Kategorija: A

ALTSTÄDTER, Josip (Antić), trgovac (Rád, Mađarska, 30. I. 1887 – Zagreb, 16. II. 1973). Sin Jakovljev. U nepoznato vrijeme promijenio je prezime u Antić. S roditeljima se potkraj XIX. st. doselio u Popovaču, a 1921. u Zagreb, gdje je bio vlasnik trgovine bojama, lakovima i četkama u Ilici. Po uspostavi NDH Ministarstvu narodnoga gospodarstva NDH, Uredu za obnovu privrede, 26. VII. 1941. prijavio je posjedovanje trgovine te sa suprugom Terezijom rođ. Neumann (?, o. 1891 – Zagreb, 15. XII. 1963) kuće u Vrbanićevoj ul. u Zagrebu, procijenjene na 1 250 000 din. Zlatninu u vrijednosti 60 000 din. već je poč. lipnja predao Komisiji za podavanja židovske imovine. Bio je prisiljen vratiti prvobitno prezime Altstädter. Trgovina je bila podržavljena i 15. XI. 1941. prodana B. D. Supruzi su preživjeli II. svj. rat i njihova daljnja sudbina ostala je nepoznata. – Brat Bela (Popovača, 1881 – logor Jasenovac, 19. XII. 1941) po uspostavi NDH, iako je dobio arijska prava, u ljeto 1941. izbačen je iz stana u Stančićevoj ul. u Zagrebu te se morao preseliti u bratov stan. Ubrzo je uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: DAZ, GPZ, 8567/41. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 659. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28411. – HDA, MUP NDH, kut. 300, br. 30068. – HDA, projekt Dotršćina. – Popis žrtava. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: A. Miletić: Koncentracioni logor Jasenovac 1941–1945. Dokumenta, 1. Beograd–Jasenovac 1986. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ALTSTÄDTER, Mavro, bankovni prokurist i trgovac (Zákány, Mađarska, 3. V. 1889 – ?). Sin Rudolfov. U Hrvatsku se doselio 1898, a u Zagrebu je živio od 1923. Radio je kao prokurist Hrvatske sveopće kreditne banke d. d. u Zagrebu, a nakon umirovljenja kao zastupnik aparata za umnožavanje uredskih tiskanica »Opalograph Co. Berlin«. Posjedovao je trgovinu kemijsko-tehničkih potrepština u Draškovićevoj ul. u Zagrebu. U braku s Anom rođ. Fürst iz Bjelovara, otac je Nade (Zagreb, 1923). Po uspostavi NDH s obitelji je preuzeo žid. znak, a njegova je supruga Ministarstvu narodnoga gospodarstva NDH, Uredu za obnovu privrede, 24. VI. 1941. prijavila da je poč. svibnja 1941. dio pokretnina (glasovir, radioaparat »Philips« i orijentalni sag) prodala u staretinarnicu. Prema nekim izvorima sa suprugom je stradao na nepoznatom mjestu, a prema drugim prebjegao u Italiju.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 659. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ALTSTÄDTER, Vladimir, trgovac (Virovitica, 23. IX. 1911 – Zagreb, 28. III. 1984). Sin Julia i Slave. Po uspostavi NDH s majkom i bratom Dragutinom (Drago), preuzeo je žid. znak. U prijavi imovine Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede NDH, 24. VI. 1941. naveo je da je s bratom od pokojnoga oca naslijedio trgovinu kožom i postolarskim priborom. Dana 2. VIII. 1941. izdan je nalog za njegovo uhićenje i odvođenje u Zagrebački zbor. Prebjegao je u Hrvatsko primorje te u studenom 1942. interniran u logore u Kraljevici i u Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije, u rujnu 1943, priključio se partizanima kao borac Židovskoga rapskog bataljona. Bio je pomoćnik komesara 1. bataljuna 3. brigade 7. banijske divizije i referent za prosvjetni rad i kulturu pri njezinu štabu. Brat i majka stradali su u Jadovnu, odn. u logoru Jasenovac. – Otac Julio (Julije), trgovac (Zákány, Mađarska, 8. IX. 1876 – Zagreb, 19. III. 1941). Doselio se u Viroviticu 1898, a oko 1940. u Vlaškoj ul. u Zagrebu bio je vlasnik trgovine kožom i postolarskim priborom s prometom od 1 351 575 din.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 659. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27982. – KŽZ. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

