Kategorija: K

KASTL, Ignjat (Ignac, Vatroslav), trgovac (Kašina, o. 1850 – Zagreb, 30. III. 1928). Sa suprugom Terezijom otac je Milana i Dragutina. Osnovao je 1880. u Kašini vinariju »Vatroslav Kastl«, 1919. protokoliranu u Gajevoj ul. u Zagrebu, u kojoj je, navodno, obitelj Starčević »bila uvijek naš dragi gost svakom prilikom kad je posjetila našu općinu u svrhu širenja hrvatske svijesti«, a poznavao je i Slavka Kvaternika. Izabran je za člana predsjedništva ŽOZ 1912. – Sin Milan, trgovac (Kašina, 7. V. 1883 – Zagreb, 14. IX. 1948). S bratom je proširio obiteljski posao vodeći veletrgovinu vina »Braća Kastl« u kojoj su se mogla kupiti i palestinska košer vina. U I. svj. ratu kao austroug. vojnik bio je zarobljen u Sibiru. Nakon što je brat 1939. istupio iz posla, sam je vodio tvrtku, koja je 1940. unatoč dobro razvijenomu poslu (1939/1940. promet je bio o. 600 000 din.) i velikomu krugu stalnih kupaca zapala u dugove. U međuratnom razdoblju djelovao je u ŽOZ, a 1930-ih bio član »Lože Zagreb 1090« nezavisnoga žid. reda Bnei Brit. Po uspostavi NDH sa suprugom Zorom rođ. Rechnitzer preuzeo je žid. znak i bio izvrgnut različitim oblicima progona, no pošteđen deportacije. Moguće je da ga je neko vrijeme štitio S. Kvaternik. Rat je preživio u Zagrebu. Imao je sina Ota, trgovca (Zagreb, 25. I. 1913 – ?logor, 1941–1945). Do uspostave NDH bio je zaposlen u očevoj vinariji. Kao dobavljač njem. vojske u lipnju 1941. privremeno je bio oslobođen od nošenja žid. znaka. U molbi za priznavanje arijskih prava pozivao se na prijateljstvo svojega djeda s obitelji Starčević i majčine obitelji sa S. Kvaternikom. Stradao je u nepoznatom logoru. – Sin Dragutin, trgovac (Velika Dolina kraj Samobora, 23. XI. 1884 – Jadovno, 1941). S bratom Milanom vodio je posao u veletrgovini vinom »Braća Kastl« do 1939, kad je istupio iz posla. U međuratnom razdoblju bio je član »Lože Zagreb 1090« nezavisnoga žid. reda Bnei Brit. Po uspostavi NDH sa suprugom Dragom rođ. Salzer iz Pušče i njezinom majkom Terezijom rođ. Hochstädter preuzeo je žid. znak. Prešao je i na katoličanstvo. Krajem lipnja 1941. bio je uhićen i preko Zagrebačkoga zbora deportiran u Gospić i Jadovno, gdje je stradao. Supruga je stradala na nepoznatom mjestu, možda je deportirana s Raba 1944. u Auschwitz. Njegov sin Oskar, trgovac (Zagreb, 1. I. 1913 – Jadovno, 1941), od 1939. vodio je poduzeće »Vinara Kastl« sa sjedištem u Gundulićevoj ul. u Zagrebu te trgovao vinom, rakijom i vinskim octom. U god. 1939/40. ostvario je promet od 1 105 000 din. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak, a potkraj lipnja 1941. bio je uhićen i deportiran u Jadovno, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 679. – HDA, Ponova, Odluke o podržavljenju, kut. 1539. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27463, 27552. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: Židovska smotra, 7(1912) 6. – Loža »Zagreb.« Jevrejski glas, 5(1932) 48; 6(1933) 26; 7(1934) 8. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KASTL, Ljudevit, trgovac (Gyékényes, Mađarska, 27. IV. 1867 – ?logor, 1941). Sin Adamov. Doselio se 1892. u Garešnicu, gdje je 1894. stekao zavičajnost. U nepoznato doba s obitelji se preselio u Zagreb. Do 1941. prestao je raditi te su ga tada uzdržavala djeca koja su se u međuvremenu poženila. Po uspostavi NDH sa suprugom Sidom rođ. Lederer, podrijetlom iz Đakova, preuzeo je žid. znak i prijavio imovinu. U kolovozu 1941. bilo mu je dopušteno otputovati u Novi Sad, vjerojatno zato što su ga vlasti proglasile mađ. državljaninom, ali bez prava na povratak. Stradao je u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 679. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28010. