Kategorija: M

MOGAN, Julije, pravnik (Orahovica kraj Požege, 10. X. 1879 – logor Jasenovac, 17. XI. 1941). Nakon završene požeške gimnazije 1897, studirao je pravo u Beču i Zagrebu, gdje je 1903. doktorirao temeljem rigoroza. Pomorsko pravo specijalizirao je u Parizu. God. 1905–21. bio je odvjetnik u Rijeci, a 1916–42. privatni docent pomorskoga prava na Pravnome fakultetu u Zagrebu. Za boravka u Rijeci oženio se 1907. Maximilianom rođ. Sachs pl. Gričkom, kćeri odvjetnika → H. Sachsa, što mu je pribavilo značajna poslovna poznanstva. U međuratnom razdoblju imao jedan od vodećih odvjetničkih ureda u Hatzovoj ul. u Zagrebu koji je zastupao, među ostalim, njemačka, austrijska i britanska poduzeća (šivaći strojevi »Singer«, The Central European Mines Ltd., Mežica; Allgemeine Truhand und Wirtschaftsprufung Gesselschaft, Deutsche Werke A. G. Kiel; Epple&Buxbaum Werke A. G. Wells, Fine Cotton Spinners & Doublers, J. M. Thompson & Co. Ltd., Beočinska fabrika cementa, »Croatia« d. d. za industriju drva, Merkur banka »Herzog, Fischer i drug« d. d.). Bavio se kodifikacijom pomorskoga prava te bio član komisije za izradu pomorskoga trgovačkog zakona, sudjelovao je u osnivanju Udruženja za pomorsko pravo Kraljevine SHS. Bio je član jugoslav. delegacije na Mirovnoj konferenciji u Parizu (1919) te član Savjetodavnog odbora za pregovore s Italijom prilikom razgraničenja, zauzimao se za priključenje Rijeke Kraljevini SHS, te bio odbornik Advokatske komore u Zagrebu i sudac Stola sedmorice. Upisan je u Imenik odvjetnika u lipnju 1905. u Zagrebu, no iz njega brisan 30. VI. 1942, nakon što se pod prisilom odrekao odvjetništva jer mu je već 19. IV. 1941. odlukom Odvjetničke komore bio imenovan privremeni zamjenik. U prijavi imovine koju je 23. VI. 1941. ustaškim vlastima podnijela njegova supruga Maximiliana navodi se da je kuću u Hatzovoj ul., koja je bila u njezinu vlasništvu, zaposjela njem. vojska, a da je u njoj ostao namještaj u devet soba, sva srebrnina te etnografska zbirka vrijedna 4 000 000 din., koja je podneskom od 13. VI. 1941. darovana Ministarstvu unutrašnjih poslova NDH. Iz toga se pretpostavlja da su on i supruga iz kuće bili izbačeni prije lipnja 1941. Dozvolom Ustaškog redarstva od 10. VII. 1941. njemu i supruzi odobreno je nenošenje žid. znaka (do 31. VII) te stanovanje u Solovljevoj ul. Od srpnja 1941, a moguće već i prije, bio je u Zakladnoj bolnici na Sv. Duhu (danas KB »Sveti Duh«), što je vidljivo iz vlastoručno potpisane prijave imovine od 26. VII. 1941. Okolnosti njegova uhićenja i deportacije u logor Jasenovac nisu poznate. Supruga i kći Renée ud. Reichsmann puštene su iz logora Loborgrad uoči Božića 1941, nakon toga su izbjegle u Italiju i potom u SAD. Njegovo djelo o pomorskim ugovorima bio je prvi udžbenik pomorskoga prava studentima. Na Kongresu pravnika Kraljevine Jugoslavije u listopadu 1932. održao je izlaganje Hipoteka na pomorske brodove. Surađivao je u Odvjetniku i Finansijskom arhivu. – Sin Nikola, pravnik (Rijeka, 13. XI. 1911 – Santo Domingo, 7. XI. 1967). Doktorirao je temeljem rigoroza na Pravnome fakultetu u Zagrebu 1936. te radio kao vježbenik u očevu odvjetničkom uredu u Hatzovoj ul. u Zagrebu. Iako je po uspostavi NDH deportiran u logor Jasenovac, preživio je II. svj. rat, odselio na Kubu, a potom u Dominikansku Republiku, gdje je 1964. stekao državljanstvo. S Mary, kćeri Emila Severa i Gize rođ. Kohn (Korvin), otac je Glorie. Supruga i kći emigrirale su u Švicarsku, potom u Španjolsku, gdje se Mary preudala i gdje danas žive Glorijine kćeri Eva i Alejandra.

