Kategorija: K

KLAJN, Hugo (Klein), psihijatar, teatrolog i kazališni kritičar (Vukovar, 30. IX. 1894 – Beograd, 2. XII. 1981). Sin Samuela i Sofije rođ. Grün. Gimnaziju je završio 1912. u Vukovaru, studij medicine 1919. u Beču. Za I. svj. rata bio je liječnik u austroug. postrojbama u Galiciji i na tal. bojišnici. God. 1919. vratio se u Vukovar, a 1920–21. specijalizirao psihijatriju u Beču, Berlinu, Hamburgu i Münchenu. Potom je radio u Beogradu u psihijatrijskoj bolnici, a 1925–41. u privatnom sanatoriju kao psihoanalitičar i psihoterapeut. II. svj. rat preživio je izrežiravši samoubojstvo, potom se skrivao po beogradskim bolnicama i u kući svojega punca na Dedinju u Beogradu te, u iznajmljenim stanovima s lažnim dokumentima na ime Uroš Kljajić, privatno poučavao strane jezike. God. 1944–45. djelovao je u tamošnjoj gl. voj. bolnici i u Psihohigijenskom institutu u Kovinu, ponajviše se bavio ratnim neurozama. Radio je od 1946. kao redatelj u Narodnom pozorištu, uz to od 1949. predavao režiju na Akademiji za pozorišnu umetnost, polažući temelje suvremenomu beogradskomu kazalištu i kazališnoj pedagogiji. Postavio je na scenu mnogobrojna djela iz svjetske dramske književnosti pokazujući sklonost prema preciznoj i iscrpnoj psihološkoj analizi. Pisao je knjige iz teatrologije, eseje, drame, libreta, kazališne prikaze i kritike. Surađivao je u beogradskim časopisima Glasnik Ministarstva narodnog zdravlja (1921–26), Glasnik Društva crvenog krsta kr. S. H. S. (1923), Srpski arhiv za celokupno lekarstvo (1923, 1925, 1928), Praktični lekar (1924–25), Zdravlje (1926), Lekar (1928, 1930–31, 1934), Nova literatura (1928–29), Vreme (1934), Naš jezik (1936–37), Srpski književni glasnik (1936), Narodni podmladak (1938), Kultura (1982) te u Izrazu (1957, 1959–60, 1963–64, 1966) i Forumu (1968). Preveo je Freudovu Psihopatologiju svakodnevnog života (Beograd 1937) te uredio njegova Odabrana dela (Novi Sad 1969).

DJELA: Nervni sistem. Beograd 1933. – Abnormalnosti normalnih. Beograd 1936. – Vaspitanje sa gledišta medicinske i socijalne psihologije. Beograd 1939. – Osnovni problemi režije. Beograd 1951, 19792, 19953. – Ratna neuroza Jugoslovena. Beograd 1955, 19952. – Život dvočasovni. Pozorišne kritike. Beograd 1957. – Priručnik za amatere reditelje. Beograd 1961, Novi Sad 19922 (dopunjeno). – Šekspir i čoveštvo. Beograd 1964. – Pojave i problemi savremenog pozorišta. Novi Sad 1969.

LIT.: Izvještaj Kr. realne gimnazije u Vukovaru za šk. god. 1911/12. Vukovar 1912. – E. Klain: Uspomene prof. dr. H. Klajna. Psihologija, 11(1977) 3/4. – K. Šukuljević: Pozorišno stvaralaštvo Huga Klajna. Beograd 1977. – (Nekrolozi): Vjesnik, 42(1981), 3. XII. – T. Durbešić, Oko, 9(1981), 254. – V. Jerotić, Psihijatrija danas, 13(1981) 4. – E. Klain, Psihoterapija, 11(1981) 2. – R. Lazić: Traktat o režiji. Zagreb 1987. – E. Klain: Sjećanje na Huga Klajna. Uspomene prof. dr. Huga Klajna na njegove prve kontakte sa psihoanalizom. Psihoterapija, 29(1999) 1/2. – I. Buzov: Freud i Hrvatska. Zagreb 2000. – V. Dugački: Klajn, Hugo. Hrvatski biografski leksikon, 7. Zagreb 2009. – A. Rafailović: Klajn, Hugo. Znameniti Jevreji Srbije. Biografski leksikon. Beograd 2011.

