Kategorija: M

MAYER, Makso, trgovac (?, 1850 – Zagreb, 8. VIII. 1920). Bio je jedan od najvećih prinosnika općinskoga poreza u ŽOZ 1915.

IZV.: Gradska groblja Zagreb.

MAYER, Makso, ugostitelj (Mattersburg, Austrija, 30. XI. 1888 – ?). Doselio se 1918. iz Budimpešte u Zagreb, gdje je stekao zavičajnost. Bio je suvlasnik i prokurist restauracije »Ivo« u Zagrebu. U braku s Jeanettom rođ. Fuchs imao je kćer Nadu ud. Glücksthal, koja je, po uspostavi NDH, u njegovo ime 23. VI. 1941. prijavila imovinu bez objašnjenja zašto je odsutan. Preživio je II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 687, 692.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

MAYER, Makso (Majer-Milić), trgovac i komercijalist (Križevci, 1892 – ?logor, 1941–1945). Sin Aleksandrov. Na katoličanstvo je prešao 1938. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak, iako se činilo da je zaštićen jer mu je supruga Franjica bila »arijevka«. Prema nekim podacima stradao je u nepoznatom logoru.

IZV.: KŽZ.

MAYER, Pavao, pravnik (Koprivnica, 1895 – logor Jasenovac, 1941). Sin trgovca Rudolfa, sina Moritza i Netti, podrijetlom iz Güssinga, i Ivane rođ. Grünfeld, kćeri Leopolda i Cecilije, podrijetlom iz Belca. Roditelji su se vjenčali u Zagrebu 1885. P. je odvjetničku prisegu položio 1924. te vodio odvjetnički ured u Bauerovoj ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH bio je u travnju 1941. uhićen u skupini zagrebačkih odvjetnika i zatočen u Kerestincu, zatim pušten nakon što mu je ŽOZ platila otkupninu. Preuzeo je žid. znak te ponovo bio uhićen 22. VI. 1941. i deportiran u jasenovački logor Krapje, gdje je stradao. Brisan je 1942. iz Odvjetničkog imenika.

IZV.: DAZ, Matične knjige Židova, Matična knjiga vjenčanih 1868–1885, 222. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 687. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 4(1930) 1. – Bilten ŽOZ, 1989, 12. – Z. Komarica: Kerestinečka kronika. Zagreb 1989. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

MAYER, Rudolf (Marić), trgovac (Gornja Rijeka kraj Novog Marofa, 4. III. 1876 – ?, 17. XI. 1948). Sin Davida (Vinica, 17. XI. 1848 – Zagreb, 22. I. 1925) i majke Karoline rođ. Breyer (?, o. 1857 – Zagreb, 18. X. 1917), podrijetlom iz Križevaca. Završio je 1894. Trgovačku akademiju, a 1897. promijenio prezime u Marić. Bio je pristaša Starčevićanske stranke prava. Kao austroug. vojnik u I. svj. ratu, u činu zapovjednika satnije, prošao je srp. bojišnicu i preko Crne Gore stigao u Albaniju te 8. II. 1916. zaposjeo Tiranu. Potom je sudjelovao u borbama na rumunjskoj bojišnici te bio odlikovan sa »Signum laudis« s mačevima i Karlovim ratnim križem. U međuratnom razdoblju posjedovao je trgovinu u Zagrebu. Po uspostavi NDH zatražio je oslobođenje od nošenja žid. znaka za sebe i kćer Ernu (Gornja Rijeka kraj Novog Marofa, 12. IV. 1908 – ?), koja je do 1941. bila blagajnica u poduzeću »Filipa Deutscha sinovi« u Zagrebu.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27289. – Telefonski imenik 1941.

MAYER, Samuel (Majer), revolucionar (Ilijaš, BiH, o. 1895 – logor Jasenovac, 5. II. 1942). Po struci bravar, radio je kao ložioničar. Nakon I. svj. rata postao je istaknuti sindikalni djelatnik u Slavonskom Brodu i 1920-ih član KPJ. God. 1928. Sud za zaštitu države osudio ga je na deset godina robije, koju je izdržao u Lepoglavi i Srijemskoj Mitrovici, a potom je bio konfiniran u rodnom mjestu. Po uspostavi NDH zapalio je voj. skladište i uspio pobjeći, no u studenom 1941. vlasti NDH uhitile su ga u Slavonskom Brodu. Odveden je u logor Jasenovac, gdje je stradao.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

