanima djelujući kao referent saniteta Kozaračkog odreda i 5. krajiške brigade, upravitelj bolnice 5. korpusa, referent za zdravstvo za Bosansku krajinu, a nakon rata načelnik u Komitetu za zaštitu narodnoga zdravlja u Beogradu. Nakon rezolucija Informbiroa (1948–49), izložen pritiscima i prijetnjama, počinio je samoubojstvo.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Bilten ŽOZ, 1990, 13. – Most, bilten Udruženja useljenika iz bivše Jugoslavije u Izraelu, 42(1992) 1. – Mi smo preživeli, 1. Beograd 2001.

POLIĆ, Artur, bankar (Našice, 6. III. 1890 – Haifa, Izrael, 31. VII. 1960). Sin Gabora Pollaka i Sidonije rođ. Ferber. Nakon završene trgovačke škole u Osijeku 1908, zaposlio se u drvno-industrijskom postrojenju kraj Biale u Poljskoj, a zatim u drvnoj industriji obitelji Ehrmann u Bosanskoj Dubici. Tijekom I. svj. rata bio je mobiliziran te zarobljen u bitci na Crnom vrhu; nakon prolaska kroz Albaniju ostatak rata proveo je u tal. zarobljeništvu na Sardiniji i na otočju Asinara. Nakon rata radio je u Hrvatskoj banci d. d. u Zagrebu, a 1924–41. ravnatelj je Diskontne banke u Zagrebu. Po uspostavi NDH, 12. IV. 1941, Glavni ustaški stan u Zagrebu rekvirirao mu je auto »Studebaker Cabriolet« i predao Wermachtu, a samo dan poslije s obitelji, suprugom Danom rođ. Frelić i sinom → Branimirom izbačen je iz vile na Gvozdu te se preselio u stan u Ul. kraljice Marije (danas Hebrangova ul.). Preuzeo je žid. znak. Od uhićenja 22. V. do 4. VII. bio je zatočen u zatvoru u Petrinjskoj ul. Nakon izlaska iz zatvora boravio je u Zagrebu sve do studenog 1941, a tada je prebjegao u Hrvatsko primorje, gdje su se otprije nalazili njegova supruga i sin te bio interniran u logor u Kraljevici, a potom u logor Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključio se partizanima i boravio u različitim mjestima u Lici, na Kordunu i Banovini te radio u NOO u Glini. Nakon povratka u Zagreb 1945. radio je na obnovi poduzeća »Neptun« d. d., koje je naslijedila njegova druga supruga Anica rođ. Rosenberger (?, 1904 – ?, 2004), nakon smrti prvoga supruga Rudolfa Ehrenfreunda. Nakon nacionalizacije poduzeća radio je kao referent u Ministarstvu drvne industrije do 1948, kad se iselio u Izrael. U Haifi je vodio administraciju jedne garaže u vlasništvu tamošnje arapske obitelji ne mogavši naći zaposlenje u struci.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 691. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29172. – KŽZ.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. – B. Polić: Vjetrenjasta klepsidra. Zagreb 2004.