KLEIN MEŠTROVIĆ, Ruža, slikarica (Donja Višnjica, 20. VI. 1883 – Zagreb, 10. II. 1942). Potkraj XIX. st. s obitelji se preselila u Beč, gdje se školovala i radila kao kitničarka, vjerojatno u salonu šešira Emilie Flöge (životna partnerica slikara Gustava Klimta). Ondje je 1904. upoznala Ivana Meštrovića s kojim je bila u braku od 1907. Radila je slike u ulju, široka tematskoga spektra, od socijalne tematike, preko portreta, do florealnih motiva, dekorativnih i dopadljivih, ali i tipičnih za slikarice toga doba. Specifičan likovni izraz – meke forme i oble linije, pod izrazitim utjecajem Meštrovićeve secesije – postiže u crtežima (pastel, ugljen, olovka) i predmetima primijenjenog obrta (drvena škrinjica ukrašena srebrnim ili bakrenim pločicama sa stiliziranim ljudskim likovima). Skupno je izlagala na Međunarodnoj izložbi u Rimu 1911. te na Proljetnom salonu u Zagrebu 1923.

LIT.: D. Vlaisavljević: Ruža Klein Meštrović (katalog izložbe). Zagreb 2009.

KLEIN, Aladar, pravnik i žid. aktivist (Jelšava, Slovačka, 1879 – Osijek, 26. XI. 1934). Sin Samuila i Pavice rođ. Weiss. Nakon završenoga studija prava radio je u Zagrebu kao odvjetnički perovođa. U Osijeku se nastanio 1911. i otvorio odvjetnički ured. Oženio se 26. XI. 1911. Jelkom rođ. Glück. U braku su rođena djeca Ivan (?,1911 – ?) i Pavao. Oko 1904. sudjelovao je u organiziranju prvoga Židovskoga cionističkoga društva u Osijeku, čiji je bio član Nadzornoga odbora. Također je bio dugogodišnji predsj. osječkoga Židovskoga gombalačkog i športskoga društva Makabi. – Sin Pavao (Pali, Pal), atletičar (Osijek, 29. III. 1915 – logor Slana, VII. 1941). U međuratnom razdoblju bio je tehnički knjigovođa u Tvornici pamučne industrije d. d. i istaknuti trkač zagrebačkoga Makabija. Po uspostavi NDH bio je uhićen i deportiran u Gospić, potom u logor Slana na Pagu. Ubijen je pri pokušaju bijega preplivavanjem Velebitskoga kanala.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 681. – Ured Državne uprave Osječko-baranjske županije, Matični ured Osijek, Matična knjiga Židova, Nadrabinat u Osijeku, Matična knjiga umrlih 1903–1947.

LIT.: M. Radović: Židovsko gombalačko i sportsko društvo Makabi u Zagrebu. Povijest sporta, 4(1973) 13. – Isti: Istaknuti Makabejci. Bilten ŽOZ, 1989, 11. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – A. Grünfelder: Nepoželjni gosti. Bijeg Židova iz srednje Europe pred nacističkim progonom. Novi Omanut, 27(2009) 92. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

KLEIN, Aleksandar, trgovac (Békéscsaba, Mađarska, 5. V. 1898 – ?, 1944). Bio je zaposlen 1930-ih kao stručni poslovođa u poduzeću »Albeka« u Zagrebu u kojem je uz proviziju participirao u dobiti. Od uspostave NDH štitio ga je osobno Ante Pavelić jer je, među ostalim, u Mađarskoj nabavljao sukno za ustaške uniforme. Prešao je na starokatoličku vjeru. U dokumentima ŽOZ u Zagrebu gotovo se ne spominje. Odmjeren mu je visok općinski prinos koji nije plaćao, a iako je upisan u Kartoteku židovskoga znaka, znak nije preuzeo. Neki svjedoci tvrde da je bio »upućen u makinacije Mare Pavelić sa srebrom, a vršio je za Maru i njezina supruga poglavnika i druge nabavke«. Samo koji dan nakon što su mu 1944. dodijeljena arijska prava, odnosno nakon što je postao »počasni arijevac«, misteriozno je nestao. U njegovu kartonu u Kartoteci židovskoga znaka pogrešno je upisano da je stradao 1941. u Jadovnu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 680. – HDA, MUP SRH, 013.0.4, Dosje dr. Ante Pavelić, Ustaški pokret i poglavnik NDH Ante Pavelić, 136. – KŽZ.