MAYERHOFER, Aleksandar, trgovac (Varaždinske Toplice, 1888 – Jadovno, 1941). Sin Albertov. Bio je vlasnik trgovine elektrotehničkog materijala i strojeva NORIS sa sjedištem u Ul. kraljice Marije u Zagrebu. Po uspostavi NDH, na temelju molbe trgovine i zahtjeva državnog povjerenika Milana Kiepacha, poništen je nalog za njegovo uhićenje te mu je dopušten nastavak rada u trgovini radi primopredaje poslova. U nepoznato doba bio je ipak uhićen i deportiran u gospićki sustav logora te u Jadovno, gdje je stradao.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27651.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

MAYLÄNDER, Aleksandar, službenik (Kalševec kraj Varaždinskih Toplica, 17. V. 1888 – ?). Sin Albertov. Služio je austroug. vojsku za I. svj. rata te za zasluge bio odlikovan Zlatnim križem s krunom i Srebrnim vojničkim križem III. reda. U međuratnom razdoblju djelovao je kao korespondent za talijanski i njemački u poduzeću »Albeka« d. d. Po uspostavi NDH morao je prijaviti imovinu. Prema jednim izvorima stradao je u Jadovnu, prema drugima preživio rat te je upisan u preliminarnu listu povratnika ŽOZ. – Sin Vlado (Majlender), revolucionar (Zagreb, 1922 – ?). Po uspostavi NDH bio je student. U rujnu 1943. priključio se partizanima djelujući kao zamjenik komesara čete u slavonskim partizanskim jedinicama. Ime mu je upisano u preliminarnu listu žrtava Holokausta ŽOZ.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 687.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

MEDIĆ, Ivo (Hönigsberg), pedagog i jezikoslovac (Deutsch Wilmersdorf kraj Berlina, Njemačka, 17. XI. 1910 – Zagreb, 21. XII. 1981). Sin → Bernarda Hönigsberga i Klare rođ. Heldt. U nepoznato doba, prije 1941, promijenio je prvotno prezime Hönigsberg u Medić. Bio je nastavnik njem. jezika, a prije II. svj. rata suplent s položenim profesorskim ispitom na gimnaziji u Novom Sadu. God. 1941. sa suprugom Irenom rođ. Politzer i kćeri Zorom (?, 1939) vratio se iz Novoga Sada roditeljima u Zagreb. Kako nije dobio posao u struci, uzdržavao se od poljodjelstva na vlastitu posjedu (600 hvati) u Gornjemu Vrapču u Zagrebu. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak i na nepoznat način preživio II. svj. rat. Objavio je više njem. početnica, rječnika i gramatika.

DJELA: Kleine deutsche Grammatik. Fur die oberen Klassen der Mittelschulen. Zagreb 1953. – Deutsche Grammatik. Zagreb 1965. – Wir sprechen und lesen Deutsch 1. Početnica njemačkog jezika za I. razred gimnazije. 1. godina učenja. Zagreb 1973. – Njemačka gramatika za svakoga. Zagreb 1975. – Njemačko hrvatski ili srpski i hrvatsko ili srpsko njemački džepni rječnik za osnovnu školu (suautorica I. Medić). Zagreb 1975.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 678. – KŽZ.

MEIDER, Eugen, sportaš i kazališni djelatnik (Ivanovec, 1896 – Auschwitz, 1944). Sin Lipota, mesara rođenog u Lendavi, i Juliške rođ. Recsei iz Becsehelya u Mađarskoj. Radio je kao mesar i kobasičar u Čakovcu. Bio je član »Noćnih ptica«, nogometaš Čakovečkoga športskoga kluba i istaknuti kazališni amater. Kao redatelj postavio je 1937. na scenu operetu Grofica Marica Emmericha Kálmána, koja je bila vrhunac razvijenoga glazbeno-scenskog amaterizma u Čakovcu u međuratnom razdoblju. U projektu je sudjelovalo čak 35 svirača, glumaca i ostalih sudionika. Orkestrom je ravnao Franjo Nadaši. U ulozi kneza Dragomira Populesca kao gost nastupio je tada poznati zagrebački glumac Dejan Dubajić, a naslovnu ulogu grofice Marice glumila je Marica Kuštović. S ostalim međimurskim Židovima uhićen 26. IV. 1944, otpremljen u Nagykanizsu te potom deportiran u Auschwitz, gdje je stradao.

LIT.: Javni i društveni život Čakovca 1850.–1940. (katalog izložbe). Čakovec 1996. – J. i V. Kalšan: Meider, Eugen. Međimurski biografski leksikon. Čakovec 2012.