ALTSTÄDTER, Žiga, stomatolog i filatelist (Varaždin, 26. V. 1863 – Zagreb, 20. X. 1936). Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Varaždinu. Medicinu je studirao u Beču i Grazu, gdje je doktorirao 1888. tezom iz opće medicine, nakon toga se u Bratislavi, Berlinu i Beču usavršavao u stomatologiji. Od 1895. do oko 1931. u Zagrebu je vodio vlastitu stomatološku ordinaciju. Od 1896. član Hrvatskoga liječničkoga zbora. Bio je istaknuti član Hrvatskoga filatelističkoga društva te pokretač prve filatelističke dražbe u nas (1925). Skupljao je i istraživao južnoslavenske marke, posebno one iz Hrvatske i Slovenije te o tom objavio nekoliko članaka u stručnim i dnevnim listovima: Filatelista (1919–24. i 1928–34), Der Morgen (1923, 1925–26), Jutarnji list (1929), Kolektor (1934), Glasnik Jugoslavenskog filatelističkog saveza (1935–36). Sudjelovao je na više filatelističkih izložaba, a na onoj 1935. u Zagrebu njegova specijalna zbirka »Slovenija« nagrađena je zlatnom plaketom. – U braku s Irmom rođ. Prister, otac je Pavla, javnoga djelatnika (Zagreb, 28. IX. 1896 – Zagreb, 12. II. 1968). U međuratnom razdoblju bio je djelatnik prijevozničkoga poduzeća »Intercontinental&Caro i Jelinek« d. d. u Zagrebu. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak te prijavio imovinu, no na zahtjev poduzeća u srpnju 1941, kao neophodno potreban stručnjak, izuzet je od mjerâ progona protiv Židova. Imao je veći novčani iznos na tekućem računu matičnoga poduzeća, vrijednosne papire na ime ratne štete u iznosu 56 000 din. i 12 dionica »Croatia«, osiguravajuće zadruge Zagreb kao i neunovčive dionice Praštedione Zagreb, bivše Jugoslavenske banke Zagreb i Trgovačko-obrtničke banke Zagreb. Prebjegao je u Hrvatsko primorje, u studenom 1942. interniran u logor u Kraljevici i potom u Kampor na Rabu. Nakon II. svj. rata vratio se u Zagreb. Kćeri Ines ud. Alexander i Karla ud. Hanappel stradale su u Holokaustu. Preživjela je Karlina kći Renata ud. Jurak, članica ŽOZ.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 659. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27685. – KŽZ. – Podaci o ulazniku B. Polić. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – (Nekrolozi): Gr., Filatelista, 15(1933) 5/6. – V. Gregorčić (V. G.), Ibid., 18(1936) 11. – V. Vrhovac, Liječnički vjesnik, 58(1936) 11. – Priručnik maraka jugoslavenskih zemalja. 3. Zagreb (s. a.); 9. Zagreb 1951. – I. Draganić: Altstädter, Žiga. Hrvatski biografski leksikon, 1. Zagreb 1983. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

