DEUTSCH, Pavao (Duić), arhitekt (Zagreb, 23. VI. 1897 – Zagreb, 24. IV. 1948). Sin arhitekta → Julija. U Zagrebu je završio osnovnu školu te 1915. gimnaziju. Diplomirao je 1921. na Visokoj tehničkoj školi u Beču, doktorirao 1926. tezom Doprinosi tehničkom razvitku svodogradnje na Tehničkoj visokoj školi u Zagrebu. God. 1923. s arhitektom Aleksandrom Freudenreichom preuzeo je očev arhitektonski atelijer, koji je pod novim imenom »Freudenreich i Deutsch, arhitekti i graditelji« djelovao do njegove mobilizacije 1940. U međuratnom razdoblju projektirali su i izveli, poglavito u stilu protomoderne, u Bosanskoj ul. u Zagrebu niz obiteljskih vila (Privora, 1923–24; Valdec, 1924–25, pregrađena; Freudenreich, 1927–28; Deutsch, 1931) te najamne stambene zgrade (Freudenreich, 1932–36). U Zagrebu su izveli i zgradu Židovske bogoštovne općine na uglu Petrinjske i Amruševe ul. (1929), stambene zgrade u Dežmanovoj ul. (Reberski, 1928), na Trgu Burze (Hahn, 1931), u Martićevoj (Markulin, 1931) i Gajevoj ul. (Alkalay, 1933) te hotel »Astoria« u Petrinjskoj ul. (1938). Zajedno su projektirali i višenamjenske zgrade s pozornicom i gledalištem, tzv. hrvatske domove (u Karlovcu, 1926; Đakovu, 1927). S uspjehom su sudjelovali na natječajima u Zagrebu za Židovsku bolnicu (1930–31, I. nagrada; projekt nikad realiziran) i zgradu Gradskih poduzeća (1931–32), Banovinsku bolnicu u Splitu (1931) te za Dom invalida kralja Aleksandra i Državnu štampariju u Beogradu (oba 1933), palaču Prve hrvatske štedionice u Dubrovniku, osnovnu školu u Sarajevu i dr. Izradili su i projekte za rekonstrukciju zagrebačke sinagoge u Praškoj ul. (1931), za koju su planirali ugradnju dviju novih galerija te povećanje broja sjedećih mjesta. Svojim projektima obiteljskih vila i stambenih zgrada, a osobito bolničkih objekata, znatno su pridonijeli razvoju hrv. arhitekture u međuratnom razdoblju. D. je objavljivao stručne članke o ravnim krovovima i arhitektonskim elementima vrta (Građevinski vjesnik, 1932; Naš vrt, 1934). Nakon uspostave NDH, iako je prešao na katoličanstvo 1938. i bio u mješovitom braku, prezime Duić morao je vratiti u Deutsch te prijaviti imovinu Uredu za obnovu privrede pri Ministarstvu narodnoga gospodarstva, što je u njegovo ime učinila supruga Klara rođ. Smutny, koja je u prijavi podnesenoj 30. VI. 1941. navela da joj se muž nije vratio iz rata te da je njegovo boravište nepoznato. Na nepoznat način preživio II. svj. rat sa suprugom i kćerima → Juditom Deutsch-Dolinar i Ruth.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 665. – JIM, Zapisnici sjednice općinskog Predsjedništva i Odbora za bogoštovlje ŽVO u Zagrebu, 22. I. 1931. – JIM, Zapisnici sjednice Odbora za bogoštovlje ŽVO u Zagrebu, 5. III. i 16. VI. 1931. – JIM, Zapisnici sjednice Općinskog vijeća ŽVO u Zagrebu, 7. VI. 1931. – Telefonski imenik 1941.
LIT.: V. Potočnjak: Arhitektura u Hrvatskoj 1888–1938. Građevinski vjesnik, 8(1939) 4/5. – Jevrejski glas, 4(1931) 14/15. – L. Dobronić: Zagrebački arhitekti Hönigsberg i Deutsch. U: Graditelji i izgradnja Zagreba u doba historijskih stilova. Zagreb 1983. – A. Laslo: Zagrebačka arhitektura 30-ih vodič. Arhitektura, 40(1987) 200/203. – 200 godina Židova u Zagrebu. Referati i govori sa proslave 180-godišnjice Jevrejske općine Zagreb (6–9. XI. 1987). Zagreb 1988. – J. Horvat: Preživjeti u Zagrebu. Dnevnik 1943–1945. Zagreb 1989. – T. Premerl: Hrvatska moderna arhitektura između dva rata. Zagreb 1990. – Z. Živković: Aleksandar Freudenreich, arhitekt i graditelj. Zagreb 1992. – T. Premerl: Deutsch, Pavao. Hrvatski biografski leksikon, 3. Zagreb 1993. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – S. Limani i V. Žanko: Arhitekti Freudenreich i Deutsch, graditelji i stanari Bosanske ulice u Zagrebu (katalog izložbe). Zagreb 2005.