Kategorija: K

KRAUSS, Friedrich Salomon (Kraus; Fridrih Salomo, Fritz, Miroslav), etnolog i žid. aktivist (Burnazovica kraj Požege, 7. X. 1859 – Beč, 29. V. 1938). Potječe iz trg. obitelji. Nakon završene gimnazije u Požegi, od 1877. studirao je klasičnu filologiju i povijest na Sveučilištu u Beču, gdje je doktorirao 1882. tezom De praepositionum usu apud sex scriptores Historiae Augustae. Potom se bavio južnoslavenskim folklorom te bio jedan od njegovih vodećih proučavatelja. Po zadatku Bečkoga antropološkoga društva i uz financijsku potporu princa prijestolonasljednika Rudolfa Habsburgovca 1884–85. proputovao je BiH, Slavoniju, svjeverozap. Hrvatsku i Dalmaciju te zabilježio više od 200 000 stihova guslarske poezije »južnoslavenskih muhamedanaca«. Među prvima je istraživao spolnost u Južnih Slavena. Kao sljedbenik Sigismunda Freuda često se u svojim radovima na njega pozivao, ističući važnost nagona u etnološkim istraživanjima. Bio je tajnik bečkoga ogranka Svjetskoga židovskoga saveza (Alliance Israélite, 1891–1901), profesor i ravnatelj bečke Škole za ratne invalide (1914–19) te sudski tumač za sve južnoslavenske jezike. Uz to je prevodio na njemački srp. pisce (Branislav Nušić, Milovan Glišić, Svetozar Ćorović), objavivši te prijevode u vlastitoj nakladi u tzv. Biblioteci izabranih srpskih remek-djela (Biliothek ausgewählter serbischer Meisterwerke). U poznijim godinama uglavnom se bavio običajima različitih naroda u vezi sa spolnim odnosima, te na njemački preveo djelo Jacquesa Dulaurea (1755–35) Die Zeugung in Glauben, Sitten und Brauchen der Völker, dodavši različite podatke o Južnim Slavenima. Osam je godina bio izdavač etnomedicinskog mjesečnika Am Urquell specijaliziranoga za folklor te pokretač i urednik 10 svezaka časopisa Anthropophyteia (1904–13), u kojima su objavljeni njegovi članci o ljubavnim čaranjima, spolnim bolestima, postupcima s malom djecom, abortivnim sredstvima i skatologiji kod Južnih Slavena. Po ocjeni struke, njegove publikacije znatnim su dijelom opscene i nekritične, bez znanstvene vrijednosti. Služio se pseudonimima i šiframa Suljo Serhatlija, Selim Vilimov, Rudolf, K., k-ss.

DJELA: Artemidoros aus Daldis, Symbolik der Träum Wien – Pest – Leipzig 1881. – Sagen und Märchen der Südslaven. Leipzig 1883. – Südslavische Hexensagen. Wien 1884. – Südslavische Pestsagen. Wien 1884. – Sitte und Brauch der Südslaven. s. a. 1885. – Smailagić Meho: pjesan naših muhamedovaca. Dubrovnik 1886. –Volksglaube und religiöser Brauch der Südslawen. Münster 1890. – Bojagić Aliles Glueck und Grab: zwei mosliminische Guslarenlieder. Leiden 1896. – Streifzuege im Reiche der Frauenschoenheit. Leipzig 1903. – Die Anmut des Frauenleibes. Leipzig 1904. – Slavische Volksforschungen. Abhandlungen über Glauben, Gewohnheitsrechte, Sitten, Bräuche und die Guslarenlieder der Südslaven, vorwiegend auf Grund eigener Erhebungen. Leipzig 1908. – Anthropophyteia: Jahrbuecher fuer Folkloristische Erhebungen und Forschungen zur Entwicklungsgeschichte der geschlechtlichen Moral, 1–9. Leipzig 1904–1912. – Mrsne priče: erotska, sodomijska i skatološka narodna proza. Beograd 1986. – Die vereinigten Koenigreiche Kroatien und Slavonien. Wien 1999. – Volkserzählungen der Südslaven. Märchen und Sagen, Schwänke, Schnurren und erbauliche Geschichten. Wien 2002.