LIT.: M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 44/45. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

KLEIN, Aleksandar, trgovac (Vukovar, 3. VIII. 1901 – Auschwitz, nakon 22. VIII. 1942). Bio je trgovac muškim suknom i priborom u Sonti, potom u Osijeku, gdje je u središtu grada imao trgovinu protokoliranu kod obrtne vlasti u Osijeku 1934. Kupci su mu bili mnogi ugledni osječki građani. God. 1936. ondje je stekao i zavičajnost. U braku s Valerijom rođ. Deutsch imao je kćeri Miru i Ljerku. S obitelji je uhićen i iz sabirnoga logora Tenja 22. VIII. 1942. deportiran u Auschwitz, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 633.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

KLEIN, Aleksandar (Arnon, Aleksa), žid. aktivist (Sarajevo, 2. V. 1898 – Tel Aviv, 1976). Sin Samojlov. Bio je prvi tajnik Odbora za pomoć izbjeglicama 1933. i gl. tajnik ŽOZ, istaknuti član »Lože Zagreb 1090« nezavisnog žid. reda Bnei Brit te jedan od 25 izaslanika zagrebačke lože nazočan na inauguraciji jugoslav. Velike lože Bnei Brita 1935. sa sjedištem u Beogradu. Po osnutku NDH uhitio ga je Gestapo s drugim općinskim dužnosnicima i službenicima, a nacisti su mu prijetili da će ga ubiti na licu mjesta. Uhićena je i njegova supruga Vera rođ. Berl i djeca Boris (?, 1931) i Tamar (?, 1937). Ubrzo su svi bili pušteni i preuzeli žid. znak. Ponovo je uhićen u kolovozu 1941. i nakon mnogih intervencija pušten na slobodu u studenome, ali i dalje pod nadzorom te se dva puta dnevno morao javljati policiji. Bio je pod svojevrsnom zaštitom te je u njegovim dokumentima posebno stajalo da se svaka pljenidba njegove imovine mora obustaviti. Pod nadzorom UNS i u pratnji ustaških policajaca idućih je mjeseci više puta putovao u Budimpeštu, Ljubljanu i u Italiju radi uspostavljanja veza s međunarodnim žid. organizacijama i pribavljanja novca za Skrb za logore ŽOZ. U svibnju 1942. u Italiji je uspio pobjeći, domogao se Švicarske i preživio II. svj. rat. Dana 13. XI. 1947. stigao je u Palestinu, gdje je organizirao i godinama vodio podružnicu žid. iseljeničke organizacije HIAS u Tel Avivu. Također je bio tajnik HOJ. God. 1953–56. uređivao je i tiskao prve Biltene HOJ i aktivno sudjelovao u Muzealno-povijesnom odboru. Sahranjen je na središnjem groblju u Holonu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 680. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27372, 29154. – KŽZ.

LIT.: Loža Zagreb. Jevrejski glas, 5(1932) 48; 6(1933) 26; 7(1934) 8. – Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić 18(1985) 3. – (Nekrolog). Most, bilten Udruženja Jevreja iz Jugoslavije u Izraelu, 33(1985) 5. – Bilten ŽOZ, 1993, 31/32. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

