KASTL, Sonja, balerina, koreografkinja i baletna pedagoginja (Zagreb, 14. VII. 1929). Kći → Đure i Čehinje Josefe Vavrinkove. U Zagrebu je polazila Klasičnu gimnaziju 1940–47. Balet je učila u Mercedes Goritz-Pavelić 1936–37. i Margarite Froman 1938–45. te Ane Roje isprva u »Dječjem carstvu«, potom u Umjetničkoj školi. Kao dijete iz mješovitoga braka II. svj. rat preživjela je u Zagrebu. Usavršivala se od 1952. u Milorada Jovanovića i Đurđe Đurđan u zagrebačkom HNK i 1955/56. u Mary Skeaping u školi Enrica Cecchettija u Londonu te Olge Preobraženske i Nore Kiss u Parizu. Polazila je i Glumačku školu pri HNK 1944. Iako je ostvarila gl. ulogu u filmu Zastava (Branko Marjanović, 1949), odlučila se za baletnu karijeru. U HNK je bila stalna članica baletnoga ansambla od 1945, solistica od 1952. te prvakinja baleta 1954–64, kad je zbog ozljede prestala plesati. God. 1965. postala je prva ravnateljica tada osamostaljenoga Baleta, u kojem je do umirovljenja 1970. bila i koreografkinja, pedagoginja i baletna majstorica. Na istim je dužnostima bila u baletnom ansamblu Gradskoga kazališta u Klagenfurtu 1970–72. Usporedno je 1957–86. djelovala kao baletna pedagoginja u Školi za balet i ritmiku. Od 1989. kao koreografkinja i baletna pedagoginja bila je stalna suradnica Zagrebačkoga gradskoga kazališta »Komedija«. God. 2000–03. predavala je scenski pokret na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i u njezinu područnom odjelu u Osijeku. U HNK te na gostovanjima u nas i u inozemstvu ostvarila je vrhunske domete baletne umjetnosti: Trnoružica, Francesca da Rimini (Petar Iljič Čajkovski, 1950, 1953), Coppélia (Léo Delibes, 1951), Balada o jednoj srednjovjekovnoj ljubavi, Đavo u selu (Fran Lhotka, 1951, 1954), Licitarsko srce (Krešimir Baranović), Amazonke (Ivan Kogan Semenoff), Klasična simfonija (Sergej Prokofjev, sve tri 1953), Apollon musagète, Petruška (Igor Stravinski, 1953, 1956), Romeo i Julija, Pepeljuga (Prokofjev, 1954, 1960), Čudesni mandarin (Béla Bartók, 1958; I. nagrada na Baletnom bienalu, Ljubljanski festival 1960). Ostvarila je i uspjelije solističke uloge u baletima: Čežnja (Frédéric Chopin), Karneval (Robert Schumann), Igre Colombine (Antonin Dvořák, sve tri 1946), Ohridska legenda (Stevan Hristić, 1949, 1955), Slike s izložbe, Noć na pustoj gori (Modest Petrovič Musorgski, 1952, 1958), Danse macabre (Camille Saint Saëns, 1954), La Valse (Maurice Ravel, 1956), Ballet concerto (Antonio Vivaldi), Candelaria (Carlos M. Riesco, obje 1957), Snovi (Benjamin Britten, 1958), Plesači (Ivo Lhotka Kalinski), Fantastična simfonija (Hector Berlioz, obje 1959), Balada o mjesecu lutalici (Dušan Radić, 1960), Haydn – opus 88 (Joseph Haydn, 1961). Koreografirati je počela nakon školovanja u Parizu, gdje se upoznala s modernim zapodnoeur. plesnim izrazom, a s Nevenkom Bidjin u zagrebačkom HNK koreografirala je balete na glazbu domaćih skladatelja: Simfonija o mrtvom vojniku (Branimir Sakač, 1959), Čovjek pred zrcalom (Mirko Kelemen), Susreti (Ivo Kirigin, oba 1963), Posljednja uloga (Igor Kuljerić), Varijacije (Pavle Dešpalj, oba 1965), Učimo balet (Robert Schumann – Miro Belamarić, 