LIT.: P. Blau: Krauss, Friedrich Salamon. Encyclopaedia Judaica, 10. Berlin 1934. – Krauss, Fridedrich Salamon. Österreichisches biographisches Lexicon 1815–1950, 4. Graz–Köln 1969. – M. D. Grmek: Hrvatska medicinska bibliografija. Opis tiskanih knjiga i članaka s područja humane i veterinarske medicine i farmacije, koji se odnose na Hrvatsku, sv. 2, 1876-1918. Zagreb 1970. – Krauss, Friedrich Salomo(n). Hrvatska enciklopedija, 6. Zagreb 2004. – A. Budaj: Valis Judaea. Povijest požeške židovske zajednice. Zagreb 2007. – M. Hameršak: Krauss, Friedrich Slomo. Hrvatski biografski leksikon, 8. Zagreb 2013.

KRAUSS, Johann (Kraus, Ivan), poduzetnik (? – Davos, Švicarska, 1893). Tijekom 1870-ih bio je u Osijeku suvlasnik tvrtke »Kraus i sin«. Nakon pada osječkoga paromlina pod stečaj, sa sinom nepoznata imena ga je 1879. kupio od dotadašnjih vlasnika i osnivača Jeremije Schwarza i Leopolda Herzoga. Paromlin su s uspjehom vodili dugi niz godina, a kvalitetno brašno izvozili sve do Egipta na istok i Velike Britanije na zapad. Iz dopisa upućenog vlastima 1882, u kojem prosvjeduju zbog zabrane rada na kat. blagdane, vidi se da je njihov paromlin radio i nedjeljom i svetkom.

IZV.: Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku.

LIT.: M. Despot: Industrija i trgovina građanske Hrvatske 1873–1880. Prilog gospodarskoj povijesti u doba banovanja Ivana Mažuranića. Zagreb 1979.

KRAUSS, Josip, bankar (Barcs, Mađarska, 21. IX. 1873 – Osijek, 4. VII. 1939). Sin Mavra i Fanny rođ. Rosenberg. U Dardi se 15. III. 1900. oženio Marijom rođ. Josifović (?, 1877 – ?) i iduće godine trajno nastanio u Osijeku. U braku su rođena djeca Miroslav (Osijek, 1901 – ?) i Teodor (Osijek, 1902 – ?). Bio je aktivni član osječke ŽO Donji grad. Djelovao je u štednoj i pripomoćnoj zadruzi Osijek Donji grad kao skupštinar. God. 1908. bio je suosnivač Bankovnoga komanditnog društva, a 1911. član ravnateljstva podružnice Hrvatske eskomptne banke iz Zagreba.

LIT.: S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

KRAUSS, Josip st. (Krausz), trgovac i poduzetnik (Mosdós, Mađarska, Hodoš, Slovenija ili Osijek, 14. VII. 1824 – Osijek, 10. X. 1905). Sin Jakova i Hani. God. 1879. u osječkom Donjem gradu, lokaciji današnjega Jelačićeva trga i Huttlerove ul., otvorio je Prvi osječki mlin na valjke, registriran 1881. kao »Paromlin Josipa Kraussa & sinova«. Počinio je samoubojstvo bacivši se s mosta. S Neti (Nanetta) rođ. Frank (Vrádište, Slovačka, 17. IX. 1824 – Osijek, 19. I. 1899) imao je sinove Adolfa ml., gospodarstvenika (Osijek, 17. III. 1859 – Beč, IX. 1930) i Maxa (Osijek, 8. X. 1863 – ?Osijek, 1933). Adolf je bio dioničar paromlina i od 1906. njegov predsj. Neko je vrijeme bio u osječkom Gradskom zastupstvu te član ravnateljstva podružnice Hrvatske eskomptne banke iz Zagreba. Također je aktivno djelovao u osječkoj ŽO Donji grad. U braku s Reni rođ. Hiller (Vukovar, 1857 – ?) imao je kćer Henrietu Robertinu (Osijek, 1891 – ?). God. 1918. preselio se u Beč.