AMATUS LUSITANUS (João Rodriguez, Joannes Rodericus), liječnik i medicinski pisac (Castelo Branco, Portugal, 1511 – Solun, Grčka, 21. I. 1568). Bio je maran (prisilno pokršten Židov). Medicinu je završio u Salamanci 1530. Liječničku praksu obavljao je u različitim gradovima Portugala i Španjolske, ali je 1533. zbog progona Židova morao napustiti domovinu te odlazi u Antwerpen, a 1540. izabran je za profesora anatomije na Sveučilištu u Ferrari. Uz to se bavio praktičnom medicinom, kirurgijom i botaničkim istraživanjima. Dobivši poziv za mjesto gradskog liječnika u Dubrovniku, otišao 1547. u Anconu, gdje je pregovarao s dubrovačkim Senatom. Za trajanja pregovora, obavljao liječničku praksu u Anconi i Rimu, gdje je liječio papu Julija III. (1550), a 1550. je zbog progona Židova pobjegao u Pesaro. U proljeće 1556. došao je u Dubrovnik i ostao dvije godine. Liječio je mnoge dubrovačke patricije i pučane, bolesnike iz Osmanskog Carstva, pojavljivao se i kao vještak na sudu, ali zbog spletki dubrovačkih liječnika nije se uspio zaposliti u državnoj službi. Zbog toga je potkraj 1558. otišao u Solun, gdje je 10 godina poslije umro od kuge. Njegovo prvo djelo, Index Dioscoridis (1536), komentar je znamenite Dioskoridove farmakologije. Drugo izdanje, In Dioscoridis… enarrationes (1553), posvećeno dubrovačkom Senatu, znatno je prerađeno i dopunjeno; pisano je u vrijeme kad je A. želio doći u slobodnu Dubrovačku Republiku i skloniti se od progona, a tiskano je nekoliko izdanja. No Amatusovo je najvažnije djelo sedam centurija, tj. 700 najzanimljivijih povijesti bolesti iz njegove prakse, popraćenih dodatnim tumačenjima (sholijama). Prva centurija objavljena je u Firenci 1551; a za nas je najzanimljivija šesta (tzv. Ragusina), prvi put objavljena u Veneciji 1560, koja sadržava 100 slučajeva iz Amatusove dubrovačke liječničke prakse, te pruža izvrsnu sliku kulturnih i zdravstvenih prilika u renesansnom Dubrovniku. Prvo potpuno izdanje svih sedam centurija objavljeno je 1566, a i to je djelo tiskano u više od dvadeset izdanja. Amatusove centurije govore o njemu kao vrsnomu kliničaru, teoretičaru medicine te izumitelju i konstruktoru medicinskih sprava i metoda za dijagnostiku i terapiju. Prvi je otkrio venozne zaliske, opisao funkciju slušnog aparata, izumio opturator za zatvaranje defekata nepca. Poboljšao je način incizije i drenaže kod empijema pleuralne šupljine, uveo je transiluminaciju u dijagnostici hidrokele, primjenjivao je rektalnu prehranu bolesnika sa stenozom jednjaka, dao je točan opis srčanog infarkta. Konstruirao je staklenu sisaljku za izvlačenje mlijeka iz nepravilno oblikovanih bradavica dojki, liječio je impresijske prijelome lubanje negativnim tlakom, kod puštanja krvi isticao je prednost primjene na polovicu prerezanih pijavica čime se produžuje njihova sisna aktivnost. U Dubrovniku je prvi uveo ljekovito bilje amer. podrijetla (Radix chinae), a u tom gradu je i ustao protiv praznovjerja (prije Johanna Wiera). Bio je jedan od najslavnijih liječnika XVI. st.

DJELA: Index Dioscoridis. Antverpiae 1536. – In Dioscoridis Anazarbei de medica materia libros quinque enarrationes eruditissimae. Venetiis 1553. – Curationum medicinalium centuriae duae, guinta videlicet ac sexta, in quarum ultima curatione continetur colloquium eruditissimum, in quo doctissime disputatur, et agitur de curandis capitis vulneribus. Venetiis 1560 (prvo izdanje šeste centurije tzv. »Ragusinae«). – Curationum medicinalium centuriae septem. Venetiis 1566 (prvo potpuno izdanje).

LIT.: M. Salomon: Amatus Lusitanus und seine Zeit. Berlin 1901. – M. Lemos: Amato Lusitano, a sua vida e a sua obra. Porto 1907. – H. Friedenwald: Amatus Lusitanus. Bulletin of the Institute of the History of Medicine, 5(1937). – R. Jeremić i J. Tadić: Prilozi za istoriju zdravstvene kulture starog Dubrovnika, 2. Beograd 1939. – L. Glesinger: Amatus Lusitanus i njegov liječnički rad u Dubrovniku (1556–1558). Zagreb–Beograd 1940. – Isti: Dubrovački liječnik – prvi borac protiv progona »vještica«. Zaštita zdravlja, 3(1948). – J. O. Leibowitz: Early Accounts of the Valves in the Veins. Journal of the History of Medicine, 12(1957). – Isti: Amatus Lusitanus and the Obturator in Cleft Palates. Ibid. – Isti: Amatus Lusitanus on Sudden Death Due to »Obstruction in the Heart« (1560). Ibid., 15(1960). – IV Centenario de Joao Rodrigues de Castelo Branco – Amato Lusitano. Castelo Branco 1968. – E. Rosenzweig: Amatus Lusitanus i njegov izum staklene sisaljke za dojilje i upotreba sisaljke za ispravljanje uleknute dječje lubanje. Acta historica medicinae, stomatologiae, pharmaciae, veterinae, 17(1977) 2. – Isti: Amatus Lusitanus i modificirana primjena pijavica »bdelatomija« u terapiji hemoroida. Ibid., 18(1978) 1. – Isti: Sudsko-medicinska ekspertiza dubrovačkoga medicusa Amatusa Lusitanusa u XVI stoljeću i njegova obrana nedužne žene zbog čarobnjaštva. Ibid., 19(1979) 1/2. – Amatus Lusitanus. Encyclopaedia Judaica, 1. Jeruzalem 1971. – V. Dugački: Amatus Lusitanus. Hrvatski biografski leksikon, 1. Zagreb 1983. – B. Stulli: Židovi u Dubrovniku. Zagreb 1989. – M. D. Grmek: Medicina u Hrvata. Hrvatska i Europa, 2. Zagreb 2000. – V. Miović: Židovski geto u Dubrovačkoj Republici (1546–1808). Zagreb–Dubrovnik 2005.