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KASTL, Sonja, balerina, koreografkinja i baletna pedagoginja (Zagreb, 14. VII. 1929). Kći → Đure i Čehinje Josefe Vavrinkove. U Zagrebu je polazila Klasičnu gimnaziju 1940–47. Balet je učila u Mercedes Goritz-Pavelić 1936–37. i Margarite Froman 1938–45. te Ane Roje isprva u »Dječjem carstvu«, potom u Umjetničkoj školi. Kao dijete iz mješovitoga braka II. svj. rat preživjela je u Zagrebu. Usavršivala se od 1952. u Milorada Jovanovića i Đurđe Đurđan u zagrebačkom HNK i 1955/56. u Mary Skeaping u školi Enrica Cecchettija u Londonu te Olge Preobraženske i Nore Kiss u Parizu. Polazila je i Glumačku školu pri HNK 1944. Iako je ostvarila gl. ulogu u filmu Zastava (Branko Marjanović, 1949), odlučila se za baletnu karijeru. U HNK je bila stalna članica baletnoga ansambla od 1945, solistica od 1952. te prvakinja baleta 1954–64, kad je zbog ozljede prestala plesati. God. 1965. postala je prva ravnateljica tada osamostaljenoga Baleta, u kojem je do umirovljenja 1970. bila i koreografkinja, pedagoginja i baletna majstorica. Na istim je dužnostima bila u baletnom ansamblu Gradskoga kazališta u Klagenfurtu 1970–72. Usporedno je 1957–86. djelovala kao baletna pedagoginja u Školi za balet i ritmiku. Od 1989. kao koreografkinja i baletna pedagoginja bila je stalna suradnica Zagrebačkoga gradskoga kazališta »Komedija«. God. 2000–03. predavala je scenski pokret na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i u njezinu područnom odjelu u Osijeku. U HNK te na gostovanjima u nas i u inozemstvu ostvarila je vrhunske domete baletne umjetnosti: Trnoružica, Francesca da Rimini (Petar Iljič Čajkovski, 1950, 1953), Coppélia (Léo Delibes, 1951), Balada o jednoj srednjovjekovnoj ljubavi, Đavo u selu (Fran Lhotka, 1951, 1954), Licitarsko srce (Krešimir Baranović), Amazonke (Ivan Kogan Semenoff), Klasična simfonija (Sergej Prokofjev, sve tri 1953), Apollon musagète, Petruška (Igor Stravinski, 1953, 1956), Romeo i Julija, Pepeljuga (Prokofjev, 1954, 1960), Čudesni mandarin (Béla Bartók, 1958; I. nagrada na Baletnom bienalu, Ljubljanski festival 1960). Ostvarila je i uspjelije solističke uloge u baletima: Čežnja (Frédéric Chopin), Karneval (Robert Schumann), Igre Colombine (Antonin Dvořák, sve tri 1946), Ohridska legenda (Stevan Hristić, 1949, 1955), Slike s izložbe, Noć na pustoj gori (Modest Petrovič Musorgski, 1952, 1958), Danse macabre (Camille Saint Saëns, 1954), La Valse (Maurice Ravel, 1956), Ballet concerto (Antonio Vivaldi), Candelaria (Carlos M. Riesco, obje 1957), Snovi (Benjamin Britten, 1958), Plesači (Ivo Lhotka Kalinski), Fantastična simfonija (Hector Berlioz, obje 1959), Balada o mjesecu lutalici (Dušan Radić, 1960), Haydn – opus 88 (Joseph Haydn, 1961). Koreografirati je počela nakon školovanja u Parizu, gdje se upoznala s modernim zapodnoeur. plesnim izrazom, a s Nevenkom Bidjin u zagrebačkom HNK koreografirala je balete na glazbu domaćih skladatelja: Simfonija o mrtvom vojniku (Branimir Sakač, 1959), Čovjek pred zrcalom (Mirko Kelemen), Susreti (Ivo Kirigin, oba 1963), Posljednja uloga (Igor Kuljerić), Varijacije (Pavle Dešpalj, oba 1965), Učimo balet (Robert Schumann – Miro Belamarić, 1968), Othello (Boris Blacher, 1973), Tri kavalira frajle Melanije (Boris Papandopulo, 1976); u riječkom Narodnom kazalištu »Ivan Zajc«: Amerikanac u Parizu (George Gershwin), Klasična simfonija (Sergej Prokofjev, oba 1961), Boléro (M. Ravel, 1962), Dubrovačke skice (Bruno Bjelinski), Igre (Pavle Dešpalj), Soba (Georges Auric, sva tri 1964); u splitskom HNK 1964: Tri ratne priče (B. Sakač), Mlle Lilly (Dragutin Savin), Simfonija in Re (Luka Sorkočević), Međuigra (Miljenko Prohaska). Samostalno je koreografirala balete u kazalištima u Klagenfurtu (3 Ka, Paul Kont i Tanz-Rondo, Gottgried von Einem, 1970–72), Ljubljani (Baletni večer, 1985) i Rijeci (Preludij i fuga u e-molu, Johann Sebastian Bach, 1986). Za televiziju je 1957. koreografirala prvu baletnu emisiju (Sinfonietta legera, D. Savin), a 1970-ih više baleta: Poema ekstaze (Aleksandar Skrjabin), Passacaglia (Anton Webern), Tamara (Aram Hačaturjan). Posebno mjesto u njezinu djelovanju zauzima više od 100 koreografija za opere (Zagreb od 1958, Split od 1964, Rijeka od 1982, Osijek od 1985; Verona, operni festival 2000), operete i mjuzikle (»Komedija« od 1959; Maribor 1995–99). Koreografirala je i spektakle na ledu (otvorenje Europskoga prvenstva u umjetničkom klizanju u Zagrebu, 1974. i 1979; zatvaranje XIV. zimskih olimpijskih igara u Sarajevu, 1984). Bila je predsjednica Društva baletnih umjetnika Hrvatske (1980–83) i Saveza baletnih umjetnika Jugoslavije (1983–89). Surađivala je u Hrvatskom leksikonu i Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskoga zavoda te bila suurednica monografije 125 godina profesionalnog baleta u Hrvatskoj (Zagreb 2002). Dobitnica je Nagrade za životno djelo »Vladimir Nazor« 1991. i Nagrade hrvatskoga glumišta 1998.