IZV.: HDA, M-3430, Matični ured u Osijeku – Židovska općina u Osijeku rođeni 1780–1899, rođeni 1882–1896, rođeni 1897–1905, rođeni 1913–1942. – HDA, M-3423, Matične knjige Osijek, vjenčani 1852–1899, navještenja 1857–1899; umrli 1852–1899, vjenčani 1882–1896, umrli 1882–1896.

LIT.: Osječki tjednik, 1(1906) 7. – J. Lakatoš: Industrija Hrvatske i Slavonije. Zagreb 1924. – S. Sršan: Tvrtke u istočnoj Hrvatskoj. Memorandumi od sredine 19. do sredine 20. stoljeća. Osijek 1998. – Z. Živaković-Kerže: S tradicionalnih na nove puteve. Trgovina, obrt, industrija i bankarske ustanove grada Osijeka na prijelazu stoljeća, od godine 1868. do 1918. Slavonski Brod–Osijek 1999. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

KRAUSS, Julio, gospodarstvenik (Osijek, 15. IV. 1878. ili 12. II. 1879 – Osijek, 4. VII. 1939. ili 4. V. 1942). Sin Samuela i Ivane rođ. Borovitz (Borowitz). Oženio se Antonijom rođ. Fuchs (Đakovo, 1885 – ?). Od 1906. do 1932. s ocem vodio je sitničarski obrt i trgovinu plodinama »Samuel Kraus i sin« u osječkom Donjem gradu. Potom je nastavio tvrtku voditi s bratom Maksom kao »Samuel Kraus i sin«, agentura tehničkih i radiotehničkih aparata i uredskih potrepština te mehaničarska radnja u Osijeku. Prije II. svj. rata bio je dioničar Jugobanke, Narodne šumske industrije i Osječke ljevaonice željeza te vlasnik trgovine brašnom i živežnim namirnicama »Julije Kraus« na Jelačićevu trgu u Osijeku. Bio je aktivni član ŽO u osječkom Donjem gradu. – Otac Samuel, trgovac i žid. aktivist (Kaposvár, Mađarska, 1847 – Osijek, 21. IV. 1932). U braku s Ivanom rođ. Borovitz (Borowitz) (?, 1848 – ?) imao je djecu Huga (Osijek, 1871 – ?), Belu (Osijek, 1873 – ?), Alberta (Osijek, 1877 – ?), Julija i Maksa (Osijek, 1886 – ?). God. 1906. utemeljio je tvrtku »Samuel Kraus i sin«, sitničarski obrt i trgovinu plodinama u osječkom Donjem gradu i sa sinom Julijom vodio je do smrti. Bio je aktivni član osječke ŽO Donji grad.

IZV.: DAOS, Registar za društvene tvrtke 253-411, 315, 316. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 634. – Ured Državne uprave Osječko-baranjske županije, Matični ured Osijek, Matična knjiga Židova, Nadrabinat u Osijeku, Matična knjiga umrlih 1903–1947.

LIT.: S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

KRAUSZ, Adam, posebnik (?, o. 1840 – Vukovar, ?). Kao ugledni građanin Vukovara u drugoj pol. XIX. st. predstavljao je Izraelitsku bogoštovnu općinu u Vukovaru prilikom posvećenja novoga hrama 17. XII. 1889.

IZV.: DAVU, fotokopija dokumenta o posvećenju novoga vukovarskoga hrama.

KRAUSZ, Leopold, trgovac (Osijek, 1859 – Osijek, 3. III. 1916). U braku s Marijom rođ. Krausz (Sečovce, Slovačka, 1866 – ?) rođeni su Terezija (Bistrinci, 1886 – ?), Julius (Bistrinci, 1892 – ?), Eugen (Valpovo, 1894 – ?), Katica Zlatica (Valpovo, 1898 – ?) i Eden (Osijek, 1907 – ?). Imao je trgovinu u Bistrincima, od približno 1893. u Valpovu, a od 1900. u Osijeku. Bio je aktivni član osječke ŽO Donji grad.