KLEIN, Arminio (Erminio), trgovac i žid. aktivist (Bratislava, 1. IX. 1880 – Rijeka, 1948). Sin Giuseppea i Giovanne rođ. Kohn. U Bratislavi je završio srednju školu i Ekonomski fakultet, gdje je doktorirao. Oko 1905. došao je u Rijeku, stekao tal. državljanstvo i zaposlio se kao zastupnik u pomorskom poduzeću »Adria«. Nakon dvaju predsjedničkih mandata → D. Friedmanna (1929–32, 1932–35), 1935. bio je izabran za predsjednika ŽO u Rijeci. Tu je dužnost obnašao do 1948. Za potvrdu njegova imenovanja riječki prefekt zatražio je od tal. vlasti informacije o njegovu moralnom i polit. vladanju. U odgovoru od 7. V. 1935. navodi se da nije poznato da se ikad bavio nekom polit. aktivnošću nego se naprotiv u istupima i stavu prikazuje pristašom postojećeg režima. Kao predsj. općine koja je funkcionirala cijelo vrijeme rata vodio je brigu o inventaru hrama te, zajedno s tajnikom Francescom Cantorijem i rabinom → G. Frankom, popisao inventar, a u kolovozu 1943. organizirao menzu za djecu. God. 1945. dao je iskaz Gradskoj komisiji za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača u Rijeci, opisavši kako je njem. policija 30. I. 1944. spalila žid. hram u tadašnjoj ul. Pomerio. Također je dao izvještaj o vrijednosti pokradenoga i uništenoga inventara i o iznosima konfisciranoga novca na bankovnim računima riječke žid. zajednice, a također i popis preživjelih članova koji su se nakon 1945. vratili u Rijeku i Sušak. Neposredno pred svoju smrt 1948. potpisao je → H. Gelbu punomoć za prodaju zemljišta na kojem se nalazio žid. hram.

IZV.: DAR, Gradska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača u Rijeci, Izvješće Arminija Kleina, 6. XII. 1945.

LIT.: Filip Kohn: Arminio Klein 1880–1948. Ha-kol, 2008, 106. – S. Simper: Židovske zajednice Rijeke i liburnijske Istre u svjetlu fašističkog antisemitizma (1938–1943) (doktorska disertacija). Zagreb 2012.

KLEIN, Aron, kantor (Bačko Petrovo Selo, Srbija, 20. I. 1910 – ?logor, 1941–1945). U međuratnom razdoblju bio je kantor ortodoksne ŽO u Zagrebu. Po uspostavi NDH sa suprugom Roži rođ. Hermann i kćeri Hanom preuzeo je žid. znak. Cijela obitelj stradala je u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 680. – KŽZ.

KLEIN, Bernardo, gospodarstvenik (Varaždin, 1867 – Sarajevo, 10. VI. 1940). Doselio se 1893. u Sarajevo, gdje je 1908. osnovao Trgovačko društvo, preteču Trgovačke i obrtničke komore BiH (u osnivanju koje je također sudjelovao). Inicirao je uspostavu prve međugradske telefonske linije u BiH, poštanske štedionice i čekovnoga prometa. Zauzimao se za socijalna i radnička prava (prvi postavio pitanje obveznog zatvaranja sarajevskih trgovina u 19 sati). Bio je aktivan u sarajevskoj aškenaskoj općini, kao i pri izgradnji sinagoge, u dobrotvornim akcijama, potpredsjednik ŽO 1920-ih, a od 1934. predsj. ŽO. God. 1927. dobio je Orden sv. Save IV. reda.

LIT.: Jevrejski glas, 3(1930) 2; 7(1934) 20; 13(1940) 22.

KLEIN, Bernardo, trgovac (?, o. 1880 – Auschwitz, 22. VIII. 1942). Bio je trgovac kolonijalnom robom i član osječke »Lože Menora 1090« nezavisnoga žid. reda Bnei Brit (jedan od 7 izaslanika te lože nazočan na inauguraciji jugoslav. Velike lože Bnei Brita 1935. sa sjedištem u Beogradu). Sa suprugom Margitom (Požega, 1890 – ?) stanovao je na Preradovićevu šetalištu u Osijeku. Po uspostavi NDH supruga je 30. VI. 1941. podnijela prijavu imovine u kojoj je navela nakit vrijedan 25 000 din. te pokretnine (slike, sag, namještaj), odjeću i namirnice, za što je Gradsko poglavarstvo u Osijeku procijenilo da ne odgovara stvarnomu stanju. Deportiran je u Auschwitz, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 633.

LIT.: Spomenica svečane instalacije Velike Lože u Beogradu. Beograd 1935. – A. Radenić: Bene berit u Srbiji i Jugoslaviji 1911–1940. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1997, 7. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.