POLIĆ, Branimir (Branko), novinar, glazb. pisac i žid. aktivist (Zagreb, 24. IV. 1924 – Zagreb, 9. XI. 2014). Sin → Artura i Dane rođ. Frelić. U međuratnom razdoblju pohađao je II. klasičnu gimnaziju na Rooseveltovu trgu u Zagrebu sa završenim 7. razredom 1941. Po uspostavi NDH obitelj je bila izložena različitim oblicima progona. Nazočio je 26. V. 1941. obaveznim vježbama srednjoškolske omladine, na stadionu na zagrebačkim Sveticama, kad su vlasti neuspješno pokušale razdvojiti Hrvate od Srba i Židova. S majkom je 1941. prebjegao u Hrvatsko primorje, gdje je bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključio se partizanima te bio organizator kulturnih djelatnosti u oblasnim vojnim bolnicama 4. korpusa na Kordunu. Položio je 8. razred i maturirao 1945. Francusku književnost studirao na pariškoj Sorbonnei, a engleski jezik i književnost diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1950. Zaposlio se na radiju, zatim je 1956–64. bio urednik muzičko-govorne redakcije Radio Zagreba. Od 1964. do umirovljenja 1985. bio je urednik-komentator III. programa Radio Zagreba. Autor je mnogih emisija o glazbi (Riječ je o muzici, Interpreti i njihova ostvarenja i dr.). Glazb. kritike, reportaže, recenzije i prikaze objavljivao je u novinama (Naprijed, Vjesnik i dr.) te u periodici (15 dana, Zvuk, Arti Musices, Pozorišna kultura, Muzička kultura). Objavljivao je i u inozemnim časopisima (Opera International, Lyrica). Suradnik je Piperova opernoga leksikona. Nagrađene su mu emisije o Josipu Slavenskom i Marku Vuškoviću. Dobitnik je austr. diplome Roberta Stolza povodom stogodišnjice skladateljeva rođenja. Član je Vijeća ŽO Zagreb, gdje je bio pročelnik Kulturne sekcije 1993–2001. Bio je i predsj. Kulturnoga društva »Miroslav Šalom Freiberger«. Jedan je od utemeljitelja i gl. urednik časopisa Novi Omanut (1993–2014). Autor je biografskih zapisa te je prevodio s engleskoga, francuskoga i njemačkoga jezika.

DJELA: Vjetrenjasta klepsidra. Zagreb 2004. – Imao sam sreće. Zagreb 2006. – Pariz u srcu studenta. Zagreb 2008. – Na pragu budućnosti. Zagreb 2010. – 1000 glazbenih anegdota. Zagreb 2012.

LIT.: Polić, Branko. Leksikon jugoslavenske muzike, 2. Zagreb 1984. – Novi Omanut, 3(1994) 5. – Obitelj. Zagreb 1996. – P. Požar: Polić, Branimir. Leksikon povijesti novinarstva i publicistike. Split 2001. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – Polić, Branko. Leksikon radija i televizije. Zagreb 2006. – J. Kodet: Lik Židova u suvremenoj hrvatskoj književnosti. Novi Omanut, 17(2009) 96. – Hrvatsko društvo skladatelja – 40 godina. Zagreb 2009. – V. Kovač: (Nekrolog). Novi Omanut, 21(2014) 5.

POLIMAC, Patrik, poduzetnik i sportaš (Sisak, 4. IV. 1969). Pohađao je srednju Zrakoplovnu školu »Maršal Tito« u Mostaru. Zrakoplovnu vojnu akademiju u Zadru, letački smjer, upisuje 1987. te u ljeto 1991. diplomira. Iste god. odlazi u Izrael te boravi u kibucu Hazorea, potom u Tel Avivu. U Zagreb se vraća 1994. te se bavi prodajom sustava za zaštitu vozila protiv krađe. Sudjeluje 1998. u utrci Atlas–Maroko, a dva puta je bio najbolje plasirani hrvatski (i izraelski) motociklist na rallyju Pariz–Dakar (47. i 45. mjesto 1999. i 2001).

POLITZER, Mihajlo, željezničar (Puszta Kováczi, Mađarska, 18. I. 1871 – ?Auschwitz, 1943). Bio je u braku s Ivanom rođ. Goldstein. U Hrvatsku se doselio 1896. kao željezničar na austroug. željeznicama. Zavičajnost je stekao 1925. u Zagrebu. Uspostavu NDH dočekao je kao umirovljenik Državnih željeznica. U svibnju 1943. deportiran je najvjerojatnije u Auschwitz.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 691.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

POLITZER, Mirko, službenik (Zagreb, 24. IV. 1905 – ?). Djelovao je kao službenik u Podružnici osiguranja radnika u Zagrebu. God. 1937. prešao je na katoličanstvo. Po uspostavi NDH, iako je bio u mješovitom braku sa Slavicom rođ. Smolčić, 23. V. 1941. izgubio je namještenje. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 691.

POLITZER, Riza, posebnica (Tripoli, Libija, 18. IV. 1872 – ?). Udovica Josipa Politzera. Doselila se 1885. iz Tripolija, a zavičajnost je stekla 1924. u Novoj Gradiški. U vrijeme uspostave NDH živjela je u Tuškanovoj ul. u Zagrebu. Daljnja joj je sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 691.