AMBONETTI, Reuben Vita, brodovlasnik (?Dubrovnik, o. 1750 – ?Dubrovnik, nakon 28. VIII. 1809). Najvjerojatnije sin Samuelov (? – ?Dubrovnik, nakon 1773), koji je 1750-ih stanovao u getu i bio suvlasnik broda »Diamante«. Postoje zapisi o njegovu sudovanju s Judom Valenzinom 1773, potaknuto međuosobnim optužbama da izbacuju vodu i otpatke na ulicu. Obitelj se bavila i davanjem pomorskih zajmova. R. se 1794. spominje kao osnivač i dioničar osiguravajućega brodarskoga društva Compagnia d’assicurazione di Ragusa, a iz njegove predstavke franc. vlastima 1808. iščitava se kako je uložio znatan kapital u dubrovačko pomorstvo, no Napoleonski ratovi donijeli su mu velike gubitke. Obnašao je više dužnosti u dubrovačkoj žid. zajednici (od 1809. član Maloga kapitula Scholae Hebraeorum).

LIT.: V. Ivančević: Udio Židova u pomorstvu starog Dubrovnika. Jevrejski almanah, 1963–1964. – Z. Šundrica: Dubrovački Jevreji i njihova emancipacija (1808–1815). Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1971, 1. – V. Miović: Židovski geto u Dubrovačkoj Republici (1546 –1808). Zagreb–Dubrovnik 2005.

AMPER, Hinko (Henrik, Heinrich), stomatolog (Kamionka, Poljska, 24. IV. 1893 – ?Zagreb, 1955). God. 1918. iz Boke kotorske doselio se u Bijeljinu, a od 1923. imao je stomatološku ordinaciju u zagrebačkoj Ilici. Po uspostavi NDH bio je primoran preuzeti žid. znak i prijaviti imovinu Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede. U prijavi je naveo građevinsko zemljište u Vinogradskoj ul. vrijedno 350 000 din., te da mu je osobno vozilo zaplijenjeno. U svibnju 1941. prešao je na katoličanstvo te mu je bilo dozvoljeno živjeti u Zagrebu, jer su mu supruga Nada rođ. Mihajlović i djeca bili »arijevci«. U veljači 1944, osumnjičen je na osnovi anonimne dojave da je vođa ruskih Židova koji se svakodnevno sastaju u zagrebačkoj kavani »Corso«. Nakon što se u lipnju 1944. ispostavilo da je dojava lažna, preživio je II. svj. rat u Zagrebu.

IZV.: HDA, MUP SRH, 013.0.65, III. dio, 157–160, 340–342. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 659. – KŽZ. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

ANDREJIĆ, Tanja, glazbenica (Beirut, 18. IV. 1958). Kći Životinova. Iz Beograda se preselila u Zagreb 1977. kao čelistica. Članica je Zagrebačke filharmonije i Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika, a od 1998. članica komornog ansambla »Musica viva«, osnovanog radi istraživanja i predstavljanja bogate riznice barokne glazb. kulture.