DJELA: Naš trgovački zakon i željezničko pravo. Rijeka 1912. – Pomorski vozarski ugovor. Rijeka 1915.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 688. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27628, 28625. – JUSP Jasenovac. – Podaci o ulazniku N. Budak.

LIT.: Vijesti advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 1(1929) – 15(1941). – Bilten ŽOZ, 1989, 12; 1991, 17. – Novi Omanut, 4(1996) 16. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – A. Budaj: Vallis Judaea. Povijest požeške židovske zajednice. Zagreb 2007.

MOGILJEVSKI, Jakob, trgovac (?Černorutka, Ukrajina, 1890 – ?logor, 1941–1945). U Hrvatsku se doselio nakon Oktobarske revolucije. Psihički oboljevši 1939. stavljen je pod skrb sirotinjskoga povjerenstva, koje ga je smjestilo kao štićenika kod vlasnika gostionice »Suhina« u Podsusedu. Za uspostave NDH imao je priličnu ušteđevinu pohranjenu na uložnicama Prve hrvatske štedionice u Zagrebu i Ljubljanske kreditne banke. Dana 12. IV. 1941. bio je uhićen, a odvjetnički vježbenik, kojega mu je RUR postavio za skrbnika dobio je podatak da je 3. V. 1941. otpremljen u Srbiju.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 688.

MOHR, Oskar, pravnik, sportaš i sportski djelatnik (Bjelovar, 1882 ili 1883 – Zagreb, 10. IX. 1951). Doktorirao je pravo temeljem rigoroza u Zagrebu 1917, a odvjetnikom je imenovan 1918. Bio je odvjetnik u Karlovcu, gdje je 1919–20. gl. urednik tjednika Karlovac. Kao student u Zagrebu bio je među osnivačima i utemeljiteljima HAŠK 1903. na osnivačkoj skupštini održanoj u gostionici »Zlatna koliba« u Preradovićevoj ul. Bavio se tenisom, a prije I. svj. rata u Karlovcu nogometom i mačevanjem. Bio je predsj. Sportskoga kluba »Olimpija«, a od 1923. prvi predsj. Karlovačkoga tenis kluba, zaslužan za izgradnju prvih dvaju teniskih terena u Vrbanićevu perivoju (1923–24). Kao predstavnik karlovačkoga tenisa nastupio je na VI. međunarodnom teniskom turniru u Zagrebu organiziranom povodom 20. obljetnice HAŠK. Bio je predstavnik Karlovca u Jugoslavenskom teniskom savezu. Smatra se da je otkrio preteču velikih jugoslav. tenisača → F. Schäffera i preporučio ga HAŠK. Kao istaknuti teniski dužnosnik 1929. je otišao u Zlatar, gdje je imao odvjetnički ured (1931), bio starješina Sokola i uspješan organizator teniskih aktivnosti. Od 1933. bio je potpredsj. i predsjednik Jugoslavenskoga teniskog saveza u Zagrebu, a nakon II. svj. rata bio je član Fiskulturnog odbora Hrvatske u Zagrebu, pročelnik teniske sekcije, izbornik teniske reprezentacije i sudac u Davis cupu.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 1(1929) – 15(1941). – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – Mohr, Oskar. Karlovački leksikon. Karlovac–Zagreb 2008.