LIT.: B. Marinković-Rakić (B.M.R.): Tri baleta. Vjesnik, 14(1953), 5. IV. – Ista: Baletna premijera. Ibid., 25. VI. – V. Fijan: Zagrebački balet. Ibid., 15(1954), 24. I. – K. Kovačević: Četiri nova jugoslavenska baleta. Borba, 28(1963), 23. V. – A. Reiching: Festspielhaus plješće zagrebačkom baletu. Večernji list, 6(1964), 25. VIII. – B. Đorđević: Ljubav prema teatru. Ibid., 19. IX. – D. Erceg: Blještava scena i instrumentacija. Vjesnik, 26(1965), 6. XI. – A. Tomašek: Široki raspon tema. Ibid., 17. XII. – B. Đorđević: Najuspješnija sezona. Večernji list, 8(1966), 18. VI. – N. Herceg: Od »starog« – novo. Večernji list, 20(1976), 22. IV. – Repertoar hrvatskih kazališta 1840–1860–1980, 1–2. Zagreb 1990. – (Intervjui): M. Dugandžija, Novi Vjesnik, 53(1992), 1. VII. – V. Stojsavljević, Globus, 5(1994), 16. – Ž. Slunjski, Vjesnik, 56(1995), 25. VI. – M. Mordej Vučković, Ibid., 59(1998), 24. XI. – B. Perharić: Umjetnička škola 1942.–1945. u Zagrebu. Zagreb 1995. – V. Hrbud-Popović i N. Herceg: Škola za klasični balet u Zagrebu 1949–1999. Zagreb 1999. – D. Craine i J. Mackrell: The Oxford Dictionary of Dance. New York 2000. – Repertoar hrvatskih kazališta, 3. Zagreb 2002. – N. Turkalj: Samobor u glazbenoj komediji. Vjesnik, 65(2004), 21. II. – D. Schopf i M. Mordej Vučković: Sonja Kastl. Plesati znači živjeti. Zagreb 2007. – V. Hrbud: Kastl, Sonja. Hrvatski biografski leksikon, 7. Zagreb 2009.