1968), Othello (Boris Blacher, 1973), Tri kavalira frajle Melanije (Boris Papandopulo, 1976); u riječkom Narodnom kazalištu »Ivan Zajc«: Amerikanac u Parizu (George Gershwin), Klasična simfonija (Sergej Prokofjev, oba 1961), Boléro (M. Ravel, 1962), Dubrovačke skice (Bruno Bjelinski), Igre (Pavle Dešpalj), Soba (Georges Auric, sva tri 1964); u splitskom HNK 1964: Tri ratne priče (B. Sakač), Mlle Lilly (Dragutin Savin), Simfonija in Re (Luka Sorkočević), Međuigra (Miljenko Prohaska). Samostalno je koreografirala balete u kazalištima u Klagenfurtu (3 Ka, Paul Kont i Tanz-Rondo, Gottgried von Einem, 1970–72), Ljubljani (Baletni večer, 1985) i Rijeci (Preludij i fuga u e-molu, Johann Sebastian Bach, 1986). Za televiziju je 1957. koreografirala prvu baletnu emisiju (Sinfonietta legera, D. Savin), a 1970-ih više baleta: Poema ekstaze (Aleksandar Skrjabin), Passacaglia (Anton Webern), Tamara (Aram Hačaturjan). Posebno mjesto u njezinu djelovanju zauzima više od 100 koreografija za opere (Zagreb od 1958, Split od 1964, Rijeka od 1982, Osijek od 1985; Verona, operni festival 2000), operete i mjuzikle (»Komedija« od 1959; Maribor 1995–99). Koreografirala je i spektakle na ledu (otvorenje Europskoga prvenstva u umjetničkom klizanju u Zagrebu, 1974. i 1979; zatvaranje XIV. zimskih olimpijskih igara u Sarajevu, 1984). Bila je predsjednica Društva baletnih umjetnika Hrvatske (1980–83) i Saveza baletnih umjetnika Jugoslavije (1983–89). Surađivala je u Hrvatskom leksikonu i Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskoga zavoda te bila suurednica monografije 125 godina profesionalnog baleta u Hrvatskoj (Zagreb 2002). Dobitnica je Nagrade za životno djelo »Vladimir Nazor« 1991. i Nagrade hrvatskoga glumišta 1998.
LIT.: B. Marinković-Rakić (B.M.R.): Tri baleta. Vjesnik, 14(1953), 5. IV. – Ista: Baletna premijera. Ibid., 25. VI. – V. Fijan: Zagrebački balet. Ibid., 15(1954), 24. I. – K. Kovačević: Četiri nova jugoslavenska baleta. Borba, 28(1963), 23. V. – A. Reiching: Festspielhaus plješće zagrebačkom baletu. Večernji list, 6(1964), 25. VIII. – B. Đorđević: Ljubav prema teatru. Ibid., 19. IX. – D. Erceg: Blještava scena i instrumentacija. Vjesnik, 26(1965), 6. XI. – A. Tomašek: Široki raspon tema. Ibid., 17. XII. – B. Đorđević: Najuspješnija sezona. Večernji list, 8(1966), 18. VI. – N. Herceg: Od »starog« – novo. Večernji list, 20(1976), 22. IV. – Repertoar hrvatskih kazališta 1840–1860–1980, 1–2. Zagreb 1990. – (Intervjui): M. Dugandžija, Novi Vjesnik, 53(1992), 1. VII. – V. Stojsavljević, Globus, 5(1994), 16. – Ž. Slunjski, Vjesnik, 56(1995), 25. VI. – M. Mordej Vučković, Ibid., 59(1998), 24. XI. – B. Perharić: Umjetnička škola 1942.–1945. u Zagrebu. Zagreb 1995. – V. Hrbud-Popović i N. Herceg: Škola za klasični balet u Zagrebu 1949–1999. Zagreb 1999. – D. Craine i J. Mackrell: The Oxford Dictionary of Dance. New York 2000. – Repertoar hrvatskih kazališta, 3. Zagreb 2002. – N. Turkalj: Samobor u glazbenoj komediji. Vjesnik, 65(2004), 21. II. – D. Schopf i M. Mordej Vučković: Sonja Kastl. Plesati znači živjeti. Zagreb 2007. – V. Hrbud: Kastl, Sonja. Hrvatski biografski leksikon, 7. Zagreb 2009.