ANĐELO DIMIĆ, Avram (Andželo, Angelo, Angjelo), dramski šaptač i glumac (Beograd, 1876 – ?, Izrael, ?). Sin Menahemov. Nakon završene građanske škole 1891. postao je glumac u Pešićevoj putujućoj družini. Poslije je radio kao šaptač u kazalištima Novoga Sada i Beograda. Stalni član HNK u Zagrebu postao je 1909. te je bio šaptač drame do mirovine 1933. Glumci su se u njega neograničeno pouzdavali te su ga zvali »kraljem šaptača«. Poč. I. svj. rata bio je interniran u Srbiju. Po uspostavi NDH zatražio je oslobođenje od nošenja žid. znaka, ali je odbijen te ga je morao nositi sa suprugom Julkom i djecom Sarinom, Netikom, Irmom, Jakobom i Isakom. Kao svjedoke o »ispravnosti rada kao hrvatskog kulturnog radnika« naveo je Vlahu Paljetka i Ninu Vavru. Prebjegao je u Hrvatsko primorje, u studenom 1942. interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon II. svj. rata iselio se u Palestinu. – Sin Isak (Izidor), trgovac (Zemun, Srbija, 18. VII. 1908 – ?), s obitelji se 1909. doselio u Zagreb. Bio je suvlasnik trgovine pletenom i pomodnom robom na malo. Po osnutku NDH bio je primoran nositi žid. znak te je Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede, 24. VI. 1941. prijavio vrijednost robe u skladištu u iznosu 216 000 din. i gotovine u iznosu 30 000 din. U kolovozu 1941. Gestapo ga je uhitio pod sumnjom za špijunažu. Preživio je II. svj. rat izvan Zagreba, interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu, no daljnja mu je sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 659. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27533. – KŽZ.

LIT.: Nikola Smolčić (Enes): Kralj šaptača. G. Angelo pred proslavom svog 35-godišnjeg rada. Novosti, 23(1929) 27. – Jevrejski glas, 2(1929) 6(56). – Hrvatsko narodno kazalište 1894–1969. Zagreb 1969. – B. Stipančić: Anđelo Dimić, Avram. Hrvatski biografski leksikon, 1. Zagreb 1983. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – http://www.doew.at/php/gestapo/index.php, pristupljeno 1. XII. 2011.

ANGELUS, Vladimir (Anđelić), novinar (Zagreb, 6. III. 1906 – Zagreb, 4. VII. 1964). Sin bankovnoga činovnika Ante (Zagreb, 1868 – Zagreb, 25. XI. 1941) i Elvire rođ. Herz (?, 1881 – Zagreb, 23. II. 1944). Gimnaziju je polazio na Sušaku, pravo studirao u Zagrebu, novinarstvo (1927–29) u Parizu. Od 1932. radio je kao novinar Jugoslavenskog Lloyda, u Hrvatskom novinarskom društvu te kao dopisnik Jugoslovenskoga kurira. Nakon uspostave NDH njegov je otac na temelju dugogodišnjega članstva u Čistoj stranci prava (od prije 1914) neuspješno tražio arijska prava i oslobođenje od nošenja žid. znaka. V. je prebjegavši 1943. na tal. područje, bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu, a nakon kapitulacije Italije, u rujnu 1943, priključio se partizanima te djelovao u banijskom NOO i gospodarskom odjelu ZAVNOH. Nakon II. svj. rata kraće je vrijeme radio u Vjesniku, god. 1946–51. u odjelu za tisak Kontrolne komisije NRH (od 1949. Komisija državne kontrole), potom do 1957. i od 1959. do kraja života ponovno u Vjesniku; u međuvremenu je bio gl. urednik Informatora, a 1955–56. voditelj zagrebačkoga dopisništva Ekonomske politike. Istaknuo se praćenjem domaće i svjetske gospodarske tematike, napose svojim komentarima. – Njegov brat Đuro (Đuka), službenik (Zagreb, 31. III. 1902 – logor Jasenovac, 1942) bio je 1930-ih činovnik pri Našičkoj tvornici tanina i paropila d. d. u Zagrebu. Nakon uspostave NDH bio je »stavljen na raspoloženje« Uredu za obnovu privrede pri Ministarstvu narodnoga gospodarstva NDH. Prijavio posjedovanje oranica i graba na Školskoj cesti u Zagrebu te numizmatičku zbirku rimskoga i srednjovjekovnoga novca. Ubrzo je bio uhićen te deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 659. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27502. – KŽZ.

LIT.: V. Dvorniković: Osvrt i odgovor na prikaze i kritike moje »Kulturne revolucije«. Riječ, 27(1931) 10. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Z. Munko: Angelus, Vladimir (Anđelić). Hrvatski biografski leksikon, 1. Zagreb 1983. – M. Koprivica: Angelus, Vladimir (Anđelić). Vjesnikov leksikon, Zagreb 1990. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.