KASTNER, Karl, trgovac (Beč, ? – ?). S Hermanom Öhlerom vodio je podružnice trgovine pletenom, modnom i manufakturnom robom u Mesničkoj ul. i Ilici u Zagrebu. O. 1880. upisan je u Kazalo za slobodne obrte i trgovine grada Zagreba. Dana 31. XII. 1883. poslovnicu je prenio na novu lokaciju u Ilici. God. 1905. kao član poduzeća upisan je Richard Kastner, a 1911. Franjo Öhler, Albert Kastner i → P. Kastner.

IZV.:. DAZ, Obrtni odjel, Obrtovno kazalo 1882–1899.

KASTNER, Pavao (Paul), gospodarstvenik (Beč, 11. IX. 1879 – ?). S Hermanom Öhlerom bio je vlasnik poduzeća »Kastner i Öhler« (danas »Nama«) u zagrebačkoj Ilici. U Zagreb se doselio 1902. iz Austrije, a 1936. sa suprugom Njemicom Lilian rođ. Hedwig dobio jugoslav. državljanstvo. Po uspostavi NDH, 29. VI. 1941, u prijavi imovine Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede, naveo je kako to čini kako ne bi došao u sukob s odredbama, iako niti jedan član njegove obitelji nije smatran Židovom, dva pretka su mu »arijevci« kao i njegova supruga, a braća njem. državljani, koji žive i rade u Njemačkoj. Istaknuo je kako, u skladu s navedenim, u Njemačkoj iz koje potječe ne bi bio smatran »nearijevcem«, posebice jer mu se braća Rikard i Albert, suvlasnici poduzeća »Kastner i Öhler«, i u NDH vode kao »arijevci«. U prijavi je također naveo vrijednosne papire u inozemstvu, vlasništvo nad vilom na zagrebačkom Jabukovcu, kupljene 1934, u kojoj stanuje sa suprugom, kao i da je »podnio molbu preporučenu od odličnih ličnosti hrvatskog javnog života nadležnom ministarstvu – da se očisti nedvoumno pitanje mog podrijetla«. Nije bio upisan u Kartoteku židovskoga znaka. Po nalogu iz Ureda poglavnika 25. IX. 1941. bio je izuzet od mjera protiv Židova s mogućnošću dobivanja dopusnice za rad i boravak.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 679. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29643.