LIT.: S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003.

KRAUSZ, Mavro, žid. aktivist (?, 1862 – Valpovo, 17. I. 1934). Bio je dugogodišnji predsj. ŽO u Valpovu, gdje je pod njegovom upravom izgrađena sinagoga (1898).

LIT.: Židov, 18(1934) 4.

KRAUSZ, Žiga, poduzetnik (Szent László, Mađarska, 14. X. 1879 – Osijek, 1931). Sin Dragutina i Josefine rođ. Blau. U braku s Ružom rođ. Bajlos (?, 1880 – ?) imao je djecu Lilu (Osijek, 1910 – ?) i Marka (Osijek, 1913 – ?). Bio je do smrti ravnatelj paromlina »Karolina« te dugogodišnji član osječke ŽO Donji grad.

LIT.: S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003.

KRAUTH, Ernest (Kraut), glazbenik (Zagreb, 31. VIII. 1876 – Opatija, 17. VII. 1969). Sin Žige i Kornelije rođ. Krauth (?, 1858 – ?). U mješovitom braku s Marijom rođ. Lugarić imao je kćer Adrijenu (?, 1921). Maturirao je 1894. u zagrebačkoj Klasičnoj gimnaziji. God. 1894–99. studirao je medicinu u Beču te apsolvirao 1902. Glasovir je učio u → Juliusa Epsteina na bečkom Konzervatoriju i 1913. položio završni ispit na Akademiji za glazbu i scensku umjetnost. Javni umjetnički rad započeo je 1896. u Zagrebu, nastupao solistički, u komornim sastavima i kao klavirski pratilac mnogih stranih i domaćih instrumentalista i pjevača. Uz to bio je privatni učitelj glazbe, nastavnik glazbe na Učiteljskoj školi (1913–14) i u Plemićkom konviktu te profesor na Konzervatoriju HGZ, odnosno Muzičke akademije u Zagrebu (1916–41), gdje je 1923. dobio naslov profesora. S Franjom Lučićem osnovao je 1932. privatnu muzičku školu »Polyhymnija« u Zagrebu, a 1933. bio je suosnivač i prvi predsj. žid. pjevačkoga društva »Ahdut«. Tijekom 1920-ih bio je aktivan u Društvu asimilanata »Narodni rad«. Po uspostavi NDH preuzeo je zajedno s obitelji žid. znak. Na nepoznati način preživio je II. svj. rat u Zagrebu; čini se da je bio djelomično zaštićen jer je bio u mješovitom braku. Od 1952. živio je u Opatiji, gdje se do duboke starosti bavio poučavanjem klavira. Kao pijanist iskonske muzikalnosti, iskazivao je sve odlike tzv. »bečke škole«. Osobito je bio cijenjen kao vješt i veoma pouzdan pratilac. Svoje bogato pijanističko iskustvo uspješno je prenosio na mnogobrojne učenike, među kojima su bili Petar Dumičić, Marijan Feller, Fred Došek i dr. – Otac Žiga bio je član uglednoga društva za potporu siromašnih učenika I. klasične gimnazije u Zagrebu (1913–14). Majka Kornelija uhićena je u noći s 3/4. V. 1943. te odvedena u redarstvenu ispostavu u Vlaškoj ulici, odakle je sutradan prebačena u Savsku cestu. Od tada joj se izgubio svaki trag, sudeći po datumu vjerojatno je deportirana u Auschwitz.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 683. – HDA, ZKRZ CGK, kut. 721, br. 3232, CGK br. 91/1. – KŽZ.

LIT.: Izvještaj Kraljevske gornjogradske velike gimnazije za 1913–1914. Zagreb 1914. – Krauth, Ernest. Muzička enciklopedija, 2. Zagreb 1974. – Krauth, Ernest. Leksikon jugoslavenske muzike, 1. Zagreb 1984. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – I. Ajanović-Malinar: Krauth, Ernest. Hrvatski biografski leksikon, 8. Zagreb 1013.