MOJZEŠ, Igor, slikar (Zagreb, 1955). Počeo je slikati kao dijete, a u ulju slika od svoje desete godine u studiju Sergija Mihića u Zagrebu. Nakon završene gimnazije otišao je u Toronto, gdje je studirao prirodne znanosti, pejzažnu arhitekturu i prostorno planiranje. Istodobno slika i kontinuirano izlaže. Od 1988. predavao je pejzažnu arhitekturu na Ryerson sveučilištu u Torontu, kojega je napustio 1996. i u potpunosti se posvetio slikanju. Živi i radi u Zagrebu. Kao član HDLU, izlagao je svoje radove na mnogobrojnim samostalnim i skupnim izložbama u domovini i inozemstvu (Toronto, Ottawa, New York, Firenca).

LIT.: http://translate.google.hr/translate?hl=hr&sl=en&u= http://www.artboomer.com/app/catalog/customer.asp%3Fid%3D1045&ei=EhH2Tdv4Cc_Nsgap9ISnDg&sa=X&oi=translate&ct=result&resnum=4&ved=0CDEQ7gEwAzgK&prev=/search%3Fq%3Digor%2Bmojzes%26start%3D10%26hl%3Dhr%26sa%3DN%26rlz%3D1T4ADFA_hrHR357HR357%26biw%3D1259%26bih%3D725%26prmd%3Divnso, pristupljeno 13. VI. 2011. – http://www.igormojzes.net/about.htm, pristupljeno 13. VI. 2011.

MOJZEŠ, Oto, ekonomist (Zagreb, 22. II. 1929 – Zagreb, 26. IV. 2000). Nakon završene srednje škole 1949, diplomirao je i doktorirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Bio je suutemeljitelj Biroa turističko-ugostiteljske izgradnje, koji je prerastao u Institut za ekonomiku turizma i čiji je bio suradnik. U Kanadi je vodio predstavništvo Savezne privredne komore. Među njegovim stručnim ostvarenjima ističu se znanstvenoistraživački projekti vezani za razvoj turizma Dubrovnika i dubrovačkoga područja, a također i projekt osnivanja Židovskoga kulturnoga centra u Dubrovniku i na otoku Lopudu. Bio je član Bnei Brita »Gavro Schwarz«.

DJELA: Gospodarenje spomeničkom baštinom Dubrovnika (suautori D. Stipetić i M. Prus). Zagreb 1990.

LIT.: (Nekrolog) Ha-kol, 2000, 65/66.

MOLNER, Rikard, pravnik (Varaždin, 1872 – Zagreb, 12. VI. 1959). Gimnaziju je pohađao u Varaždinu, a pravo studirao i diplomirao u Beču, gdje je doktorirao. Od 1899. radio je u sudskoj službi Zemaljske vlade u Sarajevu, a potom u nastavnoj i bogoštovnoj upravi. Kraj I. svj. rata dočekao je u Beču kao vladin savjetnik u Ministarstvu financija, u odjeljenju za BiH. Po povratku u domovinu umirovljen je nakon 20 godina službe te mu je bila priznata tzv. krunska penzija. Još o. 1890. prešao je na katoličanstvo pod utjecajem majke, učiteljice odgojene kod časnih sestara Sv. Ane u Beču. Bio je u braku s katolkinjom, »arijevkom«, a po uspostavi NDH privremeno je do 1. VIII. 1941. oslobođen od nošenja žid. znaka. Na nepoznat način preživio je rat.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27250.