KATIĆ, Adolf, poduzetnik (Sisak, 1894 – ?logor, 1942–1945). U međuratnom razdoblju bio je vlasnik kinematografa u Sisku. Po uspostavi NDH uveden je u popis sisačkih Židova, a poč. 1942. deportiran je u nepoznati logor. Iako je supruga Zlata u ožujku 1942. molila njegovo oslobođenje, molba je bila odbijena »s obzirom što se radi o rasnim Židovima«.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27809, 29747.

KATZ, Arnold, liječnik (?, 1875 ili 1897 – logor Jasenovac, 24. XII. 1944). U međuratnom razdoblju djelovao je kao liječnik u Daruvaru. Po osnutku NDH deportiran je u logor Jasenovac, gdje je radio u ambulanti. Iz Jasenovca se posljednji put javio 10. VII. 1944, a iz ŽOZ mu je bilo poslano više desetaka paketa, posljednji 12. XII. 1944. Supruga Dora (?, 1903 – Auschwitz, VIII. 1942) te sinovi Boris (?, 1933 – Auschwitz, VIII. 1942) i Vlatko (?, 1935 – Auschwitz, VIII. 1942) bili su uhićeni i odvedeni u logor Loborgrad, a u kolovozu 1942. u Auschwitz.

IZV.: Kartoteka Jasenovac.

LIT.: Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 1. – M Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KATZ, Arnold, rabin (?, 1873 – logor Jasenovac, 1944). Do 1941. bio je rabin u ŽO u Daruvaru. Po osnutku NDH deportiran je s ostalim daruvarskim Židovima u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: Popis bogoštovnog osoblja ubijenog za vrijeme NDH.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KATZ, Artur, liječnik (Roudnice nad Labem, Češka, 24. IX. 1873 – logor Jasenovac, 1944). Sin Leopoldov. U Hrvatsku se s roditeljima doselio 1882. iz Češke, a državljanstvo je dobio 1902. dekretom Hrvatsko-slavonsko-dalmatinske vlade za općinu Ilok. Kao student medicine u Pragu 1890-ih pripadao je krugu zagrebačkih studenata sklonih idejama Tomáša Garrigua Masaryka. Ovlaštenje za obavljanje liječničkoga zvanja dodijelila mu je 1901. Kraljevska vlada u Zagrebu. Bio je kotarski liječnik u Pisarovini i Novoj Gradiški, a od 1921. liječnik Središnjega ureda za osiguranje radnika u Zagrebu. Istodobno je vodio liječničku ordinaciju u Petrinjskoj ul., a sa suprugom Lottom rođ. Moster, kao »tihi partner«, imao je udio u poduzeću »Iso Weiss, optika na veliko«, u kojoj su udio imale njezine sestre Zora Weiss i Julka Haas te braća Edmund i Mavro Moster. Uspostavu NDH dočekao je u mirovini. Sa suprugom je preuzeo žid. znak i prešao na katoličanstvo. Bio je uhićen u lipnju 1941. i deportiran u Gospić te u Jadovno, a potom u logor Jasenovac, gdje je stradao 1944. Supruga je stradala 1942. u logoru u Đakovu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 680. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 1. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KATZ, Bernard, trgovac (Budimpešta, 4. VI. 1883 – logor Jasenovac, 1943). Sin Lazarov. U Hrvatsku se doselio 1906. iz Mađarske. U međuratnom razdoblju bio je vlasnik poduzeća »B. Katz«, za maloprodaju drva i ugljena, sa sjedištem i skladištem u Radišinoj ul., a od oko 1931. u Draškovićevoj ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH sa suprugom Amalijom (Ljubom) rođ. Schwarz i kćerima Nadom i Mirom, bio je upisan u Kartoteku židovskoga znaka, ali se čini da znak nisu preuzeli. Ubrzo je bio uhićen i deportiran u središnji jasenovački logor Ciglana, gdje je stradao. Iz ŽOZ su mu bili poslani paketi u studenom 1941. i 5. I. 1942.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 680. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: Zagrebački adresar 1930. Zagreb 1930. – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.