MONDOLFO, Bruno, vojnik (Rijeka, o. 1900 – Rijeka, XII. 1920. ili 27. V. 1921). Potomak je trgovačke žid. sefardske obitelji, koja se krajem 1870-ih iz Dubrovnika doselila u Rijeku. Bio je legionar u vojsci Gabriela D’Annunzija. Prema nekim izvorima, u sastavu Bataljuna riječkih dobrovoljaca (Battaglione Volontari Fiumani) poginuo je u Rijeci u obrani D’Annunzijeve Talijanske regencije Kvarnera (La Regenza italiana del Carnaro) tijekom dramatičnih događaja za »Krvavoga Božića« krajem prosinca 1920. Prema drugima, bio je sudionik zbora na Trgu San Sepolcro u Milanu 23. III. 1919. na kojem su osnovani Fašistički borbeni savezi (I Fasci di combattimento) te su ga u »Neoslobođenom Gradu« (nella Città Irredenta) 27. V. 1921. ubile snage reda za održavanja skupa protiv politike ministra Carla Sforze. Sahranjen je na Židovskom groblju u Rijeci, a prema njemu se 1942. nazivala riječka rajonska skupina (jedinica) Nacionalne fašističke stranke (Gruppo Rionale del Partito Nazionale Fascista Bruno Mondolfo), u doba kad su u Kraljevini Italiji već četiri godine bili na snazi protužid. rasni zakoni.

LIT.: S. Simper: Židovske zajednice Rijeke i liburnijske Istre u svjetlu fašističkog antisemitizma (1938–1943) (doktorska disertacija). Zagreb 2012. – http://lanostrabandiera.blogspot.com/2008/10/28-ottobre-1922-230-italiani-israeliti.html, pristupljeno 1. III. 2012.

MONDSCHEIN, Vera, glazb. pedagoginja (Zagreb, 19. XII. 1910 – ?Montevideo, ?). Kći Marka (? – ?, 1913) i Marije rođ. Schwarz. Zavičajnost je stekla u Vrbovcu. Diplomirala je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1928. Po uspostavi NDH bila je bez stalnoga zaposlenja te davala privatne satove glasovira. Stanovala je u Zvonimirovoj ul. u Zagrebu s majkom udovicom i bratom Vladimirom (Zagreb, 1910 – ?), trg. putnikom, koji je uspostavom NDH također ostao bez namještenja. Ubrzo su izbjegli u Hrvatsko primorje te bili internirani u logore u Kraljevici i Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. prešli su u Italiju, a potom u Urugvaj, gdje se udala za dr. Guttmanna.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 688.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

MONTAG, Sara (Mina), javna djelatnica (Osijek, 5. VII. 1922 – Rehovot, Izrael, ?). Sa suprugom Lavoslavom iselila se u Izrael 1949, gdje su se priključili mošavu Kidron, a 1951. prešli u Rehovot. Bavila se dobrotvornim radom u Bnei Britu, gdje je više puta birana za predsjednicu lože »Ana Frank« s 15 podružnica. Osobito je bila aktivna u radu sa slijepim osobama. Za predan rad proglašena je 1996. počasnom građankom Rehovota. Među ostalim aktivnostima istaknula se i u Udruženju bivših ratnih zarobljenika iz Jugoslavije i sa svoja dva sina bila vrlo agilna u prihvaćanju novih useljenika, posebno djece i omladine.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 10(2002) 50.

MONTAG, Vilim, poduzetnik (Zemun, Srbija, 10. X. 1895 – ?). Sin Lavoslava (?, 1867 – Zagreb, 11. II. 1921) i Eugenije (?, 1872 – Zagreb, 2. X. 1924). U braku s Lili, kćeri → Eugenije Rosenberg, imao je kćer Tatjanu ud. Hertman (Zagreb, 1922 – ?). Prije II. svj. rata u Zagrebu imao je poduzeće za trgovinu drvom sa sjedištem u stanu na Mažuranićevu trgu. Po uspostavi NDH morao se iseliti iz stana te se 1. VIII. 1941. preselio u stan u Ogrizovićevoj ul. na zagrebačkoj Trešnjevci. Na nepoznati način preživio je II. svj. rat. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 688.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.